SAMO KRITIČNO, MOLIM Željka Lovrenčić

Ogledi

SAMO KRITIČNO, MOLIM

Željka Lovrenčić

Ogledi

Urednica: Zorka Jekić

Recenzija (predgovor): dr. sc. Dunja Detoni Dujmić

Recenzija (pogovor): dr. sc. Tin Lemac

Kazalo osoba: Ivan Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 206 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8136-98-6

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,00 €)

SAMO KRITIČNO, MOLIM Željka Lovrenčić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 206 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8136-98-6

13,00 EUR

Željka Lovrenčić: Samo kritično, molim

Prevoditeljica, književna kritičarka, esejistica i stručnjakinja u području hispanoameričke književnosti, Željka Lovrenčić, svojim je rukopisom Samo kritično, molim dala zanimljiv književno kritičarski pregled recentnog (od 2016. do 2020.) događanja na domaćem književnom prostoru, napose u odnosu na tekuću hrvatsku, zatim hrvatsku iseljeničku kao i širu hispanoameričku paradigmu. Njezini bi se književno-kritičarski prikazi mogli svrstati u nekoliko kategorija; ako uzmemo u obzir žanrovske parametre, tada je zamjetno kako autorica znatnu pozornost posvećuje najnovijim pjesničkim uradcima hrvatskih pjesnika te ih promatra sa sadržajne i stilske pozicije. Pišući o pjesničkim zbirkama Tomislava Marijana Bilosnića, Borisa Domagoja Biletića, Pere Pavlovića, Adolfa Polegubića, Darka Pernjaka, Ivana Bradvice kao i o pjesnikinjama Ljerke Car Matutinović, Božice Brkan, Diani Burazer – autorica pristupa njihovim djelima s dvostruka stajališta: sa znanstveno objektivističke strane, ali i iz osobne čitateljske perspektive. To uključuje dobru upućenost u faktografiju vezanu uz djelo i njegova autora, ali naglašava i vlastitu sposobnost dojmovnog uživanja u čitanju i štovanju tekstova, odnosno, autora o kojima je u ovome rukopisu riječ. Nešto je manje prostora u ovoj zbirci književnih kritika posvećeno proznim djelima hrvatskih pisaca: u dva navrata autorica prikazuje radove (roman i pripovijetke) Diane Rosandić Živković, potom djelatnost promicatelja čileanskih pisaca u nas i pripovjedača Jerka Ljubetića; također donosi prikaz najnovije zbirke pripovijesti s dubrovačkom tematikom iz pera Antuna Paveškovića. U kategoriju takve žanrovske razdiobe mogli bismo uvrstiti i napise o sintetički koncipiranim knjigama tj. izborima iz stvaralaštva nekih naših pisaca (primjerice: Božidara Prosenjaka i Mladena Machieda); autorica je nešto prostora posvetila i znanstveno-kritičkim djelima: prikazuje vrijednu studiju Tina Lemca o Josipu Pupačiću, knjigu Sanje Knežević o Bilosnićevu književnom opusu te povijesnu studiju Igora Žica o austrijskom feldmaršalu i podupiratelju Hrvatskoga narodnog preporoda Lavalu Nugetu.

Posebno zanimljiv preplet života, umjetničkih biografija te informacija o sadržajnim i stilskim slojevima tekstova Željka Lovrenčić daje u kritičarskim prikazima pisaca hrvatskih korijena koji žive izvan matične zemlje, što je i autoričina istraživačka specijalnost. Uključujući književnopovijesnu, prevoditeljsku, poetološku i tematsku sferu, ona piše o djelovanju Ljerke Toth Naumove koja se javlja iz Sjeverne Makedonije, Nele Stipančić Radonić koja živi u Njemačkoj, o srijemskoj književnici Ljubici Kolarić Dumić; istom pozornošću prikazuje djelatnost australskog pisca hrvatskih korijena Vladimira Jakopaneca i australskog povratnika Drage Šaravanje. Stižu i informacije o pričama triju Mimica (Eugenio, Guillermo, Vesna) iz Ognjene Zemlje, o hrvatskom pjesniku Adrijanu Vuksanoviću iz Crne Gore, o studiji posvećenoj Josipu Gujašu Đuretinu iz Mađarske te o dva čileanska pisca hrvatskog podrijetla: uglednom pjesniku Andrésu Moralesu Milohnicu te dramskom piscu Sergiju Vodanoviću. U tom je kontekstu zanima i prijevodna književnost te komentira Machiedov izbor i prijevode Jiménezove lirike te Marunine prijevode djela bolivijskog književnika japanskog podrijetla Pedra Shimosea Kawamure.

Željka Lovrenčić u povelikom rasponu književno-kritičarskih interesa pomno postupa s podacima vezanim uz osobe, njihova djela, okruženje u kojem je neki pisac stasao, djelovao i razvio svoj književni izraz. Tomu pridaje i vrijedne informacije o sadržajnim slojevima djela te o razmjerima oblikovnih, stilskih i narativnih vještina. Ovim je rukopisom dala posebno vrijedan doprinos širenju informacija o hispanoameričkim i hrvatskim dodirima, odnosno, novim književno-komparativnim informacijama nadogradila za hrvatsku kulturu iznimno važnu temu povezivanja iseljeničke i domovinske Hrvatske.

dr. sc. Dunja Detoni Dujmić

Zagreb, lipanj 2020.


SAMO KRITIČNO, MOLIM!

Nova knjiga prevoditeljice i književne znanstvenice i kritičarke Željke Lovrenčić predstavlja kontinuitet u njezinu kritičkom pisanju. Ona je sastavljena od knjiga poezije, proze te teorije suvremenih hrvatskih autora iz domovine i iseljeništva. Izbor različitih žanrovskih okvira upućuje nas na spremnost autorice za kritičko sagledavanje raznorodnosti u književnom polju i njezinu svestranost. Kritički tekstovi Željke Lovrenčić posjeduju iznimnu informativnost, visok stupanj prohodnosti, obilatu uporabu stručnog znanja te oprezno i precizno izricanje vrijednosnog suda. Iznimna se informativnost daje u opisu biobibliografskih činjenica o autoru i sadržajnoj analizi njegova djela. To, dakako, nije formalistička danost, već se time književnopovijesna i autobiografska paradigma uvažavaju, a u sadržajnoj analizi izdvajaju se segmenti poticajni u daljnjim kritičkim čitanjima. Visoka prohodnost tekstova Željke Lovrenčić govori kako je ona kritičarka s osjećajem za tekst i autora. Osim toga, njezine kritike time šire recepcijski krug i približavaju se širem krugu čitateljstva od znanstvene i stručne javnosti. Stručni dio naša kritičarka temelji na poetičkim i stilističkim znanjima, uočavanju dominantnih karakteristika kako bi knjiga bila obilježena ili kako bi se ogledala u prepoznatljivu elementu. Prilikom izricanja vrijednosnog suda rijetko koji kritičar može ponekad zauzdati i oduševljenje knjigom u nekom pogledu (izbor teme, stil, poetika, autorova erudicija) što je nužna impresionistička danost što Lovrenčićeva nekad i čini, ali utišavajući kritičarsku emfatičnost, njezin sud biva validan jer počiva na prosudbi sadržajne i stilske razine.

dr. sc. Tin Lemac


O AUTORICI

Željka Lovrenčić je književnica, prevoditeljica, urednica i proučavateljica hrvatskoga iseljeništva, osobito onoga na španjolskome govornom području. Piše eseje, kritike i putopise.

Rođena je 13. travnja 1960. u Koprivnici. Diplomirala je komparativnu književnost i španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1983. godine. Tema diplomskoga rada bio joj je španjolski nobelovac Juan Ramón Jiménez. Na istome je Fakultetu 1992. magistrirala filologiju. Prošireni i prerađeni rad naslovljen Obrasci fantastike u hispanoameričkom romanu objavljen je kao knjiga 2001. godine. Akademik Pavao Pavličić ocijenio ju je pionirskim radom. Doktorski rad pod nazivom Hispanistička Croatica: Tri naraštaja čileanskih pisaca hrvatskih korijena obranila je na Hrvatskim studijima 2011.

Živjela je šest godina u Latinskoj Americi – u Meksiku i Čileu. U Meksiku je bila stipendistica Meksičke vlade i pohađala predavanja iz hispanoameričke književnosti na dva vodeća Sveučilišta UNAM (Universidad Nacional Autónoma de México) i Colegio de México. U Čileu je radila kao profesorica hrvatskoga jezika i kulture u Punta Arenasu te kao diplomatkinja u Hrvatskome veleposlanstvu u Santiagu. Radila je i kao voditeljica područne zagrebačke knjižnice „Prečko“, profesorica španjolskog jezika, voditeljica na radiju u Punta Arenasu, voditeljica Zbirke inozemne Croatice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Sada vodi tribine na tu temu.

Autorica je 17 knjiga i pjesničkih panorama. Uredila je 18, a prevela 67 knjiga. Među autorima koje je prevela sa španjolskog na hrvatski između ostalih su: Miguel de Cervantes, Benito Pérez Galdós, Juan Rulfo, Carlos Fuentes, Elena Poniatowska, Miguel Barnet, Laura Restrepo, Ernesto Sábato, Mario Benedetti, Pablo Neruda, Roberto Ampuero, Andrés Morales Milohnic, Juan Mihovilovich, Oscar Barrientos Bradasic, Alfredo Pérez Alencart, Zinka Saric…

Na španjolski je prevela dvadesetak knjiga suvremenih hrvatskih autora objavljenih u Meksiku, Čileu, Španjolskoj, Kolumbiji i Boliviji. Među njima su: Dragutin Tadijanović, Zvonimir Balog, Mladen Machiedo, Veselko Koroman, Davor Velnić, Tomislav Marijan Bilosnić, Drago Štambuk, Miro Gavran, Sibila Petlevski, Davor Šalat i Lana Derkač. Tekstove objavljuje u hrvatskim i stranim časopisima te na portalima u Rumunjskoj, Španjolskoj, Čileu, Meksiku, Kolumbiji i Argentini.

U četvrtom je mandatu članica Uprave Društva hrvatskih književnika. Dopisna je članica Hispanoameričke književne akademije sa sjedištem u Madridu, članica odbora Fonda Miroslava Krleže, pridružena članica Hrvatskoga diplomatskog kluba, te članica Hrvatsko-hispanskoga društva i Međunarodnog udruženja književnika i umjetnika sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama.

Bila je dopredsjednica Društva hrvatskih književnika, predsjednica Povjerenstva za književne veze, suradnica veleposlanstava Čilea i Španjolske te Hrvatske matice iseljenika.

Sudjelovala je na mnoštvu književnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.

Autorica je izložaba održanih u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižici u Zagrebu i na Interliberu, te kataloga o Pablu Nerudi, Miguelu de Cervantesu, hrvatskoj knjizi izvan Hrvatske, nakladi Hefti u NSK, hrvatskoj periodici u iseljeništvu itd. Tekstovi su joj prevođeni na španjolski, engleski, rumunjski, makedonski i bugarski jezik. Kao autorica, zastupljena je u Leksikonu hrvatskoga iseljeništva i manjina te u međukulturnom rječniku suradnika rumunjskog časopisa za međunarodne veze Orizont Literar Contemporan objavljenom u Bukureštu.

Na dužnosti predsjednice Povjerenstva za književne veze Društva hrvatskih književnika organizirala je predstavljanja naših autora u Španjolskoj, Nizozemskoj, Rumunjskoj, Meksiku, Boliviji, Čileu, Kubi, Kolumbiji i Australiji.

Dobitnica je priznanja i zahvala bivšega čileanskog predsjednika Ricarda Lagosa i bivše ministrice vanjskih poslova Soledad

Alvear te počasna građanka Porvenira, mjesta na krajnjem jugu Čilea odnosno ledenoj Ognjenoj Zemlji, kamo su dolazili prvi hrvatski doseljenici.

MIKROETIČKE PRIČE Siniša Matić

Proza

MIKROETIČKE PRIČE

Siniša Matić

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Meki

Broj stranica: 228 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-26-2

Maloprodajna cijena: 126,00 kn (17,00 €)

mikroeticke-price-naslovnica

MIKROETIČKE PRIČE Siniša Matić

Proza Uvez: Meki Broj stranica: 228 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-26-2

13,00 EUR

Siniša Matić Mikroetičke priče

Knjiga se sastoji od pet tekstova koji problematiziraju etička pitanja i to na sitnim detaljima iz života. Naslovi priča su: Imam li pravo, Zašto Zea kašlje, O jednom srušenom boru, Dobra jutra i Potpis tete Franke. Svih pet tekstova karakterizira minuciozno propitivanje etičnosti sudionika na sitnim detaljima svakodnevnog života gdje autor ispituje osnovna etička načela. Za mene, kao urednika, te priče ocrtavaju tradicionalno rečeno stanje skrupulozne savjesti koja nikako izići na čistac s moralnošću jedinke koja ima takvu savjest. Usudio bih se reći da je u pričama “proboj” spoznajne teorije s jedne strane i formalne logike s druge strane u područje onog što se određuje pojmom “treba da”, dakle područje etike. Mislim da su ovo filozofski eseji koji problematiziraju na osebujan način mnoga filozofska pitanja i da su kao takvi inovacija na hrvatskom književnom, znanstvenom i filozofskom području te da priče treba čitati s dužnom pažnjom imajući stalno na umu i zahtjevnost područja koje priče problematiziraju.

Priče mogu čitati svi, ali su svojim stilom, izlaganjem i problematiziranjem ipak preporučljive starijim osnovcima i svim ostalim ljudima koji mogu pratiti fabulu, a posebno su prikladne za čitatelje s višim i visokim obrazovanjem iz područja društvenih i humanističkih “znanosti”.

Ivan Bekavac Basić

Kratka bilješka o piscu

Siniša Matić je rođen 1968. u Zadru. Profesor je filozofije i sociologije. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je na Sveučilištu u Zadru 2014. disertacijom Primjena dijagrama u klasičnoj i nekim trovrijednosnim logikama. Radi kao nastavnik sociologije, logike i etike u gimnaziji Franje Petrića u Zadru.

Do sada je objavio knjige:

Izvođenje – školski razgovori iz logike iskaza. Zadar: S. Matić, 2007.

Problemofil – mikroetički povremenik. Zadar: S. Matić, 2011.

INTERVJU S DUŠOM Isaura Brković

Poezija

INTERVJU S DUŠOM

Isaura Brković

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Oblikovanje naslovnice: Erol Čindrak

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 64 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-27-9

Maloprodajna cijena: 69,30 kn (9,00 €)

intervju-s-dusom

INTERVJU S DUŠOM Isaura Brković

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 64 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-27-9

9,00 EUR

Mlada pjesnikinja Isaura Brković, rođena je 24. rujna 2001. godine u Dubrovniku. Osnovnu i srednju skolu pohadala je u Dubrovniku a u Zagrebu upisuje kroatologiju i filozofiju na Fakultetu Hrvatskih studija. Pjesnikinja pokazuje visok stupanj zrelosti i obrazovanja što možemo iščitati iz pedeset i nešto pjesma koje obuhvaca ova zbirka. Piše o svim egzistencijalnim pitanjima s kojima se susreću mladi, ali i stari. Vrlo biranim riječima gradi stihove koji su jaki i jedri, a dubina promišljanja mlade autorice uvodi citatelja u poseban svijet egzistencijalnog ushicenja i dozivljavanja. Vidi se da vlada i temom i jezikom sto svaku pjesmu cini izrazajnom i bremenitom sadrzajem.

Ivan Bekavac Basić


BIOGRAFIJA AUTORICE

Isaura Brković rođena je 24. rujna 2001. godine u Dubrovniku, gdje je završila Osnovnu školu Ivana Gundulića, a potom srednju Turističku i ugostiteljsku školu. Trenutno studira na drugoj godini, kroatologiju i filozofiju na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu. Pisanjem se počela baviti još u osnovnoj školi, a svoje prve pjesme je izložila na natjecanju LiDraNo. Pisanje je naslijedila od svoje majke, kojoj je posvetila svoju prvu knjigu naziva ˝Tragovi˝. Ova zbirka pjesama skup je svih pjesama koje je autorica pisala od 2014. godine do danas. Autorica izjavljuje kako su pjesme prožete njezinim uspomenama, osjećajima, događajima i teškim životnim situacijama.

BIJELA VATRA Mario Bilić

Poezija

BIJELA VATRA Mario Bilić

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Oblikovanje korica: Nediljko Bekavac Basić

Priprema za tisak i grafičko oblikovanje: Božidar Bekavac Basić

Objavljivanje ovo knjige omogućilo je Poglavarstvo grada Imotskoga.

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 104 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-08-8

Maloprodajna cijena: 100,00 kn (14,00 €)

BIJELA VATRA Mario Bilić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 104 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-08-8

14,00 EUR

O KNJIZI

Mario Bilić: Bijela vatra

Mario Bilić je član Društva hrvatskih književnika. Njegove pjesme i stil su prepoznatljivi i izvorni. Pjesma je kratka i nabijena sadržajem, bliska je antičkim kratkim vrstama koje su gajili grčki i rimski autori, posebno od rimskih autora Katul i Marcijal. I ova je zbirka na tom tragu, štoviše nekoliko pjesama je komunikacija s umjetnicima prošlih vremena, pjesnici: Katul i Horacije (Katulova vjera, Savjet Horaciju), Petrarca (Petrarcini soneti), likovni umjetnici (Leonardova večera, Michelangelo i Mojsije, Van Goghovi Suncokreti), glazbenici (Ravelov Boléro).

Autor je zbirku posvetio svojoj sestri Marijani (Nebo je tvoje); pjesme su razdijeljene u sedamnaest cjelina u kojima se osim naprijed navedenih pjesama i komunikacije s umjetnicima prošlih vremena osvrće na svakodnevicu, bilo obiteljsku (Ja i Bernarda), bilo svoju osobnu (Sve mu je), bilo društveno-političku – ciklusi: Pjesme o lavovima i Socijalno osiguranje, bilo intimno-ljubavnu, ciklus pjesama: Jednostavne ljubavi i na kraju Opis naslova Bijela vatra sa završnim dvostihom

Kad gori ta vatra,

govori duša.

(Ivan Bekavac Basić)

BILJEŠKA O PJESNIKU

Mario Bilić rođen je 27. ožujka 1963. u Imotskom. Osnovnu školu završio je u Prološcu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, Srednju upravno-pravnu u Splitu, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost. Objavljivao je u mnogim listovima, časopisima i kniževnoj periodici. Piše pjesme, pjesničku prozu i književne kritike.

Nagrađivan je i odlikovan. Pjesme su mu izvođene na Hrvatskom radiju i televiziji. Zastupljen je u zbornicima, leksikonima, monografijama, antologijama, enciklopedijama i školskim udžbenicima. O njegovim knjigama objavljeno je oko sedamdeset recepcijskih jedinica.

Dragovoljac je Domovinskog rata i ratni vojni invalid. Umirovljeni je djelatni časnik (satnik) Hrvatske vojske. Član je radnik Matice hrvatske, počasni član IMOarta i UHD-a Imotski sokolovi. Član je UHDDR-a, HVIDR-e, Hrvatskog časničkog zbora, Hrvatske Uzdanice, Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski, Hrvatskog društva katoličkih novinara, Udruge Zavjet, HKD-a Napredak, Jutra poezije, Hrvatskog kulturnog vijeća, HKD-a sv. Jeronima, HAZU za dijasporu u Baselu, Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.

Do sada su mu objavljene knjige:

  1. Peta zapovijed, NZMH, Zagreb, 1990.
  2. Knjiga ljubavi, Albatros, Zagreb, 1998.
  3. Rane zagledane u Nebo, IMOart, Imotski, 2004.
  4. Imotski sokolovi, UHD Imotski sokolovi, Imotski, 2006.
  5. Gospodinov štićenik, Alfa, Zagreb, 2006.
  6. Što je kritik htio reći, HKD Napredak, Split, 2007.
  7. Prološko blago, ZUPZ, Zagreb, 2009.
  8. Izopćenici, IMOart, Imotski, 2010.
  9. Zastava pod kojom ginem, MH, Split, 2012.
  10. Knjiga za jednog čitača, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2014.
  11. Glavičke uspomene, KUM, Proložac, 2018.

mojoj sestri Marijani

NEBO JE TVOJE

Sklopi oči sestro

i Nebo će biti

zauvijek tvoje.

Tako sestro.

Nebo je

zauvijek tvoje.


ZATEKLA GA SMRT

Zatekle ga njezine

suhe vlasi.

Zateklo ga njezino

hladno čelo.

Zatekle ga njezine

suhe oči.

Zatekle ga njezine

hladne usne.

Zatekla ga smrt.


UBERI CVIJET

Uberi cvijet

koji miriše na djetinjstvo.

Uberi cvijet

koji miriše na prvi poljubac

i prvu ljubav.

Uberi cvijet

koji miriše na tvoje prvorođenče.

Uberi taj cvijet

i odnesi ga na oltar nevinosti.


DAJTE MI POSLA

Vi, što pijete viski s ledom,

vi, što se hranite mlijekom i medom,

učinite od mene osla,

al dajte mi posla.

Vi, što slušate velikim uhom,

što se razbacujete mesom i kruhom,

učinite od mene osla,

al dajte mi posla.

Vi, kojima u svakom trenu znade

ljevica i desnica što rade,

učinite od mene osla,

al dajte mi posla.

Ne znam vam dalje reći ni riječi,

ni tko je od vas manji il veći.

Stoga, učinite od sebe osla

i dajte si posla.


DRUGI ĆE TI REĆI

Drugi će o tebi reći

sve što treba kazat.

Sve što treba lagat

i mazat

stići će te brzo.

Nevoljo moja.

Kapni iz oka suzo

jer dokle će to trajat?

Do Sudnjega dana –

šapnu mi na uho pčela.

Samo nemoj zdvajat

jer prava bitka

nije još ni započela.


BIJELA VATRA

Kad gori bijela vatra,

govori bijelim jezikom

i govori njezin

bijeli prah.

Kad gori bijela vatra,

ne sluti se

gost pred vratima.

Kad gori ta vatra,

govori duša.

RAZBUCANA DOTA Kata Lendić

Kratke priče

RAZBUCANA DOTA

Kata Lendić

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Jezična savjetnica: dr. sc. Tomislava Bošnjak Botica

Recenzent: Živan Filippi

Oblikovanje naslovnice: Nediljko Bekavac Basić

Slika na naslovnoj korici: Iz škrinje Nede Križanove, fotografirala Serafina Marinković

Grafičko oblikovanje: Nediljko Bekavac Basić

Tiskanje ove knjige pomogli su novčano Georad d. o. o., Makarska i općina Lovreć

Uvez: Meki

Broj stranica: 368 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8136-62-7

Maloprodajna cijena: 199,50 kn (26,25 €)

RAZBUCANA DOTA Kata Lendić

Kratke priče Uvez: Meki Broj stranica: 368 str. Format: A5 ISBN 978-953-8136-62-7

26,25 EUR

Kata Lendić: Razbucana dota

Ovo je treća prozna knjiga autorice Kate Lendić, rođene u Medov Docu, koja je svoj obiteljski život nastavila u drugom dijelu njoj tako drage zabiokovske Zagore, Vrgorcu, gdje se još uvijek osjeća književna i životna atmosfera velikoga Tina Ujevića. Dok su njezine prve dvije knjige: Lijeva – desna, jedan, dva (2011) i Pura – šampanjac, kavijar – varenika (2012) prozno-poetski radovi unutar istih korica, ova treća je isključivo prozno djelo. Sastoji se od većega broja tematskih poluautobiografskih crtica ili priča, kako ih sama autorica naziva. Mogli bismo reći da je takva književna forma u skladu sa suvremenim književnim trendovima kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, o čemu svjedoče najrecentnije knjige prevedene u nas s anglosaksonskoga govornoga područja. Međutim, ono što je još važnije, Kata je Lendić na taj način uspjela uhvatiti duh vremena u svoju mrežu originalnih zapažanja i opisa. Dobar dio njezinih pričica napisan je u dijalektu Katina kraja što njezinoj prozi još više daje pečat autentičnosti i izvornosti.

Glavni junak i narator Katinih priča je visprena i mudra sredovječna žena koja detaljno zapaža i komentira sve što se oko nje zbiva u našoj domovini Hrvatskoj u ovom posttranzicijskom vremenu, punom suprotnosti, burnih događaja i društvenih napetosti. Tako se naratorica pojavljuje kao svojevrsna Everywoman, koja govori u ime nemoćne većine, ali koja svojim britkim jezikom postaje kolektivna svijest i savjest društva. S jedne strane boli je težak svakodnevni život koji doživljava svuda oko sebe, a s druge strane bijesna je kada preko sveprisutnih globalnih sredstava priopćenja gleda slike enormnoga bogatstva manjine, koje očigledno nije stečeno na pošten način. U tom srazu dvaju suprotnih društvenih polova/spolova ogleda se duboka društvena nepravda, ali i još uvijek prisutna neravnopravnost spolova, gdje je na onom ženskom dijelu još uvijek veći “teret’’ (i u doslovnom i u prenesenom smislu, kako bi Kata kazala). Dok je ta spolna/rodna neravnopravnost bila daleko veća u prošlosti njezina kraja, koju dojmljivo izražava u pričicama o neželjenosti ženske djece ili o činu porađanja u polju, dotle je društvena neravnopravnost bila manje vidljiva, ili se za nju manje znalo. Sve je to opet povezano s nostalgijom za prošlošću, koja je više nostalgija za mladošću, a manje žal za prijašnjom zajednicom ili za ondašnjim društvenim sustavom.

Naratorica nalazi određenu utjehu u istinskim kršćanskim vrijednostima kojima je prožeta od najranijega djetinjstva. Stoga joj još više smetaju vanjski znaci raskoši crkvenih institucija, bez obzira na to koja je vjera u pitanju, ali i neki nesuvremeni stavovi najviših predstavnika crkvenih vlasti.

Još jedan čimbenik koji naratorici/domaćici olakšava svakidašnju borbu za preživljavanje je njezina razvijena ekološka svijest, koja se ispoljava kako u njezinoj ljubavi prema svojemu vrtu (Voltaire bi rekao: ‘’Treba obrađivati svoj vrt’’) tako i u opisima prekrasnih krajobraza i brigom za okoliš. Zelenilo prirode briše sivilo društvenih odnosa, a vegetarijanski recepti nadomješćuju manjak mesnih proizvoda uslijed nedostatka novca.

Gornji Voltaireov citat danas se najčešće shvaća kao nužnost da svatko mora biti zadovoljan svojom sudbinom i ostvarivati se u svojem obiteljskom krugu, kao što Katina naratorica nalazi utjehu u sađenju svojih jestivih i ljekovitih biljaka. Međutim, Voltaire je tu zaključnu misao svojega filozofskoga romana Candide izrekao s uzvišenom ironijom prema glavnom protagonistu romana, naivnom Candideu, koji je mislio da živi u najboljem od svih mogućih svjetova usprkos svim mogućim nedaćama. Slično i ironija u opisima Kate Lendić olakšava život njezinoj protagonistici, a ironiju prate smiješni opisi i zapažanja te efektne igre riječi, ponekad začinjene nekom sočnom psovkom. Takva jedna karnevalizacija nesnosne stvarnosti također je jedan od prosedea postmodernog pisma.

Zapaženi književni postupak u pričicama Kate Lendić jest i otkrivanje intime, bez lažnoga srama ili sputavajućih kočnica. Ta intima njezine naratorice često izbiva na danje svjetlo u opisima razgovora sa svojim bračnim “drugom’’ ili “kolegom umirovljenikom”, kako ga ona naziva. Usprkos ponekim monotonim ili nesnošljivim trenucima u dugogodišnjem zajedničkom životu, u svim se njezinim mislima i primislima osjeća duboko proživljena ljubav koja postaje vezivno tkivo često puste svakodnevice. Naratorica se zna živo prisjećati mladenačkih udvaranja i nevinih poljubaca, pa tako sjećanje na nekadašnju ljubav postaje pogonsko gorivo posustalih današnjih životnih poriva. Ta “prisjećanja u mirnoći’’, koja su bila istaknuti vid romantizma u raznim svjetskim književnostima, postaju u prozi Kate Lendić neka vrsta začina realnome životu, sanjanoga slatkoga sna prije nego što se čovjek probudi u sumornoj javi.

U postmodernoj književnosti čest je prozni postupak poistovjećenje s drugim ljudskim bićima, pa čak i sa životinjama. U jednoj od svojih priča Katina naratorica vidi sebe na sultanovoj jahti, ali to je više maštovit izlet u nepoznato, a manje zavist prema raskošnom životu.

Autorica u svojim crticama opisuje i svoju želju za pisanjem iskazujući time svoju samosvijest i poigravajući se sama svojim književnim stilom. Bujica njezinih riječi zna biti i neobuzdana, ali to je njezin jedini protuotrov zatrovanom ozračju sveprisutnih sila prisile i strepnje koje okružuju ne samo njezin mali svijet već i veliki svijet koje su globalizacijske moćne sile unijele u njezin život i život njezine obitelji.

Ova treća prozna knjiga Kate Lendić, rođene Matković, zaokružila je njezinu “trilogiju’’, koju bismo mogli nazvati regionalnom književnošću, ali s univerzalnim stremljenjima i svjesnu svojega doprinosa, iako ograničenoga, jednome boljemu i humanijem svijetu.

Živan Filippi

Kata Lendić: Razbucana dota (kratke priče)

Kratke priče Kate Lendić skupljene u zbirku Razbucana dota govore o onim svakodnevnim stvarima koje nas muče od rođenja pa do smrti, a to su rađanja, odrastanja, ljubavi i nevjere, ženidbe i udaje, radovi svake vrste i zanati, starost i odlazak, a sve začinjeno politikom i mudrovanjima. Kata nastavlja na priče svog zavičajca, poznatog književnika Ivana Raosa. Tu možemo naći one svježine i bezazlenosti kao i u Vječno nasmijanom nebu, ali i teme koje Ivan obrađuje u sljedeće dvije knjige svoje trilogije, Žalosni Gospin vrt i Smijeh izgubljenih djevojaka, kao i u njegovim kasnijim pripovijetkama.

Autorica se već potvrdila u svojim prethodnim knjigama pripovjedaka: Lijeva-desna, jedan, dva, Gradsko kulturno središe, Vrgorac, 2011. i Pura – šampanjac, kavijar – varenika, Vlastita naklada, Vrgorac, 2012., a ova knjiga naslovljena Razbucana dota nastavlja na duhovit i vrlo domišljat način u kratkim prozama prozboriti o našoj svakodnevici. Iako treća po nastanku, kasnila je s izlaženjem, te je autorica u međuvremenu objavila još tri knjige: Divljino moja, nježna, baršunasta, Matica hrvatska: Ogranak Čitluk, Ogranak Vrgorac, 2014., Tkanica snova (poezija), Čitluk: Ogranak Matice hrvatske, 2017. i Ogrtač od paučine (poezija), Čitluk: Ogranak Matice hrvatske, 2019., tako da je ovo šesta knjiga naše spisateljice.

Autorica je rođena na početku druge polovice dvadesetoga stoljeća (1951.) i u svojim kratkim biografskim podatcima naznačuje da nije počela pisati tako kasno, nego da je uhvatila vremena u zadnjih nekoliko godina srediti svoje rukopise te da ih tek sada objavljuje. I to je istina, što možemo osjetiti iz sadržaja samih knjiga i količine pripovjedaka i pjesama koje je do sada objavila i koje nam podastire i u ovoj novoj zbirci.

Ivan Bekavac Basić

Čast nam je pozvati Vas na predstavljanje knjige

KATARINA PAHLJINA
DJEVOJČICE…PUSTI NAS

OGLEDALO MIRA Marko Anić

OGLEDALO MIRA Marko Anić

OGLEDALO MIRA

Marko Anić

Urednik: Josip Anić

Pogovor: Ivan Bekavac Basić

Oblikovanje korice: Božidar Bekavac Basić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Meki

Broj stranica: 136 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-06-4

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,28 €)

OGLEDALO MIRA Marko Anić

Uvez: Meki Broj stranica: 136 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-06-4

13,28 EUR

MARKO ANIĆ – PJESNIK LJUBAVI

Ét quod témptabám dícere vérsus erát.

I što kušah rijet, bijaše oblikom stih.

(Ovidije, Tristia, IV, 10, 26)

Riječ ljubav u hrvatskom jeziku obuhvaća mnoga određenja. Mi želimo u ovom osvrtu uzeti pojam u što većem njegovu opsegu jer ćemo tako najbolje obuhvatiti stvaralaštvo pjesnika Marka Anića. Taj najširi pojam sažet je već u Bibliji kad se kaže – Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao samog sebe.

Naš pjesnik stoga u zbirci Ogledalo mira počinje s ljubavlju prema Bogu (Bog nas dragi zove, Gdje stanuje moga svijeta Gospodar?), Isusu Kristu (Moj Isuse, hvala ti za sve!) i njegovoj majci Blaženoj Djevici Mariji (Blažena Djevice, Majko naša sveta), ali i stvorenju, ljudskom biću koje nije postiglo veliki ugled u društvu već je sirotinja (Sirotinjo, i Bogu si teška), te prirodi (O, svjetlo moje). Taj je ciklus naslovio Klanjam ti se.

Drugi ciklus posvećuje Domovini i ljudima u njoj (O lijepoj našoj) u kojemu je osim pjesama posvećenih ljepotama domovine (Moja domovina, Samo Bog zna zašto je tako lijepa moja Hrvatska, Povijest ne pamti tu slogu Hrvata, Prijatelju, dođi u Hrvatsku moju) riječ i o ljudima koji pronose glas o njoj u svijetu (Hvala tebi, Teodore; Dobro došli, naši Vatreni; Evo naše Janice) te poziv Hrvatima da ostanu na rodnom ognjištu (Ostanite ovdje).

Treći ciklus O rodnome kraju posvećuje svojem rodnom Kruševu (A Kruševo moje, Moje Kruševo, Moja njiva, Dugačka se zove, Pjesma o Velebitu, Zrmanja i Sava, Bukovica moja, Dugo nisan bije u mom rodnom kraju, Dalmacija moja), i majci (Moja majka, zvali smo je baka).

Četvrti ciklus U mom novom kraju posvećuje mjestima u kojima je radio i našao novi zavičaj. To su: Zagreb i Sesvete.

Peti ciklus Među dvije rijeke opisuje Međimurje.

Slijedi šesti ciklus Vremenske mijene u kojemu autor promišlja vrijeme i utvrđuje Ne znam što je vrijeme. Na vrlo duhovit način postavlja duboka filozofska pitanja o nama i vremenu. Zatim promišlja o godišnjim dobima – proljeću i jeseni. Posebno je zanimljiva pjesma o smokvi u Zagrebu (Nisam sigur je l’ vlajkinja ili bodulica) i razgovoru o protoku i razumijevanju vremena u starom i novom zavičaju.

Sedmi ciklus donosi pjesme o susretu u vremenu i prostoru s osobama koje on prepoznaje i prihvaća kao prijatelje. Stoga taj ciklus i nosi naslov Moji prijatelji.

Osmi ciklus Ljepota žene govori o osobnim susretima i unutarnjem doživljaju pojedine žene (Snježana se zove, Hercegovka naša, Otišla je, Tvoja ljepota, Ima jedna žena, meni najdraža, Sreo sam je, Tvoje oči drage).

Dakle, naš je pjesnik obuhvatio ljubav. Prema Bogu, prema bližnjem i sebi, te ljubav prema prirodi i na kraju ljubav prema ženi kao sebi najbližoj osobi koja izaziva najjaču emocionalnu odanost i predanost dvaju ljudskih bića.

***

Recimo i nekoliko riječi o Anićevu građenju stihova. Autor se oslanja na uobičajene stihove u desetercu i osmercu, ali na osobit način. Ne robuje formi već od ritmičkih cjelina iz tradicionalnih stihova gradi osobito kvalitetne stihove, tako da imamo i jedanaesterce, dvanaesterce i sl. U očekivanim desetercima – četiri plus šest slogova on produžuje drugi dio u osam slogova jer mu je potreban npr. atribut uz imenicu.

A pitoma, / mala brda ukrašena

Od voćnjaka/ i vinove loze.

Prijatelju, / pričaj malo tiše.

Čini mi se / Mura nešto jače diše.

(Gdje je Međimurje…, str. 92.)

Drugi dio deseterca u prvom i četvrtom stihu poslije odmora proširuje za dva sloga te imamo dvanaesterac. Sasvim bi lijepo ta dva stiha glasila kad bi bili izostavljeni pridjev mala i zamjenica nešto. Dakle:

A pitoma, / brda ukrašena

Od voćnjaka/ i vinove loze.

Prijatelju, / pričaj malo tiše.

Čini mi se / Mura jače diše.

Također razbija cjelinu deseterca ubacujući uobičajene narodne zazive, npr.: dragi puče: I tamo ti,/ dragi puče,/ svi bicikle voze. Deseterac bi lijepo glasio: I tamo ti /svi bicikle voze.

Možemo reći da izvrsno osjeća ritmičke cjeline i da mu je prirođeno stvarati stihove bez velikog napora.

***

Jezik pjesama je hrvatski štokavski, ali je nestandardan. Prožet je štokavskom ikavicom, a gramatički oblici su često nestandardni i jako obilježeni Anićevim zavičajem sela Kruševa u Zadarskoj županiji. Možemo reći da sustavno glagolski pridjev radni u muškom rodu završava na -a, umjesto na -ao: sprema : spremao, doša : došao, čuva : čuvao, itd.

Posebno treba istaknuti da glagolski pridjev radni glagola biti u m. r. ne glasi bio, bijo, bija, već bije, kao i glagola vidjeti, ne glasi vidio, vidijo, vidija, već vidije („prvi put sam vidije nespretnoga divijega pivca“, Uspomene iz mladosti moje, str. 94.), te od kȕpiti : kȕpije umjesto kȕpio (= skupljao, str. 65.). Umjesto umro imamo umra (str. 24.).

Futur prvi glagola na -ći bilježi: doću, proću umjesto standardnog bilježenja doći ću, proći ću.

Rječnik je prožet u pjesmama o starom zavičaju riječima koje nisu dio hrvatskog standardnog rječnika: oklen, mrgilj, višt, škrilja, lumbrala, vuštan, bljuza, traveša, jašmak. Npr.

„Uvijek je u crnom vuštanu

I još nosi bljuzu i travešu.

Na glavi joj jašmak bijele boje.

To je nošnja Bukovice moje.“

(Bukovica moja, str. 62.)

Jezična analiza pjesama zahtijeva posebnu raspravu, a ovdje su samo naznake da se čitatelj može snalaziti u pjesmama.

***

Pjesme preporučujemo čitateljima svih uzrasta i svih stupnjeva obrazovanja. Pjesme zrače neposrednošću i ljubavlju prema Bogu i njegovim stvorenjima: ljudima i njihovim ostvarajima, prema prirodi i njezinim zakonima, prema ljepoti svijeta koju može osjetiti čisto srce.

Ivan Bekavac Basić

EPISTVLAE ET CARMINA Petar Ušković Croata

Biakova – Amygdala
Zagrabiae MMXXI.

EPISTVLAE ET CARMINA

Petar Ušković Croata

IN HONOREM AC MEMORIAM PAVLI KNEZOVIĆ

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Grafički uredio: Zvonimir Džoić

Uvez: Meki

Broj stranica: 72 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8735-03-3

Maloprodajna cijena 77,70 kn (10,50 €)

EPISTVLAE ET CARMINA Petar Ušković Croata

Uvez: Meki Broj stranica: 72 str. Format: A5 ISBN 978-953-8735-03-3

10,50 EUR

O KNJIZI

Petar Ušković Croata: Epistulae et carmina

Knjiga Petra Uškovića Croatae, Epistulae et carmina podijeljena je u tri dijela: Epistulae, Carmina i Epigrammata extemporanea.

Latinska pisma (Epistulae) pisana su od 2013. i susljednih godina kad je autor studirao na akademiji Vivarium Novum u Rimu. Nakon studija autor razmjenjuje pisma na latinskome jeziku s desetak adresata, među kojima se nalaze i neki istaknuti sveučilišni nastavnici poput Terenca Tunberga, Milene Minkove, Šime Deme, Luigija Miraglie etc. Sadržaji pisama govore o stanju u hrvatskoj i svjetskoj humanistici, položaju latinskoga jezika u Hrvatskoj te iskustva sa studija govornoga latinskoga jezika u spomenutoj akademiji.

Dio knjige naslovljen Carmina (Pjesme) sadržava devet pjesama na latinskom jeziku različite tematike, no, prevladava egzistencijalna, ljubavna te domoljubna poezija nadahnuta rimskim pjesnicima Ovidijem i Propercijem.

Epigrammata su nastala kao komentari o ponašanju studenata, ali i ponašanju suvremenika u društvenom, kulturnom i političkom životu u Hrvatskoj.

Zadnji je epigram posvećen nedavno preminulom pjevaču Kići Slabincu (str. 66).

Video – dio s predstavljanja 2 Veronike Jadranke Ivandić Zimić.

Predstavljanje knjige Jadranke Ivandić Zimić,

2 Veronike u Knjižnici Bogdana Ogrizovića,

Preradovićeva 5. 10000 Zagreb Petak,

25. lipnja 2021. u 19,00 sati.

Sudjeluju:

Ivana Mrčela, dizajnerica

Ivan Bekavac Basić, izdavač

Zorka Jekić, urednica

Jadranka Ivandić Zimić, autorica

VIše o knjizi.
VIše o knjizi.

SVIJET POSLIJE HLADNOG RATA Božo Kovačević

SVIJET POSLIJE HLADNOG RATA

Božo Kovačević

Urednica: Zorka Jekić

Recenzenti: prof. Goran Bandov PhD

Ivan Bekavac Basić

Korektura: Mihaela Jekić

Grafički uredio: Nediljko Bekavac Basić

Likovna oprema: Božidar Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi uvez

Broj stranica: 302 str.

Format: B5

Maloprodajna cijena: 199,50 kn (26,25 €)

ISBN: 978-953-6497-97-3

SVIJET POSLIJE HLADNOG RATA Božo Kovačević

Uvez: Tvrdi uvez Broj stranica: 302 str. Format: B5 ISBN: 978-953-6497-97-3 Urednica: Zorka Jekić Recenzenti: prof. Goran Bandov PhD Ivan Bekavac Basić Korektura: Mihaela Jekić Grafički uredio: Nediljko Bekavac Basić Likovna oprema: Božidar Bekavac Basić

€26.25

PREDGOVOR

Upućeniji čitatelj će, možda, već pri prvom pogledu na ovu knjigu uočiti da u njoj nedostaje poglavlje o Kini kao sve važnijem sudioniku globalnih zbivanja. Na to mogu odgovoriti da je djelomično u pravu. O Kini se govori u okviru poglavlja Amerika i cyberwar i to kao o glavnom takmacu Amerike u cyber prostoru. Činjenicu pak da je Kina sve ozbiljniji globalni igrač na ekonomskom i širem sigurnosnom planu nastojat ću tematizirati u nekoj budućoj knjizi o post-poslijehladnoratovskom svijetu.

Strpljiviji čitatelj, onaj koji se odvaži pročitati knjigu, uočit će da je ona sastavljena od radova koji spadaju u znanstveno-stručnu publicistiku i od novinskih članaka. Odlučio sam staviti ih u okvire jedne knjige zbog toga što na različite načine izražavaju ista stajališta o problemima suvremenoga svijeta. Nadam se da će ta kombinacija stvoriti dojam o skladnom nadopunjavanju.

Za radove kao što su Realizam poslije Hladnoga rata i Liberalizam poslije Hladnoga rata te Cyberwar – američka izlika za novi Hladni rat? i Američko javno-privatno partnerstvo i cyber sigurnost bi se, s obzirom na to da su rezultat višegodišnjeg bavljenja tim temama, moglo očekivati da budu popraćeni zahvalama raznim zakladama koje su svojim stipendijama omogućile autoru da ih napiše. Takvih zahvala u ovom predgovoru nema jer dugotrajno proučavanje tema obrađenih u ovoj knjizi nitko nije financirao. Ako bismo pretpostavili da sam vrijeme posvećeno pisanju o tim temama mogao iskoristiti da zaradim novac baveći se nečim drugim, onda sam na neizravan način ja financijer tih projekata. No, to je u najvećoj mjeri moja supruga Elizabeta koja je s beskrajnim strpljenjem podnosila da dane i noći provodim za računalom zanemarujući mnoge važne i nevažne poslove koje bih trebao obaviti, da pronalazim izlike za izbjegavanje posjeta kazalištima i koncertima te da prečesto budem pretjerano neusredotočen na razgovore koje je ona pokušavala zapodjenuti.

Proučavanjem međunarodnih odnosa počeo sam se sustavno baviti 2009. godine kad mi je dr. Goran Bandov predložio da predajem na zagrebačkoj Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld. Zbog te velikodušne ponude kao i zbog svesrdne podrške koju su mi na početku rada pružili on i dr. Livia Kardum najsrdačnije im zahvaljujem. Zahvaljujem i vodstvu škole na neuskraćenom povjerenju i studenticama i studentima koji su me neprestano poticali da pronalazim nove načine prezentacije sve zamršenijih suvremenih teorija međunarodnih odnosa.

Dr. Dejan Jović pozvao me da budem suradnik u višegodišnjem projektu objavljivanja akademskih zbornika o teorijama međunarodnih odnosa. Rad Realizam poslije Hladnoga rata objavljen je 2013. godine u prvom od tih zbornika, a manji dio ovdje prezentiranog rada Liberalizam poslije Hladnoga rata objavljen je 2014. godine u drugom zborniku. Na tom pozivu za suradnju, koji me je uvelike potaknuo da svoja razmišljanja uobličim u poglavlja ove knjige, iskreno sam mu zahvalan.

Ovaj predgovor ne biste čitali da mi Zorka Jekić, urednica, i Ivan Bekavac Basić, vlasnik izdavačkog poduzeća Biakova, nisu predložili da upravo kod njih objavim svoju knjigu. Zahvaljujući njihovom zalaganju Ministarstvo kulture je dodijelilo sredstva za objavljivanja ove knjige.

U mojim tekstovima – ne samo ovima koji su sada pred čitateljem – bilo bi znatno više slabih mjesta da ih oštro uredničko oko Branka Matana nije uočilo i da njegove korisne primjedbe nisu pripomogle njihovu odstranjivanju. Interes kojim dr. Ivica Novaković s Baylor University, Waco, Texas, prati moj rad i vrijeme koje, usprkos brojnim obvezama, posvećuje razgovorima o onome čime se bavim, za mene su uvijek bili dragocjeni. I dr. Jadranka Čačić Kumpes sa Sveučilišta u Zadru je s velikim strpljenjem čitala neke od mojih rukopisa i davala doista korisne primjedbe.

Nekoliko kraćih članaka bez znanstvene aparature i bez priloženog popisa korištene literature, dakle u novinskoj formi, objavljeno je u nekolicini publikacija koje imaju širu publiku nego stručni časopisi i koje honoriraju objavljene članke. Urednicima tih publikacija, koji su me povremeno pozivali na suradnju, dr. Željku Ivankoviću iz časopisa Banka, uredniku subotnjeg priloga Jutarnjeg lista Ivici Buljanu i članu uredništva Vijenca Vedranu Obućini ovim putem zahvaljujem na ugodnoj i, nadam se, obostrano korisnoj suradnji.

Spremnost moje supruge da se godinama odriče dobrog dijela onoga što čini sadržaj života normalnih ljudi i da trpi moje beskrajno asocijalno sjedenje za računalom tumačim kao znak njezina osjećaja da to čime se bavim i da rezultati tog bavljenja koje iznosim u ovoj knjizi nisu bez ikakva smisla. Nadam se da će to pomisliti i poneki čitatelj ove knjige.

Zagreb, 16. veljače 2015.

U protekle više nego tri godine mnogo toga se dogodilo u svijetu. Izbor predsjednika Donalda Trumpa i njegova politika izolacionizma, protekcionizma i unilateralizma uvelike je utjecala na cjelokupni sustav međunarodnih odnosa. Radovi o tome kao i u međuvremenu napisani radovi o drugim pristupima proučavanju međunarodnih odnosa, o konstruktivizmu i marksizmu, bit će objavljeni u okviru neke nove knjige. Nadam se da je ono što sadržava ova knjiga i dalje relevantno i poticajno za razmišljanje o međunarodnim odnosima.

Zagreb, 20.05.2018.