
UDOMAĆEN U TIŠINU
Mladen Jurčić
Urednica: Zorka Jekić
Prijelom i kompjuterska obrada: Nediljko Bekavac Basić
Uvez: Tvrdi
Broj stranica: 80 str.
Format: A5
ISBN 978-953-8375-40-8
Maloprodajna cijena: 16,00 €

UDOMAĆEN U TIŠINU Mladen Jurčić
Uvez: Tvrdi Broj stranica: 80 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-40-8
16,00 €
Riječ o zbirci:
Peta zbirka Mladena Jurčića Udomaćen u tišinu sažetak je njegova životnoga traganja za ljubavlju, ljepotom i smislom pjesničkoga izraza u današnjem svijetu. Jurčić lirski, smireno i kontemplativno pjeva o onome što je na životnom putu pronašao, spoznao, stekao, izgubio i propustio, ali i o onoj tajanstvenoj, zauvijek nedostižnoj čežnji koja je pjesnikova vodilja i snažan pokretač, iako je svjestan da je nikad neće posve dohvatiti.
Izraz mu je snažan i promišljen, bez obzira pjeva li o krajolicima koji često zrcale unutrašnje preljeve i prostranstva bića, o ljubavi i traženju ispune u njoj, ali i o gubicima i izgubljenosti u često kaotičnomu svijetu. Zbirka je po obliku dinamična, jer pjesme se kreću u rasponu od zvučnih rimovanih do gotovo filozofski elegičnih, a tragovi su dugog, žarkog i iskrenog pjesničnog putovanja
Bilješka o piscu:
Mladen Jurčić rođen je 1951. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu, smjer anglistika i filozofija. Piše poeziju, prozu i eseje, a objavio je dva romana: Smisao modrine i Otajstveni portal, četiri zbirke pjesama: Daljine, blizina, Kralj nedogleda, Nikome i Posljednje samoće, dvije zbirke pripovijedaka i zbirku eseja Bitka za smisao. Objavljivao je u raznim časopisima i zbornicima: „Nova Istra“, „Republika“, „Književna Rijeka“, „Zrcalo“, „Usponi“, „Haiku“, „Marulić“, „Kačić“ i drugima.
Zastupljen je u „Vjesnikovu“ zborniku Zašto volim Zagreb, u antologiji Povrh starog Griča brda – Zagreb u hrvatskom pjesništvu 19. i 20. stoljeća, Božidara Petrača, u antologiji Krist u hrvatskom pjesništvu – antologija duhovne poezije (izabrao i priredio Vladimir Lončarević) i u antologiji objavljenoj u Ukrajini Divo peršogo (Čudo prvoga), koja je prikaz hrvatskog pjesništva od Marulića do naših dana, u izboru i prepjevu Leonida Talalaja.
Kao prevoditelj s engleskog jezika Mladen Jurčić preveo je nekoliko desetaka knjiga, pjesme su mu prevođene na njemački, ukrajinski i slovenski, a svoje pjesme je sam prevodio na engleski. Mladen Jurčić radio je kao nastavnik u osnovnim školama i gimnazijama i kao urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Sa ženom i kćerkom živi u Zagrebu.
Nekoliko oglednih pjesama iz zbirke Udomaćen u tišinu:
Nepronađena
Jutro tako zahtjevnoga sjaja
da si ondje gotovo i ti koja ne postojiš,
a sve te moje postojeće doziva.
Tajanstveni oblik i ozračje
nekoć su davno potekli k slutnji tebe,
nezadrživo poput rijeke
i umjesto stabla.
Što ću s izvorom nježnosti
u kojemu se ne ogledaš?
Iz kakvih sam te
sjena bića bez oduška
tako davno pošao tražiti?
Nikad se nisam našao
jer nisam našao tebe.
Još te čekam na putu nikome,
sred nikakva svijeta,
u zavjetrini vremena
gdje ljubav ne stari,
na rubu šume gdje još ima
nečega što nismo prosanjali,
tako žestokoga ispod blistava neba
da si gotovo tu, sa mnom,
izgovorljivoga tek na mjestima
gdje nikad nismo bili,
gdje bih ti napokon rekao
što si oduvijek htjela čuti,
a nitko drugi to ne može izgovoriti.
Kad odem ostavit ću
svoj najljepši, najčišći dio
da bude samo tvoj u trenucima
kad se plače ni zbog čega,
zato što ne postojiš
u nekoj dalekoj utvrdi
blagosti i čvrstine,
gdje uzalud čekaš ljubav
kakvu samo ja imam za te.
Pitanje
Zašto mi tako dugo, nesnosno,
najdublje u biću buja,
od svega me daleko najviše zbiljski,
najgorče sačinjava,
gradi, potresa, održava
upravo taj tragični, mutno ljubavni,
žestoki osjećaj
s kojim najmanje znam što ću?…
U meni
Jedno more u meni,
mirno, pouzdano, ranojutarnje,
il’ burno, s ponoćnom
stopljeno prazninom,
no uvijek – neizbježno – more,
široko, vjerno nekoj srži,
zauvijek bolno, tajanstveno
more u meni, bezimeno, nemoguće
da ikad presuši,
ne znam odakle, ni kakve li
nastanjene il’ puste zapljuskuje obale,
dokle seže, osim da je more,
mogućnost života kad u zoru
prozoru pristupam duše,
uvečer prije sna, prije
vječnoga sna,
začetak, kraj, zahvala
što nisam, molitva
da nikad ne postanem
čovjek u kojemu nema mora.
Žena
Žena koje nije bilo,
nedosegnuta, ali ipak –
koliko li osjećaja za anđele
u zlatnu okviru sjećanja na nju!
Još je vidim kako odlazi
iz moje najbolnije žudnje,
još osjećam neznane daljine
konačne ispune,
još mogu oćutjeti
kakav bi sjaj ozario opustošeni svijet
da sam joj doista milovao kosu kraj rijeke,
barem sam još u stanju osjetiti
kakvom bi s njom obzoru
plovili oblaci…
Tema zbirke Udomaćen u tišinu:
Moglo bi se reći da ova zbirka donosi svojevrsni itinerar pjesničkog putovanja prema obzoru, pa iako pjesnik ne dolazi do toga (vjerojatno nedokučivoga) cilja, tragovi što ih je ostavio na tom dugom putovanju dokaz su njegove žarke iskrenosti, osjećajnosti i misaonosti. Pjesnik traži istinsku ljubav, najbolji mogući izraz svojih stvaralačkih težnji i svoje mjesto u svijetu, gdje bi se napokon prisno udomaćio u smisao, umjesto tek u smirenu tišinu bitnog putovanja. Konačno prispjeće na to mjesto značilo bi dostizanje razine na kojoj se ono unutrašnje u biću usklađuje s izvanjskim i zato sa stvarnim, ali taj dolazak istodobno bi bio i povratak istinskom sebi, jer Jurčić u jednom tekstu kaže: „Htio bih se nekome vratiti, ali ne znam čija sam izgubljena ljubav“.
U temeljima i najljepših slika stvarnoga svijeta, u krajolicima i marinama, pjesnik pronalazi samo slutnju i čežnju za pravom ljepotom i senzibilitetom što ih može naći samo u vlastitu predmnijevanju. Pjesnički osjećaj koji nastoji opjevati svijet, njegove vidove i naše mjesto u njemu zahvaća samo daleku slutnju i težnju za nedogledom, za onostranošću i onim čega ovdje nema. Jurčić ne postavlja samo pitanje što je svijet bez sna u čije se prostore spušta, nego i što je san bez svijeta u kojemu će zaživjeti i udomaćiti se. Pjesnik balansira na rubu tog tragičnog pitanja, a osjećaj i opis tog balansiranja pružio nam je u ovoj dojmljivoj zbirci. Član je Društva hrvatskih književnika. Sa ženom i kćerkom živi u Zagrebu.