Kategorije
Knjige

STIL PJESNIŠTVA ANKE ŽAGAR Tin Lemac

stil pjesništva anke zagar video

 

STIL PJESNIŠTVA ANKE ŽAGAR

Tin Lemac

Uvez: Tvrdi uvez

Br. str: 320

Format: A5

Maloprodajna cijena 231,00kn (30,80 €)

Ova je knjiga nastala kao prerađeni tekst moje doktorske disertacije Stilematičnost lirskog idioma Anke Žagar koja je obranjena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dana 8. studenog 2013. godine pred Stručnim povjerenstvom koje su činili prof. dr. Krešimir Bagić, prof. dr. Goran Rem i prof. dr. Tvrtko Vuković. Plod je petogodišnjeg bavljenja pjesništvom Anke Žagar kao i mnogim teorijskim i stilističkim aspektima označiteljskog pjesništva. Upućujem zahvale u dugogodišnjem radu prije svega svojem mentoru Krešimiru Bagiću na strpljivom poniranju u svaki moj uvid i pomnom čitanju disertacije s hvalevrijednim opaskama i primjedbama. Hvala Tvrtku Vukoviću i Goranu Remu na upućivanju oko mogućih korekcija ili dopuna nekih teza u pojedinim poglavljima. Hvala Anki Žagar koja je podržala izradu teze sa skromnim čuđenjem oko toga zašto se baš bavim njezinim pjesništvom pored brojnih drugih pjesničkih knjiga i poetika. Hvala mojim recenzentima, Marini Katnić Bakaršić i Tvrtku Vukoviću, koji su knjigu popratili sjajnim kritičkim poticajima. Mojoj urednici Zorki Jekić posebno hvala koja je širokogrudno prihvatila izdavanje knjige. Hvala prijateljima koji su izravno ili neizravno utjecali na oblikovanje tema svojim bodrenjem ili pokojom usputnom opaskom. To su Martina Perić, Darija Žilić, Anastazija Komljenović i Davor Šalat. Hvala i mojoj obitelji koja je uz mene stajala sve vrijeme ovog dugogodišnjeg rada i čije bodrenje, zahvalnost i dobrotu teško da ću moći vratiti. A vama, dragi čitatelji, želim mnogo strpljenja u snalaženju u račvastim ponornicama ovog teksta i zahvaljujem za trud i vrijeme odvojeno za čitanje moje knjige.

TL

 

Kategorije
Knjige

U IME AUTORA Tin Lemac

U ime autora video

 

U IME AUTORA

Tin Lemac

Br. str: 104

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

(…) Lemac jasno prepoznaje ispovednost kao katalizator lirske imaginacije, kao što dobro definisanom metodološkom sondom i jakim naučnim osvetljenjem – izrađuje takvu regularnost koja usmerava čitaočevu sposobnost da zamisli umetničke slike i poveže ih sa njhovom materijalnom građom, tj. jezikom. Takav metodološki uspeh autor je mogao postići zahvaljujući odabranom istraživačkom postupku – egzaktnim metodom zahvatao je spiritualnu građu i o njoj izricao egzaktne zaključke. Uz to je i vrlo precizno reformulisao rezultate preteča i nosilaca poetoloških ideja o ispovednoj lirici, i izložio sopstvene stilističke ideje kao koherentan sistem postulata pogodan za analizu stihovne strukture u pravcima koji su pre Lemčeve knjige U IME AUTORA bili delom na periferiji naučnih interesovanja.

            Da zaključimo. U IME AUTORA (Prolegomena za teoriju i stil ispovjedne lirike) Tina Lemca po naučnoj vrednosti jeste studija koja će značajno mesto zauzeti i u edukativnom i u akademskom procesu razmene (sa)znanja. Ona je značajan doprinos razvoju poetske, opšte i lingvističke stilistike, kao što je značajan prilog predmetnog proširenja teorije književnosti, tekstologije i genologije. (…)

 

(iz recenzije prof. dr. Jelene Jovanović Simić)

 

Osobitu vrijednost Lemčeve knjige čine cjelovite pjesme koje autoru služe kao analitički predlošci. Riječ je o svojevrsnoj miniantologiji u koju su uvrštene kako pjesme iz različitih razdoblja hrvatske književnosti (od starih do najnovijih, tj. od Ivana Česmičkoga i Nikole Nalješkovića do Dore Pfanove, Nikole Šopa, Vesne Parun, Milice Lojdl, Siniše Matasovića i dr.) tako i prevedene strane pjesme (od psalama i usmenoga pjesništva raznih naroda do Jacquesa Preverta, Sylvie Plath, Anne Świrczińske i dr.).

Knjiga Tina Lemca U ime autora (Prolegomena za teoriju i stil ispovjedne lirike) unosi metodologijske novine u hrvatsku znanost o književnosti, pisana je znalački i bit će korisna svima koji proučavaju lirsko pjesništvo.  

 

(iz recenzije akademika Josipa Užarevića)

Kategorije
Knjige

ONA I ON Vlasta Molinar

OnaiOn

Ona i on Naslovnica za tisak 25.3.2019[2585]

ONA I ON

Vlasta Molinar

Priče

Uvez: Meki s klapnama

Br. str: 118

Format: A5

Maloprodajna cijena 77,70 kn (10,50 €)

 

 

Na tvoj besmrtni dodir

moje maleno srce širi se u veselju

i muca riječ nejasnu.

Rabindranat Tagor

 

VRIJEDI PROMATRATI BREZE

Vlasta Molinar je radni vijek provela kao srednjoškolska profesorica hrvatskoga i engleskoga jezika. Premda je od mladenačkih dana, kako to najčešće biva, pisala poeziju, na objavljivanje stihova u samostalnoj zbirci odlučila se u zrelijoj dobi. Do sada je obznanila četiri knjige pjesama, među kojima je posljednja vrlo zanimljiva jer je napisana dvojezično, hrvatsko-engleski, a žanr kojim su pjesme pisane pripada haiku–poeziji, cijenjenoj književnoj formi u japanskom zen–budizmu.

Najnoviji rukopis Vlaste Molinar pod karakterističnim naslovom „Ona i on“, otkriva nakanu okušati se i u prozi. Hvale vrijedna odluka. Napisala je osam zanimljivih pripovjedaka i ponudila ih čitateljima. Njezin prozni rukopis u cijelosti odražava psihološki profil mudre i tradicionalno odgojene hrvatske učiteljice. Ovom tvrdnjom ne kanim umanjiti estetsku razinu napisanih pripovjedaka, već istaći činjenicu kako književni diskurs koji se temelji na moralnim zasadama, toplini međuljudskih odnosa, na uljuđenosti, požrtvovnosti i samozatajnosti, dakle na vrlinama koje su već pomalo zaboravljene u skali naših suvremenih vrijednosti, vrijedi vratiti u našu današnju književnost, bez obzira sviđalo se to, ili ne sviđalo pristašama poetske destrukcije. Kako bih potkrijepio rečeno, pokušat ću izdvojiti nekoliko ulomaka iz ove zbirke, koji to potvrđuju.

Prva pripovijetka nosi naslov „Slavujka“. Upravo naslovom autorica upućuje na biofilnost, odnosno na odnos prema prirodi koji nalazimo u hrvatskom ženskom rukopisu, poglavito u njegovim tradicionalnim slojevima:

„Tri krhke, drhtave breze bile su joj ispred prozora. Često je pogled sidrila na njima i promjenama kojima su bile podložne zahvaljujući godišnjim dobima. U jesen neizostavno je skupljala zlatno-žuto lišće breza i perje ptičica i stavljala ih u vazu. Na starom, tamno-smeđem regalu bilo je i kamenja različitih boja, oblika i veličina. A bilo je i prastarog kamenja, uglancanog odbjeglim vremenom, koje je davno prije uzela na najdražem joj moru. Zorka je voljela kamen, opjevano modro more, plavetne planine, mirisave kadulje, dražesno smilje, sjenovite proplanke i raspjevane ptice… U parkovima, a posebice u Botaničkom vrtu, bogatom bojama biljnih vrsta, znala je gledati ptice, žvrgoljave kosove i vrapce, kako se, razbarušeni, kupaju u malim lokvama nakon proljetne kiše. Dok je šarala pogledom kroz nedavno oprani prozor, starica majka je spavala. A ona je hodala kao mačka uvučenih pandža kako ju ne bi probudila. Bilo je vrijeme popodnevnog odmora.“

Sintagme „zlatno-žuto lišće breza i perje ptičica“, „opjevano modro more, plavetne planine, mirisave kadulje, dražesno smilje, sjenovite proplanke i raspjevane ptice…“ primjer su autoričine biofilonosti, ali i poetskog pristupa proznome tekstu. Svaki književnik piše o sebi i onda kada se to iz teksta ne vidi neposredno. Isto čini i Vlasta Molinar.

Slijedi psihološka impostacija likova. I ovdje je na prvome mjestu autoričina nakana afirmirati dobro, zatim poštenje, etičnost, nježnost, sve do svetačke samozatajnosti. Vlasta Molinar voli svoje junake i junakinje, pokušava ih razumjeti, a potom istaći kao primjer svojim čitateljima.

Evo nekoliko primjera: pripovijetka „Prosjak“ već naslovom dade naslutiti žestoku socijalnu, pa i lijevo-političku radnju. No, autorica kreće drugom stazom:

„Jakov je bio živio u Slavoniji. Imao je malo zemlje od koje bi mogao živjeti, ali ju nije mogao ručno obrađivati kao kad je bio mlad, a mehanizaciju nije imao. Mala kuća mu je bila tako trošna i ruševna da se u njoj nije moglo stanovati. Supruga mu je umrla pri porodu. Sina mu je podigla sestra. Novac od prodaje zemlje bio je sitniš i davno je „izvjetrio“. – Eeee, da mi je barem sin privržen! Mislio sam da će mi biti uzdanik u starim danima. Tada ne bih morao prositi! Ali on mi se ni ne javlja iz Njemačke, a kamoli da bi mi što poslao, koju paru ili paket. – Tako je ostao bez ikoga i ičega, ispričao je “cimerima“. Nadao se kako će u Zagrebu naći odgovarajući posao, ali on je bio samo jedan od onoga broja nezaposlenih. K tome je još nadošla bolest pluća.

Tek se naslućuje rasap obiteljskih vrijednosti u kojima živimo, odvajanje djece od roditelja, ne samo materijalno, nego i emocionalno i prepuštanje roditelja kada onemoćaju njihovoj hudoj sudbini.

Na istoj predmetno-tematskoj razini nalazi se i sadržaj pripovijetke „Jedinac“. Ovdje do izražaja dolazi autoričino učiteljsko iskustvo, ali i odnos prema suvremenim odgojnim mjerama, po kojima je djeci dopušteno sve što požele, bez stege i kontrole, što, obično, završava dramatično, pa i tragično:

„Tomislav je protratio sate i sate s prijateljima iz ulice i škole. Razgovor je gotovo uvijek vozio istom cilju: motociklima. Jedan od njih je ustvrdio kako će dobiti motor čim zakorači u četvrti razred. Raspredali su o tome koji je motocikl bolji, brži, veći, skuplji i koji ljepše izgleda. Kad bi došao kući, Tomislav je više puta pitao oca hoće li mu kupiti motor. No, Tomo nikako da završi srednju školu! Majci je to bilo posebice žao. Smatrala je da su pogriješili što su udovoljavali svim prohtjevima sina. – On radi sve što mu se trenutno svidi i nema osjećaja odgovornosti! – ubrojila je majka to i sebi u grijeh. Na to bi se Zvonko samo namrštio, bez riječi. Tomo je bio isključen iz škole u trećem razredu zbog lošeg ponašanja. Izgleda da se majka sramila umjesto njega“.

Zanimljiv je autoričin pristup muško-ženskim odnosima. Ovdje se na optimalan način uočava oslon na kršćanske etičke norme i vrijednosti. U pripovijetci „Ona i on“ čitamo sljedeće:

„Vrijeme je teklo kao mutna voda, što dalje to brže, činilo se Tanji. Maštala je kao većina djevojaka: Hoće li uspjeti u svome naumu, naći poštenog, moralnog, radinog, iskrenog i sposobnog mladića? Bilo joj je već vrijeme, posebice radi vlastite djece. Takvog čovjeka nazirala je u Vjekoslavu! Primijetila je da je on uvučen u njezinu „mrežu“. Nije ju zatvorila da on ne može van, bila je vrlo diskretna i obazriva, ali on nije htio van! Dapače, budio je nadu u njoj. Osim spretnih prstiju imala je i pronicavo oko i jaku intuiciju. Neprekidno ju je trebao! Godila joj je njegova blizina. Priznala je samoj sebi: „Zaljubljena sam!“

Vrlo je potresna pripovijetka „Sveci ‘svetiji’ od drugih“ u kojoj autorica dotiče temu posvojene djece. Posvojenje ne smije biti oblik posesivnosti, već žrtve. U ovoj pripovijetki posvojeno dijete (Marija) ima psihičke tegobe:

„Marija je sve češće pobolijevala. Bila je ponekad i pomalo agresivna ako joj se što nije sviđalo. Više je puta tako ‘radila’ njezina papuča po pomajčinoj glavi. Jedno poslijepodne trebala je Ivani doći u posjet dugogodišnja prijateljica. Ivana je, inače, bila vrlo gostoljubiva osoba. I upravo kad je otvorila vrata nakon zvonjave tihozvučnog zvona, i kad je prijateljica stupila u sobu, podigla je Marija svoju papuču i nemilo počela udarati pomajku po glavi. Prijateljica se u prvi mah skamenila, a zatim počela otimati papuču iz Marijine ruke. Pomajka je zaštitila glavu rukama.

– Pusti, proći će to…

– Nisam znala da je tebi tako teško. – prijateljica će sva izbezumljena.

– Uzela sam ju da joj uljepšam život, a ne kako bih uživala!

– Divim ti se, ja to ne bih mogla. Ali, znam te već otprije, iz mladosti…

– Nemoj, molim te, uzvratila je nezadovoljno Ivana. Marija je imala još svakojakih nepodopština i ispada, a njezina je pomajka o svemu šutjela. Ne bi se ni ovo s papučom znalo da nije naišla prijateljica. Nije o tome govorila jer nije željela da se zna kako je živjeti s Marijom, a trpjela je jer je to izabrala. Umrla je sebi za drugoga! Za nju je jedan čovjek bio važan kao i tisuće… Kad je pomajka preminula, njezine prijateljice su pomagale Mariji koja je bila još više zbunjena. Poslije su joj našle podstanarku, prvu, drugu, treću… Sve dok nije naišla ona prava…

I tako sveci koračaju ulicama našega grada. Tihi, nepoznati, samozatajni… Sveci ‘svetiji’ od drugih…“

Gdje je smisao života? Umjetnost i vjera. U pripovijetci „Balet“ nalazi se autoričin odgovor:

„…Po završetku baleta zahvalila je Barbari na ispunjenoj večeri. ‘Kako umjetnost obogaćuje dušu, kao na koncu (ili na početku?!) i sve dobro i lijepo, razmišljala je Magdalena po tko zna koji put. Došavši kući nije dugo ‘čula’. Jedva je čekala spustiti se u krevet.

‘Zdravo, Marijo, Kraljice moja!’ uspjela je samo nečujno prošaptati izišavši iz kupaonice. I zaspala je uza zibanje zvuka zanosne glazbe i biserni ples tanušnih mišica“.

Raduje me kad se pojavi spisatelj ili spisateljica u trećoj životnoj dobi s književnim djelima vrijednima pažnje. Poglavito, ako je riječ o prosvjetnim djelatnicima. Njihov radni vijek prožet je napetostima, odgovornostima i velikim emocionalnim stresovima, tako da, najčešće, odlaskom u mirovinu, u pravom smislu te riječi nastoje što mirnije provesti ostatak života. Tek rijetki među njima, hvataju se pera i ponovno ulaze u novu životnu avanturu, ovoga puta u književnost.

Zbog toga želim upozoriti na ovu zbirku Vlaste Molinar. Pristalice tzv. postmodernizma i crnila ovakav književni diskurs neće prihvatiti. Naša autorica dobro znade povijest naše književnosti, sve njezine putove i stranputice. Ne želi biti ni moderna, niti postmoderna. Ona izbacuje zlo iz svojih književnih radova, ne daje mu legitimitet, i potpuno je u pravu. Tko afirmira zlo, pa makar i kao dio književne imaginacije nosi to zlo u sebi u različitim varijantama. Mlađim čitateljima nije potrebno predstavljati zlo u pozitivnom svjetlu. Zbog toga su pripovijetke Vlaste Molinar pedagoški opravdane i svrsishodne u ovo današnje vrijeme jurnjave, urušavanja moralnih vrijednosti i rušenja svega što je tradicionalno i mudro.

Likovi o kojima govori naša književnica, pripadaju svakodnevnom životu, vjerojatno i njezinom okruženju. Ona opisuje i mladež, ali i starije pa i stare ljude koji su sačuvali snagu duha i moralne vrline. Zbog toga preporučam knjigu Vlaste Molinar svima koji vole literarno štivo utemeljeno na kršćanskim moralnim zasadama.

 

Đuro Vidmarović


 

VLASTA I NJEZINA POEZIJA U PROZI

Pred nama je nizanka od osam životnih priča književnice Vlaste Molinar. Radi se o pjesničkoj prozi, o lijepo sročenoj pjesničkoj prozi. Od ranije znamo, listajući njezine već objavljene zbirke poezije – ta je poezija čista i jednostavna, poput akvarela svježa i sočna. Kršćanska po sadržaju, klasična po formi, bilo da piše vezanim stihom bilo da pjeva na način meditacijski u slobodnom stihu. Takva je Vlasta, puna vatre i duha, i u ovoj svojoj najnovijoj zbirci pjesničkih pripovjedaka, često tegobnih životnih priča. Ipak, nikada ona nije pribjegla očaju, uvijek ostaje samozatajnom, spajajući u sebi dvije dobrote: dobrotu vlastitog života i dobrotu univerzalne, lijepe, vječne: Riječi!!

U godini 2O17. naša je pjesnikinja obznanila svoju knjižicu pjesama i priča: “Zapjevaj, Gospodaru”. U toj prigodi, zamoljen, napisah toj ljupkoj knjižici pogovor. Bila je to zaokružena cjelina, istinita, o liku i djelu Vlaste Molinar. Držim, kako je primjereno, da i u ovoj prigodi nastajanja nove knjige, opetovano objelodanim taj i takav pogovor, naslovljen: HIMNA DOBROTI:

„Oj, budi svoj!…Tako pjeva August Šenoa. Doista, biti svoj, biti vlastit, etički je imperativ svakog pojedinca. Time on potvrđuje da je biće slobode i dostojanstva. Što vrijedi za svakog čovjeka, još većma i ponajviše vrijedi za pjesnike. Ako nisu svoji, ako nisu izvorni, ako su tek puki imitatori, ne – oni tada nisu pjesnici. U slučaju naše drage autorice Vlaste Molinar, (…) ona je u svemu i posvema osobna: i kad pjeva religiozne teme i kada stihotvori mudre, filozofske misli i onda kada se zanaša ljepotama prirode i toplinom ljudskih srdaca. Sve je u njezinoj poeziji proživljeno, istinito, lišeno vanjske poze i pukih ukrasa. Ona je ono što jest (…),zaigrana pred: Tajnom! Tajnom svijeta i vlastite boli. Pati jer ljubi, a ljubi jer ljubi. I time potvrđuje točnost one divne evanđeoske izreke da je “Bog Ljubav”(1.poslanica sv. Ivana). Ova poezija i pjesnička proza, Vlastini stihovi i njezine priče, prava su okrjepa i hrana za čitateljevu dušu, oni su sijanje sjaja istine njezina plemenitog bitka. Odišu ljepotom, mudrošću i dobrotom. Posebice dobrotom. Himna su dobroti!!! To biva vidljivo u svim njezinim pjesmama, u svim njezinim pjesničkim pričama.“ Izdvojio bih ulomak iz meni najljepše pripovijetke “S l a v u j k a”, sam početak:

“Tri krhke, drhtave breze bile su joj ispred prozora. Često je pogled sidrila na njima i promjenama kojima su bile podložne zahvaljujući godišnjim dobima.

U jesen neizostavno je skupljala zlatno-žuto lišće breza i perje ptičica i stavljala ih u vazu. Na starom, tamno-smeđem regalu bilo je i kamenja različitih boja, oblika i veličina. A bilo je i prastarog kamenja, uglancanog odbjeglim vremenom, koje je davno prije uzela na najdražem joj moru.

Zorka je voljela kamen, opjevano modro more, plavetne planine, mirisave kadulje, dražesno smilje, sjenovite proplanke i raspjevane ptice…

U parkovima, a posebice u Botaničkom vrtu, bogatom bojama biljnih vrsta, znala je gledati ptice, žvrgoljave kosove i vrapce, kako se, razbarušeni, kupaju u malim lokvama nakon proljetne kiše.

Dok je šarala pogledom kroz nedavno oprani prozor, starica majka je spavala. A ona je hodala kao mačka uvučenih pandža kako ju ne bi probudila. Bilo je vrijeme popodnevnog odmora.”

Mladenko Spahija

 

 

Kategorije
Meme

Dnevna doza promišljanja

78

Kategorije
Knjige

ZLATNI KLJUČ Zorka Jekić

zlatni ključ vizualizacije

 

ZLATNI KLJUČ

Zorka Jekić

Roman

Uvez: Meke korice

Br. str: 120

Format: A5

Maloprodajna cijena 50,00 kn (7,00 €)

 

„Prostranu radnu sobu obasjava jutarnje sunce. Žena, još uvi­jek mlada, srednjeg rasta, kratke smeđe kose u svijetlom kućnom ogrtaču, priđe prozoru i napola spusti drvene rolete. U sobi je ostalo dovoljno svjetla. Sjela je za pisaći stol i uk­ljučila kompjuter. Stroj je lagano zabrujao. Ekran je zasvjetlucao i pojavila su se slova. Osmjehnula se. Uživala je u tišini sobe koju je pojačavao lagani šum kompjutera, uživala je u vremenu koje teče, klizi, prepuštala mu se odmjereno dodirujući slova na tastaturi. Misli su tekle poput široke snažne rijeke. Slova su se brzo slagala i stranice teksta izvi­rale su poput planinskog izvora.

Bila je posve zadovoljna, rad dobro napreduje i čitav će tekst uskoro biti gotov. Prozračnost ljetnog jutra stoje dopiralo is­pod spuštenih roleta na trenutak joj je odvukla pogled s tas­tature i promatrala je krovove kuća što su se prostirali ispred zgrade i golubove što su gukali na krovu plešući svoj za­vodljivi ples. U daljini se čuo nerazgovijetan razgovor građevinskih radnika, koji su gradili četverokatnicu na mjestu male straćare preko puta, tik iza škole, i njihovi su se glasovi miješali s prigušenom bukom grada.

Okrenula se prema niskom okruglom stoliću od orahovine. Na stoliću je ležao telefonski aparat boje staroga jantara. Licem joj prođe širok i zadovoljan osmijeh. Podigla je slušalicu. Brojeve je birala brzo, mehanički. Iako su bili novi, znala ih je napamet.“

Kategorije
Knjige

POST NUBILA PHOEBUS Nediljko Bekavac Basić

pnp1 (2)

 

 

POST NUBILA PHOEBUS

Nediljko Bekavac Basić

Poezija

Uvez: Meke korice

Br. str: 56

Format: A5

Maloprodajna cijena 30,00 kn (4,50 €)

 

 

Sve tvoje konfuzije,

mekane su kao

iluzije, satkane od zablude i

praznine,

klize umom bez tišine.

 

Ranim jutrom razasute,

kapi rose Bezbrižno,

raštrkano savršeno,

šapuću ti,

jednostavno.

Kategorije
Knjige

PROZRAČENE SOBE Marika Šafran Berberović

prozračene sobe video

 

 

 

PROZRAČENE SOBE 

Marika Šafran Berberović

Poezija

Uvez: Meki

Br. str: 48

Format: 11×18

Maloprodajna cijena 63,00 kn (8,50 €)

 


Poveznice

http://mraclin.hr/predstavljene-prozracene-sobe-marike-safran-berberovic/

http://mraclin.hr/predstavljanje-poetske-zbirke-marike-safran-berberovic/

Kategorije
Knjige

SKRAJEC Magdalena Kolar – Đudajek

skrajec video

Magdalena Kolar Đudajek

SKRAJEC

 

 

SKRAJEC 

Magdalena Kolar-Đudajek

Pjesme

Uvez: Tvrdi

Br. str: 128

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

 

Ovo je knjiga čežnje. Čežnje katkada utišane, izrečene gotovo šaptom, negdje između redaka, katkada buntovne, nepomirljive. Stranice ove knjige, sve pjesme u njoj sabrane, natopljene su čežnjom, čežnjom za svijetom u kojem će biti jednostavnije živjeti. U kojem će ljudskost snažnije doći do izražaja i dati smisao svakom danu, svemu što se zbiva, svakom ljudskom odnosu i postupku.

Magdalena Kolar Đudajek izriče, koliko je to riječima moguće, čežnju za svijetom koji je, u određenom smislu, minuo ali koji nastavlja živjeti u njoj kao dublja, prisnija istina. Za svijetom u kojemu se ona bolje snalazi. U kojemu je sve na svome mjestu: i čovjek i Bog, i dom i zavičaj, i sućut i odgovornost. Izriče čežnju za duhom.

O svojoj čežnji ona progovara na jednostavan i povjerljiv, bezazlen način. Progovara djetinjom dušom. I upravo zato ta čežnja, nerijetko duboko povrijeđena, zastaje zapanjena. Kako je moguće okrasti ljepotu ovoga svijeta? Kako je moguće prigrabiti je za sebe – ili samo za neke – kad ona pripada svima? Jer ljepota prigrabljena, ljepota je okradena, gotovo usmrćena. Pjesnikinja s gorčinom zbori o neshvatljivom odmaku od prirode, od dobrote, od poštenja.

Pamćenje djetinjstva, pamćenje životnih ljepota i dobrota, prisnost s prirodom, progovara na mnogim stranicama ove knjige. Stihovi Magdalene Kolar Đudajek otkani su od zavičajnosti i nježnosti, od osjetljivosti za običnosti života, pa i za sitnice koje tvore njoj (i ne samo njoj) razumljivu i prihvatljivu ljepotu života.

Ja sam babica / Al sam još navek i dete ./ Nigdar ne bi zrasla. – kazuje nam pjesnikinja i pritom svjedoči o neprolaznosti: Tekli su dani, / A ljubav je vrnula još več. Po njezinom shvaćanju, ljubav je izvorište i mjera svega po čemu ljudski život ima smisla: Čuti ljubav, / Živi ljubav, / Zbudi nadu, / Zbudi serce. Ljubav potvrđuju i radosti i tuge, jednako i kad se živi s osmijehom i kad se živi na rubu suza, i kad se suza skrila.

U stihove: Tu me negda čekal, dragi Ivek moj, urezana je razdjelnica između onoga što je bilo, onoga što jest i što će biti. Toliko je toga u tome s koje nas strane čeka netko drag, netko od koga ne znamo razlikovati svoje srce.

U stihovima:
O, majko moja,
Zakaj si me rodila malu,
A srčeko mi tak
Veliko dala.

blago prigovara majci. Pritom je njezin prigovor prepunjen neizrecivom zahvalnošću.

Lirika Magdalene Kolar posve je osobna i po tome općeljudska. Pjesnikinja se u svojoj povjerljivosti i čežnji nimalo ne skanjuje očitovati svoju dušu. Po tome je ova knjiga istinsko obogaćenje za svakog čitatelja koji je iščitava s dušom.

Stjepan Lice

 

 

 

Kategorije
Knjige

RIJEČI ŽIVOTA Vinko Pilić

riječi života video

 

 

 

RIJEČI ŽIVOTA 

Vinko Pilić

Uvez: Tvrdi

Br. str: 160

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

 

Da Isus nije pozvao varalicu i kradljivca Mateja (Mt 9,9) mi danas ne bismo imali Prvo evanđelje niti bi Crkva imala apostola i mučenika.

Da Isus nije oprostio Mariji zvanoj Magdaleni i istjerao sedam zloduha iz nje (Lk 8,2b), što znači da ju je Zli gotovo sasvim posjedovao i kontrolirao, ne bismo vjerovali u veliki obrat od takve grešnice do svetice.

Da Isus nije svratio u Zakejevu kuću, u kuću prevaranta koji je varao vlastiti narod i tako se obogatio, Zakej ne bi polovicu svog imanja dao siromasima i prevarenim ljudima vratio četverostruko (Lk 19,1-10).

Da se Isus, na vrhuncu svoje muke na križu, nije obratio raskajanom razbojniku i obećao mu raj (Lk 23,43), ne bismo vjerovali da je milosrđe Božje toliko veliko i da zločinac u trenutku može postati i spašen i svet.

Nedostaje nam, dragi prijatelju, Isusovo srce koje je ugrožene, osramoćene, posljednje toliko ljubilo. Hoće li Isus u tebi i meni naći prijatelja tih ljudi?

Zar se Mesija može roditi u staji? Zar mora biti izgnanik u dalekom Egiptu?

Zar će živjeti kao tesar u odbačenom i prezrenom Nazaretu? U poganskoj Galileji?

Zar će biti izrazito siromašan? Spuštati se na razinu carinika, bludnica i grešnika?

Zar će im biti prijatelj? Je li Mesija onaj koji ima ribare za učenike?

Zar bi Mesija izliječio slugu rimskog, neprijateljskog satnika?

Ta on bi trebao satrti neprijatelje Izraela, posebice one koji su okupirali njegov narod.

Zar će mu se oštro protiviti poznavaoci Svetog Pisma, svećenici i Sinedrij, vrhovno svećeničko tijelo?

Zar će okončati svoj život među razbojnicima po presudi mjerodavnog suda; završiti na križu gol, osramoćen, izrugan i popljuvan?

Zar će umrijeti u strašnim mukama osamljen i ostavljen? Zar je to Mesija?

Pitanje za nas, vjernike, danas: ”Prepoznajemo li Isusa u našoj svakodnevnici?”

Prepoznajemo li Isusa, primjerice, u misi? Je li on, za tebe, stvarno prisutan u pregršti brašna i vode (hostija), kapljici vina; u jednostavno sročenim liturgijskim čitanjima? Dakle, u slovima.

Isus je rekao: ”Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Iv 20,29c).

 

 

 

Kategorije
Knjige

U OGLEDALU ZNANSTVENIH PROSUDBI Hrvojka Mihanović – Salopek

U OGLEDALU VIDEO

 

 

 

U OGLEDU ZNANSTVENIH PROSUDBI

Hrvojka Mihanović-Salopek

Ogledi i rasprave

Uvez: Tvrdi

Br. str: 382

Format: A5

Maloprodajna cijena 210,00 kn (28,00 €)

 

U OGLEDALU ZNANSTVENIH PROSUDBI

Hrvojka Mihanović – Salopek

Summary  / Sažetak

(In the Mirror of Scientific Insights)

 

The first essay in the book illustrates the work of the Croatian writer and scientist  Zdenka  Marković  (1884-1974), who in her work has united the secessionist-impre- ssionist modernism with a sense of social analyticity. She distinguished herself as an educator and scientific scholar, who was also an organizer of the literary circle – as a modernist exclusive city space, reserved for the oasis of male and female artists who were gathering, discussing and dedicating their priorities to artistic expression. The Archive of the Institute for the History of Croatian Literature, Theater and Music, of the Croatian Academy of Sciences and Arts (HAZU) in Zagreb, holds her significant manuscript collection, mostly unknown, related to the literary work of Zdenka Marković, who is presented in this study which adds new knowledge about her literary activities. Within her collection we find extensive correspondence with prominent writers, but also with the then generation of increasingly numerous modernist women writers where Marković’s commitment to their education is visible as well as her public actions in achieving the status of scientific equality of women in society. This study gives an overview of her correspondence related to the area of Polish, Bulgarian and Croatian studies. The second part of the study analyzes the literary-artistic opus of Zdenka Marković, reflecting the secessionist stylization, the characteristics of impressionistic description and the sensible sensory expression. Two psyches were sleeping in Zdenka Marković: One public, external and engaging and the other inner, secret, poetic, lyrical and introverted. These two contrasts of outer and inner life left a mark in the literary expression of Zdenka Marković, which oscillated from the lyrical but sharp and realistic description to the impressionist reflection of the nature in the inner subjective experience. Zdenka Marković was educated in Croatian, Polish, Bulgarian, Russian and in general, a wide Slavic literary tradition. During her studies, Zdenka Marković was also introduced to the German and Swiss cultural milieu, and she represents a prominent figure of the modern educated and European-oriented Croatian civil intellectual in the first half of the 20th century.

The essay Dora Pejačević dama secesijskog rafinirmana (Dora Pejačević, the Lady of the Secession Refinement) illuminates the character of prominent Croatian composer Dora Pejačević (1885-1923), considering her Bulgarian noble origin, the burdensome destiny of the Pejačević family, who was forced to leave the then oppressed Bulgaria under the Ottoman Empire in the 18th century and the composer’s own contribution within the history of Croatian music and the then European music movements. This is the first study that analyzes the handwritten literary diary of Dora Pejačević (written from 1902 to 1921), stored in Zagreb, which shows that after music, literature was the author’s greatest preoccupation and inspiration. Her literary diary is a factual reflection of the reception of some European writers and philosophers, as well as the reflection of literary styles and innovations that have entered the nobility and civil circles of the then Croatian society. The analysis of the author’s literary diary shows the socio-political circumstances that had isolated Dora Pejačević from the observation of Croatian literature and the socio-political situation at that time.

The essay Budna struna između svijeta i zavičaja (Waking String between the World and Homeland) analyzes the poetic creativity of Drago Ivanišević (1907-1981) at different periodic stages. His long study stays abroad and translations from Italian, French, Spanish, Portuguese etc., left a reflection on Ivanišević’s avant-garde poetic course, which is related to the lines of Italian hermetism, French surrealism, expressionism, lettrism and other avant-garde movements, and at a later stage of existentialism. In this part of the poet’s creative work, we find his peculiar openness  to various language-expressive experiments. The events of World War II and the post-war communist repression left a mark in Ivanišević’s cynicism, defiance, despair and observation of the dark sides of man. Howe- ver, in Ivanišević’s poetry, there is a constant persistent search for elemental vitality and the positive energy, which the poet drew from his native roots. The author’s native dialectal chakavian collection of poetry is also considered, reflecting the primal emotions, spontaneity, and the stylistic influence of Italian neo-realistic film. The second part of the study introduces unknown facts from the correspondence of Drago Ivanišević and Giuseppe Ungaretti, and their friendship has resulted in inspirational translations and a graphic map.

The essay Zlatko Tomičić-pjesnička kob traganja za Edenom (Zlatko Tomičić-Poetic Quest for Eden) presents the life, poetic work and the hard prison destiny of Zlatko Tomičić (1930-2008), who was unfairly sentenced in the former Yugoslavia for the so-called ‘nationalism.’ Because of the political persecution, many Tomičić’s collections of poetry were published abroad, neglected and beyond the perception of critical reviewers. This study is an overview of the complete Tomičić’s poetic work and its motif and stylistic determinants. The key aspiration towards the explication of supernatural and mystical, phenomenological approach to ontological and eschatological topics, the neomodern symbolic approach to historical themes, the archetypal perspective of sensory-organic motifs is discussed. The author’s aspiration towards polysemantic multiple meanings as well as the construction of linguistic abundance are also noticed, depicting Tomičić’s approach to word formation as a sign of concealed spiritual enlightenment.

The essay Miroslav S. Mađer (1929.-2015.) – Pjesnik panonske rapsodije riječi, (Miroslav S. Mađer (1929 – 2015) – Poet of the Pannonian Rhapsody of the Words) depicts the characteristics of the author’s poetry opus in 24 collections of poems ranging from 1955 to 2015. The stylistic features of the Mađer’s structure of the poems are noted: From the original poems of the primordial vitalism of the Pannonian Plain, pictorial intuitionism, through the influence of expressionism and rare rhetorical swirling, to associative constructivism (in the collection of Antennae of Words) and to ontologically oriented references and lyrical philosophy. Mađer’s free verse and musical linguistic rhapsody are compared to the influences of Walt Whitman and Emil Verhaeren. His poetry is considered within the context of the generation of authors (Josip Pupačić, Antun Šoljan, Ivan Slamnig, Slavko Mihalić and others), identified with the literary journal Krugovi (Circles), but also with the circle of Croatian poets (Vladimir Kovačić, Dionizije Švagelj, Dragutin Tadijanović, Dobriša Cesarić, Mirko Hunjadi and others), related to the legacy of local Pannonian roots and vitality and who in their creative work abandoned the then imposed limitations of the socialist realism.

The essay Priroda kao nadahnuće hrvatskih književnika za djecu i mlade (Nature as an Inspiration for Croatian Writers for Children and Young People) is an overview of the most important authors whose works are dominated by an artistic representation of natural features and beauty intended for children’s perception. Shown first is an overview of the beginning of creativity for children in the 19th century, which became a separate area within Croatian literature. Then the authors are presented according to a formative approach to nature description. The three most notable genre approaches are highlighted: Fairy tales (Ivana Brlić-Mažuranić, Vladimir Nazor, Visnja Stahuljak-Chytil, Sunčana Škrinjarić, Tin Kolumbić), realistic, natural-educational (Nikola Pulić, Željka Horvat Vukelja, Pavao Pavličić, Katja Matković Mikulčić) and authors who encompass or vary between unrealistic and realistic approaches (Želimir Hercigonja, Anto Gardaš, Nada Mi- hoković-Kumrić, Joža Horvat and others). Contemporary tendencies of introducing ecology into literary works are also discussed.

The paper The Character of the Mother of God in the literary work of Marija Bettera Dimitrović studies the manuscript entitled Seven poems in honour of the celebration of the Blessed Virgin Mary (Pjesni sedam varhu poglavitijeh svetkovina Bl. Djevice Marije) written in the 18th century by a respectable Ragusan lady Marija Dimitrović-Bettera, inspired by a very similar work by Girolamo Tornielli, a Jesuitic preacher. This marian work is connected to the thematic cycle of pastoral works due to the inclusion of elements of idyllic pastoral poems into the theme dedicated to the Mother of God. The paper also presents an historical survey of Croatian pastoral, with a special analysis of the flourishing period of the pastoral in the 18th century when, apart from Marija Dimitrović, three more Ragusan women writers were creating their spiritual, pastoral works. These were: Anica Bošković, Benedikta Gradić and Lukrecija Bogašinović. The paper deals with the new, enlightening woman’s status, with the emergence of women’s literary work and the tradition of spirituality in Dubrovnik of that time. Marija Dimitro- vić’s inspired poems about Our Lady’s holidays are filled with different stylistic techniques, varying from allegorical meaning and symbolical visualization to didacticism, from the comparison of biblical and patristic titles to the late-baroque metaphoric exuberance, from the descriptions of childlike exaltation and emotional warmth of the women’s writing to the reflection of literary training and the influences of popular pastoral manner. The comparisons and symbolical syntagms which Marija Dimitrović attaches to the character of the Mother of God come from the provenance of biblical, preaching and hymn tradition, but metaphorical analogies with the world of nature and notions of idyllic Arcadian scenery also occur frequently as a stylistic device. In the work by Marija Dimitrović, as well as in certain spiritual works of Ragusan literature, the Mother of God appears as a metaphor of a pearl-shell, representing the highest role model for young girls to follow. In addition, the following characteristics of the Mother of God are singled out in the text: “The Mother of God is the highest ornament of human nature, victress who defeats the forces of hell, the dawn which precedes the sun (the symbol of Jesus), a clear rainbow – as a precursor of God’s brightness.” The symbols denoting the relationship between the Mother of God and humanity are also pointed out: “a clear water cooling the face of a traveller (mediating and comforting role); Mary becomes “parčica (lady-patron)” (protectress and advocate of people) and “the sea queen”, in accordance with the idea of the hymn Ave maris stella, she is a signpost, helper and mainstay of people. All four Ragusan women writers, amongst whom it was Marija Dimitrović who most prominently expressed the mariological orientation of her poetry, argued strongly in their works in favour of the everlasting value of Chri- stian spiritual beauty.

Ivan Kukuljević Sakcinski (1816-1889) with his historical research and literary works has been repeatedly connected to the area of present-day Diocese of Sisak. Within the dramatic knight tournament play Juran and Sofia or The Turks at Sisak, Kukuljević brought close to the audience in theatrical form the events of the famous victory of the Croatian army under the command of Ban (Viceroy) Bakač Erdody against Turkish invaders. His book Zrin grad i njegovi gospodari /The City of Zrin and its Masters/, (Zagreb, 1883) is of great historical importance as well as his patriotic and historical poems, including the poem about Zrin. Important poems in the area of Marian devotion are Pjesme Ivana Kukuljevića Sakcinskoga s dodatkom narodnih pjesamah puka harvatskoga /Poems of Ivan Kukuljević Sakcinski with an Appendix of Croatian Folk Songs/, Zagreb, 1847; especially, the second part of the collection which includes pious and pilgrim national folk songs. In this part of the collection, Kukuljević presents himself as a collector, recorder and editor of the publication of oral folk treasure and in accordance with the romantic guidelines of the time, this part of his comprehensive scientific and artistic work offers us his contribution to the beginning of systematic ethnological research. His role models were a Chech reformer and advocate of the folk art, Jan Kollar and collector of folk songs František Sušil. In those early records of folk poetry and folk songs, Kukuljević with Šime Ljubić, Fran Kurelec, Franjo Kuhač gave an important contribution to the preservation of Croatian oral folk heritage and his folk songs have a special value because he wrote them down and published them in the original dialectical form. Within kajkavian dialect folk songs, we find very interesting pious Marian folk songs with a mix of Christianity and remnants of pagan customs and reflection of people’s deep experience of Our Lady’s figure. However, the most significant contribution to the study of Marian devotion Kukuljević gave in a privately published book Szenja Blasene Divice Marie, (The Dream of Bl. Virgin Mary) Zagreb 1849, whose earlier record dates back to the 16th century. It may be assumed that the motive of immersion in the Passion of Christ and Mary’ pain emerged as a possible record of an unidentified monk and it was reflection of a mystical piety that comes from the appearance of Bernard of Clairvaux (1091-1153) and then reaches a peak in the mystical Passion of St. Francis of Assisi (1181-1226). The theme of parting of the Mother of God and Christ in the Passion has been present in the European spiritual literary tradition for centuries and one of the oldest sources is the work Meditatione de Vita Christi from 1280 by the Italian Franciscan priest Giovanni de Caulibus. However, the text in Kukuljević’s work (1849) presents  apocryphal  prayer  based  on  the  consideration of Mary’s prophetic dreams and visions of the Passion of Christ. The apocrypha was spread over a wide area of Southern, Central, Western and Eastern Europe. Kukulje- vić’s edition of Marian Passion apocrypha compares with apocryphal texts from German and Croatian Burgenland (Gradišće) literary areas with which it has substantial similarities.

The essay Duhovno pjesništvo Velimira Deželića sta- rijeg (Spiritual Poetry of Velimir Deželić Elder) addresses the unjustly forgotten author of the Croatian Catholic Movement – Velimir Deželić (1864-1941). Deželić’s spiritual poetry is considered in the period of the division of the concept of the role of literature between the so-called, the Old Ones, i.e., the supporters of literature as bearers of patriotic and idealistic-ethical roles, and the so-called, the Young Ones, supporters of modernist lines who advocated the full primacy of aesthetic literary functions and the complete freedom of language expression. Deželić’s poetry characterized by neoclassicism and late romanticism is critically analyzed; many virtues are noticed, but also the disadvantages of this approach, which is dominated by an idealistic view and delusional declarations.

Antun Barac’s texts on Fran Mažuranić. Based on the then situation in Croatian literary science which at the that time was founded upon philology, positivism and aesthetic debates, by combining several methodological approaches, Antun Barac (1894.-1955.) has made a considerable breakthrough with sociological analysis of literature. His study of the social importance of a literary work did not include only a survey of a literary coverage of social classes and significance of a work of literature in national life, but it was also manifested in unavoidable observation of aesthetic and formative determination of a work, as well as its study in a philosophical and ontological sense, that is assessing the universal quality of the literary work’s idea in humanistic and ethical terms. Such were the literary-critical viewpoints from which Barac approached his assessment od Fran Mažuranić, who became the topic of interest in his several papers. Looking at all these papers as a whole, it can be concluded that Barac gave an affirmative, commendable analysis of Mažuranić’s work, but also (based on the correspondence with fran Mažuranić) witnessed the loss of Mažuranić’s manuscripts in Croatian and especially German language. That bitter realization was reason why Barac started to view Mažuranić’s work more an more like an unobservable torso.

The essay Barokno duhovno kazalište Korčule u kritičkoj vizuri Miljenka Foretića i Nikole Batušića (Baroque Spiritual Theater of Korčula in the Critical Vision of Miljenko Foretić and Nikola Batušić) raises and valorizes the contributions of Miljenko Foretić (1939-2003) and Nikola Batušić (1938-2010) in the area of research of the spiritual drama on the island of Korčula, and especially of the most significant Baroque Korčula dramatic and poetic represen- tative, Petar Kanavelić (1637-1719). Miljenko Foretić elaborates in detail Kanavelić’s dramatic work as part of the context of the native local cultural past, with a thorough research of the data from the parish and monastic archive in Korčula, and establishes and extends Kanavelić’s aut- horship to until then anonymous comedies Andro Stitike- ca, Šimun Dundurilo, Sužanjstvo srećno.

Nikola Batušić observes Kanavelić’s spiritual drama- tic work in comparison with the Dubrovnik and European achievements, among which he first cites the characteristics of fantastic Baroque, and a whole series of innovative Baroque stage performances, emphasizing the author’s departure from tradition and developmental horizon of valorization of certain periods of Croatian dramatic literature.

In the entire book by Hrvojka Mihanović-Salopek, U ogledalu znanstvenih prosudbi (In the Mirror of Scientific Insights), selected writers are viewed in the light of new scientific facts, attention is also paid to the insufficiently studied authors or texts from the extensive area of the Croatian spiritual literature, while in the third chapter there are evaluative judgments related to the individual achievements of the Croatian literary historians and critics.

 

Translated by Ivan Miletić


 

Biografija HRVOJKE MIHANOVIĆ – SALOPEK

 

Hrvojka Mihanović – Salopek diplomirala je 1984. hrvatsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu je magistrirala 1990. s temom Hrvatska himnodija od srednjeg vijeka do preporoda, a godine 1998. je doktorirala s temom Hrvatska crkvena himnodija 19. st. Od godine 1986. radi u Odsjeku za književnost, Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, a od 2013. u zvanju je znanstvene savjetnice. Predavala je honorarno na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu 2008. te 2017. na doktorskom studiju., a u akademskoj godini 2009./10. honorarno je predavala kolegij Himnologija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1997. izabrana je za počasnu, dopisnu članicu međunarodne Mariološke akademije u Rimu (Pontificia Academia Mariana Internationalis).

Sudjelovala je na više znanstvenih projekata; (od 1986. do 1989. na znanstvenom projektu) Sabrana djela Ante Kovačića; (od 1991. do 2001. na znanstvenom projektu) Sabrana djela Milana Begovića u 24 sveska, a sada je suradnica na znanstvenom projektu HAZU Hrvatski književni povjesničari.

Od 2007. voditeljica je međunarodnog bilateralnog projekta Doprinos hrvatskih i bugarskih intelektualaca duhovnoj raznovrsnosti Europe, između HAZU i Bugarske akademije nauka (BAN). Voditeljica je znanstvenih skupova u okviru manifestacije Dvigrad – međunarodni festival rane glazbe u Istri pod pokroviteljstvom Predsjednika RH. Služi se engleskim jezikom.

Napisala je 8 znanstvenih knjiga:

 

  1. Hrvatska himnodija (od srednjeg vijeka do preporoda), (167 str.) Književni krug, Split, 1992.;
  2. Hrvatska crkvena himnodija 19. stoljeća, Biblioteka “Scientiae et Artes”, “ALFA”, Zagreb, 2000. (339 str.);
  3. Tihi pregaoci visovačko-skradinskog područja (Do- prinos franjevaca hrvatskoj himnodiji i duhovnoj književnosti), izdanje Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, Biblioteka “Ravnokotarski Cvit”, knj. br.15, Split, (96 str.);
  4. Iz duhovnog perivoja, Biblioteka “Posebna izdanja”, “Ljevak” – Zagreb, 2006. (293 str.);
  5. Doprinos Petra Kanavelića hrvatskoj pasionskoj baštini, (u suautorstvu s dr. Vinicijem Lupisom) Ogranak Matice hrvatske Split, Split, 2009., (303 str.);
  6. Željezni duh. Doprinos Jakete Palmotića Dionorića hrvatskoj književnoj baštini, (u suautorstvu s dr. Vinicijem Lupisom), Institut «Ivo Pilar» u Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, 2010.,
  7. U ogledalu  kritike,  “Udruga  Prosoli”,  Zagreb, 2012./13.
  8. Fra Petar Knežević – Gospin pjesnik i književnik, Ogranak Matice hrvatske u Sinju, Sinj, 2017.

Priredila je 33 knjige izabranih djela, antologijskih izbora književnosti, monografija i zbornika radova. Objavila je preko 100 znanstvenih radova u inozemnim i domaćim časopisima i zbornicima i preko 280 stručnih radova. Uvrštena je u leksikon Who is who in Croatia, 1993. str. 480 i u Književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda, sv. III, str. 79.

Bila  je  višegodišnji  honorarni  suradnik  Znanstveno-obrazovnog programa HRTV na kojem je kao scenaristica realizirala više emisija i književnih portreta.

Od 2005. je scenaristica, redateljica i voditeljica projekta “Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine” pod pokroviteljstvom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora i Vijeća za kulturu Hrvatske biskupske konferencije, te je u produkciji “Udruge Prosoli Sveta glazba d.o.o.” dosad ostvarila 10 filmova na temu multidisciplinarnog prikaza marijanske baštine u pojedinim hrvatskim biskupijama i županijama.

Priredila je kao vanjski suradnik više stručnih jedinica za Hrvatski biografski leksikon, za Opću enciklopediju i Književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, te za Leksikon hrvatskih pisaca -”Školske knjige”2000.

Od 1988. do 1998. bila je član uredničko-redakcijskog odbora časopisa Umjetnost i dijete, a od 2003. do danas djeluje kao urednica i suradnica stručnog časopisa „Musica sacra“ u Zagrebu. Od 2011. članica je Savjeta «Školskog vjesnika», pedagoškog časopisa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Od 1995. do danas redovni je član Nacionalnog odbora za dječju knjigu RH. Od članica je Društva hrvatskih intelektualki (koje je punopravni član međunarodne organizacije International Federation of University Women sa sjedištem u Genevi). Od 2006. počasna je članica Matice slovačke u Zagrebu. Redovna je članica Hrvatskog mariološkog instituta pri KBF-u Sveuč. u Zagrebu. Od 2007. sudjeluje kao promotor i suorganizator u radu književnih i kulturnih tribina Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu.

Usporedo s književnošću završila je 1984. studij orgulja na Institutu za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika od 1986. godine. Istakla se nizom zapaženih koncerata u domovini kao i u inozemstvu (Austrija, Francuska, Mađarska, Njemačka, Španjolska, Poljska, Češka, Argentina i SAD). Ostvarila je četiri CD-snimke u izdanju kuće HRT-”Orfej” i „Sveta glazba“d.o.o.

Dobitnica je nagrade «Petar Kanavelić» za 2016. go- dinu (Društva književnika Rijeka i Gradskog poglavarstva Korčule) te srebrne nagrade Matice hrvatske Zagreb, za književnost.