Kategorije
Knjige

SABORI HRVATA U CISTI VELIKOJ Ivan Lerotić

sabori hrvata cover

SABORI HRVATA U CISTI VELIKOJ

Ivan Lerotić

Istraživanje i tumačenje

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 112

Format: A5

Maloprodajna cijena 100,00 kn (14,00 €)

SABORI HRVATA U CISTI VELIKOJ

 

SAŽETAK

Mjesto Cista Velika (Cista Magna) nalazi se na starom rimskom putu za Sarajevo i Srijemsku Mitrovicu te za Dubrovnik i Drač.
Sedam zdenaca u Crvljivici Ciste Velike svjedoče da su poslije pobjede nad Avarima oko Carigrada (626.) Hrvate u novu domovinu doveli petero braće i dvije sestre.
Ovih sedam zdenaca predstavlja hrvatsku astronomiju u zvijezdama Vlašići (Plejade).
Hrvate šumare, drvosječe, drvodjelje s crnim kožusima, a pastire sa stadima, i jedne i druge u sezonskom radu zovu Vlasi.
Pokrštenjem, Hrvati prestaju spaljivati i ukapati mrtvace po ranijem običaju. Pokršteni prelaze na ukop po kršćanskom obredu. Od samog dolaska u Cistu Veliku na ukopno mjesto stavljaju kamenu ploču.
Već u prvom dijelu VII. st. nadgrobne ploče, bilježi ili zvani stećci bilježe prisustvo Hrvata u rimskoj provinciji Dalmaciji i Panoniji.
U proljeće i jesen u Cisti Velikoj održavaju se sabori Hrvata.
Okupljanje, taborovanje i saborovanje Hrvata kod Solinjana izaziva strah, a ovi mjestu daju ime Cista Magna.
U Cisti Velikoj vjerojatno je pripremljen i jedinstven dogovor između pape Agatona i Hrvata (679.) o ne napadanju na druge narode.

 

SUMMARY

The town Cista Velika (Cista Magna) is located at the old Roman road to Sarajevo and Srijemska Mitrovica and to Dubrovnik and Drac in the opposite direction.
Seven wells at the square Crvljivica in Cista Velika are witnesses that after the victory over the Avares near Constantinople five Croatian brothers and two sisters moved into their new home land.
The same seven wells are a symbol for the Croatian astronomy presented by the stars “Vlasici (Pelajde)”.
Croatian woodkeepers, woodcutters, and woodworkers with their jackets made of animal skins and shepherds with their herds, both of of these groups are season workers, are called “Vlasi”.
The croatien people, now christians, arew not burning their dead people anymore as it once was usual. After they have been baptised they are burying their dead people and they put a tombstone on their graves. They are following this christian tradition and ritual from the moment of their arrival in Cista Velika.
From the first half of the seventh century the tombstones are evidence that the croatians have settled down in the Roman provinces Dalmatia and Panonia.
In spring and autumn the croatians are comin together in Cista Velika.

 

Kategorije
Knjige

GOSPOĐICA PUPA Ivan Lerotić

Gospođica pupa pr naslovnica

 

GOSPOĐICA PUPA

Ivan Lerotić

priče

Uvez: Meki s

Br. str: 86

Format: A5

Maloprodajna cijena: 50,00 kn (7,00 €)

 

 

 

PRIČE IVANA LEROTIĆA

Još je malo pisaca koji imaju sposobnost buđenja djeteta u sebi, puštajući davno zatočenu i životnim problemima potisnutu maštu da oblikuje slova i stvara riječi. Riječi koje tako podsjećaju na minula vremena, na djetinjstvo. Asocijacija koja se stvara, gotovo nameće, prilikom iščitavanja crtica/priča Ivana Lerotića je ona na Priče iz davnine s razlikom, što ove priče, koliko god bajkovito i maštovito obojene bile, ne predstavljaju princeze i zmajeve, već prave male ljude u pravim kućama, zgradama i na sjenicama, u selima i gradovima s čudnim, izmišljenim toponimima, pripovijedajući o stvarnim, ali nadasve komičnim problemima. Tako je Lerotić uspio bajkovitost uklopiti u sveprisutnu stvarnost i pomiješati dvije nepomješive supstance. Uspio je maštu ispoljiti u tramvaju, tom nimalo čarobnom, a tako svakodnevnom mjestu. Inspiraciju je pronašao u krutoj i nemaštovitoj okolini u kojoj se svatko trudi biti što brži, što viši i što jači, obogativši je paradoksalno – humorističnim riječnim koloritom. Lerotić se nije poigrao samo temom. Naglasivši jezičnu komponentu uspio je stvoriti i prizvuk arhaičnosti, figuru tako zaboravljenu u suvremenih autora. Tu se najsnažnije očituje brlićevsko u Lerotićevu radu, jer je kao i družica mu po djelu, uspio od ne melodičnog hrvatskog jezika stvoriti harmoničnu simfoniju riječi. Čudnim, domišljatim i inovativnim tvorenicama jezik je pretvorio u milozvuk. U melodiju. Tako tipičnu za poeziju, nikako prozu. On se koristi perom kao čarobnim štapićem i uspijeva učiniti ono što su odavna svi zaboravili: iskoristiti jezik za pojačavanje dojma. Ne bavi se egzistencijalnim problemima suvremenog, tmurnog čovjeka, već se prisjeća svojh baka, teta, kuma koje su besjedale, dok se on kao dijete igrao ispred ognjišta, samo naoko, ne slušajući što te stare dame pune životnog iskustva imaju reći. Uklopivši u taj komičan duh prošlosti duh okrutne i beživotne, ali tako paradoksalne stvarnosti, uspio je stvoriti bajku za odrasle, a čini se da je upravo toj društvenoj skupini bajka danas najpotrebnija!

Vlatka VUKELIĆ