Oznaka: biakova

MANTRA- YOGA

Domagoj Orlić

Br. str.: 202

Format: B5 s klapnama

Maloprodajna cijena: 126,00 kn (17,00€)

Iako je hinduizam kao religija imao vrlo ograničen uspjeh u širenju izvan granica Indije, za razliku, primjerice, od druge poznate indijske religije, buddhizma, njegova središnja praktična komponenta, Yoga, danas je planetarni fenomen. A budući da je jedan od oblika Yoge, poznat kao mantra-yoga, prvenstveno usredotočen na upotrebu mantri kao duhovne prakse sabiranja pažnje na ono što nadilazi svaku misao, potrebno je razumjeti pravu narav mantre i uputiti se u njezinu praktičnu primjenu kao Yoge.

Osnovno značenje riječi „mantra“ je „magična formula“, „sveta riječ“, „posvećeni slog“ ili „moćan izričaj“ koji ima dubok utjecaj na kvalitetu i dubinu našeg života i svijesti, kako svojom zvučnošću, tako i svojim smislom ili njihovom kombinacijom, a koji ne možemo uvijek logički ili znanstveno objasniti i koji obično nije razumljiv na prvi pogled. Taj „magijski“ aspekt mantre vrlo je bitan, pa će uvijek ostati nešto tajnovito i tajanstveno vezano uz mantre što nitko ne može objasniti, kao što je uostalom neobjašnjiv i sam ljudski jezik, te zvuk ili vibracija kojom ga proizvodimo kako bismo izrazili svoju misao i osjećaj. Velik dio te magije jezika prisutan je u religioznom izričaju, zapisanom ili nezapisanom, pa su drevni Indijci mantrama nazivali sve stihove svojih najstarijih svetih spisa, ili Veda. To su mahom himne bogovima i obredni izričaji koji prate izvođenje različitih obreda, a osobito obredâ žrtvovanja (yajna).

Dakle, na elementarnoj razini, mantra je ono što iznosi misao na vidjelo, ono što omogućuje nekoj misli da se izrazi i prenese drugome. Glagolski korijen te riječi je man, što znači misliti, mniti, tako da je mantra neodvojiva od naše misli, odnosno sposobnosti mišljenja i misaonog dohvaćanja stvarnosti koja nas okružuje. No, ona ukazuje i na nešto što je onkraj misli, upućuje i na nešto nemislivo, nezamislivo i neiskazivo, nešto šutljivo koje ipak „progovara“ kroz misao, zvuk ili riječ, odnosno mantru. Taj progovor (pranava) transcendentnog bitka dok se prosijava kroz imanenciju upravo jest mantra, i to prvenstveno sveta maha-mantra om. Svrha mantre je stoga, osim našeg povezivanja sa svijetom kroz riječ prema van, i to povezivanje s onim što nije riječ, nego svaku riječ tek omogućuje, a nalazi se u najunutarnjijoj nutrini našeg bića kao sama njegova srž. Da bismo se povezali s tom unutarnjom zbiljnošću koja je najdublja tišina, može nam poslužiti upravo mantra kao misaoni instrument koji oslobađa od misli.

Glagolski korijen trai, naime, znači osloboditi i spasiti, no znači i zaštititi, jer misao je potrebno i zaštiti dok se sliva nazad k svome Izvoru, pa je mantra i ono što štiti misao dok ista dokida samu sebe radi upliva u Nadpojmovni Praiskon. No, da bi uopće došlo do tog stapanja s Božanskom Zbiljnošću koja nadilazi i omogućuje svaku misao, prethodno je potrebno proširiti misao uvidom i spoznajom, a to se može učiniti izučavanjem i prakticiranjem mantri, pa je mantra i ono što oslobađa i proširuje misao radi samospoznaje čovjekove. Ili najkraće, mantra je shakti, snaga ljudske misli, svijesti i osjećajnosti da (pre)pozna Iskon i s njim se sjedini kao val s oceanom. Mantra je taj kozmički ocean (sagara) u koji se mi utapamo kao val (urmi) izgovarajući/mnijući svetu riječ (daivi-vak).

Izuzetno je bitno shvatiti da je suština cjelokupne indijske tradicije usmeni prijenos bitnih znanja i vještina s učitelja na učenika (guru-shishya-parampara) u odnosu međusobnog uvažavanja i povjerenja, a to posebno vrijedi za prijenos znanja o mantrama, budući da istinski život ili pravu snagu mantri daje učitelj (guru-mantra), pa praksa intoniranja mantri znači ne samo povezivanje s cijelom tradicijom (sampradaya) neprekinutog prijenosa tih mantri, nego i duhovno povezivanje s učiteljem, koji nas pak uz pomoć mantri kroz samoga sebe povezuje sa samim Iskonom koji nam se u pradavnim vremenima, vjeruju mnogi Indijci, upravo mantrom i obznanio.

Dakle, mantra je u suštini impotentna bez inicijacijskog impulsa koji joj daje guru, a koji potom oslobađa energiju mantre (mantra-shakti) kroz trud učenika da je usvoji (zdušno je ponavljajući i promišljajući o njezinom značenju prema uputama dobivenim od učitelja) i tako oslobodi svoj pun ljudski potencijal uz pomoć mantre. Mantra je tako istovremeno poveznica i sa učiteljem i sa tradicijom i sa Izvorom od kojega je prvi mudrac te tradicije primio mantru i kasnije je prenio svojim učenicima. Iako je moguće iskrenim naporom u prakticiranju mantra-yoge bez primjerene inicijacije ostvariti neku dobrobit od mantre, ona je vrlo ograničena i u nekim slučajevima može čak biti štetna za praktikanta, umjesto da ga zaštiti od svih prepreka na duhovnom razvoju i čvrsto ga poveže s učiteljem koji uvijek stoji na raspolaganju učeniku dok je živ, a kada umre i kao njegove riječi ili njegov nauk (guru-vakya).

Upravo je to poanta koja se slabo ili nikako ne razumije na Zapadu, pa nas stoga ne treba čuditi što postoji toliko zastranjenja i zloupotreba u prijenosu i prakticiranju mantra-yoge u modernim zapadnim demokracijama. Dakle, mantra se ne može kupiti, mantra nije molitva, mantra nije nikakva magija. Mantru isključivo poklanja autentičan učitelj ispravno motiviranom učeniku, mantra je vrhunsko sredstvo samooslobađanja čovjeka, mantra je mističko znanje o istinskoj naravi Apsoluta. Uz pomoć mantre posvećenik razvija osjetljivost za kozmičko brujanje (nada-brahman) koje se može čuti u vlastitom Srcu kada utihne mentalna buka. A slušanje tog prazvuka odvodi mantrina onkraj svake zvučnosti, u kozmičku utihnutost (nishabda-brahma, ili jednostavno shanta).

Najbolji put za većinu ljudi postupno je integriranje mantre u osobnu praksu Yoge. Na taj način Yoga podupire mantru, a mantra intenzivira i fokusira Yogu. Dakle, mantra-yoga je ipak Yoga pa neće donijeti svoj plod bez utemeljenosti praktikanta u njegovoj osobnoj praksi Yoge. Stoga je ključna stvar razviti svoju krajnje osobnu i umješno personaliziranu praksu Yoge pa u nju postupno i oprezno, s obzirom na želje, potrebe i sposobnosti svakog praktikanta, uvoditi one mantre koje se najbolje uklapaju u taj proces individualnog razvoja svakog pojedinog praktikanta sa svim njegovim specifičnostima, odnosno one mantre i na takav način koji su najbolje usklađeni s njegovom ili njezinom neponovljivom jedinstvenošću.

Domagoj Orlić

VEDA

YOGA

TANTRA