SVANUĆE Darija Žilić

daria Žilić svanuće naslovnica8.7.2018_page_3

 

 

SVANUĆE 

Darija Žilić

Poezija

Uvez: Meki

Br. str: 96

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (14,00 €)

 

Darija Žilić je jedna od pjesnikinja koje ne pišu da bi se poigrale jezikom ili iskušale nov način razmišljanja, oblikujući pritom novu poetiku. Njezina je poezija, pa i proza, uvijek iskrena, u smislu hrabrog suočavanja s aktualnim vremenom i prostorom unutrašnjeg života. Pjesme su joj, utoliko, nalik dnevniku, lirski zapisi običnih dana, prožetih ipak nadnaravnim događajem riječi i potrebe da se piše, da se stvori nadomjestak ili produžetak tog takozvanog običnog, ne osobito sadržajnog života junakinje, izvanjski gledano. Ali iznutra premeću se tu snatrenja. maštanja, čekanja, odluke da se promijeni smjer kretanja, prostorno govoreći, a vremenski – da se proglasi novo vrijeme, ili barem novo razdoblje života. Junakinja dnevničke lirike je načitana, originalna u svojim razmišljanjima, voli misliti univerzalno i nadosobno, uvijek potaknuta nečim osobnim. Pjesme vrlo često završavaju pogledom na okolni svijet, oko nje. Na biljku, koja raste u istoj sobi kao i ona, na djecu u parku, na radni stol, pa su poante pjesama često upravo bijeg od pretjerane introspekcije te ulaz u Drugoga. Junakinja puno čita, čeka svanuće, ponaša se u skladu s nekad neumoljivom “logikom srca” te je prati i bilježi. U tome svemu nastaju odlične pjesme, poput pjesme “Biljka, ja” ili “Mala ptica”, koje potvrđuju da je Darija Žilić jedno od vodećih imena suvremene hrvatske pjesničke scene te opravdano nagrađena Kiklopom za svoju zbirku “Pleši Modesty pleši”. Modesty se nije puno promijenila, ostala je slična sama sebi, žena koja nije ničija, ali je otvorena ljubavi; ona koja sanja i nada se, ali onda odlučuje prestati sa snatrenjima; ona koja nekad sagledava svoj život iz perspektive svjetla, a nekad iz mraka kao što, među ostalima, svjedoči pjesma “Crne misli”. Motivski, osim glagola čekati i snatriti, prevladava jedan sloj snijega i leda, motiv Bijele kraljice, i bjeline kao pokrova i okvira svim tim unutrašnjim previranjima. Na trenutke Žilić duhovito pojašnjava zašto nije bila u stanju raditi svoj posao, tj. pisati kritike i prikaze te iznosi gotovo posve tjelesan opis senzacija koje u njoj pobuđuje nečija knjiga, ili gledanje slika po društvenim mrežama. Ona je majstorica tjelesne poezije koja je započela još zbirkom “Grudi i jagode”, ali tjelesnosti i putenosti koja se uvijek uspješno nadilazi misaonošću. Kompozicijski je njezina lirika misaona, a motivski čulna i konkretna te je Darija Žilić i u poeziji i prozi poznata po preciznom dočaravanju atmosfere, mjesta ili trenutka, bez puno utrošenih riječi.

Irena Matijašević

 

 

Oglasi

One comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.