SLOVENSKA ČITANKA 

Mate Šimundić

Proza i poezija 20. stoljeća, izbor i prijevod Mate Šimundić

Uvez: Tvrdi

Br. str: 320

Format: B5

Maloprodajna cijena 150,00 kn (20,00 €)

Izbor iz slovenske književnosti druge polovice 20. stoljeća

Mate Šimundić (1928. – 1998.) kontinuirano je pratio zbivanja u slovenskoj književnosti od svoga dolaska na Pedagošku akademiju u Mariboru 1966. pa do svoje smrti u Radencima 1998. godine.

Prijevode slovenskih autora objavljivao je između ostaloga u uglednim hrvatskim časopisima čiji su izdavači bili JAZU (danas HAZU) i Matica hrvatska. Ovaj izbor Šimundićevih prijevoda slovenskih pisaca i pjesnika objavljen je u časopisima: Forum, JAZU (danas HAZU), Zagreb, Mogućnosti, Matica hrvatska, Split, Zadraska revija, Matica hrvatska, Zadar i Hrvatska obzorja, Matica hrvatska, Split.

Ako prihvatimo da su ti časopisi izlazili redovito, kako slijede brojevi izlaženja, onda bi prvi objavljeni prijevodi bili u Zadarskoj reviji, br. 5, 1970., zatim Forumu, br. 7-8, 1970., Mogućnostima, br. 9, 1970., Forumu, br. 4-5, 1971., Zadarskoj reviji, br. 1, 1982., Forumu, 4-5, 1985., Hrvatskim obzorjima, br. 1 i 4, 1995., te br. 3, 1996.

Zadarska revija, br. 5, 1970. donosi prije prijevoda tekst prof. Šimundića naslovljen Kratak osvrt na suvremeno slovensko pjesništvo (472. – 475.), potom slijedi prijevod 22 pjesme desetorice autora: France Filipič (2 pjesme), Lojze Krakar (2 pjesme), Kajetan Kovič (4 pjesme), Tone Pavček (2 pjesme), Ciril Zlobec (2 pjesme), Alenka Glazer (3 pjesme), Tone Kuntner (2 pjesme), Tone Plan (3 pjesme), Pavel Lužan (1 pjesma), Vladimir A. Gajšek (1 pjesma – U znaku vage, I. – VI.).

Iste godine Forum donosi Matin tekst Lojze Krakar (Forum, br. 7 – 8, 1970., 214. – 216.) te prijevod njegovih 25 pjesama (str. 217. – 232.).

I napokon 1970. najopsežnije je predstavljena slovenska književnost u splitskim Mogućnostima, br. 9, 1970., 929. – 1114.). Tu su prozni i pjesnički ostvaraji. Prvi dio predstavlja prozu Lojza Kovačiča, Alojza Rebule, Ivanke Hergold, Antona Ingoliča, Saše Vuge, Albina Šivica, Pavela Zidara, Kristine Brenkove, Ele Peroci, Svetlane Makarovič (drama) i Ervina Fritza. Prijevode su načinili Mate Šimundić, Milivoj Slaviček, Mila Vlašić-Gvozdić i Vatroslav Kalenić. Mate je preveo ove autore: Lojze Kovačič, Dječak i smrt (odlomak iz romana), Ivanka Hergold, Prazna kuća, Anton Ingolič, Nekrolog zakašnjeloj ljubavi, Saša Vuga, Pačići po rijeci plivaju, Albin Šivic, Dugo je ljeto, Pavle Zidar, Sifilis i Svetlana Makarovič, Vrbov momak (dramski tekst).

Druga cjelina je naslovljena Suvremeni slovenski pjesnici i prevedeni su ovi autori: Edvard Kocbek, France Filipič, Svetlana Makarovič, Ivan Minatti, Alenka Glazer, Kajetan Kovič, Ela Peroci, Lojze Krakar, Janez Menart, Veno Taufer, Ciril Zlobec, Jože Olaj, Jože Uvodič, Ada Škerl, Saša Vegri, Dane Zajc, Katja Spur, Marijan Stancav, Gregor Strniša, Tomaž Salamun, Braco Rotar, Tone Kuntner, Neža Maurer, Mila Kočičeva, Vladimir A. Gajšek. Pjesme su preveli: Radoslav Dabo, Mate Šimundić i Mila Vlašić-Gvozdić. Šimundić je preveo pjesme ovih autora: France Filipič (2 pjesme), Ivan Minatti (1 pjesma), Alenka Glazer (3 pjesme), Lojze Krakar (4 pjesme), Tone Kuntner (2 pjesme), Vladimir A. Gajšek (1 pjesma), što ukupno čini 13 pjesama od 6 pjesnika.

Treća cjelina donosi tri rasprave o slovenskoj književnosti iz pera slovenskih autora, koje je na hrvatski preveo Mate Šimundić. Dvije su Janka Kosa, Poglavlje o humanizmu i Nove težnje u slovenskom pripovjedalaštvu, te treća Tarasa Kermaunera, Humanistička rezignacija.

Nije naodmet spomenuti tko su u to vrijeme bili urednici i članovi uredništava navedenih časopisa.

Zadarsku reviju 1970. uređuju Ivan Aralica, Dinko Foretić i Ante Franić (odgovorni urednik).

Forum uređuje Marijan Matković (glavni i odgovorni urednik) u vrijeme Šimundićeva objavljivanja prijevoda slovenskih pjesnika (1970. do 1986.). Tajnik uredništva 1970. i 1971. je Ivan Krolo, a 1985. Ivan Pandžić.

Mogućnosti uređuju Živko Jeličić (odgovorni urednik) i članovi šireg uredništva: Ivan Aralica (Zadar), Nedjeljko Fabrio (Rijeka), Ivo Petrinović (Split), Petar Šegedin (Zagreb), Feđa Šehović (Dubrovnik). No, ovaj broj u kojemu je izbor slovenske književnosti uredili su: Branko Bavčević, Cvito Fisković, Živko Jeličić, Ante Sviličić i Mate Šimundić. Čini se da je prof. Šimundić bio nositelj čitavog projekta predstavljanja slovenske književnosti u tom broju Mogućnosti. Nije mi do nagađnja, već bi bilo dobro čuti o pripremi toga broja mišljenja još živućih članova uredništva, a možda i prelistati arhiv časopisa.

Ovom ciklusu predstavljanja slovenske književnosti 1970. treba pridružiti Matin prilog u Akademijinu časopisu Forumu 1971. gdje objavljuje ogled o Vladimiru Gajšeku: Uz pjesme Vladimira Gajšeka (801. – 804.), te prijevod njegovih 15 pjesama (Forum, 4-5, 1971., str. 805. – 820.).

Dakle, Mate je tijekom 1970. i 1971. sudjelovao u pripremanju, uređivanju i objavljivanju slovenskih autora u Hrvatskoj u tri hrvatska ugledna časopisa: Forumu, Mogućnostima i Zadarskoj reviji čiji su izdavači JAZU (danas HAZU) i Matica hrvatska.

Poslije 1971. Matom se bavila politika i vjerojatno je to razlog da pauzira desetak godina kad nam ponovo predstavlja slovensku poeziju u Zadarskoj reviji, br. 1,1982. Tu je Napomena o suvremenoj slovenskoj poeziji (27. – 28.) te bio-bibliografije o dva slovenska pjesnika: Lojze Krakar (29. – 32.) i France Forstnerič (62. – 63.). Pjesme Lojza Krakara prevelo je nekoliko prevoditelja, a Mate je preveo dvije pjesme.

Tri godine kasnije, u Forumu 1985. predstavlja pjesnika Danu Zajca s 20 prevedenih pjesama (izbor iz zbirke Gruda pepela, Forum, 4-5, 1985., 900. – 921.)

Treći je ciklus Matina predstavljanja slovenske poezije nastao u devedesetim godinama 20. stoljeća, a prijevode je objavio u splitskim Hrvatskim obzorjima. Tada Mate prelazi na svoj pravopisni izbor koji kolokvijalno imenujemo „korienski pravopis“. U tome vremenu uz slovenske autore prevodi i bugarske, poljske i mađarske pjesnike. Od slovenskih pjesnika prevodi Tonu Kuntnera (8 pjesama) s kratkim osvrtom o pjesniku Bilježka o Tonetu Kuntneru (Hrvatska obzorja, 3(1995), 1, 30.), Miroslava Slanu (5 pjesama) s Bilježkom o pjesniku (Hrvatska obzorja, 3(1995), 4, 817. – 824.), te Janka Čara, Bosno kad ćeš iz praha ustati? (8 pjesama) s osvrtom o pjesniku naslovljenim Janko Čar (Hrvatska obzorja, 4(1996), 3, 537. – 542.)

Iako je Šimundić bio prisutan svojim prijevodima slovenskih autora u hrvatskoj javnosti, nisam naišao da se itko u Hrvatskoj poziva na njega, a kako kataloška obrada časopisne građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu do sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća nije cjelovito obrađena, to nisam našao u katalogu NSK-a Matine prijevode objavljene u starijim časopisim, već samo što je objavio u Hrvatskim obzorjima.

Prijevodi koje imate pred sobom zaslužuju višestranu pažnju. Ipak ću se osvrnuti samo na pitanja leksika i pravopisa.

Leksik koji koristi Mate u svojim prijevodima dosta je bogat i bazira se na štakavskom supstratu njegova zavičaja, zapadnih sela Imotske krajine, posebno sela Lovreća i Opanaka. Tako ćemo naći riječi mašklin (trnokop, pijuk), sedmica (tjedan), očenaši (krunica) i sl. Koristi oblik šta upitne zamjenice, a ne što. No, u objavljenim tekstovima u istom časopisu ipak ima dosta kolebanja, što pretpostavljam da sve Matine tekstove nije pregledavao isti lektor, te je negdje provedena lektura, a negdje je ostajao Matin predložak.

Često rabi kratke oblike množine imenica, posebno u prijevodu pjesama: dlani (dlanovi), grozdi (grozdovi), krovâ (krovova), ključe (ključeve)…

Pitanja pravopisa redovito su u našim prilikama vezana uz uredništva i lektore u uredništvima, te o Matinu pravopisu do devedesetih godina ne možemo govoriti kao njegovom izboru, već vladajućem izboru u određenom vremenu i prostoru. Tako u tekstovima do devedesetih surećemo Evropa, evropski, a u posljednjim prijevodima poslije devedesetih Europa, europski. Pisanje malog i velikoga slova za imenicu bog i Bog, pridjev božji i Božji, također je uvjetovan prevladavajućim pravopisnim odlukama, a ne po izboru autora, odnosno prevoditelja. I napokon od devedesetih Mate izabire „korienski pravopis“ pa imamo: zviezde, biele ovce, ustrieljen, svjetski kongres gluhoniemih, Englezka, Francuzka, „tko sruši bielca / u skoku preko Neretve“ (Janko Čar, 43). Mate izabire sada rastavljeno pisanje negacije uz glagol biti te imamo: ni je, ni smo. Isto tako u tim tekstovima, ne znam čijom zaslugom, na nekoliko mjesta imamo stara pavopisna pravila i nova Matina. I to sam ostavio (vidi Miroslav Slana, Ljubav bijelih plahta, str. 129.)

Kako mi je prof. Šimundić napomenuo 1996. da njegov tekst, koji sam trebao prirediti za zbornik o zdravstvu u Lovrećkom kraju, ništa ne mijenjam jer je pisan „korienski“ i da on taj pravopis sada primjenjuje, to mi je podsjetnik da u ovome slučaju nisam mogao ni smio činiti zahvate u tekst, te sam prenio tekstove kako su objavljeni u pojedinome časopisu. Tako nam se pokazuje da je ovaj Matin izbor pravopisno neujednačen, ali to je jedino što mi je ostalo iz poštovanja prema autoru i vremenima kad su tekstovi nastajali. Dobro je vidjeti presjek nastajanja tekstova i pravopisnih mijena.

Prepjevi ili prijevodi

Matini prijevodi više od stotinu pjesama zaslužuju posebnu analizu sa stajališta prevodilačke teorije pjesničkih ostvarenja. Je li Mate prevodio ili prepjevavao slovenske autore nije jednostavno odgovoriti na prvi mah. O tome će biti govora na drugom mjestu i u drugoj knjizi, a ovdje bih naglasio da je Mate nastojao slovenske riječi slavenskih korijena pohrvatiti hrvatskim riječima istog korjena, pa makar posegnuo u hrvatske zastarjelice, dijalektizme, zavičajni govor i sl.

Zašto sam dao naslov Slovenska čitanka? Stoga jer nije prikladno ove prigodne izbore za časopise nasloviti ni Izbor, a još manje Antologija. To je zbirka Šimundićevih objavljenih prijevoda u hrvatskim časopisima koji

su imali nakanu da nas obavijeste o književnom stvaralaštvu u Sloveniji od pedesetih godina prošlog stoljeća, te takvim izborima odgovara naziv čitanka gdje možemo naći odabrana štiva, pjesme ili odlomke romana i pripovjedaka, iz kojih se možemo informirati o književnosti određenog vremena i sredine.

II.

Priređujući ovaj svezak Šimundićevih prijevoda susreo sam se s mnogim tehničkim problemima koje nisam u cjelini mogao razriješiti.

Hrvatske knjižnice, pa i NSK-a nemaju sva djela slovenskih autora koja nam je predstavio u prijevodu prof. Šimundić, te nisam mogao pogledati izvornik pri priređivanju ove knjige. Isti je slučaj i s časopisima i novinama. Kako često nije praksa urednika časopisa da od prevoditelja traže i podatke iz kojega je djela ili časopisa preuzeo određenu pjesmu, pripovjetku i sl., to je sada teško rekonstruirati izvor koji je korišten, pa ako negdje u objavljenom prijevodu imamo nedoumica oko prijevoda, to ne možemo lako provjeriti. Meni se konkretno ispriječio jedan priličan problem koji nisam uspio riješiti uz pomoć svih kataloga, elektronskih informacija na mreži, a i nekolicine prijatelja iz Slovenije. Mate je u izbor pjesnika uvrstio autora Tonu Plana s nekoliko pjesama, a danas (koliko sam mogao provjeriti) tog pjesnika nema u slovenskim pregledima, pa ni u katalogu slovenskih knjižnica. Pronašao sam u mariborskom časopisu Dialogi navedene pjesme i još nekolicinu koje su objavljene 1969. i 1970. Je li se autor i poslije javljao i je li objavio koju zbirku pjesama, to nisam pronašao. Je li to ime pseudonim nekog od postojećih slovenskih pjesnika, nisam mogao dokučiti. Prof. Šimundić pjesnika Plana uvršćuje u mlađu generaciju (v. str. 14), tj. bio je ispod 30 godina 1970. U ovom izboru njegove su pjesme na str. 127. – 128.

Da bi knjiga bila pristupačnija, nastojao sam ovim prijevodima dodati kratke bio-bibliografske podatke o autorima, prevoditelju i uredncima. Suzdržavao sam se od navođenja svih naslova djela predstavljenih autora jer bih time opteretio ove kratke prikaze, posebno ako bih navodio sve objavljene knjige kojih pojedini autori imaju po nekoliko desetaka.

Nadam se da će ova knjiga pobuditi među našom čitalačkom publikom interes za stvaralaštvo slovenskih književnika i pjesnika, a u stručnim krugovima potaknuti pitanja o prevođenju, ali i iznijeti na vidjelo rad uglednog jezikoslovca koji je u našoj sredini malo poznat u odnosu na djelo koje je za sobom ostavio, a još manje poznat kao prevoditelj

Dužan sam prema prevoditelju i čitateljima reći i nekoliko riječi o postupku pri priređivanju ove knjige.

Građu sam razvrstao u nekoliko cjelina.

Prvi dio obuhvaća Šimundićeve autorske radove o slovenskoj književnosti i pojedinim autorima. Tekstovi su pisani prigodno i opsegovno neujednačeno, već prema potrebi, kako je zahtijevao časopis u kojemu je predstavljao slovensku književnost. Tako imamo dva teksta o slovenskoj poeziji koji su objavljeni u Zadarskoj reviji 1970. i 1982., te osam tekstova o sedmorici slovenskih pjesnika, koje sam poredao po abecednom redu, a to su: Janko Čar, France Forstnerič, Vladimir Gajšek, Lojze Krakar (dva teksta), Tone Kuntner, Miroslav Slana, Dane Zajc.

Drugi dio obuhvaća Šimundićeve prijevode pjesama odabranih autora. Tu sam izabrao abecedni poredak autora bez obzira na starosnu dob ili nastanak pjesama. Neki su pjesnici predstavljeni u dva časopisa, te sam sve njihove pjesme poredao po vremenu objavljivanja u pojedinom časopisu. Poredak samih pjesama slijedi raspored pjesama u časopisu. Tu je zastupljeno 15 pjesnika (Janko Čar, France Filipič, France Forstnerič, Vladimir A. Gajšek, Alenka Glazer, Kajetan Kovič, Lojze Krakar, Tone Kuntner, Pavel Lužan, Ivan Minatti, Tone Pavček, Tone Plan, Miroslav Slana, Dane Zajc, Ciril Zlobec) sa 127 pjesama. Prema broju pjesama najzastupljenija su ova trojica: Lojze Krakar (32 pjesme), Vladimir Gajšek (22 pjesme) i Dane Zajc (20 pjesama). U Forumu je objavljeno 59 pjesama od trojice autora (Vladimir Gajšek, Lojze Krakar, Dane Zajc), u Zadarskoj reviji 33 pjesme od 11 autora, u Hrvatskim obzorjima 21 pjesma od trojice autora, te u Mogućnostima 14 pjesama od šest autora.

Treći dio obuhvaća prijevode proznih tekstova i dramu i sve je objavljeno u splitskim Mogućnostima. Poredak autora zadržan je kao u časopisu. Zastupljeni su ovi književnici: Lojze Kovačič, Ivana Hergold, Anton Ingolič, Saša Vuga, Albin Šivic, Pavle Zidar, te dramski tekst Svetlane Makarovič.

Četvrti dio ima tri teksta, a naslovio sam ga Filozofske i književno-teorijske rasprave. Tu je prof. Šimundić preveo dva teksta Janka Kosa, Poglavlje o humanizmu i Nove težnje u slovenskom pripovjedalaštvu, te tekst Tarasa Kermaunera, Humanistička rezignacija (Razmišljanja o prvim knjigama pjesama Kajetana Koviča, o Pjesmama četvorice i Preranom danu).

Tu su još, kako je naprijed zapisano, kratke biografije zastupljenih autora kao i biografije prevoditelja i urednikā, te kazalo imena.

Ivan Bekavac Basić