DEMETRA SE NAGODILA SA SUNCEM Meri Grubić

Poezija

DEMETRA SE NAGODILA SA SUNCEM

Meri Grubić

Urednik: Zorka Jekić

Grafički uredio: Nediljko Bekavac Basić

Slika na naslovnici:

Meri Kunčić

Hetera s aulosom, prema reljefu iz 5. st. pr. Kr.

iz zbirke Ludovisi

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 102 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-24-8

Maloprodajna cijena: 126,00 kn (17,00 €)

naslovnica-demetra

DEMETRA SE NAGODILA SA SUNCEM Meri Grubić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 102 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-24-8

17,00 EUR

Poezija – čarolija unutarnjeg neba

Prepustiti se čitanju ne znači uploviti u superiornost, niti nam čitanje kao psihološki proces otkriva književni ideal prošlog ili našeg vremena. Čitanje je osamljenički trzaj duše u koju navire senzibilitet novog bića koji se ostvaruje fenomenom jezika. A onda je to kretanje jezika usredsređeno u maštovitim slikama, u kreativnom mlazu osebujnog izvorišta u kojem se poezija oslobađa u tjeskobi, u ushitu. Jer pjesnik je onaj koji kontemplacijom imenuje čaroliju žudnje i svjetlosti, to nedefinirano mnoštvo osobnih svjetova:

(…) „Pustila sam da me nose riječne struje,/ da me kiše uzmu maglama iznad vodâ/ i ponovo izliju u mora.“

                                                                              (Nekoć bijah more)

Poezija dopušta srh različitih sloboda i oživljava svoj stvaralački dinamizam; blagodat stvarnog i nestvarnog, kad nestvarno postaje čarolijom žudnje i svjetlosti. A upravo to nam donosi osebujnu liriku pjesnikinje Meri Grubić:

(…) „tvojim sam očima gledala/ kako na te vreba svjetlost dana,/ i skoro sam umrla od žudnje/ gledajući kako suncu nudiš/ svoju golu put.“

                                                                             (Alea iacta est)

I naslovi ciklusa potiču bajkovitost imaginativne radosti, kad intelektualizam metafore osmišljava unutarnja neba što promiču neuhvatljivu čaroliju koja je govor poezije, a prelijeva se poput Aurore Borealis. Nadahnuti naslovi ciklusa simboliziraju problem bitka i problem energije, varirajući temu ljubavi koja je bezgranična i osporavana, tjeskobna i pritajena:

                        „Jedno poslijepodne na crvenom trgu

                        Materijalni dokaz besmisli

                        Trenutak prije nego li je došlo zlo

                         Rat je bio čist

                          Vječita nedužnost je ne misliti

                          Kasno proljetni desant cvijeća

                          Proroci“

Pjesme Žudnja i stid, Materijalni dokaz besmisli, Alea iacta est, Iskupljenje u pustinji, Pokušavajući napisati sonet o smrti, Prozori duše, Vječita nedužnost je ne misliti, Brnistra, Djetinjstvo, Prabaka Zemlja, Vrata u dnu hodnika, Nameće se misao da je patnja dar – promiču raskoš i bijedu života, okus praznine, susret dvaju samoća, senzibilitet boli:

(…) „Ništa se ne odupire u meni,/ sve polagano klizi ka dnu,/ samo se bol pokušava zadržati/ u mrtvom tkivu,/ radi vlastite opstojnosti./ Bol je jedino sjećanje na prošlost.“

   (Rat je bio čist)

Mudrost poetske ravnoteže je stvaralački čin a osvijestiti se stvaralački  znači pronaći komponente koje daju tome smisao. Paradoks je upravo u kontrapunktu, jer nema boli bez radosti koja joj prethodi:

(…) „U svakoj patnji je skrivena radost/ i radost je time veća,/ kao što je i svjetlost blještavija/ kad izrudi iz mraka.“ 

                                                                      (Prosinac)

Poetski senzibilitet pjesnikinje Meri Grubić inspirira. Ona je zagledana u otajstvo svijeta i ne dopušta da je taj svijet „pomete“ uzimajući joj ono što je podatna iskrenost njezine imaginacije. Neočekivane poetske sintagme unutarnjeg neba slika su vječitog nemira. Ravnodušnost svijeta zahtijeva promišljanje da bi prostori u kojima jesmo i koji nas okružuju bili izvor slobode, a ne uzmicanja:

(…) „Zar sve oko mene ne svjedoči/ kako ljepota iziskuje napor,/ makar jest u prirodi stvari.“

                                                   (Nameće se misao da je patnja dar)

Mit o Demetri i njezinoj kćeri Perzefoni simbolično je sjećanje na bespomoćnost čovječanstva, mjera ovisnosti od bogova. A nagodba sa suncem je maštovita himera.

Naslov ciklusa Jedina nedužnost je ne misliti obol je poštovanja prema znamenitom portugalskom pjesniku Fernandu Pessoi. „Ljubiti je vječna nedužnost/ a jedina nedužnost je ne misliti“, simboličan je paradoks ovoj knjizi pjesama: Demetra se nagodila sa suncem, jer ova poezija misli i nije nedužna, niti to želi biti.

                  Ljerka Car Matutinović


Putovanje oko žive svjetlosti

Tko može zasluženo govoriti o koraku koji dijeli umjetnost od drugih stvari? Tko briše liniju koja razdvaja ljepotu od stvarnosti? Po kojoj se cijeni smrtnici uzdižu do nebeske svjetlosti nadahnuća? Kako s pouzdanjem vrednovati, je li se djelo zapravo lišilo nježnih boja beznačajnosti, kako bi obzore pretvorilo u istinu, žuč u ljubav, a riječ u poeziju?

To su pitanja na koja ne znam odgovoriti. Možda ugledni književni kritičari odgovore s uvjerenjem, uzimajući u obzir brojne kriterije razvrstavanja, brojne pojmove koji određuju.

Ali znam reći kako ova knjiga, izrađena riječima poput zlata, preobražava pojmove i uzburkava osjećaje.

Meri Grubić vodi sa sobom, nas žene, čitatelje oko žive svjetlosti, bez velova, bez izgovora za koje se stihovi tvrdoglavo drže, gole, otkrivene, izložene, odijeljene od straha, poništavajući sve sporazume i konvencije, čak i one usmjerene na poeziju ili stil pjesnika.

Možda bismo mi žene u nekom drugom svijetu trebale biti vlastite majke, kako bismo u potpunosti naučile bitne pojmove života i smrti. Ako ne, ostaje nam spoznaja o krvi i mašti i ljubavi. A naše kćeri, majke jednog dana, također nam pripadaju, kaže autorica na tako divan način, ne kao naše, nego bivajući svoje zajedno s nama, na mjestu gdje su rođene, tijelu utrobe koju nastanjujemo i gdje se sve događa.

Sve što se događa među nama/ i što će se ikada dogoditi, / dogodit će se u utrobi. I našim majkama također pripadamo na tom njihovom mjestu, tijelu utrobe koju nastanjujemo, sve do dana u kojem odlaze ili u kojem će otići, oduzimajući nam to pripadništvo, koje se više neće vratiti.

Demetra štiti onu koju obožava cijelu vječnost i Čovjeku nudi tajnu zemlje, ali prije toga prevrnut će svjetove u potrazi za Perzefonom, kroz šume i doline i planine, bez predaha, jer ju je izgubila. Mit je stvorio knjigu, naznačio put, izumio zrcala, odsjaje i posljedice. Ali upravo je nadarenost Meri Grubić, njezino izvorno umijeće spravljanja poezije bića i smišljanja svih boli u stihovima i brojnih pobjeda, ono što je stvorilo djelo.

Za Auroru, njezinu kći, za sve kćeri, za sve žene, autorica nas vodi sa sobom, kao da je golema ptica osvijetlila nebo, kružeći, nebrojeno se vraćajući i idući naprijed, na krilatom putovanju, zamamno se uvijajući oko nepomične i sjajne, vrtložne svjetlosti. Ili kroz njezinu prabaku, majku majki, izgubljeno lice sudbine, onu ‘visoku pojavu’ koja je ‘širila svoje ruke prema nebu’.

Proslavimo onda, poput Pana u gaju, okruženi mirisima ‘vinove loze i ambrozije’, novu viziju nove umjetnosti koju nam donosi ova knjiga. Proslavimo vijest o ljubavi koju ona kazuje, ispreplečući riječi kao nježnosti, kao svjetlost, sa svojim bojama dana, sa svojom mrklinom noći, sa svojim istinama, uzvišenim darom muze. Proslavimo istinsko mjesto riječi, svjetleći suprotstavljenih, koje žive zajedno s idejama koje prenose. Proslavimo glazbu riječi, istinsko mjesto stihova. Proslavimo istinu, umjetnost.

Paula Leal da Silva, književnica

i veleposlanica Portugala u Zagrebu


A viagem em torno de uma luz viva

Quem poderá, com merecimento, falar do passo que dista entre a Arte e outros assuntos? Quem aclara a linha que separa o belo da realidade? A que preço se elevam os mortais à luz celeste da inspiração? Como avaliar, com precisão, se a obra de facto se despiu das cores suaves da insignificância para transformar em verdade os horizontes, em amor o fel e em poesia o verbo?

São perguntas a que não sei responder. Talvez os afamados críticos literários repliquem com convicção, atentos muitos critérios de classificação, muitas noções definidoras.

Mas sei dizer que este livro, trabalhadas as palavras como ouro, metamorfoseia conceitos e tumultua o sentir.

Meri Grubic leva-nos consigo, as mulheres, os leitores, em torno de uma luz viva, sem véus, sem pretextos, a que os versos teimosamente se agarram, nus, descobertos, expostos, arredado o medo, destruídos todos os pactos e convenções, mesmo os que visam a poesia ou o estilo dos poetas.

Talvez nós, as mulheres, precisássemos, num mundo outro, de ser mães de nós para totalmente aprender as noções essenciais da vida e da morte. Não sendo, resta-nos o saber do sangue e da imaginação e do amor. E nossas filhas, mães um dia também, pertencem-nos, diz a autora de tão bela forma, não como se fossem nossas, mas sendo suas connosco, no lugar onde nasceram, o corpo do ventre que habitamos e onde tudo acontece.

‘’O que sempre aconteça entre nós, será num ventre que acontecerá’’. E as nossas mães também pertencemos nesse lugar seu, o corpo do ventre que habitámos, até ao dia em que partiram, ou em que partirão, levando de nós essa pertença, que não mais regressará.

Deméter protege quem a adore por toda a eternidade e ofereceu ao Homem o segredo da terra, mas antes, transmoveu os universos em busca de Perséfone, por florestas e por vales e por montanhas, sem descansar por que a perdeu. O mito gerou o livro, indicou o caminho, inventou espelhos, reflexões e consequências. Mas foi o talento de Meri Grubić, a sua original arte de confecionar a poesia dos seres e de inventar em versos todas as mágoas e muitos triunfos, que criaram a obra. 

Por Aurora, sua filha, por todas as filhas, para todas as mulheres, a autora leva-nos consigo, como se um pássaro enorme alumiasse os céus, volteando, copiosamente retrocedendo e avançando, numa viagem de asas, em torno de luzes fixas e preclaras, rodopiando, revirando-nos, luxuriosamente.  Ou então por sua bisavó, mãe de mães, a face perdida da ventura, essa ‘’figura alta’’ que ‘’espalhava suas mãos para o céu’’. 

Celebremos, então, como Pan na floresta, rodeados do aroma ‘’das vinhas e de ambrósia’’ a visão nova da arte nova que este livro nos traz. Celebremos a notícia de amor que ele conta, enleadas as palavras como se fossem afetos, como se fossem luzes, com as suas cores de dia, com o seu negrume de noite, com as suas verdades, o sublime dom da musa. Celebremos o justo lugar das palavras, luminosamente justapostas, convivendo com as ideias que transportam. Celebremos a música das palavras, o lugar certo dos versos. Celebremos a verdade, a arte.

Paula Leal da Silva, escritora

e Embaixadora de Portugal em Zagreb

Čast nam je pozvati Vas na predstavljanje knjige

KATARINA PAHLJINA
DJEVOJČICE…PUSTI NAS

AKVAREL ŽIVOTA Daša Banjac

zbirka pjesama

AKVAREL ŽIVOTA

Daša Banjac

Urednice: Zorka Jekić i Dubravka Bouša

Tehnički urednik: Nediljko Bekavac Basić

Korektor: Mirjana Majer

Grafički uredio: Nediljko Bekavac Basić

Korice dizajnirao: Matija Gorjanec

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 108 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-14-9

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,00 €)

AKVAREL ŽIVOTA Daša Banjac

zbirka pjesama Uvez: Tvrdi Broj stranica: 108 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-14-9

13,00 EUR

AKVAREL ŽIVOTA

“Akvarel života” je druga zbirka pjesama mlade pjesnikinje Daše Banjac. Autorica strpljivo traga za smislom života, smislom patnje, smislom ljubavi…

Prepuna životne energije, snagom svoga peraispisjuje stihove pune ljubavi i nade za ljude i prirodu. Oslikavajući dirljive trenutke, oživljava boje života stvarajući svijet od pjesničkih snova.

Stihovi su prožeti čežnjom, željom za bliskošću, željom za istinskom ljubavi…

Zorka Jekić

DJEVOJČICE… PUSTI NAS Katarina Pahljina

DJEVOJČICE… PUSTI NAS Katarina Pahljina

DJEVOJČICE… PUSTI NAS

Katarina Pahljina

Urednica: Zorka Jekić i Dubravka Bouša

Tehnički urednik: Nediljko Bekavac Basić

Lektorica: Dubravka Bouša

Koricu oblikovao: Božidar Bekavac Basić

Umjetničke slike: Janica Šterc

fotografije iz autoričinog obiteljskog albuma

Priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 84 str.

Broj slika i fotografija: 11 kom.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-17-0

Maloprodajna cijena 126,00 kn (14,00 €)

DJEVOJČICE… PUSTI NAS Katarina Pahljina

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 84 str. Broj slika i fotografija: 11 kom. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-17-0

14,00 EUR

DJEVOJČICE… PUSTI NAS

Djevojčice… pusti nas autobiografska je zbirka kratkih priča i pjesama Katarine Pahljine o odrastanju u patrijarhalnoj obitelji slavonskog sela druge polovine dvadesetog stoljeća. U njima autorica opisuje svoje odrastanje, stvaranje identiteta i traženje vlastitog mjesta u svijetu.

Knjiga se sastoji od dva dijela. Prvi su dio priče. Naslovi priča dobro naznačuju temu: Negdašnje srpanjske vrućine, Mašinanje, Mala Gospa Voćinska, Mačak Marko, Sjećanje na baku, Slikanje, Djevojčica i petriol, Božić iz djetinjstva, Čijalo perja, Tov, Tri livade nigdje ‘lada nema’, Preseljenje, Bolest, Uskrsnuće, Prvi poljubac, Srednjoškolka iz vlaka, Prvi maj, Antunovo 13. lipnja, Kao da slušam, Svinjokolja, Blaža, Mama, Zagreb, Djevojčice… pusti nas.

Katarina je rođena u Voćinu. Sve su njezine priče obilježene tom sredinom pa i kada piše o žetvi pšenice, kosidbi sijena, hranjenju životinja, svinjokolji; večernjim okupljanjima pri čijanju perja, prvom zaljubljivanju, prvom poljupcu, o državnim praznicima, o vjerskim blagdanima, sajmovima i proštenjima, pripremanju hrane sa svim mirisima koji su se širili majčinom kuhinjom, lajanju psa, jutarnjem pjevu ptica …

S nostalgijom se sjeća i otima zaboravu blagdane Božića i Uskrsa sa svim običajima, odlaske na proštenja sa sumještanima, ali i s vjernicima iz udaljenih mjesta Gospi Voćinskoj i sv. Antunu Padovanskom, kao i okupljanja na sajmovima. Po završetku osnovne škole  djevojčica odlazi od kuće u novu sredinu, rastaje se na kraće ili duže vrijeme od prijatelja i rodbine. Roditelji također sele u mjesto njezina školovanja. Poslije srednje škole odlazi u Zagreb. Fascinirana Zagrebom, personificira ga i o njemu govori kao o dragoj osobi. Tako mu tepa riječima A. G. Matoša: „obožavani hofirant, moj plavi kavalir“.

Ipak žal za toplinom roditeljskog doma ostaje pa autorica zaključuje: „Ambijent roditeljske kuće prepun mirisa i običaja ni sa čime se više ne može nadomjestiti.“

U njenim sjećanjima i dalje žive mirisi i okusi bogate domaće kuhinje, požrtvovanost brižnih roditelja i „dječja pripomoć“ u teškim seoskim poslovima.

U posljednjoj priči Djevojčice…pusti nas autorica se želi osloboditi tereta patrijarhalnog odgoja, smjestiti djetinjstvo u prošlost i kao odrasla osoba živjeti svoj život.

Iako odrasta, autorica pamti svaki detalj svoga odrastanja i ne zaboravlja… Svojim pričama je sačuvala to vrijeme od zaborava.

Zajednička nit koja povezuje sve priče i pjesme je odrastanje u patrijarhalnoj obitelji slavonskog sela druge polovine dvadesetog stoljeća. Sve su priče prožete žudnjom za pripadanjem.

„… Djetinjstva bezbrižna, zaigrana

kada trčali smo brežuljcima,

pašnjacima i zukvama.

Tabanima bosim travke milovali

sijeno prekretali, skupljali, baglićali

žitno klasje želi, mašinali i dječje pomagali.“

Drugi dio su pjesme: Prvi pljesak, Spomen na nju, Jankovac, Brdovita, Majpan, Odlazak, Misli na njih, Noseći mir, Dom, Ganuće, Uspomene, Ponos i dika i Dubrava.

Atmosferi slavonskog sela pridonose fotografije iz obiteljskog albuma, kao i fotografije umjetničkih slika slikarice Janice Šterc.

 Kao posebnu vrijednost i draž ove knjige ističem, sačuvan autentičan zavičajni leksik i narodne običaje, kao i način života slavonskog sela toga vremena.

                                                                      Zorka Jekić, urednica

VITA NOVA, MORS NOVA Olga Škarić

VITA NOVA, MORS NOVA Olga Škarić

VITA NOVA, MORS NOVA

Olga Škarić

Urednica: Zorka Jekić

Lektorica: Tatjana Škarić-Jurić

Slika na naslovnoj korici: Marika Šafran Berberović Cvijeće

Korice oblikovao: Ljubo Gamulin

Grafičko oblikovanje: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Meki

Broj stranica: 84 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-15-6

Maloprodajna cijena: 77,70 kn (10 €)

VITA NOVA, MORS NOVA Olga Škarić

Urednica: Zorka Jekić Lektorica: Tatjana Škarić-Jurić Slika na naslovnoj korici: Marika Šafran Berberović Cvijeće Korice oblikovao: Ljubo Gamulin Grafičko oblikovanje: Nediljko Bekavac Basić Uvez: Meki Broj stranica: 84 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-15-6

10,00 EUR

Predogovor

ČEMU SNOVI

“Zanimljivo, ja nikad ne sanjam”, priznala mi je prijateljica nakon što je pročitala moju knjigu. “Zavidim Ti – odgovorila sam joj – znači da Ti snovi nisu potrebni”. Moja  neuslišana želja oduvijek je bila probuditi se uz nekoga koga zanima što sam te noći sanjala.

Meni budnoj treba dosta vremena da sredim misli i zauzmem siguran  stav o bilo čemu.  San mi odmah ponudi moje mišljenje u obliku skeča, slike, prizora, drame. Za moj ukus on je ponekad prežestok, ali – kad bolje razmislim – u većini slučajeva ispravno prosuđuje. Uvjerljiv je, gotovo bih rekla vjerodostojan.

San je pouzdaniji dio mene. Nisam sigurna da bih bez njega realno ocjenjivala svoj život i ljude koji me okružuju – pustila bih da me ponese trenutno raspoloženje. Ili bih – u maniri većine starijih – zauzela neki generalni stav, bilo da odlučim ponositi se svojim uspješnim životom ili da zaključim kako sam nepravedno loše u njemu prošla.

Život je iskričavi mozaik čiji je svaki svjetlucavi kamenčić autonoman,  sa vlastitom  dinamikom,  tempom  i  dramaturgijom. Svojim živopisnim stilom san nam uspijeva ugravirati u sjećanje naše jedinstvene trenutke.

Kad krenemo u život, čini nam se da postoje brojne mogućnosti izbora. No čim nas zahvati žrvanj kolotečine, shvatimo da se moramo odlučiti za jedan put. Nije nam odmah jasno da će on isključiti sve ostale.

Snovi   nam dodaju još poneku stazu   iskupljujući   našu nesposobnost da istodobno krenemo u više smjerova. Zahvaljujući njima kupala sam se u toplim tropskim morima, penjala na vrhunce Anda koje sam sama pošumljavala, skakala od sante do sante dok su se ispod mene praćakali lososi. Koji bi mi dobrohotni roditelj, prijatelj ili guru mogao ponuditi više od toga?

___________________________________________________

Umjesto pogovora

Poštovana gospođo Škarić,

sa zadovoljstvom sam pročitao i Vašu drugu knjigu, pisanu s teretom iskustva,  a s  lakoćom  dosjetki  i  asocijacija.  Premda  ne  koristite neku narativnu strategiju niti, pogotovo, anegdote i čvrste likove, uspijevate održati zanimljivost i gipkost širokoga raspona. Duboko introspektivni, a opet tako komunikativni i prirodni, doista imate dar evokacije i stvaranja živih prizora (pogotovo, dakako, u ambijentu Islama Grčkoga, s dubokim povezivanjem s prirodnim mijenama i tokovima).

Ne samo što Vam je rječnik bogat i sintaksa živa nego uspijevate dobiti blagu, poluironičnu intonaciju, koja cjelini daje posebnu uvjerljivost. Istina, držite se više nego impresivnih orijentira, od Montaignea  do Tolstoja, ali pritom niti imitirate niti parafrazirate nego nalazite vlastito mjesto bez pretenzija neumjerena nadmetanja. Uostalom, i sam naslov Vaše knjige zaslužuje  odjek  iznuđena  podsmijeha,  a oblik  knjige  također  govori o skromnosti  (ili bar  intimističkoj  dimenziji).  A propos:  šteta je što su kiparska  djela na dvostrukim  stranicama  „nečitljiva”, a zaslužuju pažnju i tipološki dobro odgovaraju Vašoj analitičkoj portretistici. Ne samo da niste iznevjerili razinu Desničine tradicije, nego ste je na poseban način produžili.

S najboljim željama i srdačnim pozdravima

Tonko Maroević(Pismo je upućeno autorici nakon čitanja njezine knjige Ako ikad ostarim)

Video – dio s predstavljanja 2 Veronike Jadranke Ivandić Zimić.

Predstavljanje knjige Jadranke Ivandić Zimić,

2 Veronike u Knjižnici Bogdana Ogrizovića,

Preradovićeva 5. 10000 Zagreb Petak,

25. lipnja 2021. u 19,00 sati.

Sudjeluju:

Ivana Mrčela, dizajnerica

Ivan Bekavac Basić, izdavač

Zorka Jekić, urednica

Jadranka Ivandić Zimić, autorica

VIše o knjizi.
VIše o knjizi.

ISPOVIJEST ODRASLOG DJEČAKA Vlatko Balošić

ISPOVIJEST ODRASLOG DJEČAKA

Vlatko Balošić

Roman

Urednica: Zorka Jekić

Design ovitka: Andreja Rečić

Priprema za tisak: Božidar Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 172 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8136-84-9

Maloprodajna cijena 63,00 kn (8,50 €)

ISPOVIJEST ODRASLOG DJEČAKA Vlatko Balošić

Roman Uvez: Tvrdi Broj stranica: 172 str. Format: A5 ISBN 978-953-8136-84-9

8,50 EUR

Dragi čitatelji,

Čuj mene… u množini… A što ako samo Ti pročitaš ove priče i nitko više ? Nema veze. Zapravo mi i jest bitno da to baš Ti pročitaš…

Ove priče sam ustvari počeo pisati uslijed, kako da to kažem… zapravo bilo je to nešto kao ‘ucjena’… Već nekoliko godina, kako smo moji prijatelji i ja ušli u te neke lijepe, recimo – srednje iliti zrele godine – nalazimo se otprilike jednom u dva mjeseca na kavi. Uglavnom Blanka, Dubravka P. i ja – ekipa iz gimnazije, 4.e… Kako vrijeme teče, tako nam se sve češće i s veseljem pridružuju i Goga, Dubravka H. i Krešo… Započeli smo s tim negdje 2015-te, 2016-te… i bome, na sveopće zadovoljstvo tu tradiciju nastavljamo do današnjih dana… Kako smo se spočetka nalazili uglavnom nas troje, tako je i vrijeme potrebno da netko od nas ispriča nešto opširnije bilo dostatno… Kad nas je više, često smo toliko nabrijani i uzbuđeni da jedni drugima upadamo u rečenice i ne moš ti tu sad raspredat Markove konake… Uglavnom, tijekom tih naših prvih kava, tu i tamo bih im znao ispričati neku od zgoda iz svojih mladih sviračkih dana. Ponekad bi me gledale u nevjerici i pitale se da li ja to izmišljam ili se to stvarno tako dogodilo… ali su s vremenom shvatile i prihvatile da je to uistinu bilo tako. I svaki put bi neka od njih po završetku moje priče rekla ‘Pa Vlatko, zašto to ne zapišeš ? Ti znaš pisati. I to je baš zanimljivo… Ljudi bi to čitali’…

BUBNJAR Tin Lemac

BUBNJAR

Tin Lemac

Urednik: Zorka Jekić

Korice izradio: Marko Kokotec

Priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Meki

Broj stranica: 104 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8136-24-5

Maloprodajna cijena 84,00 kn (11,50 €)

BUBNJAR Tin Lemac

Uvez: Meki Broj stranica: 104 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8136-24-5

11,50 EUR

RECENZIJA PJESNIČKOG RUKOPISA BUBNJAR

TINA LEMCA

Tin Lemac, istaknuti književni znanstvenik i kritičar poezije, i sam se upustio u poetsku praksu i ponudio rukopis buduće zbirke pjesama pod naslovom Bubnjar. Riječ je o rukopisu uistinu neoubičajenoga karaktera za recentnu hrvatsku pjesničku praksu, koji obnavlja neke poetičke i retoričke koncepcije i postupke inaugurirane već takozvanim postmodernističkim prijelomom u hrvatskome pjesništvu na prijelazu šezdesetih u sedamdesete godine prošloga stoljeća, ali i neke letrističke, konkretističke, aleatoričke pa čak i nadrealističke tendencije koje su se pojavile i znatno ranije. Radi se ipak, u prvome redu, o postmodernističkoj svijesti o konvencionalnosti svih značenja i književnih postupaka, o mogućnosti da se – nakon što je „sve već napisano“ – do neke nove značenjske i izrazne svježine dođe tek kombiniranjem fragmenata iz već „odigranih“ diskursa, o dekonstrukciji književnoga teksta i njegovoj naknadnoj rekonstrukciji na temelju metatekstulne svijesti o pojedinim literarnim postupcima i strategijama. Zanimljivo je da se u Lemčevu rukopisu ipak neprestance nadigravaju dvije nasuprotne tendencije – s jedne strane racionalna kontrola koja podrazumijeva književno znanje i kritičku svijest o tome što se želi postići u tekstu, a s druge strane nagnuće da se upravo od toga pobjegne u tekstu sa što manjom kontrolom, u kojemu prevladavaju aleatorika, ludičnost, paradoksalnost, nadrealistička alogičnost i asocijativna iracionalnost. Te dvije nasuprotne tendencije Lemac u tekstu personificira kao pjesnika i kritičara, onoga koji stvara vrlo slobodno ustrojen tekst s kojim može činiti što god hoće, i onoga koji bi sve to, zapravo iluzorno, htio „protumačiti“, usustaviti i, na kraju krajeva, reducirati, „okljaštriti“. Upravo je tako autor u početnom „naputku za čitanje“ (auto)programatski opisao temeljnu koncepciju svojega rukopisa kao „nikad neodigrani teniski meč pjesnika i kritičara s ciljem da jedan nikad ne može i neće postati drugi“. Meni se ipak čini da se katkada i unutar istog teksta, kao i u cjelini rukopisa, znaju pomiješati ili barem sukcesivno javiti pjesnički ego i kritičarski super ego, što i samo poetsko zbivanje čini intrigantnijim. Rukopis tako otvara dekonstrukcijsko „silaženje“ na podrečeničnu, podsintagmatsku, gotovo i predverbalnu razinu iz koje se – ponovnom rekonstrukcijom – postupno ostvaruje bazični dječji govor: „reci mama/ Ma Ma/ reci baka/ Baka“. No, već u drugome tekstu pojavljuje se visokorefleksivni izričaj koji u igru uvodi tako važne, upravo literarne teme kao što su odnos zbilje i fikcije te životne i književne teleologičnosti i smislenosti: „alisa zna da s druge strane zrcala ne postoji išta/ osim nje same. ako se spotakne na svoju/ porculansku nožicu, možda shvati da ju je klobučar/ začarao“. Uglavnom, daleko od kakvog tradicionalističkog poetskog sloga, u Lemčevu rukopisu nižu se mnoge „pjesme“ od po jednog stiha, i to zafrkantske, ludičke, metatekstualne intonacije, a autor se rado poigrava i s „okamenjenom“ frazeologijom i metaforikom, najčešće govorne, usmenoknjiževne ili tradicionalnopoetske provenijencije („Oštre sablje, smrdi im iz usta/ Reci meni, pustinja sam pusta/ Ti si grana od bisera toga/ Ja sam mornar broda svoga“). Česte su i takozvane poetske definicije u kojima se njihova mudrosna forma pretvara u paradoksalni ili visokometaforički sadržaj („Vječnost je nikad neizvaljana klada“), autor se grafostilematski poigrava sa smještajem teksta na stranici, čak do preobrazbe slova u vizualni, a ne verbalni znak, a naglašavanjem faktičke jezične funkcije zna se tematizirati i sam medij pisanja, odnosno kanal sporazumijevanja („Pobjegao mi tekst“, „Zašto si ostavio praznu stranicu“). Lemac ponekad iz perspektive pjesnika ironizira i vlastitu poziciju književnog znanstvenika, odnosno uvelike zakompliciran književnoznanstveni diskurs („U aksiološkim suodnosima autora (subjekta), svijeta (teksta), konteksta, koteksta, nad-teksta,/ parateksta, hipoteksta, hiperteksta, metateksta… da, da, zapišite baš ovakvim redom“). To ukazuje na jedan od glavnih interesa rukopisa – navlačenje raznih diksursnih „maski“, njihovo međusobno ironiziranje i upozoravanje na to da je književnost danas u prvome redu postmodernistička metatekstualna igra. Sličan metatekstualni, ironijski i ludički sadržaj imaju i nešto „dulji“ Lemčevi tekstovi, koji, međutim, gotovo nikad ne prelaze opseg od nekoliko stihova ili rečenica: („Ovo je jedan veliki cirkus u kojem se traaaaaaažiiiiii……/ a) Pepeljugina cipela/ b) Trnoružičino vreteno/ c) Pa i smisao…./ Ono zrno graška smo našli“). Prema kraju rukopisa pod naslovom Bubnjar lirski subjekt, koji je – već i autoprogramatski – slab, ludičan i poliperspektivan („Jer sam nespretan, a ovo je igra značenja koju ne znam/ A usput pišem još tisuću knjiga“) još intenzivnije reflektira svoju poetsku djelatnost („I možda počnem zaista pisati poeziju, a ne pisati o poeziji…“), njezinu posvemašnju otvorenost, načelnu beskrajnost i ipak nužnost nekog uokviravanja („Znam da ću se jednom morati prisiliti na završetak“). Uza spomenute postmodernističke strategije, on se u fiktivnoj „borbi“ protiv kritičara uzda i u tradicionalno najjače lirsko „oružje“ – metaforu i metaforički diskurs („Ja sam podzemni gljivar u potrazi za zlatnom strijelom riječi“, „U šipražju zelenih česti“), čak zaključuje da je – upravo takvim postmodernističkim, poliperspektivnim pa i poetiziranim rukopisom – „Omamljen i tekstom preveslan/ kritičar“. Na kraju, valja zaključiti da je Tin Lemac rukopisom buduće knjige pod naslovom Bubnjar svoj pjesnički put počeo intrigantno i uspješno. Taj po svemu neobičan i poliperspektivan rukopis, čak i u sadašnjim postmodernističkim uvjetima kad su neke znatnije novotarije teško zamislive, uvelike će obogatiti i pluralizirati hrvatsku poetsku scenu te je podsjetiti na znatne poetičke mogućnosti iz zadnjih pola stoljeća njezina razvoja, koje su, međutim, danas u velikoj mjeri zanemarene. Uistinu, na temelju prekombinacije starog Tin Lemac donosi nešto novo i to na samo sebi svojstven način.

Davor Šalat

SVIJET POSLIJE HLADNOG RATA Božo Kovačević

SVIJET POSLIJE HLADNOG RATA

Božo Kovačević

Urednica: Zorka Jekić

Recenzenti: prof. Goran Bandov PhD

Ivan Bekavac Basić

Korektura: Mihaela Jekić

Grafički uredio: Nediljko Bekavac Basić

Likovna oprema: Božidar Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi uvez

Broj stranica: 302 str.

Format: B5

Maloprodajna cijena: 199,50 kn (26,25 €)

ISBN: 978-953-6497-97-3

SVIJET POSLIJE HLADNOG RATA Božo Kovačević

Uvez: Tvrdi uvez Broj stranica: 302 str. Format: B5 ISBN: 978-953-6497-97-3 Urednica: Zorka Jekić Recenzenti: prof. Goran Bandov PhD Ivan Bekavac Basić Korektura: Mihaela Jekić Grafički uredio: Nediljko Bekavac Basić Likovna oprema: Božidar Bekavac Basić

€26.25

PREDGOVOR

Upućeniji čitatelj će, možda, već pri prvom pogledu na ovu knjigu uočiti da u njoj nedostaje poglavlje o Kini kao sve važnijem sudioniku globalnih zbivanja. Na to mogu odgovoriti da je djelomično u pravu. O Kini se govori u okviru poglavlja Amerika i cyberwar i to kao o glavnom takmacu Amerike u cyber prostoru. Činjenicu pak da je Kina sve ozbiljniji globalni igrač na ekonomskom i širem sigurnosnom planu nastojat ću tematizirati u nekoj budućoj knjizi o post-poslijehladnoratovskom svijetu.

Strpljiviji čitatelj, onaj koji se odvaži pročitati knjigu, uočit će da je ona sastavljena od radova koji spadaju u znanstveno-stručnu publicistiku i od novinskih članaka. Odlučio sam staviti ih u okvire jedne knjige zbog toga što na različite načine izražavaju ista stajališta o problemima suvremenoga svijeta. Nadam se da će ta kombinacija stvoriti dojam o skladnom nadopunjavanju.

Za radove kao što su Realizam poslije Hladnoga rata i Liberalizam poslije Hladnoga rata te Cyberwar – američka izlika za novi Hladni rat? i Američko javno-privatno partnerstvo i cyber sigurnost bi se, s obzirom na to da su rezultat višegodišnjeg bavljenja tim temama, moglo očekivati da budu popraćeni zahvalama raznim zakladama koje su svojim stipendijama omogućile autoru da ih napiše. Takvih zahvala u ovom predgovoru nema jer dugotrajno proučavanje tema obrađenih u ovoj knjizi nitko nije financirao. Ako bismo pretpostavili da sam vrijeme posvećeno pisanju o tim temama mogao iskoristiti da zaradim novac baveći se nečim drugim, onda sam na neizravan način ja financijer tih projekata. No, to je u najvećoj mjeri moja supruga Elizabeta koja je s beskrajnim strpljenjem podnosila da dane i noći provodim za računalom zanemarujući mnoge važne i nevažne poslove koje bih trebao obaviti, da pronalazim izlike za izbjegavanje posjeta kazalištima i koncertima te da prečesto budem pretjerano neusredotočen na razgovore koje je ona pokušavala zapodjenuti.

Proučavanjem međunarodnih odnosa počeo sam se sustavno baviti 2009. godine kad mi je dr. Goran Bandov predložio da predajem na zagrebačkoj Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld. Zbog te velikodušne ponude kao i zbog svesrdne podrške koju su mi na početku rada pružili on i dr. Livia Kardum najsrdačnije im zahvaljujem. Zahvaljujem i vodstvu škole na neuskraćenom povjerenju i studenticama i studentima koji su me neprestano poticali da pronalazim nove načine prezentacije sve zamršenijih suvremenih teorija međunarodnih odnosa.

Dr. Dejan Jović pozvao me da budem suradnik u višegodišnjem projektu objavljivanja akademskih zbornika o teorijama međunarodnih odnosa. Rad Realizam poslije Hladnoga rata objavljen je 2013. godine u prvom od tih zbornika, a manji dio ovdje prezentiranog rada Liberalizam poslije Hladnoga rata objavljen je 2014. godine u drugom zborniku. Na tom pozivu za suradnju, koji me je uvelike potaknuo da svoja razmišljanja uobličim u poglavlja ove knjige, iskreno sam mu zahvalan.

Ovaj predgovor ne biste čitali da mi Zorka Jekić, urednica, i Ivan Bekavac Basić, vlasnik izdavačkog poduzeća Biakova, nisu predložili da upravo kod njih objavim svoju knjigu. Zahvaljujući njihovom zalaganju Ministarstvo kulture je dodijelilo sredstva za objavljivanja ove knjige.

U mojim tekstovima – ne samo ovima koji su sada pred čitateljem – bilo bi znatno više slabih mjesta da ih oštro uredničko oko Branka Matana nije uočilo i da njegove korisne primjedbe nisu pripomogle njihovu odstranjivanju. Interes kojim dr. Ivica Novaković s Baylor University, Waco, Texas, prati moj rad i vrijeme koje, usprkos brojnim obvezama, posvećuje razgovorima o onome čime se bavim, za mene su uvijek bili dragocjeni. I dr. Jadranka Čačić Kumpes sa Sveučilišta u Zadru je s velikim strpljenjem čitala neke od mojih rukopisa i davala doista korisne primjedbe.

Nekoliko kraćih članaka bez znanstvene aparature i bez priloženog popisa korištene literature, dakle u novinskoj formi, objavljeno je u nekolicini publikacija koje imaju širu publiku nego stručni časopisi i koje honoriraju objavljene članke. Urednicima tih publikacija, koji su me povremeno pozivali na suradnju, dr. Željku Ivankoviću iz časopisa Banka, uredniku subotnjeg priloga Jutarnjeg lista Ivici Buljanu i članu uredništva Vijenca Vedranu Obućini ovim putem zahvaljujem na ugodnoj i, nadam se, obostrano korisnoj suradnji.

Spremnost moje supruge da se godinama odriče dobrog dijela onoga što čini sadržaj života normalnih ljudi i da trpi moje beskrajno asocijalno sjedenje za računalom tumačim kao znak njezina osjećaja da to čime se bavim i da rezultati tog bavljenja koje iznosim u ovoj knjizi nisu bez ikakva smisla. Nadam se da će to pomisliti i poneki čitatelj ove knjige.

Zagreb, 16. veljače 2015.

U protekle više nego tri godine mnogo toga se dogodilo u svijetu. Izbor predsjednika Donalda Trumpa i njegova politika izolacionizma, protekcionizma i unilateralizma uvelike je utjecala na cjelokupni sustav međunarodnih odnosa. Radovi o tome kao i u međuvremenu napisani radovi o drugim pristupima proučavanju međunarodnih odnosa, o konstruktivizmu i marksizmu, bit će objavljeni u okviru neke nove knjige. Nadam se da je ono što sadržava ova knjiga i dalje relevantno i poticajno za razmišljanje o međunarodnim odnosima.

Zagreb, 20.05.2018.

VRIJEME ZVONIKA GRADOVA I POJEDINACA Sanja Franković

VRIJEME ZVONIKA GRADOVA I POJEDINACA

Sanja Franković

Urednica: Zorka Jekić

Recenzenti: Prof. dr. sc. Ivan Bošković

Recenzenti: Izv. prof. dr. sc. Miranda Levanat-Peričić

Lektura sažetaka: Mark Collins (engleski)

Lektura sažetaka: Silvia Bertoni (talijanski)

Priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Korice: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi uvez

Broj stranica: 392 str.

Format: B5

Maloprodajna cijena: 315,00 kn (43,00 €)

VRIJEME ZVONIKA GRADOVA I POJEDINACA Sanja Franković

VRIJEME ZVONIKA GRADOVA I POJEDINACA Sanja Franković Urednica: Zorka Jekić Recenzenti: Prof. dr. sc. Ivan Bošković Izv. prof. dr. sc. Miranda Levanat-Peričić Lektura sažetaka: Mark Collins (engleski) Silvia Bertoni (talijanski) Priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić Korice: Nediljko Bekavac Basić Uvez: Tvrdi uvez Broj stranica: 392 str. Format: B5 Maloprodajna cijena: 315,00 kn (43,00 €)

43,00 EUR

Kratki opis knjige:

Knjiga razmatra pripovjedna i kulturna obilježja hrvatskih povijesnih romana objavljenih od 1990. do 2010. godine. Unatoč prevlasti novoga povijesnoga romana, opstaju i primjeri klasične inačice. Temeljna im je razlika njihov koncept povijesti: novi povijesni roman ideju povijesti kao učiteljice života zamjenjuje predodžbom povijesti kao ponavljanja usuda iz kojega se ne uči za budućnost. Romani klasične inačice čuvaju uspomenu na znamenite pretke koji su se žrtvovali za domovinu, poučavaju mlade da zlo biva poraženo i vjeruju u pozitivan ishod borbe za nacionalnu samostalnost.

Uvodni dio knjige donosi književnopovijesnu evoluciju žanra od njegovih početaka u devetnaestome stoljeću do paradigmatskih inačica tijekom dvadesetoga stoljeća.

Središnji je dio podijeljen prema fokalizatorima koji pripovijedaju o povijesti: vladarima ili njihovim pratiteljima, članovima obitelji i različitim glasovima kojima pripovjedač daje prostor da pripovijedaju o činjenicama društvene kronike. Trojnoj podjeli odgovara i promjena kulturnih simbola tijekom povijesnih razdoblja. Najstarija simbolika, povezana s vladarima i nacijom, u novovjekovlju i suvremenome dobu zamjenjuje se simbolima obiteljske genealogije te elementima svojstvenima lokalnoj sredini ili onima koji su univerzalna svojina. Poglavlja o vremenu i prostoru potvrđuju krizni ontološki status pojedinca i društva zbog gubitka oslonca u tradicionalnim nacionalnim, obiteljskim i vjerskim vrijednostima.

Završni dio knjige sadrži zaključak o neprevladanu rodnom stereotipu u hrvatskome povijesnome romanu, što je vidljivo u načinu kako književnici i književnice pristupaju povijesti i oblikovanju muških i ženskih likova. Zajedničko im je povezivanje muških članova obitelji s društvenim životom i ideologijom, a ženskih likova sa životom obitelji. Ovaj stereotip nestaje u trećoj skupini romana, gdje obitelj više ne oponira društvu, nego je pojedinac sâm suočen s društvom, u kojemu je njegova veza s obitelji, domovinom i tradicionalnim vrijednostima slomljena ili podčinjena represiji društvenoga poretka.

Može se zaključiti da odabrani korpus hrvatskih povijesnih romana slijedi put od kolektivizma preko opreke obitelji i povijesti do individualizma, u kojemu je pojedinac, izmješten iz obitelji i društva, odgovoran za samoga sebe. U takvoj je perspektivi jezik jedino čvrsto polazište za govor o povijesti.