Pjesme u knjizi Cepelin nad Zadrom pokazuju izrazitu prisutnost lirskog i manjak epskog, povremeno silaženje u sižejnu izgradnju teksta, ali uvijek s osjećajem lirskog kao dominirajućeg konstitutivnog faktora. Poetički gledano, ova je poezlija izrazito suvremene provenijencije sa spomenutim smislom za lirsko kao evokacijski aspekt neprolaznog u lirici kao književnom rodu.
Subjektov ton smjelo preuzima cvitanovsko pravo na nesreću, majdakovsko-majetićevski frajerski ton i mihalićevsku egzistencijalističku stiješnjenost kako bi nam predstavio blagi ironijski odnos prema opisivanoj tematici s povremenim autoironijskim diskurznim odvojcima.
…u ovoj se poeziji osjeti olovka mudrog autora koji odmjereno postavlja ekspresiju na poetsku vagu suvremenosti i krećući se suvereno, ali oprezno lektirnim i drugim hodnicima, ne pada u artificijelni besmisao automanirizacije i autohermetizacije. Sa sigurnošću i zadovoljstvom mogu kazati da je prema novim stvanosnim odredištima poletio još jedan avion i sletio u zračnu luku ponajboljih novomilenijskih debitantskih ostvaraja. Dok gori nebo nad Berlinom, nek se cepelini i dalje roje jer ovaj je već sasvim visoko.
Tin Lemac
Tin Lemac
