Domagoj Orlić “ŽIVOT RIJEČI”
BIAKOVA, ZAGREB 2014
Ogledi o čovječnosti
Samo čovjek govori, ostale životinje uglavnom šute.
Zašto je čovjek uopće progovorio i zašto mu je govor glavni oblik komunikacije pitanje je na koje možda nikada nećemo moći dati jednoznačan odgovor, no neupitno je da riječ, prvenstveno kao verbalizirana misao, u velikoj mjeri određuje čovjeka i njegovu čovječnost. Bez riječi nema misli i obrnuto. Riječ je izraz misli, a riječ treba provesti u djelo. Riječ Čovjeku služi za to da drugom čovjeku prenese ono što misli i osjeća, služi mu za iskazivanje njegove nutrine, a služi mu i za to da se razvije kao cjelovito ljudsko biće. Moći dati nekome svoju riječ i ispuniti jednom danu riječ, izvršiti dano obećanje, sama je suština Čovječnosti. Dakle, riječ je vrlo bitna, ali je puno važnije ne ostati samo na riječi, nego prijeći s riječi na djela. A za to je potrebna ljudska snaga, ono Što nazivamo humanitetom ili čovječnošću. Ona se ogleda i u tome da se premosti jaz između spoznavanja i bivstvovanja, jer znanje koje se ne živi postaje otrov. Biti Čovjek jednostavno znači samosvojno misliti, u skladu s promišljenim govoriti i potom u skladu s izgovorenim djelovati. To je onda potpun čin i potpuna čovječnost.
_________________________
Kada istinski ljubimo, onda i istinski cijelimo, postajemo individualna cjelina ili duboko osjećajna osoba, stapamo se s drugim ljudskim bićem i postajemo brižno moralno biće koje istinski skrbi oko stvarne dobrobiti voljene osobe, koja istinski brine da ta osoba zacijeli zajedno s nama samima, te srčano urastamo u beskonačno kozmičko događanje Života koji u cijelosti jesmo kao biće sposobno za ljubav i slobodu.
Na svakom pojedincu pak počiva odgovornost da tu sposobnost razvije do maksimuma i velike riječi o ljubavi pretvori u zbiljski Čin ljubavi koji jedini može nečovjeka preobraziti u čovjeka, Čovjeka uzdići eto njegove božanske biti i samo Božanstvo privesti svijesti o vlastitoj beskonačnoj vrijednosti.
iz knjige ŽIVOT RIJEČI
Domagoj Orlić
