DEMETRA SE NAGODILA SA SUNCEM Meri Grubić

Poezija

DEMETRA SE NAGODILA SA SUNCEM

Meri Grubić

Urednik: Zorka Jekić

Grafički uredio: Nediljko Bekavac Basić

Slika na naslovnici:

Meri Kunčić

Hetera s aulosom, prema reljefu iz 5. st. pr. Kr.

iz zbirke Ludovisi

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 102 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-24-8

Maloprodajna cijena: 126,00 kn (17,00 €)

naslovnica-demetra

DEMETRA SE NAGODILA SA SUNCEM Meri Grubić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 102 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-24-8

17,00 EUR

Poezija – čarolija unutarnjeg neba

Prepustiti se čitanju ne znači uploviti u superiornost, niti nam čitanje kao psihološki proces otkriva književni ideal prošlog ili našeg vremena. Čitanje je osamljenički trzaj duše u koju navire senzibilitet novog bića koji se ostvaruje fenomenom jezika. A onda je to kretanje jezika usredsređeno u maštovitim slikama, u kreativnom mlazu osebujnog izvorišta u kojem se poezija oslobađa u tjeskobi, u ushitu. Jer pjesnik je onaj koji kontemplacijom imenuje čaroliju žudnje i svjetlosti, to nedefinirano mnoštvo osobnih svjetova:

(…) „Pustila sam da me nose riječne struje,/ da me kiše uzmu maglama iznad vodâ/ i ponovo izliju u mora.“

                                                                              (Nekoć bijah more)

Poezija dopušta srh različitih sloboda i oživljava svoj stvaralački dinamizam; blagodat stvarnog i nestvarnog, kad nestvarno postaje čarolijom žudnje i svjetlosti. A upravo to nam donosi osebujnu liriku pjesnikinje Meri Grubić:

(…) „tvojim sam očima gledala/ kako na te vreba svjetlost dana,/ i skoro sam umrla od žudnje/ gledajući kako suncu nudiš/ svoju golu put.“

                                                                             (Alea iacta est)

I naslovi ciklusa potiču bajkovitost imaginativne radosti, kad intelektualizam metafore osmišljava unutarnja neba što promiču neuhvatljivu čaroliju koja je govor poezije, a prelijeva se poput Aurore Borealis. Nadahnuti naslovi ciklusa simboliziraju problem bitka i problem energije, varirajući temu ljubavi koja je bezgranična i osporavana, tjeskobna i pritajena:

                        „Jedno poslijepodne na crvenom trgu

                        Materijalni dokaz besmisli

                        Trenutak prije nego li je došlo zlo

                         Rat je bio čist

                          Vječita nedužnost je ne misliti

                          Kasno proljetni desant cvijeća

                          Proroci“

Pjesme Žudnja i stid, Materijalni dokaz besmisli, Alea iacta est, Iskupljenje u pustinji, Pokušavajući napisati sonet o smrti, Prozori duše, Vječita nedužnost je ne misliti, Brnistra, Djetinjstvo, Prabaka Zemlja, Vrata u dnu hodnika, Nameće se misao da je patnja dar – promiču raskoš i bijedu života, okus praznine, susret dvaju samoća, senzibilitet boli:

(…) „Ništa se ne odupire u meni,/ sve polagano klizi ka dnu,/ samo se bol pokušava zadržati/ u mrtvom tkivu,/ radi vlastite opstojnosti./ Bol je jedino sjećanje na prošlost.“

   (Rat je bio čist)

Mudrost poetske ravnoteže je stvaralački čin a osvijestiti se stvaralački  znači pronaći komponente koje daju tome smisao. Paradoks je upravo u kontrapunktu, jer nema boli bez radosti koja joj prethodi:

(…) „U svakoj patnji je skrivena radost/ i radost je time veća,/ kao što je i svjetlost blještavija/ kad izrudi iz mraka.“ 

                                                                      (Prosinac)

Poetski senzibilitet pjesnikinje Meri Grubić inspirira. Ona je zagledana u otajstvo svijeta i ne dopušta da je taj svijet „pomete“ uzimajući joj ono što je podatna iskrenost njezine imaginacije. Neočekivane poetske sintagme unutarnjeg neba slika su vječitog nemira. Ravnodušnost svijeta zahtijeva promišljanje da bi prostori u kojima jesmo i koji nas okružuju bili izvor slobode, a ne uzmicanja:

(…) „Zar sve oko mene ne svjedoči/ kako ljepota iziskuje napor,/ makar jest u prirodi stvari.“

                                                   (Nameće se misao da je patnja dar)

Mit o Demetri i njezinoj kćeri Perzefoni simbolično je sjećanje na bespomoćnost čovječanstva, mjera ovisnosti od bogova. A nagodba sa suncem je maštovita himera.

Naslov ciklusa Jedina nedužnost je ne misliti obol je poštovanja prema znamenitom portugalskom pjesniku Fernandu Pessoi. „Ljubiti je vječna nedužnost/ a jedina nedužnost je ne misliti“, simboličan je paradoks ovoj knjizi pjesama: Demetra se nagodila sa suncem, jer ova poezija misli i nije nedužna, niti to želi biti.

                  Ljerka Car Matutinović


Putovanje oko žive svjetlosti

Tko može zasluženo govoriti o koraku koji dijeli umjetnost od drugih stvari? Tko briše liniju koja razdvaja ljepotu od stvarnosti? Po kojoj se cijeni smrtnici uzdižu do nebeske svjetlosti nadahnuća? Kako s pouzdanjem vrednovati, je li se djelo zapravo lišilo nježnih boja beznačajnosti, kako bi obzore pretvorilo u istinu, žuč u ljubav, a riječ u poeziju?

To su pitanja na koja ne znam odgovoriti. Možda ugledni književni kritičari odgovore s uvjerenjem, uzimajući u obzir brojne kriterije razvrstavanja, brojne pojmove koji određuju.

Ali znam reći kako ova knjiga, izrađena riječima poput zlata, preobražava pojmove i uzburkava osjećaje.

Meri Grubić vodi sa sobom, nas žene, čitatelje oko žive svjetlosti, bez velova, bez izgovora za koje se stihovi tvrdoglavo drže, gole, otkrivene, izložene, odijeljene od straha, poništavajući sve sporazume i konvencije, čak i one usmjerene na poeziju ili stil pjesnika.

Možda bismo mi žene u nekom drugom svijetu trebale biti vlastite majke, kako bismo u potpunosti naučile bitne pojmove života i smrti. Ako ne, ostaje nam spoznaja o krvi i mašti i ljubavi. A naše kćeri, majke jednog dana, također nam pripadaju, kaže autorica na tako divan način, ne kao naše, nego bivajući svoje zajedno s nama, na mjestu gdje su rođene, tijelu utrobe koju nastanjujemo i gdje se sve događa.

Sve što se događa među nama/ i što će se ikada dogoditi, / dogodit će se u utrobi. I našim majkama također pripadamo na tom njihovom mjestu, tijelu utrobe koju nastanjujemo, sve do dana u kojem odlaze ili u kojem će otići, oduzimajući nam to pripadništvo, koje se više neće vratiti.

Demetra štiti onu koju obožava cijelu vječnost i Čovjeku nudi tajnu zemlje, ali prije toga prevrnut će svjetove u potrazi za Perzefonom, kroz šume i doline i planine, bez predaha, jer ju je izgubila. Mit je stvorio knjigu, naznačio put, izumio zrcala, odsjaje i posljedice. Ali upravo je nadarenost Meri Grubić, njezino izvorno umijeće spravljanja poezije bića i smišljanja svih boli u stihovima i brojnih pobjeda, ono što je stvorilo djelo.

Za Auroru, njezinu kći, za sve kćeri, za sve žene, autorica nas vodi sa sobom, kao da je golema ptica osvijetlila nebo, kružeći, nebrojeno se vraćajući i idući naprijed, na krilatom putovanju, zamamno se uvijajući oko nepomične i sjajne, vrtložne svjetlosti. Ili kroz njezinu prabaku, majku majki, izgubljeno lice sudbine, onu ‘visoku pojavu’ koja je ‘širila svoje ruke prema nebu’.

Proslavimo onda, poput Pana u gaju, okruženi mirisima ‘vinove loze i ambrozije’, novu viziju nove umjetnosti koju nam donosi ova knjiga. Proslavimo vijest o ljubavi koju ona kazuje, ispreplečući riječi kao nježnosti, kao svjetlost, sa svojim bojama dana, sa svojom mrklinom noći, sa svojim istinama, uzvišenim darom muze. Proslavimo istinsko mjesto riječi, svjetleći suprotstavljenih, koje žive zajedno s idejama koje prenose. Proslavimo glazbu riječi, istinsko mjesto stihova. Proslavimo istinu, umjetnost.

Paula Leal da Silva, književnica

i veleposlanica Portugala u Zagrebu


A viagem em torno de uma luz viva

Quem poderá, com merecimento, falar do passo que dista entre a Arte e outros assuntos? Quem aclara a linha que separa o belo da realidade? A que preço se elevam os mortais à luz celeste da inspiração? Como avaliar, com precisão, se a obra de facto se despiu das cores suaves da insignificância para transformar em verdade os horizontes, em amor o fel e em poesia o verbo?

São perguntas a que não sei responder. Talvez os afamados críticos literários repliquem com convicção, atentos muitos critérios de classificação, muitas noções definidoras.

Mas sei dizer que este livro, trabalhadas as palavras como ouro, metamorfoseia conceitos e tumultua o sentir.

Meri Grubic leva-nos consigo, as mulheres, os leitores, em torno de uma luz viva, sem véus, sem pretextos, a que os versos teimosamente se agarram, nus, descobertos, expostos, arredado o medo, destruídos todos os pactos e convenções, mesmo os que visam a poesia ou o estilo dos poetas.

Talvez nós, as mulheres, precisássemos, num mundo outro, de ser mães de nós para totalmente aprender as noções essenciais da vida e da morte. Não sendo, resta-nos o saber do sangue e da imaginação e do amor. E nossas filhas, mães um dia também, pertencem-nos, diz a autora de tão bela forma, não como se fossem nossas, mas sendo suas connosco, no lugar onde nasceram, o corpo do ventre que habitamos e onde tudo acontece.

‘’O que sempre aconteça entre nós, será num ventre que acontecerá’’. E as nossas mães também pertencemos nesse lugar seu, o corpo do ventre que habitámos, até ao dia em que partiram, ou em que partirão, levando de nós essa pertença, que não mais regressará.

Deméter protege quem a adore por toda a eternidade e ofereceu ao Homem o segredo da terra, mas antes, transmoveu os universos em busca de Perséfone, por florestas e por vales e por montanhas, sem descansar por que a perdeu. O mito gerou o livro, indicou o caminho, inventou espelhos, reflexões e consequências. Mas foi o talento de Meri Grubić, a sua original arte de confecionar a poesia dos seres e de inventar em versos todas as mágoas e muitos triunfos, que criaram a obra. 

Por Aurora, sua filha, por todas as filhas, para todas as mulheres, a autora leva-nos consigo, como se um pássaro enorme alumiasse os céus, volteando, copiosamente retrocedendo e avançando, numa viagem de asas, em torno de luzes fixas e preclaras, rodopiando, revirando-nos, luxuriosamente.  Ou então por sua bisavó, mãe de mães, a face perdida da ventura, essa ‘’figura alta’’ que ‘’espalhava suas mãos para o céu’’. 

Celebremos, então, como Pan na floresta, rodeados do aroma ‘’das vinhas e de ambrósia’’ a visão nova da arte nova que este livro nos traz. Celebremos a notícia de amor que ele conta, enleadas as palavras como se fossem afetos, como se fossem luzes, com as suas cores de dia, com o seu negrume de noite, com as suas verdades, o sublime dom da musa. Celebremos o justo lugar das palavras, luminosamente justapostas, convivendo com as ideias que transportam. Celebremos a música das palavras, o lugar certo dos versos. Celebremos a verdade, a arte.

Paula Leal da Silva, escritora

e Embaixadora de Portugal em Zagreb

SVE MOJE LJUBAVI Ljerka Car Matutinović

SVE MOJE LJUBAVI

Ljerka Car Matutinović

Urednica: Zorka Jekić

Sunakladnik: Irena Krmpotić; Gradska knjižnica Crikvenica

Uvez: Tvrde korice

Broj stranica: 112

Format: A5

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

SVE MOJE LJUBAVI Ljerka Car Matutinović

SVE MOJE LJUBAVI Ljerka Car Matutinović Urednica: Zorka Jekić Sunakladnik: Irena Krmpotić; Gradska knjižnica Crikvenica Uvez: Tvrde korice Broj stranica: 112 Format: A5 Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

14,00 EUR

Kratki opis knjige:

Književnica Ljerka Car Matutinović vrsna je pjesnikinja, prozaistica, književna kritičarka, prevoditeljica i književnica za djecu. Uz svoje književno stvaralaštvo posvetila se prevođenju s talijanskog jezika.

Zbirka Sve moje ljubavi sadrži izbor prepjeva njezine poezije na talijanski, španjolski i portugalski jezik. Pjesme na talijanski prepjevali su: Lucifero Martini, Loredana Bogliun, Marina Lipovac Gatti, Laura Marchig, Giacomo Scotti i Ljerka Car Matutinović. Na španjolski pjesme je prepjevala Željka Lovrenčić, a na portugalski Meri Grubić. U svojim pjesmama pjesnikinja Ljerka Car Matutinović uspostavlja ravnovjesje emocija i duhovnosti. Prepoznatljiva je po svojim stihovima čudesne simbolike i osebujnog ritma. Unutarnjom snagom i ljepotom svojih pjesama izriče duboku nježnost i otvorenost prema svijetu. Ona pjeva o prostorima, o gradovima, o ljudima, o anđelima, o zavičaju i o djetinjstvu. Njena zaljubljenost u život otkriva radost bivstvovanja i radost stvaralaštva. Poezija je za nju “način kako se živi” (Rimbaud). “Sjećanje je oblik života”, pjeva pjesnikinja, “slušajući šum vjetra u granama”: “moje srce obnavlja nekorisne susrete i čudne rastanke pod krošnjama topola.”

Svoju ljubav prema riječima pjesnikinja obnavlja blistavim očima, jer “ne umiru ljubavi prave, ostaju u nama”. U poeziji “udaljenosti su kadikad bliskost, približavaju se negdašnjem ushitu”. Ljerka Car Matutinović sačuvala je ushit za poeziju, za život poezije, za život, uopće. Svojim zapaženim opusom (20 zbirki pjesama) pjesnikinja Ljerka Car Matutinović pripada vrhu suvremene hrvatske poezije. I ova višejezična zbirka “Sve moje ljubavi” svjedoči o tome.

Zorka Jekić

VIJENAC ODABRANIH Ljerka Car Matutinović

Vijenac odabranih front

VIJENAC ODABRANIH

Ljerka Car Matutinović

Književne kritike

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 294

Format: A5

Maloprodajna cijena 170,00 kn (23,00 €)

Vijenac odabranih front

VIJENAC ODABRANIH Ljerka Car Matutinović

Književne kritike Uvez: Tvrde korice Br. str: 294 Format: A5 Maloprodajna cijena 170,00 kn (23,00 €)

23,00 EUR

Ljerka Car Matutinović poznata je kao vrsna pjesnikinja, prozaistica, esejistica, prevoditeljica i književnica za djecu. No, manje je poznato da još od 2005. godine u Vijencu, časopisu Matice hrvatske, kontinuirano objavljuje kraće književne oglede o suvremenoj pjesničkoj, proznoj i književno-kritičkoj produkciji. Knjiga Vijenac odabranih predstavlja izbor iz tog velikog opusa,  koji ujedno prikazuje i širok spektar autoričina kritičkog diskursa. Naime, Ljerka Car Matutinović piše i o mlađim autorima, ali i o klasicima, o književnoj baštini, ali i o tzv. stvarnosnoj poeziji. Autorica piše i o djelima slabo poznatih pa i neafirmiranih autora i autorica. Pritom je ne zanima ni ideološka ni bilo koja druga pripadnost. To valja istaknuti, jer u našem današnjem podijeljenom književnom životu nedostaju autori, ali i knjige koje pružaju cjeloviti prikaz književnog života, odnosno književne produkcije. Kako i navodi u jednom od tekstova, autorica uživa u samom ritualu čitanja knjige, u toj čaroliji riječi, u imaginativnim svjetovima koje književnost stvara. Kao kritičarka između mnoštva naslova, autorica piše o onim djelima koje smatra vrijednima. U svojim ogledima piše i analitički, ali i angažirano. Nerijetko će s ironijom, kao što to čini u svojim satiričkim sonetima, progovoriti o poremećenim društvenim vrijednostima, dehumanizaciji, o prividu svijeta, ali i o važnosti poezije koja čuva jezik i kulturu i kojoj nedostaje društvene brige i pažnje.

Knjiga je podijeljena u nekoliko cjelina. Prva cjelina posvećena je upravo pjesničkim knjigama, čiji izbor autorice ovisi o sljedećem: ako pjesnička knjiga ima barem desetak pjesama koje mogu zaokupiti pažnju tada zavrjeđuje da se o njoj napiše recenzija. Autorica, rodom Primorka, prati i pjesničku produkciju pisanu na čakavici, ali i onu pisanu na kajkavskom govoru. U vremenu kada je teško objaviti zbirku poezije, kao nakladnici ponekad se pojavljuju manje poznati izdavači, ponekad i udruge, Ljerka Car Matutinović piše o knjigama koje prema njezinu mišljenju imaju književnu kvalitetu, ali su nepravedno zapostavljene upravo zbog toga što autori ne dolaze iz metropole. Budući i sama književnica za djecu, autorica piše i o knjigama za djecu, koje često nepravedno procjenjuju kao estetski manje vrijedne. U knjizi Vijenac odabranih naći ćemo i kritičke prikaze knjiga koje se bave prevođenjem hrvatske književnosti na strane jezike, te knjiga u kojima se predstavlja književnost  hrvatske dijaspore. Autorica pritom naglašava važnost prevoditeljstva u približavanju hrvatske književnosti europskoj i svjetskoj.  Uostalom, u više tekstova, ona naglašava i potrebu da „budemo svoji“, da čuvamo baštinu koja je naša posebost, pa ćemo samim time i dobiti mjesto na europskoj i svjetskoj književnoj mapi. U posebnom poglavlju su tekstovi o kvalitetnim, a medijski zapostavljenim proznim knjigama, zatim slijedi dio o knjigama kritika, ogleda i eseja, te na kraju, knjiga završava prikazima  antologičarskih izdanja. To je iznimno važno jer takve knjige imaju manji broj recipijenata, nisu tržišno profitabilne, pa bi se, bez tih ogleda, posve utopile u moru nepročitanih izdanja. Autorica je istovremeno otvorena i prema novim tehnologijama jer nije a priori  skeptična ni prema svijetu interneta i digitalnosti. S druge strane brižljivo bilježi baštinu kako ne bi nestala i bila zaboravljena u unificiranom globalističkom svijetu. Autorica njeguje komparatistički pristup, književnu analizu, referira se na prethodne knjige autora ili autorice, ponekad afektivno pristupa s ironijom i vrlo često zagovara ludičko i kreativno. Sve to su odlike kritičkog rukopisa Ljerke Car Matutinović.

Knjiga Vijenac odabranih važna je jer predstavlja sinkroni presjek i uvid u suvremenu hrvatsku književnost. Kao takva poslužiti će kao pomoć pri pisanju sintetskih tekstova ili stručnih studija. No, osim toga, ova knjiga svjedoči i o velikom uživanju u tekstu, jer upravo žar za pisanom riječi je ono što pokreće Ljerku Car Matutinović da godinama, bez predaha, piše o našoj baštini i o suvremenim književnim tekstovima.

Darija Žilić

KNJIŽEVNI OGLEDI Ljerka Car Matutinović

književni ogledi video

KNJIŽEVNI OGLEDI

Ljerka Car Matutinović

Književne kritike

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 138

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

književni ogledi front

KNJIŽEVNI OGLEDI Ljerka Car Matutinović

Uvez: Tvrde korice Br. str: 138 Format: A5 Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

13,50 EUR

PREDGOVOR

Književni ogledi je četvrta knjiga sabranih književnih kritika iz Vijenca, književnog lista za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske, autorice Ljerke Car Matutinović koju objavljuje nakladnička kuća Biakova. Autorica je poznata i plodna književnica: pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica, prevoditeljica i urednica. Prethodne su knjige kritika: Vijenac odabranih (2013), Umjesto samoće (2014) i Kraljevstvo za knjigu (2018). Za Vijenac odabranih autorica je dobila prestižnu nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu kritika objavljenu 2013.

KRALJEVSTVO ZA KNJIGU Ljerka Car Matutinović

kraljsvstvo za knjigu front 3d

KRALJEVSTVO ZA KNJIGU

Ljerka Car Matutinović

Kritike

Uvez: Tvrdi uvez

Br. str: 124

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,65 €)

kraljsvstvo za knjigu front 3d

KRALJEVSTVO ZA KNJIGU Ljerka Car Matutinović

Kritike Uvez: Tvrdi uvez Br. str: 124 Format: A5 Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,65 €)

13,65 EUR

PREDGOVOR

Kraljevstvo  za  knjigu  treća  je  knjiga  književnih kritika naše istaknute i iznimno plodne književnice: pjesnikinje, prozaistice, književnice za djecu, esejistice, prevoditeljice i urednice Ljerke Car Matutinović.

Ljerka Car Matutinović pored svojih mnogobrojnih napisanih i objavljenih djela: romana, pjesama, itd., objavila  je  više  od  četrdeset  knjiga  od  toga  dvadeset zbirki pjesama. Također kontinuirano prati od 1961. godine književno stvaralaštvo suvremenih autora, te objavljuje  recenzije,  prikaze  i  osvrte  o  njihovim knjigama u mnogim novinama i časopisima (Forum, La Battana, Impegno 80, Most, Republika, Književna republika, Nova Istra, Književna Rijeka, Vijenac, Diwan (BiH) i dr.).

Nakladnička  kuća  Biakova  objavila  je  već  dvije knjige  književnih  kritika  Ljerke  Car Matutinović: Vijenac odabranih (2013) i Umjesto samoće (2014). Kraljevstvo za knjigu im se pridružuje. Za Vijenac odabranih autorica je dobila prestižnu Nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu kritika.

Tekstovi u knjizi Kraljevstvo za knjigu odabrani su među Ljerkinim ogledima iz dvotjednika Vijenca, književnog lista za umjetnost, kulturu i znanost koji su objavljivani od 2014. do 2018. g. Izbor je razvrstan u dvije cjeline – poezija i proza.

Prikazi knjiga poredani su abecednim redom autora.

Knjiga ima i kazalo osobnih imena kako bi se čitatelj brže i lakše snalazio i dobio obavijest o autorima koji su u knjizi obrađeni ili spominjani.

Ljerka iznimno vješto i promišljeno bira naslov svakog svog teksta. Tako je i naslov knjige Kraljevstvo za knjigu snažan i višeznačan, sugerira koliko značenje knjiga ima u Ljerkinom životu i koju poruku želi poslati javnosti. Podsjeća, koju ulogu je knjiga imala u povijesti naše kulture, ali i opominje što gubimo gurajući knjigu na margine.

Kraljevstvo za knjigu uz već prethodno objavljene knjige književnih kritika: Umjesto samoće i Vijenac odabranih pruža značajan prikaz književnoga života kod nas u zadnjih nekoliko desetljeća.

Autorica i dalje (redovito i ustrajno) prati stvarala- štvo suvremenih autora, suptilno bira i s nadahnućem promišlja knjige raznih žanrova po njihovoj vrijednost, a ne po afirmiranosti autora. Knjigama prilazi pomno, uvažavajući   autora   i   analitički   pišući   o   bitnom   u njihovom   stvaralaštvu,   pomažući   im   kako   pronaći vlastiti put u oduhovljenim prostorima kreativnosti.

Kod autorice se osjeća opčinjenost riječima i mislim da zato svi tekstovi Ljerke Car Matutinović odišu lakoćom pisanja.

Njeno obrazovanje i vještina uživljavanja u tekstove drugih autora očituje se i u ovim njenim ogledima.

Ljubav prema knjizi i humanost su osnovne vrijednosti u njenim književnim prikazima.

Ovom knjigom književnih kritika Kraljevstvo za knjigu, Ljerka Car Matutinović kao vrsna kritičarka, uvelike  pridonosi  razumijevanju  suvremene  hrvatske književnosti.

Zorka Jekić


POGOVOR

KRALJEVSTVO ZA LJERKINU KNJIGU

Kad  suvremena  hrvatska  pjesnikinja,  prozaistica, književnica za djecu,  esejistica  i  prevoditeljica  Ljerka Car   Matutinović  poput  Ricarda   III.   u   neka   davna vremena, u naslovu knjige zavapi Kraljevstvo za knjigu, ne preostaje nam ništa drugo nego posegnuti za tim štivom i otkriti što se krije među njegovim koricama. Ovo najnovije djelo autorice rođene u Crikvenici koja je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala hrvatski i talijanski jezik s književnostima, još je jedan uspješni nastavak niza njenih književno- kritičkih proza u koji pripadaju: Odjeci pjesničke riječi, razgovori s književnicima, 1991., Hrvatski pjesnici (Školska antologija), 2006., Vijenac odabranih, 2013., (Nagrada  Julije  Benešić),  te  knjiga  Umjesto  samoće, 2014.

Svestrana književnica koja je čitav život posvetila pisanju i koja je članica Društva hrvatskih književnika od 1975., poznata je pjesnikinja s dvadeset objavljenih zbirki (tri su na čakavskom narječju). Također je autorica proza za odrasle poput djela Ljubavni jadi Ružice Trnoružice, 1986., Mirakul zvan Ljubav, 2006. ili izabranih priča Život bezbrižan i lepršav, 2016., kao i uspješnih knjiga za djecu ističem roman MA i LU, 1988., 1990., Sve niče iz priče, 2000. i Duplići MA i LU, 2015.

Kao prevoditeljica, s talijanskog je na hrvatski jezik prevela niz knjiga poznatih pisaca za djecu kao što su primjerice: Nosorog Alberta Moravije, Putovanje plave strijele i Čipolino Giannija Rodarija te Pinokio Carla Collodija. Od djela za odrasle izdvajam Boccacciov Dekameron, izbor iz 2002., knjigu Ususret renesansi (Dante, Petrarca, Boccaccio), 2003., i onu Dante, Petrarca, Boccaccio. Izbor iz djela koju je prevela i priredila 2016.

Uz sve to valja istaknuti i činjenicu da je Ljerka Car Matutinović dobitnica brojnih nagrada u Hrvatskoj i Italiji,  da  je  cijenjena  i  priznata  i  kod  kuće  i  u inozemstvu, te da su joj djela prevedena na desetak stranih jezika.

Uz takav, gotovo renesansni životopis kojim je obogatila ne samo našu književnu scenu nego i kulturu općenito, Ljerka je više nego kompetentna dati sud o pojedinom djelu. Ovom prigodom nije naodmet spomenuti da je upravo ona jedna od naših najznačajnijih književnih kritičarki (premda se u posljednje vrijeme učestalo  tvrdi  da  u  Hrvatskoj  više  nema  književne kritike, odnosno da nema „prave“ književne kritike (riječ „prava“ vjerojatno se odnosi na isticanje onoga što je u nekome djelu loše i prešućivanje onoga dobrog). I sama radije poklonica dobronamjernog prikaza nekoga djela nego kritičkog „pokapanja“ autora, Ljerku smatram doajenom književne kritike, budući da od 1961. godine u brojnim časopisima objavljuje književne kritike, književne   interpretacije   i   eseje.   Njezini   sažeti,   ali znalački prikazi u Matičinom listu “Vijenac“ postali su obavezno štivo za svakoga tko se želi informirati o suvremenoj hrvatskoj književnoj produkciji. Tekstovi prikupljeni u ovoj knjizi koju je uredila Zorka Jekić a objavljuje zagrebačka nakladnička kuća Biakova d.o.o. uz  sunakladnišvo  Gradske  knjižnice  Crikvenica, preuzeti su iz njene kolumne u „Vijencu“. Sabrani na jednom mjestu na ovakav, i vizualno zanimljiv način, još snažnije naglašavaju značaj djelovanja naše vrsne i vrijedne književnice koja ne radi samo za sebe nego svojim viđenjem njihova stvaralaštva, potiče i kolege.

Ovo istinsko književno kraljevstvo podijeljeno je na dva dijela. Jedan se odnosi na poeziju, a drugi na prozu. Na   stotinjak   stranica   obuhvaćena   su   djela   16-tero pjesnika i 13-tero prozaika, uglavnom suvremenih. Radi se o značajnim imenima koja, svako na svoj način, daju obol hrvatskoj književnosti. Tekstovi su poredani po abecednom nizu prezimena autora, a vremenski obuhvaćaju razdoblje od 2011. do 2018. godine, što je prilično široki raspon u našoj bogatoj književnoj produkciji. Autori se razlikuju po godini rođenja, stilu pisanja, jeziku, motivima…

Prvi tekst u ovj knjizi posvećen je Borisu Domagoju Biletiću i njegovoj pjesničkoj zbirci Zato što vrime ne prolazi. Ljerka prije svega naglašava pjesnikovo zanimanje za Eros i Thanathos, analizira njegov odnos prema vremenu i njegovoj prolaznosti, razmišljanje o svrsi života, samoći, ljubavi… Kod pjesnikinje Božice Brkan u knjizi Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka osobito je naglašena mukotrpna sudbina žena u ovome nemilosrdnom globalističkom svijetu u kome se uglavnom juri za novcem, a sve se manje gleda nečija duša.

Osim tematike i motiva, predmet zanimanja Ljerke Car Matutinović vrlo je često jezik odnosno, narječje pojedine  poetike.  U  razumijevanju  nekoga  djela  ona nema problema bliski su joj i ča, i kaj, i što. Pjesnik Tomislav Domović u knjizi je zastupljen zbirkom Imperativi, portugalska pjesnikinja Florbela Espanca Izabranim sonetima, a mladi i perspektivni Goran Gatalica pjesničkom zbirkom naslovljenom Kozmolom. Car Matutinović ističe Domovićev uspješan ulazak na višeglasnu scenu hrvatske suvremene lirike, kod portugalske pjesnikinje hvali čudesnu ljepotu stihova, ali i  vještinu  prevoditeljice  Meri  Grubić  Videc  koja  je sonete autorice rođene 1894. približila suvremenom čitatelju na najbolji način, to jest, ponovno stvarajući to djelo na drugome jeziku. U Kozmolomu Gorana Gatalice znakovito    se    isprepliću    pjesnikova  fantazija  i metaforičnost s astralnim svijetom i objektivnim sagledavanjem stvarnosti. U prikazu knjige Drage Gervaisa  Lepe  besedi  u  kojoj  je  pjesme  odabrao  i pogovor napisao Boris Domagoj Biletić, posebno su istaknuti „maštoviti zavičajni impulsi“, socijalna osjetljivost  te  čakavski  stih,  a  kod  koprivničke pjesnikinje Maje Kušenić Gjerek opčinjenost ljepotom riječi i mistični odjek ljubavi što je razvidno u Majinoj zanimljivoj zbirci Druga tišina. Pristup autorskom djelu i njegova analiza još su nešto što osobito cijenim kod Ljerke u ulozi kritičarke. Naime, ona ista prema svima – bilo da se radi o etabliranim autorima (pa i klasicima) ili o početnicima koji tek kroče u književni svijet, njezin je stav isti. Uvijek nastoji izvući ono najbolje. Primjerice, književni  prvijenac  Vesne  Markulin-Dye,  pjesnikinje koja je trideset godina provela izvan naše zemlje, većinom na engleskome govornom području, naslovljen Lice uz prozor, Ljerka Car Matutinović smatra „činom stvaralačke samosvojne svijesti“.

Od pjesnika u ovoj su knjizi zastupljeni i Davor Grgurić sa zbirkom Zalog sidrenja, Dunja Kalilić sa zbirkom Rič te zove, pisma Snivaju li pupoljci, Željko Knežević s djelom naslovljenim Dom za pčele samice te Miroslav S. Mađer i njegova Izabrana djela. Kod Grgurića se naglašava pjesnička samoća i motiv mora kao metafore života, kod Dunje Kalilić dvostruki život između    stvarnosti    i    imaginacije,    kod    Kneževića pjesnikovo traženje čovjeka i onoga lijepog u životu, kod Mađera svojevrsni lirski monolog kojim se pjesnik suprotstavlja svemu lošem što ga okružuje te zlu koje vlada svijetom. Nadalje, susrećemo se sa zbirkom haiku poezije  Cvjetane  Miletić  Merlići  suncen  natikani pisanom  na  čakavici,  te  s  osebujnom  lirikom  Josipa Sanka Rabara koji se u zbirci Molitve s ruba, Molitve grešnika i marginalaca obračunava sa svijetom. Božica Pažur autorica je knjige Kulturnoanimalistički aspekti suvremenoga kajkavskoga pjesništva i „imaginativno obuzeta otkrivanjem bliskosti u spoju imaginacije i memorije“, dok zbirka Sonje Zubović Samo se vjetar smiješi, prema mišljenju autorice ove knjige, odražava želju za otkrivanjem čarolije života.

Ukratko, u prikazima čija je tematika (uglavnom) suvremena hrvatska lirika, Ljerka Car Matutinović pokazala je vrsno poznavanje naše poezije. Nadalje, kod svakoga je od odabranih autora uistinu naglasila ono najbolje i najzanimljivije u pojedinom djelu te najznačajnija  obilježja  njegova  stvaralaštva.  Čitatelje vrlo blagonaklono upoznaje s bogatstvom tema i motiva, ali i s poetskom umješnosti zastupljenih književnika.

U dijelu koji obuhvaća prozu suvremenih hrvatskih autora, Ljerka se posvetila čitanju i analizi uradaka četrnaestoro autora, knjiga pripovijesti i romana. Tako knjiga pripovijesti  Julijane  Adamović  Glineni  anđeli uglavnom obrađuje tematiku zločina i užasa koji su se, nažalost, dogodili ne tako davno i ne tako daleko od nas. Bogdan Aranutović autor je kratkih lirskih prikaza naslovljenih Boje seoskog sladoleda, također posvećenih događajima iz Domovinskog rata, dok Suzana Bosnić Majcenić u proznim sastavcima u djelu Tolba opisuje nepostojeći grad u kojemu caruje tjeskoba. Nešto su optimističnije pripovijesti Mirjane Buljan prikupljene u zbirci Apsirtov pupak možda zato jer su, budući da se nastavljaju na fabulu iz starog vijeka, prema mišljenju autorice, nekako bajkovite. Za knjigu Fildešpanja autora Albina Crnoborija, Car Matutinović ističe da na 338 stranica „promiče život“. O smislu života razmišlja pak Franjo Deranja u knjizi zavičajne tematike BubadeStruktor, a Jasminka Domaš u romanu Izabrana: Edith Stein govori o tragičnoj sudbini Edith Stein (1891. – 1942.) rođene u ortodoksnoj židovskoj obitelji.

Tajana Obradović u romanu Akustika tišine piše o sudbini djevojke Nore koja žudi za slobodom življenja i na kraju zbog svoga buntovništva biva zatočena u psihijatrijsku kliniku, premda pravih razloga za to nema. U romanu Mornareva žena Adam Rajzl se većinom posvećuje problemima u našoj zemlji i analizom društva, no priča je zapravo ljubavna.

U knjigu su također uvršteni zapisi književnika i prevoditelja   Ive  Runtića   koji   u   svojim   putopisnim promišljanjima naslovljenim Putovanje i pisanje vješto spaja opise putovanja s vlastitim utiscima. Također, tu je i  prikaz  djela  nedavno  preminulog  Jože  Skoka Garestinski hortus verbi, Varaždinska hrestomatija, odnosno drugi dio književno-znanstvenog projekta Garestinski panopticuum u kojemu poznati književni kritik, esejist, književni povjesničar i antologičar odabire 68 značajnih imena hrvatske književnosti od vremena Ilirskog preporoda do danas. Miljenko Stojić u knjizi Cvrk-Cvrk donosi priče objavljene u dječjem listu Cvitak u razdoblju od 2012. 2014. godine. Pjesnik, publicist i franjevac, Stojić razvidno promiče kršćanske vrijednosti i prenosi svoja iskustva na mlađe naraštaje.

Niz zanimljivih prikaza završava tekstom o knjizi koprivničkog autora Darka Pere Pernjaka American Bob kojega, kako naglašava naša autorica osobito zanimaju „…gubitnici, autsajderi i njima slične transformacije“.

Dakle, vezano uz prozne uratke, zaključujemo da su obuhvaćene različite književne vrste od zbirki pripovijesti, preko romana i putopisa, do književno- znanstvenih i poučnih djela.

Kao i u prethodnim knjigama slične tematike, i u ovome se djelu marna i savjesna Ljerka Car Matutinović pobrinula odabrati cvijet naše aktualne književnosti, pozorno pročitala mnoštvo   raznovrsnih   poetika   i tekstova,  izrazila  svoje  mišljenje  i  donijela zaključke koje čitatelj može, ali i ne mora prihvatiti.

Tako je; ne moramo se složiti sa svim tvrdnjama naše autorice, ali sigurno je da smo mi koji smo pročitali ovu knjigu punu iscrpnih prikaza značajnih djela modernih hrvatskih književnika, jedinstveni u mišljenju da je ona iznimno vrijedna. Između ostaloga i zbog toga jer ju je, na radost sadašnjih i budućih čitatelja, napisala ozbiljna, načitana i dobronamjerna književna kritičarka.

Željka Lovrenčić

DJEČARAC Luka Matutinović

dječarac video

DJEČARAC

Luka Matutinović

Poezija

Uvez: Meki uvez

Br. str: 80

Format: A5

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

Djecarac_LM_FrontCover_20180510_Page_2

DJEČARAC Luka Matutinović

Poezija Uvez: Meki uvez Br. str: 80 Format: A5 Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

14,00 EUR

Luka Matutinović: Dječarac

Odgovorna razigranost

Dječarac je prva zbirka mladoga pjesnika, ekonomista i glazbenika Luke Matutinovića rođenenog 1983. u Zagrebu.

U ovoj zbirci pjesama nastaloj u Zagrebu 2015. godine Luka svojim poetskim senzibilitetom, lakoćom dječačke razigranosti i dozom ironije zrelo promišlja egzistencijalna pitanja. Promišlja o slobodi ljudskog bića u suvremenom svijetu, svijetu gdje je osnovna vrijednost profit.

Nenametljivo postavlja pitanje čovjekovih nadanja, njegovih stvarnih mogućnosti, ograničenja i perspektiva.

Poetski govor je jednostavan i snažan. Koristi slobodan stih, a povremeno i rime. Rječnik mu je bogat.

Pjesnik postavlja i promišlja mnoga pitanja. Mogli bismo reći da se u pjesmama ogleda čitav pjesnikov život: tu je djetinjstvo, mladost, ljubav, obrazovanje…

U pjesmi Dječarac pjesnik misli da nam je lakše sačuvati svoju osobnost u ovom svijetu u kojem tehnika dominira ako sačuvamo dječarca u sebi. To je dragocjeno i trebamo to zadržati unatoč svim pritiscima: (…) “A dječak u meni se smije od uha do uha / Zna on ne dam ja na njega / Jer bez njega bih bio samo još jedan u nizu / Bezličnih sjena”.

U pjesmi Prijenos utakmice u staračkom domu sa suosjećanjem govori o životu starijih ljudi koji svoje umirovljeničke dane provode osamljeni u staračkom domu, a njihovi potomci naporno rade i nisu u mogućnosti posjećivati ih: (…) “Dani pred nama su dugi i monotoni / Šah postaje naša hrana / Gutamo novine / Povremeno zovemo unuke čiji životi su nastavili teći / Poput rijeke”.

Iako je u pjesmi Prestaješ biti moj plašt, uostalom kao i u većini Lukinih pjesama, prisutna blaga ironija, on krajnje odgovorno i duboko proživljeno prilazi svakome ljudskome odnosu, pa i ljubavnom: (…) ”Obećao ti je novi vitez ukloniti tugu / Obećao je u te utkati dugu / A mene je strah da se ne snađe / Pa da pronađe / One moje niti / Koje sam u te zauvijek uspio skriti”.

Iako u pjesmi O smrti, filozofski promišlja smrt, ipak u pozadini promišljanja osjeća se bojazan od neminovnosti ljudskog odlaska: ”Ne bojim se smrti / Moja pluća puna su života / Ne smijem samo nikada / Izdahnuti “.

U pjesmi Tattoo govori o neraskidivosti i trajnosti nekih ljubavnih odnosa: ”Biljeg tvoje ljubavi nosim na svome tijelu / On je znak neraskidivih spona koje nas vežu / Nitko ne zna što sutra donosi / Ali neke tetovaže / Nikada / Ne blijede”.

U pjesmi Danas ni osmijesi nisu besplatni govori o društvu u kojemu nema svetinja. To je pobuna protiv svijeta koji nije po mjeri čovjeka: “Prodajem osmijehe za sve prigode / Posao odlično ide / Nestašica je”.

Zbirka Dječarac odiše željom za humanim odnosima među ljudima. Vrlo jasno naznačuje što je bitno u životu. I u svojoj antologijskoj pjesmi Još jedan dan na poslu o tome progovara snažno, razborito i uvjerljivo.

U pjesmi Sizife moj Luka Matutinović oslikava nejednake mogućnosti što ih donosi položaj u društvu, ali zato čovjek mora biti mudar i sam sebi olakšati tegobe: ”Zar ne vidiš Sizife moj da si sam sebi najveći teret / Kad bi nekad dopustio sam sebi da se odmoriš / Na vrhu planine “.

U poeziji Luke Matutinovića prepoznaje se današnji osamljeni čovjek suvremenog društva koji radi od jutra do sutra u prostorijama bez prozora, pije vodu iz bočica, jede prerađenu i konzerviranu hranu, kojemu ostaje malo vremena za ljubavni i obiteljski život, te za pretke i potomke. Čovjek se otuđio od prirode. Najveći problem današnjeg svijeta je žudnja za slobodom. U sklopu dehumaniziranih odnosa zanemaruju se svekolike ljudske odgovornosti.

Kroz književnost i filozofiju čovjek promišlja smisao i kvalitetu života i takvo promišljanje pomaže mu da se odupre destrukciji, otuđenosti i dehumanizaciji suvremenog svijeta, u kojem pojedinac gubi svoj identitet.

Lukin Dječarac kuca na vrata književnosti, on vjeruje u književnost, osjeća snagu jezika i mogućnost da se Slovom mjenja svijet. To je njegovo opiranje zlu, a za dostojanstvo čovjeka i budućnost stvaralaštva.

Zorka Jekić

Slike s predstavljanja knjige SANJAR Zorke Jekić

Predstavljanje knjige Luke Matutinovića DJEČARAC

pozivnica Luka

Predstavljanje knjige Ljerke Car Matutinović KRALJEVSTVO ZA KNJIGU

pozivnica Ljerka Car Matutinović

UMJESTO SAMOĆE Ljerka Car Matutinović

UMJESTO SAMOĆE

UMJESTO SAMOĆE 

Ljerka Car Matutinović

Ogledi o književnosti

Uvez: Tvrdi

Br. str: 312

Format: A5

Maloprodajna cijena 168,00 kn (22,00 €)

 

 

Knjiga Umjesto samoće obuhvaća novi niz književno-kritičkih tekstova u kojima nam Ljerka Car Matutinović svojim odabirom knjiga otkriva nove informacije o stvaralaštvu mnogobrojnih, uglavnom suvremenih hrvatskih autora. Uz iznimnu informativnost, jedno od najznačajnijih obilježja njezina načina pisanja jest pozitivan pristup prema svakome od njih. Svakome djelu o kojemu piše, pristupa dobronamjerno i iznosi objektivan sud o njemu. U njezinu izričaju nema pretjerane afektivnosti, ali isto tako nikoga ne izlaže strogom kritičkom sudu. Iz svakoga djela želi izvući ono najbolje, esencijalno.

dr, sc. Željka Lovrenčić

Knjiga Umjesto samoće izbor je iz bogatog opusa kritičkog promišljanja naše suvremene i poznate pjesnikinje, prozaistice, književnice za djecu, esejistice, prevoditeljice i urednice Ljerke Car Matutinović.

Ovo djelo uz Vijenac odabranih (za koju je autorica dobila prestižnu Nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu kritika) pruža gotovo cjelovit prikaz književnoga života kod nas u zadnjem desetljeću.

Ljerka Car Matutinović je umjetnica riječi s iznimno bogatim rječnikom. Ona propituje riječi, igra se njima, otima ih zaboravu i oživljava ih. Svojim kreativnim izrazom pridonosi bogaćenju jezičnog blaga hrvatskoga jezika.

Zorka Jekić