**********************************************

Gojko Polegubić

Svetkovina blizine

Uistinu je presudno pitanje u koju je to stvarnost Polegubić tako uvjeren, je li to uopće ona ista suvremena zbilja čijih smo sve tragičnijih i nastranijih likova svakodnevno svjedoci? Ako nas je Jean Baudrillard nastojao uvjeriti da ne postoji ništa izvan virtualne stvarnosti, naš se pjesnik, posve suprotno, vraća „staroj” ontološkoj skali, metafizički utemeljenoj uređenosti kozmosa u kojemu je svaka, pa i najsićušnija, razina smisleni dio sveopćeg postojanja koje izvire iz istodobno transcendentnoga i imanentnog Boga. Polegubić tako, u najmanju ruku, piše iz drugačije duhovne zbilje u odnosu na evidentno shizofrenu medijsku i globalizacijsku stvarnost, a iz toga proizlazi i njegov drugačiji izbor iz vidljiva svijeta i raznovrsnih njegovih područja. On se, ponajprije, sklanja iz (vele) gradske vreve i njegova podivljala kronometra, trijeznu i mirnu ‘ misao pronalazi u dubini svoga duševnog bunara i u prirodi unutar koje se može osluhnuti utišani, ali i uzvišeni glas njezina Tvorca.

Davor Šalat