RUŽE MAJCI DAROVANE Marija Lučić

poezija

RUŽE MAJCI DAROVANE

Marija Lučić

Poezija

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Osvrt o pjesmama: Ivan Bekavac Basić

Grafička priprema: Nediljko Bekavac Basić

https://nediljkobbasic.com/

Fotografija na naslovnoj korici: Marija Lučić

Fotografija na četvrtoj korici: Ivo Lučić, selo Ravno, BiH

Naslovnu i IV. koricu izradio: Božidar Bekavac Basić

Fotografije u knjizi preuzete iz obiteljskog albuma

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 64 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-38-5

Maloprodajna cijena: 75,60 kn (10,00 €)

RUŽE MAJCI DAROVANE Marija Lučić

Poezija Uvez: Tvrdi Broj stranica: 64 str. Format: A5

€10.03

POGOVOR

Ove su pjesme živjele u mome srcu kao upisane slike moga djetinjstva i života jednog krajolika. One su prave male oaze života koje su sa mnom suživjele. Bilo je potrebno sjesti i prisjetiti se, oživjeti ih i zapisati. Platon govori o prožimanju duha kroz sjećanje kao o bitnom određenju ljudske duše. Moglo bi se reći: sjećati se, dakle biti.

Zbog stila prepričavanja živih slika, ove su se pjesme zatekle između proze i pjesme ili su istovremeno i pjesma i proza. Moglo bi se reći da je to još i zbog toga što je ondašnji narod živio pjesnički i u vjeri otaca. Očima vjere gledao je na život i imao čvrsto zajedništvo saliveno ljubavlju. Ali nije bio svjestan toga, nego se magnetizmom življenja i opstanka privlačio u nadi, vjeri i ljubavi. Slikovito rečeno, duša naroda bila je cvjetna livada, mirisava i puna radosti. Stoga je svaki pojedinac bio originalnog karaktera i pristupa životu, kao i sav kraj. Platonovski rečeno, pjesme su odrazi duše jednoga kraja, moga zavičaja. Duša se uvijek sjeća gdje je nastala, kako je postajala i stoga zna što hoće.

Ovdje je pjesma u vidu majke i pjesma za majku. Majka je naša roditeljka, zbog toga je ona uvijek prva do nas. Ona je ujedno pitanje svih nas. Ona je “naš najbliži bližnji”, kako kaže jedan moj prijatelj. Tako je domovina majka, i zemlja je majka zemlja, i majka je Crkva.

Najprije je iznenada i neočekivano nastala pjesma Mama. Proizašla je iz naših obiteljskih zajedničkih priča i prepričavanja. Nakon što ju je pročitao, Ivan Bekavac Basić, osjetljiv za baštinu i domaću poetičku proizvodnju, potaknuo me da nastavim “prepričavati”, što sam i učinila.

Svi koji su čitali pjesme imali su veoma slično iskustvo, odnosno doživljaj, pa i oni koji nisu izravno pripadali ovom zavičaju, ali su im se življenja krajolika preklapala. Osim što će Zbirka moći zaživjeti vedrinu u dušama čitatelja, ona će ukazati na jedan zavičaj koji stoji neobjašnjivo skriven u srcu Europe. Protiveći se takvoj skrivenosti, i sama sam ga htjela otkriti u pjesmama koje imaju posve realističnu narav.

Meni je dugo smetala ta nedaća života – na silu se iseliti i sve svoje napustiti i ostaviti, tako da ni sam više ne vidiš svoju pravu bit i narav. Otada uvijek nastupa neka prilagodba i više nigdje ne pripadaš po zavičaju i običaju, nego po snazi djelovanja. Sve svoje nosiš i polažeš u nove mješine, iako nitko više ne govori tvojim jezikom, osim onih rođenih. A svima njima, posebno mami, veliko hvala na svemu darovanom, kao i na ovim pjesmama i ovoj Zbirci.

M. L.


DJETINJSTVO U PJESMI

I.

Pred nama je jedna osobita zbirka pjesama. Napisana je povodom devedesetog rođendana gospođe Julke Lučić (1932.). Pjesme je napisala njezina kći Marija (1966.) kao dar majci za rođendan, ali kao sjećanje na dane djetinjstva. Zbirka je naslovljena Ruže majci darovane. Donosi sjećanja na djetinjstvo na selu i gradu od prije kojih pola stoljeća. Već je često rabljena izreka da smo odande gdje smo ugledali ovaj svijet i proveli prve godine svojega života. U ovom slučaju to su selo Ravno u Bosni i Hercegovini i Dubrovnik u Hrvatskoj. Tu je pjesnikinja doživjela ono intenzivno što čovjeka prati kroz život. To su roditelji i braća i sestre, bake i djedovi, te stričevi, tetke i najbliža ostala rodbina. Potom slijede djeca – prijateljice i prijatelji iz najbližeg susjedstva, te društveni radnici u toj sredini: svećenik, policajac, trgovac, učitelj, i ostali radnici: bilo ratari, bilo zanatlije. Prva iskustva u susretu sa starijima i posebno igre s vršnjacima ispunjavaju čitav svijet tih ranih godina. Također to je i drugovanje s domaćim životinjama, ali i susret s ne poželjnim zvijerima i gmazovima, posebno sa zmijama. No, i cvijeće, posebno ruže i kalene (sunovrati) zaokupljaju djetinji osjet mirisa i užitak u ljepoti jarkih boja. Imati snage o tome progovorit s ljubavlju i radosnim sjećanjima, veseli svakoga odraslog čovjeka jer ga ti trenutci vraćaju u djetinjstvo.

Naprijed nekoliko iznesenih tema u stihu je obradila pjesnikinja Marija Lučić. Njezin životni put od seoske djevojčice do učenice u Dubrovniku, potom gimnazijalke u klasičnim odjeljenjima, pa studij filozofije i klasične filologije – grčkog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te potom postdiplomski studij u Njemačkoj iz područja režije, rad na HRT-u i priprema znanstvenog rada o kinematografiji u oslonu na Platona predstavlja nam donekle interese autorice, ali i upućuje na pristup pisanju i u ovoj zbirci pjesama.

Dakle, obrazovanje je utjecalo na gradnju stiha, koji je u ovoj zbirci slobodni stih, ali prepoznajemo u sintagmatskim cjelinama i narodni deseterac i osmerac, zatim osjećamo ritam antičkih stihova, bilo heksametara i pentametara, bilo ostalih metara koje su koristili grčki pjesnici a autorica ih je upoznala na studiju.

Treba naglasiti da autorica ne preže ni od zavičajnoga govora, pa ćemo u pjesmama pronaći puno riječi koje se koriste u njezinu zavičajnom govoru sela Ravno na lijevoj strani rijeke Neretve kao i bliskog zaleđa grada Dubrovnika u kojemu nastavlja živjeti negdje od desete godine života pa do završetka gimnazije. Upotreba zavičajnog govora nametnula je autorici obvezu izrade rječnika manje poznatih riječi.

S druge strane u pojedinim pjesmama osjećamo ritam naših dječjih brojalica, da bi autorica odmah u sljedećoj pjesmi prešla na stihove s potpuno drugačijim ritmom.

Kako bismo sve to naprijed navedeno potvrdili na pjesmama koje nalazimo u zbirci, pokazat ćemo na nekoliko primjera. Posebno zbirku određuje upotreba glagolskih vremena i načina čime autorica postiže živost u obradi tema koje se pojavljuju u pjesmama. Tako je u pjesmama puno aorista (bih, bi, bismo, odlučih, ostadoh, ubrasmo, mogoh, zabolje, prenu, ispustih, ulovi, smrska, skoči, poče, dopaše = dopadoše), imperfekata (bijah, bijaše, bijahu, željah, nagovaraše, znaše, držah), historijskih prezenta (pade, poznade), imperativa (dadni, radi, spremaj, sijevaj,) i kondicionala (kad bi pao mrak, uvijek bi … pretrčao). Sve to pjesme čini živima, žustrima i napetima. Također nailazimo na zavičajne oblike prezenta svršenog glagola početi: počme umjesto počne, npr. Počme striko brati cvijeće u pjesmi Miris kalena kao i aorist glagola dopasti: dopaše umjesto dopadoše, npr. u pjesmi Snovi: Kad osinja iz odrine / na nju pade / dopaše je svekolike jade! Susrest ćemo i oblik imperfekta koštade umjesto koštaše od glagola kȍštati, npr. Nesporazum me taj / koštade bombona…

II.

Ova rukovet od sedamnaest pjesama skupljena u jedan lijepi svežanj naslova gdje se govori o cvijeću (Miris kalena) i domaćim životinjama (Ovca Bela), o dječjim igrama, (Igra parcela, Bunker i grdosija), o roditeljima i roditeljskoj ljubavi (Mama, Rođendanska ruža, Zagrljaj, Roditelji), o babi Mari (Snovi), o odraslima u svojoj sredini (Selo veselo, Televizija, Čitaonica, Sjećanje na djetinjstvo, Traktorist Milenko, Škola, Učitelj, Misa) plijeni svojom jednostavnošću, iskrenošću, ali i velikom količinom podataka i tema da se čitatelj zapita: zar u toliko malo riječi toliko obrađenih tema s više gledišta. Naprosto rečeno u ovoj maloj zbirci sažet je život s puno obrata, osjećaja i sjećanja.

III.

Sama autorica u Rječniku manje poznatih riječi osjetila je potrebu da protumači značenje glagola sijevati u prenesenom značenju pa kaže „sijevaj ‘vamo, sijevaj tamo mahnitaj, skači bez mjere, ne znaš na koju bi stranu“. Ja bih iz konteksta dodao da ovdje „sijevaj“ znači „trči ‘vamo, trči tamo“ jer posao majke je u kući i obitelji takav da nema kad odmoriti i mora raditi sad jedno, a sad drugo, što i autorica pojašnjava drugim stihom: „pravo kolo – život zvano“ (Mama).

Inače u pjesmama Mama, Roditelji, Misa autorica donosi svu dinamiku obiteljskog života i to iz perspektive djeteta, koje uči način života i ponašanja tradicionalne obitelji. Majka je ono biće u kojemu dijete prepoznaje i ljepotu i draž osobe (Moja mama ima oči boje meda / (…) sve je ljekovito, bajkovito / (…) kao samo nebo,) ona je koja savladava sve prepreke (Sve preskače ona: brda, dole, / vruća pije hladne vode. / (…) sve radosno i veselo radi / lojanicu spremaj / da preživiš dan bez gladi).

Ona brine i o odgoju izvan kuće kad djecu šalje na nedjeljnu i blagdansku misu. Tada je zahtjevna i neumoljiva (Najprije bi mama grmjela, / dok zvoni prva. / „Ustaj, diži se, treća zvoni! / Svi su odavno na misu pošli!“) (Misa). Ono što je djeci na selu svakodnevnica ne mora biti djeci u gradu, pa bih u nekoliko riječi rekao da na seoskim župama prije sv. Mise u nedjelju i blagdane veliko zvono sa zvonika poziva vjernike na misu i triput zvoni da se vjernici orijentiraju kad poći i na vrijeme k misi doći.

Kao što je ustajanje dio svakodnevnih obveza, tako je i polazak na spavanje. Roditelji su tu bili odrješiti i kratki – Mama i tata su imali shemu / za kraj dana: /„prekrsti se i spavaj!“ // (…) Da l’ u selu ili Gradu, / uvijek isto … (Roditelji).

Teška su iskustva kad se ne podudaraju roditeljska i dječja gledanja o čemu će autorica progovoriti u pjesmi Zagrljaj. Pjesmu treba pročitati cijelu, a ovdje ću samo naznačiti bol koju dijete doživi od roditelja (ovdje oca) koji traži od djeteta način ponašanja koji do tada nije upoznala pa u pjesmi kaže: … Ne sjećam se / da je ikad takav bio… / On bijaše blaga blagost, / zato smetalo je / još i više. (…) Još bi gore, / zamjerih se tati / koji me iz zagrljaja vrati. (Zagrljaj).

Bake su pak nešto drugo: Ako si s babom Marom / na konak pošo, / izbrojio bi Anđelu čuvaru / molitvicu kao pjesmu, / i gledao kroz prozore / visoko gore, / kako se zvijezde gnijezde / i hoće li sutra biti vedro / ili kišno. / Kod babe Mare / to je uvijek bilo isto. (Roditelji) Posebno je emotivna poduža pjesma Snovi o babi Mari koja je bila samo jedna i nisu imali „nijednog đeda“, život babe mare bijaše težak, a ipak je uz sve nedaće „bila duha vedra“. Babin pristup djeci bio je opušteniji, a što joj se nije kod djece sviđalo nastojala je promijeniti nagovaranjem, a ako i to nije išlo, onda je davala primjere što se dogodilo ili se može dogoditi ako se postupi po dječjem nagovoru, pa čitamo:

Izmišljala ona priče svake, / ovakve i onakve, / samo da se / u svoj krevet vrati. // Bijaše to pobuna prava. Ne znade se tada / ko bi dijete, a ko baba. (…) // Na trenutak iznevjeri ona / moje želje, / moje nade / i moje ideje. Stoga pjesnikinja zaključuje: Kad odrasli s djecom / požele sanjati, / oni trebaju znati / da snovi neće nikada prestati… Slijedi pjesma života sa strikom Ivanom (Miris kalena), prijateljstvo s ovcom Belom (Ovca Bela), igre s vršnjacima (Igra parcela, Bunker i grdosija, Televizija), dobrohotnom Milenku iz drugog sela (Traktorist Milenko), život u prvim razredima osnovne škole (Škola), ponašanje na ulici i u društvenim prostorijama (Čitaonica), život na ulici i prilagođavanje ponašanja prema ljudima (Selo veselo, Sjećanje na djetinjstvo). Posebno lijepa iskustva u osnovnoj školi kad je došla u Dubrovnik, a to joj je priuštio suosjećajan učitelj Antun Ogresta (Učitelj). Pjesmu treba pročitati cijelu, a ja ću izdvojiti, ne najljepše stihove, već one kojima mogu pokazati što učenik cijeni kod učitelja: I sve što sam najprije zavoljela / zagledana u Grad, / otkrio mi je moj učitelj Antun Ogresta, / koji je isto kao i ja došao sa sela. // On nije gledao na razlike / pokrajina ni imena…, / tražio je život iznutra / skrojen od uzdarja i darova. // Za mene je to velika uspomena / i prava škola, / moj učitelj Antun Ogresta / iz Dola.

I na kraju završimo pjesmom Rođendanska ruža: Rođendanska ruža / na stolu / miriše za tebe, / mama. // Uz nju pregršt lijekova / i broj devedeset, / Marojev rekvizit za ukras, / i svijeća da puhneš. (…) // Zdrava da budeš.

Ivan Bekavac Basić

KONCEPT ŽUDNJE U POEZIJI VESNE KRMPOTIĆ Tamara Bakran

Znanstvena studija

KONCEPT ŽUDNJE U POEZIJI VESNE KRMPOTIĆ

Tamara Bakran

Recenzenti: Dr. sc. Tvrtko Vuković; Dr. sc. Dubravka Slabinac Bouša

Znanstvena studija

Urednica: Zorka Jekić

Oblikovanje naslovnice: Božidar Bekavac Basić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: Biakova d. o. o.

Objavljivanje ove knjige potpomoglo je Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 212 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8136-61-0

Maloprodajna cijena: 126,00 kn (17,00 €)

KONCEPT ŽUDNJE U POEZIJI VESNE KRMPOTIĆ Tamara Bakran

Znanstvena studija Uvez: Tvrdi Broj stranica: 212 str. Format: A5 ISBN 978-953-8136-61-0

€16.72

PRIJE UVODA

Odluka da pišem doktorat o odnosu žudnje za transcendencijom i poezije proizašla je iz moje svakodnevne zapitanosti nad tajnom tog odnosa i zašto tu tajnu pronalazim upravo svojim gorućim pitanjem, tako tijesno i značajno vezanim za sebe, s obzirom da sam i sama pisala i pišem poeziju od svojih najranijih dana. Pjesnikinja Vesna Krmpotić, rekla bih, bila je više slučajan izbor, ako slučajnosti postoje, za koju sam tek blijedo shvaćala da bi mogla poslužiti kao plodno tlo mojim spoznajnim nastojanjima jer se i sama bavila kroz svoj opus upravo tim odnosom. Međutim, kad sam dublje ušla u njenu poeziju, učinilo mi se da se tu, kroz njezine pjesme, utjelovljuje jedna ideja o poeziji koja mi je strana, čak i odbojna, i koja me vukla zapravo da s njom polemiziram. Ta ideja nije bila samo autoričina, ona je utkana i u tradiciju. U trenutku dok sam pisala rad bilo je u meni nečeg buntovnog, anarhističkog, idealističkog, i ja sam se latila pera kao mača. Sada kada je to razdoblje iza mene, s odmakom, i nekim novim životnim momentima koji su mi donijeli nove uvide i oblikovanja, a i kada je moje majčinstvo počelo u meni zreti na jedan novi način, posramila sam se svoje žestine, i čak sam razmišljala kako bi možda bilo bolje da se ova knjiga i ne objavi. S druge strane, taj rad je dio mog puta i ne mogu ga zanijekati, sa svim njegovim krutostima i manama. Sinteza do koje sam došla u tom radu me veselila, nadahnjivala, i na neki način još i sada ona jest baza mojih daljnjih traganja, ali do nje ne bih došla bez Vesne Krmpotić i njenih hrabrih nastojanja i originalnog pjesničkog puta, niti bih otvorila pitanja koja su mi se učinila važnima da se nisam susrela upravo s Vesnom Krmpotić. Iako sam to iznova i iznova naglašavala dok sam pisala, a sada još svjesnije nego prije, izričem kako taj rad za mene jest sinteza, no nekom drugom će to tek biti teza. Također, sinteza je to takva za mene koja i dalje zrcali svu gibljivost i žitkost nutarnjeg i vanjskog, beskonačnost i nedokučivost zbilje čovjeka, zbilje pjesme.


ŽIVOTOPIS AUTORICE

Tamara Bakran rođena je u Zagrebu 1979. godine gdje je diplomirala hungarologiju, turkologiju i bibliotekarstvo, završila Ženske studije. Bibliotekarka je u Knjižnici Filozofskog fakulteta, vodi turkološku, hungarološku i judaističku zbirku. Članica je DHK-a i HDKDM-a. Pjesme su joj objavljene u Quorumu, Zarezu, Vijencu, Novoj Istri, Temi, Poeziji, Republici, Književnoj republici, Književnoj Rijeci, Riječi te su, kao i priče za djecu, čitane u emisijama Trećeg programa HR-a Riječi i riječi, Poezija naglas, Priča za laku noć i Radioigra za djecu i mlade. Pohvaljena je na Goranovom proljeću 2008. Na natječaju za dodjelu književne nagrade Milivoj Cvetnić 2012. osvojila je prvu nagradu s rukopisom Mjesečevo cvijeće i zbirka joj je objavljena 2012., a 2013. nagrađena je nagradom Slavić za najbolji autorski prvijenac objavljen u 2012. Druga zbirka pjesama Pastirica skakavaca objavljena je 2014. Ministarstvo kulture joj je za zbirku Pastirica skakavaca dodijelilo stimulaciju za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2014. Treća zbirka poezije S jezerom izdana je 2016., a 2017. zbirka kratkih priča za djecu Gvalup i druge priče. 2018. je od Ministarstva kulture dobila potporu za književno stvaralaštvo, za objavljivanje četvrte zbirke pjesama Bršljanduša. Do sada joj je objavljeno devet slikovnica od kojih je slikovnica Ruša je slutila 2017. ušla u izbor za nagradu Libar za vajk, Babasova i kraljičino stablo je 2018. ušla u finale za nagradu Ovca u kutiji, a Gvalup i druge priče u finale za nagradu Anto Gardaš iste godine. Ta je knjiga uvrštena i u White ravens, ugledan katalog najboljih knjiga za djecu koji objavljuje Međunarodna dječja knjižnica u Münchenu.


POPIS OBJAVLJENIH KNJIGA

  1. Bakran,     Tamara.      2012.     Mjesečevo      cvijeće.     Zagreb: Meandarmedia; „Milivoj Cvetnić“.
  2. Bakran, Tamara. 2014. Pastirica skakavaca. Pula: DHK Pula.
  3. Bakran, Tamara. 2016. S jezerom. Zagreb: Biakova.
  4. Bakran, Tamara. 2017. Gvalup i druge priče. Zagreb: Mala zvona.

POPIS OBJAVLJENIH RADOVA

  1. Bakran, Tamara. 2014. Motiv dvojnika u Pamukovu romanu „Bijeli zamak“. Nova Istra 49, 1/2, 304–315.
  2. Bakran, Tamara. 2016. Dvojina>perpetuum mobile žudnje i pjesme u kontekstu lirike Vesne Krmpotić. Književna Rijeka 21, 1/2, 120–131.
  3. Bakran, Tamara. 2016. Komparacija filozofske i pjesničke žudnje za jednim (Plotin, Vesna Krmpotić). Republika 72, 7/8, 42–53.
  4. Bakran, Tamara. 2018. Koncept žudnje u poeziji Vesne Krmpotić. Književna republika 16, 9–12, 22–33.

OPROŠTAJNICE Ana Horvat

poezija

OPROŠTAJNICE

Ana Horvat

Urednica: Zorka Jekić

Lektura i korektura: Ljerka Alajbeg

Oblikovanje naslovne korice: Božidar Bekavac Basić

Fotografija na ovitku: Ljerka Alajbeg

Grafička priprema: Nediljko Bekavac Basić

https://nediljkobbasic.com/

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 228 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-21-7

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,00 €)

OPROŠTAJNICE Ana Horvat

Poezija Uvez: Tvrdi Broj stranica: 228 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-21-7

€13.24

Bilješka o pjesnikinji

(životopis i bibliografija)

ANA HORVAT rođena je u proljeće (1943.) u Zagrebu gdje se i školovala (diplomirala je pravo). Radni je vijek provela kao pravnica u INI pišući, usput, poeziju (www.ana-horvat-poetry.net).

Plesala je desetak godina klasični balet kao perspektivna učenica karizmatične primabalerine Ane Roje, bavila se novinarstvom (završivši Novinarsku školu Vjesnika) u VJESNIKU, plesala folklorne plesove u LADU, osnovala i vodila privatno savjetovalište za žene EVA, osnovala i vodi DRUGU PRILIKU, udrugu za zaštitu napuštenih životinja koja se više od desetljeća bavila spašavanjem od usmrćenja napuštenih pasa iz zagrebačkog šinteraja (živodernice), kao i poboljšanjem normativne zaštite životinja (www.drugaprilika.com).

Majka je kćeri Tine i baka unuka Matije i Mara.

Dugogodišnja je članica Društva hrvatskih književnika.

Sa svojim psima, mačkama i divljim životinjama živi u Parku prirode Medvednica pokraj Zagreba sadeći stabla.

Ana Horvat objavila je u Zagrebu 17 pjesničkih zbirki (od toga dvije slikovnice za djecu), roman, dvije zbirke priča (i memoarskih zapisa), autobiografiju, te sastavila pet tematskih antologija poezije.

  • Pjesničke zbirke:

KUTIJA ZA SUNCOKRETE, INA, 1983.,

MALE PJESME, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1988.,

NEKE DRUGE RIJEČI (s ilustracijama Nikole Ražova), Prosvjeta, 1988.,

MJERA BLIZINE (s ilustracijama Ljerke Žingerlin), Centar za informacije i publicitet, 1988.,

KUHARICA ZA ZALJUBLJENE (s Višnjom Ogrizović), Centar za informacije i publicitet, 1990.,

MODRI PLETER, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1993.,

PJEŠČANA OGRLICA, ALFA, 1994.,

ZALJUBLJENO VOĆE I POVRĆE (slikovnica s ilustracijama Nevenke Macolić), Quo vadis, 1994.,

ŠEŠIR S MAKOVIMA, Naprijed, 1997.,

IZABRANICE, INA, 1998.,

ZAHVALNICA ŽIVOTINJAMA (s ilustracijama Renate Vranyczany Azinović), Art studio Azinović, 1998./2001.,

STABLOPIS, Trag, 2001.,

LEPTIRI SANJAJU BOJE (slikovnica s ilustracijama Renate Vranyczany Azinović), Art studio Azinović, 2003.,

4 POČELA, Društvo hrvatskih književnika, 2003.,

ČUČERSKI HAIKU ZA EMILY, Naklada Đuretić, 2013.,

LJUBILA BIH TE, Naklada Đuretić i Studio moderna, 2017. i

ŽIVOTINJSKI HAIKU, Mini print logo i Druga prilika, 2018.

  • Proza:

PODSUKNJA (roman), Društvo hrvatskih književnika, 2007.

PISMOPRIČE (zbirka priča), Društvo hrvatskih književnika, 2012.

IZ PR(A)VE RUKE, autobiografija, („Nove autobiografije hrvatskih pisaca 2“ – Vinko Brešić), Alfa, 2014,

LOVORVIŠNJA (zbirka priča i memoarskih zapisa), Studio moderna, 2019.

  • Antologije (kao sastavljčica):

SUBIĆA, hrvatski pjesnici o životinjama, V.B.Z., 2010.,

STABLOPIS, hrvatski pjesnici ostablu i šumi, Hrvatsko šumarsko društvo, 2011.,

MORE MORA, hrvatski pjesnici o moru,, Studio moderna i Naklada Đuretić, 2014.,

OBLIZUJUĆI SUZE, hrvatski pjesnici o ljubavi, Druga prilika, 2015. i

HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA (od 19. do 21. stoljeća ), internetski portal na web adresi www.pjesnici-ane-horvat.net. koji sadrži 220 digitalnih pjesničkih knjiga.

  • Po nekoliko pjesama Ane Horvat uvršteno je u antologije:

GORKI MED, izbor iz hrvatske ljubavne poezije XIX. i XX. stoljeća, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1986. (antologičar Zvonimir Golob),

TERRA, MAR E LUME, Centro Ramon Pineiro, Hunta de Galicia, 1996. (antologičarka Ursula Heinze de Lorenzo, prevoditeljica Željka Lovrenčić),

ANTOLOGIJA SVJETSKE LJUBAVNE POEZIJE 20. stoljeća, Mozaik knjiga, Zagreb, 1997. (antologičar Zvonimir Golob),

VIA LATTEA, antologia della poesia femminile croata contemporanea, LINT – Editoriale Associati s.r.l., Trieste, 2004. (antologičarka i prevoditeljica Marina Lipovac Gatti),

ODJECI ĐULABIJA, antologija hrvatske ljubavne poezije, Pučko otvoreno učilište, Samobor, 2009. (antologičari: Ludwig Bauera i Lidija Dujić),

EL ROCE DE LA MARIPOSA, Poesia croata contemporanea (antologičarka i prevoditeljica Željka Lovrenčić), Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2010.,

SUBIĆA, hrvatski pjesnici o životinjama, V.B.Z., Zagreb, 2010.,

STABLOPIS, hrvatski pjesnici o stablu i šumi, Hrvatsko šumarsko društvo, Zagreb, 2011.,

DULCE LIBERTAD (Doce poetas croatas de hoy), Madrid, Salamanca: Editorial Verbum; Trilce Ediciones, 2012. (antologičarka i prevoditeljica Željka Lovrenčić),

ANTOLOGIJA 20 GALOVIĆEVIH JESENI, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak podravsko-prigorski, Koprivnica, 2013. (antologičarka Enerika Bijač),

E DOPO DI NOI RESTA L’AMORE, Antologia della poesia croata contemporanea, Centro Studi Italo Croati Ruggiero G. Boscovich, Comunita Croata, Milano, HEFTI, 2014. (antologičarka i prevoditeljica Marina Lipovac Gatti),

MORE MORA, hrvatski pjesnici o moru, Studio moderna i Naklada Đuretić, Zagreb, 2014.,

OBLIZUJUĆI SUZE, hrvatski pjesnici o ljubavi, Druga prilika, Zagreb, 2015.,

ENCUENTROS, Poesia Croata Contemporanea, MOST / The bridge 3-4 2015. Zagreb (antologičarka i prevoditeljica Željka Lovrenčić), 2015.,

EVERY CHICKEN, COW, FISH AND FROG, Animal Rights Haiku, SAD, MIDDLE ISLAND PRESS, West Union, West Virginia (antologičari:: Robert Epstein i Miriam Wald), 2016.,

29. VRAZOVA LJUBICA, zbirka hrvatske ljubavne poezije 2014.-2017., Pučko otvoreno učilište Samobor, 2018.,

NEPOKOŠENO NEBO 2, antologija hrvatskog haiku pjesništva  2008—2018.,Udruga „Tri rijeke“, Ivanić Grad (antologičarka Đurđa Vukelić Rožić), 2018.,

ZBIRKA LJUBAVNE POEZIJE recitirane uz Ljubičin grob na 30. tribini “Večer hrvatske ljubavne poezije” (na Festivalu ljubavne poezije u Samoboru) 2018., Pučko otvoreno učilište, Samobor i Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, (sastavljačica Vanda Bartulica), 2019.,

PJESNIČKA ANTOLOGIJA, na web stranici Akademija arta, Zagreb, 2020., (redaktor Tomislav Marijan Bilosnić),

KOMPLET ZA ZAŠTITU GRAĐANA, panorama hrvatskog pjesništva, Poezija subotom, Zagreb, 2020., (sastavljač Kemal Mujičić Artnam).

Ljubavna lirika Ane Horvat (u prijevodu na šapanjolski Željke Lovrenčić) uvrštena je u prosincu 2010. godine, uz 2.500 pjesnika iz 156 zemalja svijeta, u internetsku Svjetsku antologiju poezije.

Pjesme Ane Horvat prevedene su na španjolski, engleski, talijanski, bugarski, galicijski (španjolski), francuski, ruski, mađarski, romski, slovenski, albanski, japanski, makedonski, švedski, njemački i portugalski jezik.

Autorica objavljuje poeziju i prozu u književnim časopisima Republika, Mogućnosti, Vijenac, Književna Rijeka, Most, Hrvatsko slovo, Nagnuća, Kolo, Književna revija, Nova Istra, 15 dana, Riječ, Smib, Dometi, Eko revija, dnevnom i tjednom tisku, na Trećem programu Hrvatskog radija, Radio Sljemenu i drugim radio postajama, kao i godišnjacima i zbornicima ljubavne lirike Ljubica. Njezina je poezija često se izvodi i na književnim tribinama i recitalima.

Od 2003. do 2007. godine Ana Horvat predstavljala je u Zagrebu hrvatske pjesnikinje i pjesnike na tribinama HRVATSKE LJUBAVNE LIRIKE (birala autore i ljubavne pjesme iz njihovog opusa koje su interpretirali dramski umjetnici). Na tim tribinama u zagrebačkim knjižnicama, osobito u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića i Klubu Studentskog centra predstavila je više od pedest hrvatskih pjesnikinja i pjesnika u interpretaciji dvadesetak glumaca. Od 2017. godine vodila je pjesničke tribine u kafe-baru „Daba“ (pod nazivom „Poezija u suterenu“), a u Kulturnom centru Mesnička i antikvarijatu “Jesenski i Turk“ tribinu RAZGOVOR S PJESNIKINJOM održala je 43 puta do počeka pandemije.

U rujnu 2019- godine Ana Horvat i Slavko Nedić organizirali su u KD Lisinski manifestaciju pod naslovom PJESNIKINJE U LISINSKOM na kojoj je priredbi nastupilo 38 pjesnikinja i izveden prvi pjesnički Band Aid s pjesmom Ane Horvat LJUBILA BIH TE https://hr.wikipedia.org/wiki/Pjesni%C4%8Dki_Band_Aid

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ana_Horvat_(knji%C5%BEevnica)

IME MI JE SNJEGULJICA Zorica Krističević

Poezija

IME MI JE SNJEGULJICA

Zorica Krističević

Urednik i recenzent: Tin Lemac

Lektorica: Antonija Vlahović

Ilustracije na koricama: Ivona Bošnjak

Oblikovanje naslovne korice: Božidar Bekavac Basić

Grafička priprema: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Meki

Broj stranica: 96 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-22-4

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,50 €)

IME MI JE SNJEGULJICA Zorica Krističević

Poezija Uvez: Meki Broj stranica: 96 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-22-4

€13.50

BAJKOM ZAUSTAVLJENA STVARNOST

Zapažena pjesnikinja  Zorica Avdagić, autorica već nekoliko poetskih naslova kojima je zaplijenila blago odabrane publike i požnjela recenzije uglednih književnih i književnokritičkih imena kao što su Jozefina Dautbegović, Branko Maleš i Tonko Maroević pojavljuje se s novim lirskim rukopisom. On nosi simbolički utemeljen, a eterički prozračan naslov Ime  mi  je Snjeguljica.  Teoretičarskom  umu,  enciklopedisti,  fachidiotu  s već otvorenim škarama razvezanih interpretacijskih niti nudi se asocijativni niz. Moje ime je medvjedić Lino, Važno je zvati se Ernest, Jadni Katule… Eh,  pa već je i ovo pretjerano jer zadire u različite zone ljudskog mišljenja i djelovanja.  Otkud krenuti i gdje završiti? Što učiniti s gomilom naučenog pepela i kako zapaliti vatru? Odsjaji gube smisao i  početak mora biti intoniran znanjem. Možda završi u igri.

Knjiga koju pred sobom držimo nosi naslovni motiv iz bajke Snjeguljica  i  sedam  patuljaka.   Pritom, glavni su i  jedini akteri lirske komunikacije Snježana i Palčić. Oni su zahvaćeni intimističkom situacijom ljubavi i kao takvi odmataju klupka svojih vlastitosti.  Semantički prijenos naslovnog motiva Snjeguljice u naslov Ime mi je Snjeguljica predstavlja dvostruko kodirani diskurzivni čin. Na prvoj razini kodifikacije autorica se poistovjećuje s lirskom junakinjom zbirke, a na drugoj lirska se junakinja bajkovno transferira  u lik Snjeguljice. Palčić je zamjena za patuljka. Možemo ga prispodobiti i Palčici, također bajkovnom liku,  no s obzirom na ovu knjigu,  pristajao bi umanjenom patuljku. Lingvistički gledano, riječ je o dvostrukoj deminuciji morfološkog i značenjskog polja riječi koje postaje stilski obilježeno u samom tkivu teksta.

Punjenje pjesničke stratigrafije bajkovnim naplavinama izvedeno je na predmetnoj i idejnotematskoj razini. U dijelovima se spominju likovi i  motivi iz bajke o  Snjeguljici (jabuka, vještica). U lirskoj komunikaciji preuzet je dio iz Snjeguljičina dijaloga s patuljcima ne u smislu intertekstualne obrade, već smisaonog  nadovezivanja. Vješto je izbjegnut psihoanalitički podtekst bajkovnih značenja vezanih za spolno i emotivno sazrijevanje djeteta i libidinalni kaos izazvan identifikacijama u freudeovskoj shemi. S obzirom na intimističku situaciju koja je ljubavno-erotski konotirana, Palčić se pojavljuje kao lik ili eufemistička zamjena za falus.

Glede naslova zbirke, kritičar bi očekivao da će biti riječi o ispovjednoj lirici. No, prevarit će nas pozicija lirske junakinje koja se maskirala u lirsku kazivačicu intimističke situacije. Iako možemo spekulirati je li i sama lirska kazivačica neki mjesec velikog planeta Autorice ili možda čak izraslina na tijelu lirske junakinje, ona nam iznosi situaciju vješto baratajući signalima kojima se uobličuje  poetskost.  To su naglašena emotivnost, refleksivnost, zibajući tonovi lirske komunikacije i zapitanost.

U knjizi je osim razvijene narativne linije stihova koji katkad mogu prebjeći u stilizirani prozni izričaj jako naglašena emotivnost lirske junakinje, rječitost kojom se razvijaju dugi stihovni ulomci i emfatičnost  lirskog govora.  Njezin govor pratimo kao nabujalu tekućicu u ogromnim nanosima.

Emfatičnost kao  izvjesna retorička konstanta postiže se učestalim opisima (baš  poput  žene zlatna pera, baštinice / ), ponavljanjima i rimovanjima unutar stiha (iako, očito, vrlo plodno i vrlo rodno), hiperbolama  (natisnule i prignječile onaj tren radosti), kumulacijama   (i u njoj ležaj,  stol  i  stolicu  /  i  papuče  na podnom prekrivaču) i složenom narativnom sintaksom koja se ostvaruje na parataktičkoj i hipotaktičkoj osi ovisno o prikazanu ulomku odnosa između aktera.

S obzirom na spomenutu emfatičnost,  tekst zbirke bit će  posebno zanimljiv za  govorni ostvaraj.  S  obzirom na učestale promjene tona u autoričinu govoru (u varijacijama sentimentalnog i humornog tona s povišenjima i sniženjima stihovne intonacije), te  raznorodne svakodnevne i  druge sadržaje, tekst je moguće uobličiti performansom.

Poetički gledano, knjiga bi se mogla pripisati hrvatskom poststvarnosnom pjesničkom horizontu.   Jedna  stvarna, empirijski ovjerena intimistička situacija dvoje aktera predstavljena je  bajkom kao  retoričkim ukrasom i idejnotematskim okvirom.   S  njome  u  kontaktu,   postoji mačevanje tih dvaju slojeva.  Onog stvarnosnog opipljivog ili  onog bajkovnog neopipljivog. Rezultati su  semantička ravnoteža obaju slojeva (Ujutro, Palčić je nanovo gladan / i mora pojesti sve vijesti / Snježana se budi danas kraća nego jučer / i tako svaki dan) ili semantičko zasijecanje stvarnosnog bajkovnim (Nakon toga Snježana je sačekala duboku noć / Uzela sa sobom sjekiricu za meso / (Jer drugu u stanu nije imala) / I otišla porazgovarati s jabukom).

Iako se u knjizi mogu nizati pjesme i klupko se može odmotavati još dugo i dugo, ipak bih na kraju rekao da je sve na vrijeme zaustavljeno. I bajka i stvarnost. Donekle zbog okvira. Knjige pjesama. Donekle zbog situacije. Empirijske  kazaljke zasjeniše literarne. A i zbog toga jer autorica, iz čije torbe vire lirska junakinja, lirska kazivačica, a lirskog junaka Palčića u ruci drži privezana paukovom niti, pobjedonosno grize crveni dio jabuke i zavodljivo namiguje sljedećem literarnom vlaku.

Tin Lemac


ZORICA    AVDAGIĆ    (rođena  KRISTIČEVIĆ) rođena 1969. u Doboju, BiH, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Pedagošku akademiju u Tuzli upisuje 1988., a Filozofski fakultet u Sarajevu, odsjek južnoslavenskih jezika 1991. godine. Zbog rata prekida studij i dolazi u Zagreb. Radi u Zagrebu, a živi u Zaprešiću.

Aktivno sudjeluje u književno umjetničkim tribinama na području republike Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

Objavljuju je u književnim časopisima.

Objavljene knjige:

Zbirka ratne tematike SEDMO SLOVO SLOBODE u izdanju Matice Hrvatske,  tiskana  2006., recenzenti  Tonko Maroević i Branko Maleš

Zbirka poezije na temu grčke antike POTROŠENI ADONIS u izdanju Matice Hrvatske, tiskana 2008., recenzenti Tonko Maroević i Jozefina Dautbegović

Zbirka poezije društveno angažirana  o položaju žene u društvu i obitelji HOD NA PRSTIMA  u izdanju Digitalne knjige,  tiskana  2011. (također postoji digitalno  izdanje),  u sklopu akcije prikupljanja sredstava i predstavljanja skloništa za žene „Ženska pomoć sada“

Zbirka kratkih priča prevedenih na  engleski jezik FOOTNOTES  OF A DIVORCEE objavljene digitalno na platformi Amazon.com, 2012.

Zbirka poezije na temu umjetničke fotografije MEDITACIJE u izdanju kluba Zapreščan, tiskana 2017.,

Zbirka poezije na temu umjetničke fotografije FOTOGRAF u digitalnom izdanju Knjižnica grada Zagreba, objavljena 2016.

IZMEĐU RAVNODNEVNICA Ana Narandžić

Poezija

IZMEĐU RAVNODNEVNICA

Ana Narandžić

Urednice: Darija Žilić, Zorka Jekić

Tehnički urednik: Nediljko Bekavac Basić

Lektorica: Dubravka Bouša

Priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Idejno rješenje naslovnice: Ana Narandžić

Oblikovanje naslovne korice: Božidar Bekavac Basić

Uvez: Meki

Broj stranica: 108 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-18-7

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

IZMEĐU RAVNODNEVNICA Ana Narandžić

Poezija Uvez: Meki Broj stranica: 108 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-18-7

€14.00

Ana Narandžić: Između ravnodnevnica

Ana Narandžić nagrađivana je spisateljica, autorica više knjiga. Knjiga  poezije  Između  ravnodnevnica svakako  je  zbirka  pjesama koje zaslužuju pažnju, možda i njezino najuspjelije pjesničko djelo, jer i po samoj strukturi ove zbirke, može se vidjeti jasno koliko je pomno  rađena.  Knjiga  je  sastavljena  od raznorodnih  narativnih pjesama, podijeljenih u nekoliko ciklusa. Svaki od tih ciklusa donosi tematski nove motive, bilo da se radi o otkrivaju jastva i nekoj vrsti samosuočenja i samorađanja kroz pisanje u prvom ciklusu Koža kao jedra. Već u početnoj pjesmi Bacim oko autorica navješćuje poetski put kao plovidbu: „Svojom kožom  kao jedrima hvatam povoljan vjetar.“ I upravo pisanje jest „izlazak u modrinu“, bijeg od tjesnoće, propitivanje o vlastitom jastvu (I ja sam onda) kroz mistiku vlastitih brojeva. U položaju i pokretima samokontroliranog tijela, ostvaruje se rađanje, doslovno  i metaforičko. Rađanje  djeteta i rađanje kao stvaranje same sebe, nepoznate ja kroz pisanje. Pisanje o razderanim snovima,  čekanjima,  snatrenjima,  godinama  koje „galopiraju  kao rasni konji na utrkama spotičući se.“ (pjesma Koža). Ana Narandžić zatim piše o ljubavnom odnosu, strasti koja je hiperbolički prikazana u drugom ciklusu Ljubiti bez ostatka. U ciklusu koji slijedi Uzavrela nedjelja   autorica majstorski   dočarava atmosferu   prigušenosti, rutine,  pukotine  u ritualima   i  dane slavlja  u svagdanu  koji bi naizgled trebali odudarati od svega onog uobičajenog, o obiteljskim hereditarnostima…  Idući  ciklus  Bjelina noćnih bdijenja donosi  pak niz pjesama koje tematiziraju bolest, u trenutku kada se „uselila u kuću“. Kuća  i svi ti bachelarovski  motivi  unutarnjih  prostora  koji istovremeno zagušuju i oslobađaju, kontrast su pjesmama u kojima se šire horizonti, vidici, dočaravaju  ambijenti  i senzacije koje oni izazivaju. O tome govore i pjesme iz ciklusa Između ravnodnevnica jer u njima se prikazuje atmosfera,  ti prijelazi  u prirodi,  izmjene godišnjih doba, povezuje se unutrašnje i vanjsko, opisi kuća i prirode, gradskih predgrađa, terasa na vrhovima nebodera. Sve to prikazano je vrlo  zorno,  nizom  snažnih genitivnih metafora,  sa smislom za nijanse i boje. Ovo potonje nije niti slučajno, jer autorica je i slikarica, stoga se vizualni aspekt ovih pjesama može jasno dočarati: „Boje, prebačene preko jesenske ravnodnevnice, zapetljale se u krošnje  i vise na natrulim peteljkama.“ (iz pjesme  Između ravnodnevnica) ili pak „U oko mi ulijeće smotra  boja. Ljubičasta se uplela u žutu, crvena se ovija oko zelene.“ (u pjesmi Mozaik ljeta). Zanimljivo  je da se kao čest motiv pokazuje koža, ljepljiva koža, koža kao jedro, a koža je upravo onaj prvi doticaj i dodir s vanjskim svijetom, ujedno i granica tijela od tog istog stranog svijeta. I lirska junakinja Ane Narandžić kao da je na toj razmeđi, između otvaranja i bijega, suzdržanosti u otkrivanju emocija svijetu koji je okružuje, i u kojem uživa, ali i o čijoj tamnoj strani, bolestima, izgnanstvima, piše precizno, gotovo kriruški minuciozno. Također je bitan ton koji dominira zbirkom, taj osjećaj zrelosti, riječi koje su zrele, okus koji je pomalo trpak, jer kao da prezrelo voće otpada, vrijeme se urušava, ponekad pjesnikinja progovara i iz mnoštvenosti, iz tog mi, i kao da progovara o iskustvu generacije, poopćenom iskustvu života. I sve ostavlja dojam  sjete, bivši životi, život u izolaciji, a i same riječi prestaju imati snagu „Riječi dvojbenog  značenja (mjera su im daljie i izostanak  dodira)  rastu usidrene između zidova.“ I čini se kao da su u pjesmama o zemlji, nebu, mjesecu  i pročišćenju, prisutni oblici antroploških struktura, apstraktni, ali dorađeni kroz okvir slika i emocija. Pjesme nadrastaju osobnu emociju, govore o stanju svijeta. Ana Narandžić u pjesmi Zagreb i ja govori o poziciji doseljenice u Zagreb, koja se suočava s nizom  predrasuda  i prepreka,  no istovremeno,  ona ne zaboravlja svoj rodni kraj: „Moj rodni kraj je iza kiše. Kiša isprana zaboravom napunila  je korita / i dolazi  u slapovima.“ Premda se i u drugim ciklusima govori o vjeri i spasenju, u Izgnanstvu i spasenju nalazimo niz snažnih pjesama koje govore o spasu čovječanstva, kritici ideologije i o osloncu u vjeri: „Onaj koji je radi nas sišao s nebesa / naš je vodič / do svjetla / Betlehemske štalice“. Ana progovara i o bezdomnosti, izgnanstvu kao ekonomskoj  migraciji onih koji traže bolji život, te o izgnanstvu migranata u pjesmi  Bez mahanja i osvrtanja: „Intimne prostorije i postelje za razmjenu nježnosti, razapete između kotača i  zaveslaja,  / progutali  su krikovi  galeba.“  Na kraju,  u završnom ciklusu Rastanci ponovo nalazimo motiv čekanja, čekaonice, motiv suočavanja s prolaznošću u sjajnoj pjesmi Nedostajanja, i čini se kao da se u tom ciklusu lirska junakinja posve ogoljuje, govori o vlastitoj rascijepljenosti, ponovo nalazimo motive prigušenosti i gotovo gađenja nad oblicima građanskih inicijacija, kao u pjesmi Pitanje, ali i svjedočenje o svijetu „napuštenom od sebnosti“ (pjesma Rastanci). I ponovo motiv rađanja, koje se odgađa. Ana Narandžić ispisala je snažnu poetsku  knjigu,  u kojoj  zapravo  otkriva vlastito sebsto,  u svijetu koji sebnost gubi, a sve se to događa kroz proces pisanja kao rađanja koje nikad ne prestaje, pa se stoga i kao motiv često pojavljuje u Aninim pjesmama koje preporučujem za pomno  čitanje, jer to zaslužuju.

Darija Žil

BIJELA VATRA Mario Bilić

Poezija

BIJELA VATRA Mario Bilić

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Oblikovanje korica: Nediljko Bekavac Basić

Priprema za tisak i grafičko oblikovanje: Božidar Bekavac Basić

Objavljivanje ovo knjige omogućilo je Poglavarstvo grada Imotskoga.

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 104 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-08-8

Maloprodajna cijena: 100,00 kn (14,00 €)

BIJELA VATRA Mario Bilić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 104 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-08-8

€14.00

O KNJIZI

Mario Bilić: Bijela vatra

Mario Bilić je član Društva hrvatskih književnika. Njegove pjesme i stil su prepoznatljivi i izvorni. Pjesma je kratka i nabijena sadržajem, bliska je antičkim kratkim vrstama koje su gajili grčki i rimski autori, posebno od rimskih autora Katul i Marcijal. I ova je zbirka na tom tragu, štoviše nekoliko pjesama je komunikacija s umjetnicima prošlih vremena, pjesnici: Katul i Horacije (Katulova vjera, Savjet Horaciju), Petrarca (Petrarcini soneti), likovni umjetnici (Leonardova večera, Michelangelo i Mojsije, Van Goghovi Suncokreti), glazbenici (Ravelov Boléro).

Autor je zbirku posvetio svojoj sestri Marijani (Nebo je tvoje); pjesme su razdijeljene u sedamnaest cjelina u kojima se osim naprijed navedenih pjesama i komunikacije s umjetnicima prošlih vremena osvrće na svakodnevicu, bilo obiteljsku (Ja i Bernarda), bilo svoju osobnu (Sve mu je), bilo društveno-političku – ciklusi: Pjesme o lavovima i Socijalno osiguranje, bilo intimno-ljubavnu, ciklus pjesama: Jednostavne ljubavi i na kraju Opis naslova Bijela vatra sa završnim dvostihom

Kad gori ta vatra,

govori duša.

(Ivan Bekavac Basić)

BILJEŠKA O PJESNIKU

Mario Bilić rođen je 27. ožujka 1963. u Imotskom. Osnovnu školu završio je u Prološcu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, Srednju upravno-pravnu u Splitu, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost. Objavljivao je u mnogim listovima, časopisima i kniževnoj periodici. Piše pjesme, pjesničku prozu i književne kritike.

Nagrađivan je i odlikovan. Pjesme su mu izvođene na Hrvatskom radiju i televiziji. Zastupljen je u zbornicima, leksikonima, monografijama, antologijama, enciklopedijama i školskim udžbenicima. O njegovim knjigama objavljeno je oko sedamdeset recepcijskih jedinica.

Dragovoljac je Domovinskog rata i ratni vojni invalid. Umirovljeni je djelatni časnik (satnik) Hrvatske vojske. Član je radnik Matice hrvatske, počasni član IMOarta i UHD-a Imotski sokolovi. Član je UHDDR-a, HVIDR-e, Hrvatskog časničkog zbora, Hrvatske Uzdanice, Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski, Hrvatskog društva katoličkih novinara, Udruge Zavjet, HKD-a Napredak, Jutra poezije, Hrvatskog kulturnog vijeća, HKD-a sv. Jeronima, HAZU za dijasporu u Baselu, Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.

Do sada su mu objavljene knjige:

  1. Peta zapovijed, NZMH, Zagreb, 1990.
  2. Knjiga ljubavi, Albatros, Zagreb, 1998.
  3. Rane zagledane u Nebo, IMOart, Imotski, 2004.
  4. Imotski sokolovi, UHD Imotski sokolovi, Imotski, 2006.
  5. Gospodinov štićenik, Alfa, Zagreb, 2006.
  6. Što je kritik htio reći, HKD Napredak, Split, 2007.
  7. Prološko blago, ZUPZ, Zagreb, 2009.
  8. Izopćenici, IMOart, Imotski, 2010.
  9. Zastava pod kojom ginem, MH, Split, 2012.
  10. Knjiga za jednog čitača, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2014.
  11. Glavičke uspomene, KUM, Proložac, 2018.

mojoj sestri Marijani

NEBO JE TVOJE

Sklopi oči sestro

i Nebo će biti

zauvijek tvoje.

Tako sestro.

Nebo je

zauvijek tvoje.


ZATEKLA GA SMRT

Zatekle ga njezine

suhe vlasi.

Zateklo ga njezino

hladno čelo.

Zatekle ga njezine

suhe oči.

Zatekle ga njezine

hladne usne.

Zatekla ga smrt.


UBERI CVIJET

Uberi cvijet

koji miriše na djetinjstvo.

Uberi cvijet

koji miriše na prvi poljubac

i prvu ljubav.

Uberi cvijet

koji miriše na tvoje prvorođenče.

Uberi taj cvijet

i odnesi ga na oltar nevinosti.


DAJTE MI POSLA

Vi, što pijete viski s ledom,

vi, što se hranite mlijekom i medom,

učinite od mene osla,

al dajte mi posla.

Vi, što slušate velikim uhom,

što se razbacujete mesom i kruhom,

učinite od mene osla,

al dajte mi posla.

Vi, kojima u svakom trenu znade

ljevica i desnica što rade,

učinite od mene osla,

al dajte mi posla.

Ne znam vam dalje reći ni riječi,

ni tko je od vas manji il veći.

Stoga, učinite od sebe osla

i dajte si posla.


DRUGI ĆE TI REĆI

Drugi će o tebi reći

sve što treba kazat.

Sve što treba lagat

i mazat

stići će te brzo.

Nevoljo moja.

Kapni iz oka suzo

jer dokle će to trajat?

Do Sudnjega dana –

šapnu mi na uho pčela.

Samo nemoj zdvajat

jer prava bitka

nije još ni započela.


BIJELA VATRA

Kad gori bijela vatra,

govori bijelim jezikom

i govori njezin

bijeli prah.

Kad gori bijela vatra,

ne sluti se

gost pred vratima.

Kad gori ta vatra,

govori duša.

OGLEDALO MIRA Marko Anić

OGLEDALO MIRA Marko Anić

OGLEDALO MIRA

Marko Anić

Urednik: Josip Anić

Pogovor: Ivan Bekavac Basić

Oblikovanje korice: Božidar Bekavac Basić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Meki

Broj stranica: 136 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-06-4

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,28 €)

OGLEDALO MIRA Marko Anić

Uvez: Meki Broj stranica: 136 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-06-4

€13.28

MARKO ANIĆ – PJESNIK LJUBAVI

Ét quod témptabám dícere vérsus erát.

I što kušah rijet, bijaše oblikom stih.

(Ovidije, Tristia, IV, 10, 26)

Riječ ljubav u hrvatskom jeziku obuhvaća mnoga određenja. Mi želimo u ovom osvrtu uzeti pojam u što većem njegovu opsegu jer ćemo tako najbolje obuhvatiti stvaralaštvo pjesnika Marka Anića. Taj najširi pojam sažet je već u Bibliji kad se kaže – Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao samog sebe.

Naš pjesnik stoga u zbirci Ogledalo mira počinje s ljubavlju prema Bogu (Bog nas dragi zove, Gdje stanuje moga svijeta Gospodar?), Isusu Kristu (Moj Isuse, hvala ti za sve!) i njegovoj majci Blaženoj Djevici Mariji (Blažena Djevice, Majko naša sveta), ali i stvorenju, ljudskom biću koje nije postiglo veliki ugled u društvu već je sirotinja (Sirotinjo, i Bogu si teška), te prirodi (O, svjetlo moje). Taj je ciklus naslovio Klanjam ti se.

Drugi ciklus posvećuje Domovini i ljudima u njoj (O lijepoj našoj) u kojemu je osim pjesama posvećenih ljepotama domovine (Moja domovina, Samo Bog zna zašto je tako lijepa moja Hrvatska, Povijest ne pamti tu slogu Hrvata, Prijatelju, dođi u Hrvatsku moju) riječ i o ljudima koji pronose glas o njoj u svijetu (Hvala tebi, Teodore; Dobro došli, naši Vatreni; Evo naše Janice) te poziv Hrvatima da ostanu na rodnom ognjištu (Ostanite ovdje).

Treći ciklus O rodnome kraju posvećuje svojem rodnom Kruševu (A Kruševo moje, Moje Kruševo, Moja njiva, Dugačka se zove, Pjesma o Velebitu, Zrmanja i Sava, Bukovica moja, Dugo nisan bije u mom rodnom kraju, Dalmacija moja), i majci (Moja majka, zvali smo je baka).

Četvrti ciklus U mom novom kraju posvećuje mjestima u kojima je radio i našao novi zavičaj. To su: Zagreb i Sesvete.

Peti ciklus Među dvije rijeke opisuje Međimurje.

Slijedi šesti ciklus Vremenske mijene u kojemu autor promišlja vrijeme i utvrđuje Ne znam što je vrijeme. Na vrlo duhovit način postavlja duboka filozofska pitanja o nama i vremenu. Zatim promišlja o godišnjim dobima – proljeću i jeseni. Posebno je zanimljiva pjesma o smokvi u Zagrebu (Nisam sigur je l’ vlajkinja ili bodulica) i razgovoru o protoku i razumijevanju vremena u starom i novom zavičaju.

Sedmi ciklus donosi pjesme o susretu u vremenu i prostoru s osobama koje on prepoznaje i prihvaća kao prijatelje. Stoga taj ciklus i nosi naslov Moji prijatelji.

Osmi ciklus Ljepota žene govori o osobnim susretima i unutarnjem doživljaju pojedine žene (Snježana se zove, Hercegovka naša, Otišla je, Tvoja ljepota, Ima jedna žena, meni najdraža, Sreo sam je, Tvoje oči drage).

Dakle, naš je pjesnik obuhvatio ljubav. Prema Bogu, prema bližnjem i sebi, te ljubav prema prirodi i na kraju ljubav prema ženi kao sebi najbližoj osobi koja izaziva najjaču emocionalnu odanost i predanost dvaju ljudskih bića.

***

Recimo i nekoliko riječi o Anićevu građenju stihova. Autor se oslanja na uobičajene stihove u desetercu i osmercu, ali na osobit način. Ne robuje formi već od ritmičkih cjelina iz tradicionalnih stihova gradi osobito kvalitetne stihove, tako da imamo i jedanaesterce, dvanaesterce i sl. U očekivanim desetercima – četiri plus šest slogova on produžuje drugi dio u osam slogova jer mu je potreban npr. atribut uz imenicu.

A pitoma, / mala brda ukrašena

Od voćnjaka/ i vinove loze.

Prijatelju, / pričaj malo tiše.

Čini mi se / Mura nešto jače diše.

(Gdje je Međimurje…, str. 92.)

Drugi dio deseterca u prvom i četvrtom stihu poslije odmora proširuje za dva sloga te imamo dvanaesterac. Sasvim bi lijepo ta dva stiha glasila kad bi bili izostavljeni pridjev mala i zamjenica nešto. Dakle:

A pitoma, / brda ukrašena

Od voćnjaka/ i vinove loze.

Prijatelju, / pričaj malo tiše.

Čini mi se / Mura jače diše.

Također razbija cjelinu deseterca ubacujući uobičajene narodne zazive, npr.: dragi puče: I tamo ti,/ dragi puče,/ svi bicikle voze. Deseterac bi lijepo glasio: I tamo ti /svi bicikle voze.

Možemo reći da izvrsno osjeća ritmičke cjeline i da mu je prirođeno stvarati stihove bez velikog napora.

***

Jezik pjesama je hrvatski štokavski, ali je nestandardan. Prožet je štokavskom ikavicom, a gramatički oblici su često nestandardni i jako obilježeni Anićevim zavičajem sela Kruševa u Zadarskoj županiji. Možemo reći da sustavno glagolski pridjev radni u muškom rodu završava na -a, umjesto na -ao: sprema : spremao, doša : došao, čuva : čuvao, itd.

Posebno treba istaknuti da glagolski pridjev radni glagola biti u m. r. ne glasi bio, bijo, bija, već bije, kao i glagola vidjeti, ne glasi vidio, vidijo, vidija, već vidije („prvi put sam vidije nespretnoga divijega pivca“, Uspomene iz mladosti moje, str. 94.), te od kȕpiti : kȕpije umjesto kȕpio (= skupljao, str. 65.). Umjesto umro imamo umra (str. 24.).

Futur prvi glagola na -ći bilježi: doću, proću umjesto standardnog bilježenja doći ću, proći ću.

Rječnik je prožet u pjesmama o starom zavičaju riječima koje nisu dio hrvatskog standardnog rječnika: oklen, mrgilj, višt, škrilja, lumbrala, vuštan, bljuza, traveša, jašmak. Npr.

„Uvijek je u crnom vuštanu

I još nosi bljuzu i travešu.

Na glavi joj jašmak bijele boje.

To je nošnja Bukovice moje.“

(Bukovica moja, str. 62.)

Jezična analiza pjesama zahtijeva posebnu raspravu, a ovdje su samo naznake da se čitatelj može snalaziti u pjesmama.

***

Pjesme preporučujemo čitateljima svih uzrasta i svih stupnjeva obrazovanja. Pjesme zrače neposrednošću i ljubavlju prema Bogu i njegovim stvorenjima: ljudima i njihovim ostvarajima, prema prirodi i njezinim zakonima, prema ljepoti svijeta koju može osjetiti čisto srce.

Ivan Bekavac Basić

DJEVOJČICE… PUSTI NAS Katarina Pahljina

DJEVOJČICE… PUSTI NAS Katarina Pahljina

DJEVOJČICE… PUSTI NAS

Katarina Pahljina

Urednica: Zorka Jekić i Dubravka Bouša

Tehnički urednik: Nediljko Bekavac Basić

Lektorica: Dubravka Bouša

Koricu oblikovao: Božidar Bekavac Basić

Umjetničke slike: Janica Šterc

fotografije iz autoričinog obiteljskog albuma

Priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 84 str.

Broj slika i fotografija: 11 kom.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-17-0

Maloprodajna cijena: 126,00 kn (14,00 €)

DJEVOJČICE… PUSTI NAS Katarina Pahljina

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 84 str. Broj slika i fotografija: 11 kom. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-17-0

€14.00

DJEVOJČICE… PUSTI NAS

Djevojčice… pusti nas autobiografska je zbirka kratkih priča i pjesama Katarine Pahljine o odrastanju u patrijarhalnoj obitelji slavonskog sela druge polovine dvadesetog stoljeća. U njima autorica opisuje svoje odrastanje, stvaranje identiteta i traženje vlastitog mjesta u svijetu.

Knjiga se sastoji od dva dijela. Prvi su dio priče. Naslovi priča dobro naznačuju temu: Negdašnje srpanjske vrućine, Mašinanje, Mala Gospa Voćinska, Mačak Marko, Sjećanje na baku, Slikanje, Djevojčica i petriol, Božić iz djetinjstva, Čijalo perja, Tov, Tri livade nigdje ‘lada nema’, Preseljenje, Bolest, Uskrsnuće, Prvi poljubac, Srednjoškolka iz vlaka, Prvi maj, Antunovo 13. lipnja, Kao da slušam, Svinjokolja, Blaža, Mama, Zagreb, Djevojčice… pusti nas.

Katarina je rođena u Voćinu. Sve su njezine priče obilježene tom sredinom pa i kada piše o žetvi pšenice, kosidbi sijena, hranjenju životinja, svinjokolji; večernjim okupljanjima pri čijanju perja, prvom zaljubljivanju, prvom poljupcu, o državnim praznicima, o vjerskim blagdanima, sajmovima i proštenjima, pripremanju hrane sa svim mirisima koji su se širili majčinom kuhinjom, lajanju psa, jutarnjem pjevu ptica …

S nostalgijom se sjeća i otima zaboravu blagdane Božića i Uskrsa sa svim običajima, odlaske na proštenja sa sumještanima, ali i s vjernicima iz udaljenih mjesta Gospi Voćinskoj i sv. Antunu Padovanskom, kao i okupljanja na sajmovima. Po završetku osnovne škole  djevojčica odlazi od kuće u novu sredinu, rastaje se na kraće ili duže vrijeme od prijatelja i rodbine. Roditelji također sele u mjesto njezina školovanja. Poslije srednje škole odlazi u Zagreb. Fascinirana Zagrebom, personificira ga i o njemu govori kao o dragoj osobi. Tako mu tepa riječima A. G. Matoša: „obožavani hofirant, moj plavi kavalir“.

Ipak žal za toplinom roditeljskog doma ostaje pa autorica zaključuje: „Ambijent roditeljske kuće prepun mirisa i običaja ni sa čime se više ne može nadomjestiti.“

U njenim sjećanjima i dalje žive mirisi i okusi bogate domaće kuhinje, požrtvovanost brižnih roditelja i „dječja pripomoć“ u teškim seoskim poslovima.

U posljednjoj priči Djevojčice…pusti nas autorica se želi osloboditi tereta patrijarhalnog odgoja, smjestiti djetinjstvo u prošlost i kao odrasla osoba živjeti svoj život.

Iako odrasta, autorica pamti svaki detalj svoga odrastanja i ne zaboravlja… Svojim pričama je sačuvala to vrijeme od zaborava.

Zajednička nit koja povezuje sve priče i pjesme je odrastanje u patrijarhalnoj obitelji slavonskog sela druge polovine dvadesetog stoljeća. Sve su priče prožete žudnjom za pripadanjem.

„… Djetinjstva bezbrižna, zaigrana

kada trčali smo brežuljcima,

pašnjacima i zukvama.

Tabanima bosim travke milovali

sijeno prekretali, skupljali, baglićali

žitno klasje želi, mašinali i dječje pomagali.“

Drugi dio su pjesme: Prvi pljesak, Spomen na nju, Jankovac, Brdovita, Majpan, Odlazak, Misli na njih, Noseći mir, Dom, Ganuće, Uspomene, Ponos i dika i Dubrava.

Atmosferi slavonskog sela pridonose fotografije iz obiteljskog albuma, kao i fotografije umjetničkih slika slikarice Janice Šterc.

 Kao posebnu vrijednost i draž ove knjige ističem, sačuvan autentičan zavičajni leksik i narodne običaje, kao i način života slavonskog sela toga vremena.

                                                                      Zorka Jekić, urednica

HARFE LJUBAVI Jasna Matić

HARFE LJUBAVI Jasna Matić poezija

HARFE LJUBAVI

Jasna Matić

Uredila i pogovor napisala: Marija Lučić

Priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić

Koricu oblikovao: Božidar Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Vrsta Papira: offset papir

Broj stranica: 84 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-05-7

Maloprodajna cijena: 88,20 kn (11,00 €)

HARFE LJUBAVI Jasna Matić

Uredila i pogovor napisala: Marija Lučić Priprema za tisak: Nediljko Bekavac Basić Koricu oblikovao: Božidar Bekavac Basić Uvez: Tvrdi Broj stranica: 84 str. Format: B5 ISBN: 978-953-8375-05-7

€11.00

Zbirka pjesama

Harfe ljubavi Jasne Matić

Zbirka pjesama Harfe ljubavi Jasne Matić sastavljena je od pjesama koje slave Boga i život. Pjesme su izazvane nadahnućima oduševljenja, čežnje, bola, ljepote, radosti. Nastale su iz mnogih nedostatnosti i u zapažanjima obilja. Često satkane od suza ili njima nakićene. Ali svaka pjesma donosi vedrinu i zanos, odaje radost života. Teme pjesama su  uzvišene  i  velike,  o  njima  svaki  govor  zamuckuje. No,  poezija  u  svakoj  stvara  nježne  obrise,  izazivajući nas  da  se  više  približimo.  Pjesnikinja  pjeva  o  Bogu, tvorcu i izvoru života, ljubavi, molitvi, domovini, ljepoti, prirodi, prijateljstvu… Propituje sebe i o sebi. Ona zna biti i neozbiljno zaigrana o ozbiljnom, čemu smo u ovoj zbirci dali manje prostora. Jasna nam donosi jednu bogatu simfoniju suzvučja i raznolikost novih duhovnih vidika koje slika riječima. Dok su opisi i pejzaži puni zvukova i melodije. U njezinom pjesničkom izrazu zastupljene su istovremeno sve umjetnosti. Ona vješto koristi riječ, ton i boju. Riječju stvara tonove nižući emocije kao glazbene skale, izmjenjujući uzastopce duboke i niske, svijetle ili tamne. Ima tu orkestralnih dionica, klavirskih sonata, soliranja frulice, harfe i gitare, a ima i jazza, vijugavog plesa saksofona… Ponekad i orgulje zagrme. Istovremeno, boju dodaje slikama prirode unoseći prelijepe kadrove pejzaža.   U   svojoj   cjelovitosti   svaka   pjesma   odiše lakoćom izraza i veoma je pogodna za povezivanje. Iz te protočnosti nastala, shema Zbirke je rijeka koja teče. Iako unutar zbirke Harfe ljubavi postoji mnogo različitih

poveznica, a sve su podjednako dobro ugođene, ovdje je nužno jedan odabir. Ali Zbirka nudi više mogućnosti s obzirom na teme i način pisanja, kao i na pozitivan stav koji je sklon gradnji i izgrađivanju. U slavljeničkom obrtanju ima i tužnih i radosnih, namirenih i čeznutljivih, bolnih…, ali sve idu na isti izvor k Bogu tražeći odgovor. Potom se događa obrat. Ili se patnik Bogom ispunja i traži njegov odgovor ili sretnik radošću  prodire u nebo, istovremeno hodajući po zemlji ostavlja radosti trag. Dok sam čitala pjesme prva misao mi je bila kako me Jasnino pjevanje podsjeća na Davidove psalme. Najprije tematski, a  onda  i  lakoćom  pjeva,  kompaktnošću  i  cjelovitošću koju proizvodi   kontrastom, ponekad kontrapunktom. Životnost, jasnoća, kajanje i pobjeda uvlače čitatelja da s uživanjem čita pojačavajući mu znatiželju. Pjesnikinja u sve ide duhovnim proživljajem, dubinama uranja u igru, ponegdje čak u neku vrstu stvaralačke zezancije, kao što su pjesme, Prijatelj na određeno vrijeme, Živim na rate...

Pjesme prepune dubokih i visokih tonova, muzičkih ljestvica koje se izmjenjujući nižu i tvore modernu glazbenu kompoziciju, pri tom ostaju posve klasično jednostavne. Zbog toga simfonija prelazi iz glazbenog u likovni ili književni prostor. Dok se čita pjesma čuje se muzika.  Molitva,  kao  još  jedna  davidovski  izazovna  i ne lako zahvaćena tema u Jasninim pjesmama, postaje otkrivena  i  stvarna.  Preko  nje  se  obrće  i  preoblikuje sav trenutni osjećaj, stanje i smisao. Upravo te drame u njezinim pjesmama čine ih čitkima i pitkima. Također, u pjesmama ima mnogo filozofskog i teološkog žara, koji ih čini zaokruženim i protočnim. Pjesnikinja postavlja filozofska pitanja Tko sam? Što je to ljubav? Hoće li sjeme

vremena niknuti?… i mnoga druga slična. Teološki pak ona opisuje kršćansku dušu koja se odražava u duši čovjeka i duši svemira, koji razigran s pjesnikinjom slavi Boga i život. Kako u pjesmi Galilejac pjeva… udišeš prostor i stapaš u molitvu…, govori o trenutcima sjedinjenja Božjeg i ljudskog kojeg poezija zahvaća i daje.

Kako je Aristotel rekao, svima je učiti slatko i svi se raduju tvorevinama oponašanja, zato što nam je oponašanje prirođeno, harmonija i ritam. Kao i to da je umjetnost stvar lijepog, ova zbirka to potvrđuje. Ona se lako čita i rado ponovo čita. Osim jasnoće i uzvišenosti govora, Aristotel drži da je najveća njegova vrsnoća u služenju prenesenim izrazima. Jer, jedino se to neda od drugoga naučiti i znak je dara. Uzimati dobro prenesene izraze znači vidjeti sličnost. A toga je u Jasninim pjesmama na pretek i čitatelj može čitajući iskusiti dio  pjesničkog žara.

Namazano praskozorje

jutarnjim suncem karmina

na prvu šetnju

osovilo noge.

S naprtnjačom

uz klance dana,

k vrhuncima

penjati se hoće…

Zbirka Harfe ljubavi prva je zbirka pjesama Jasne Matić. Želimo i nadamo se uskoro i drugim njezinim zbirkama.

Marija Lučić

ISPOVIJEST ODRASLOG DJEČAKA Vlatko Balošić

ISPOVIJEST ODRASLOG DJEČAKA

Vlatko Balošić

Roman

Urednica: Zorka Jekić

Design ovitka: Andreja Rečić

Priprema za tisak: Božidar Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 172 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8136-84-9

Maloprodajna cijena: 63,00 kn (8,50 €)

ISPOVIJEST ODRASLOG DJEČAKA Vlatko Balošić

Roman Uvez: Tvrdi Broj stranica: 172 str. Format: A5 ISBN 978-953-8136-84-9

€8.50

Dragi čitatelji,

Čuj mene… u množini… A što ako samo Ti pročitaš ove priče i nitko više ? Nema veze. Zapravo mi i jest bitno da to baš Ti pročitaš…

Ove priče sam ustvari počeo pisati uslijed, kako da to kažem… zapravo bilo je to nešto kao ‘ucjena’… Već nekoliko godina, kako smo moji prijatelji i ja ušli u te neke lijepe, recimo – srednje iliti zrele godine – nalazimo se otprilike jednom u dva mjeseca na kavi. Uglavnom Blanka, Dubravka P. i ja – ekipa iz gimnazije, 4.e… Kako vrijeme teče, tako nam se sve češće i s veseljem pridružuju i Goga, Dubravka H. i Krešo… Započeli smo s tim negdje 2015-te, 2016-te… i bome, na sveopće zadovoljstvo tu tradiciju nastavljamo do današnjih dana… Kako smo se spočetka nalazili uglavnom nas troje, tako je i vrijeme potrebno da netko od nas ispriča nešto opširnije bilo dostatno… Kad nas je više, često smo toliko nabrijani i uzbuđeni da jedni drugima upadamo u rečenice i ne moš ti tu sad raspredat Markove konake… Uglavnom, tijekom tih naših prvih kava, tu i tamo bih im znao ispričati neku od zgoda iz svojih mladih sviračkih dana. Ponekad bi me gledale u nevjerici i pitale se da li ja to izmišljam ili se to stvarno tako dogodilo… ali su s vremenom shvatile i prihvatile da je to uistinu bilo tako. I svaki put bi neka od njih po završetku moje priče rekla ‘Pa Vlatko, zašto to ne zapišeš ? Ti znaš pisati. I to je baš zanimljivo… Ljudi bi to čitali’…