SVEMIR DIŠE Zorka Jekić
Uvez: meki Br. str: 156 Format: A5
€10,00
Iz recenzija
U zbirci Svemir diše Zorka je promatračica koja osjetilima vida i sluha, ali i srca promatra i suosjeća. Zorka je vješta i u igri riječi i u oblikovanju stiha, ona gradi kulu riječi i poruka. U prvi plan stavlja čovjeka i istinski se raduje kad dobro i ljubav pobijede.
I u svakoj prilici posebna je: Kad na koncertu žabljem je , kad Zorka zora je i sunce koje razbija pramenove magle iznad rijeke, moćna je, i kad večera posnu večeru u kući na osami, i kad živi između sjećanja i nade, i kad tišina i glazba je, Zorka iznimna je bogata, i kad nezaustavljivo hrli k još neistraženim daljinama, i kad zov daljine zove je, Zorka, iako neuhvatljiva, naša je.
Od njene prve zbirke Ruka pored ruke preko romana Zlatni ključ i Julijanina marama do najnovije zbirke Svemir s lakoćom diše.
Ljubica Šego, prof.
Svemir diše je poetska refleksija osobe bogatog emocionalnog života duboko ukorjenjene
u našu stvarnost. Maestralno ocrtava detalje iz svakodnevnog života. Svjesna prolaznosti
nastoji ih zadržati u riznici sjećanja. Posebno su joj dojmljive pjesme o prirodi. Tu doslovce slika pejzaže.
Iz recenzija
Zorkin lagani stih plete mrežu promišljanja stvarnosti koja je okružuje i spaja sa svemirskim prostranstvima svijeta ljubavi, duše i svemira. U njezinim pjesmama osobno prerasta u opće. Ona nas osvješćuje koliko smo neprimjetni i maleni i bez svojeg traga u prostranstvima svijeta i svemira jer i “ptice prolijeću / Iščezavaju u daljini / I ne ostavljaju trag ” (Trag). Njihov kao i naš trag ostaje u vibracijama pamćenja i Svemira.
Uputimo se u pjesnički svijet Zorke Jekić kojim nas ona navodi na promišljaj o svemiru svijeta u nama i svijeta svemira oko nas.
Dubravka Bouša, mr.sc.
Ove pjesme napisala je lirska duša koja svijet oko sebe gleda blagim očima, dobrim srcem ali i s bljeskom uma – a svemir pritom lakše i ljepše diše. To je pjesništvo između sjećanja i nade kojeg krase jednostavnost,i skrenost i melankolične poetizacije. Pjesme imaju visok stupanj jasnoće, nema tajanstvenosti ili začudnosti. Neki se sadržaji tek slute, osjeća se da ih nije bilo lako izreći.
Gordana Bagić, prof.
