Oznaka: biakova

STROSSMAYER-MILINOVIĆ (njihov zajednički rad na uniji)

Published on by biakova1 komentar
Strossmayer - Milinović

STROSSMAYER – MILINOVIĆ

(njihov zajednički rad na uniji)

Žarko Maretić

Uvez: Tvrdi

Br. str: 188

Format: A5

Maloprodajna cijena 110,00 kn (15,00 €)

STROSSMAYER – MILINOVIĆ

STROSSMAYER – MILINOVIĆ (njihov zajednički rad na uniji) Žarko Maretić Uvez: Tvrdi Br. str: 188 Format: A5

15,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Knjiga Strossmayer – Milinović (njihov zajednički rad na uniji) fra Žarka Maretića nastala je na temelju arhivske građe, uglavnom pisama fra Šimuna Milinovića J. J. Strossmayeru koja se čuvaju u Arhivu HAZU u Zagrebu; uvodi nas u svijet zbivanja s kraja 19. i prvih godina 20. st. na našim prostorima. Iako je knjiga prvenstveno posvećena Strossmayerovu i Milinovićevu radu na uniji, tj. ujedinjenju pravoslavnih s katolicima, u njoj možemo pratiti i diplomatske igre.
Fra Šimun Milinović (1835. – 1910.), barski nadbiskup od 1886. do smrti 1910. sav se predao svom pastirskom pozivu. Držao je da će obnovom liturgije na staroslavenskom jeziku u svojoj nadbiskupiji učiniti prvi i bitan korak u približavanju dviju Crkava. Vrhunac toga nastojanja bilo je tiskanje staroslavenskog misala 1893. koji je priredio Dragutin Parčić i uvođenje slavljenja sv. mise na staroslavenskom u barskoj nadbiskupiji.
Drugi glavni Milinovićev zadatak bio je osigurati barskoj nadbiskupiji vjerske objekte – crkve i župne kuće, te vlastiti svećenički podmladak. U tom razdoblju nastaje, zbog različitih političkih interesa veliki problem početkom 20. st. poslije objavljivanja Apostolskog pisma Slavorum gentem pape Leona XIII. 1. kolovoza 1901., poznat u povijesnoj literaturi kao Svetojeronimska afera kad talijanska, austro-ugarska i crnogorska diplomacija ne prihvaća da se zavod u Rimu zove hrvatskim imenom. U tom kontekstu se Milinović našao u neugodnu položaju. Njemu je primarno bilo da se mogu i njegovi bogoslovi koji bi studirali u Rimu smjestiti u hrvatskom zavodu, dok je crnogorska država tražila da zavod u svom imenu ima uz hrvatsko i srpsko ime, a na zavod su pravo polagale i Italija i Austro-ugarska. U tom spletu okolnosti zahladnjeli su odnosi Strossmayera i Milinovića. Milinović je u to vrijeme ostao samo u pismenoj vezi s Tadijom Smičiklasom u Banskoj Hrvatskoj, kako možemo vidjeti iz očuvane arhivske građe.
Fra Žarko nas nenametljivo vodi kroz dostupnu arhivsku građu i daje dokumentima da govore. Stoga knjigu preporučujemo svima koje interesira crkvena i građanska povijest hrvatska i susjednih nam naroda.

(I. B. B.)

Poveznica:

https://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2136&Itemid=53

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=125914

ŽUPA GOSPE OD ZDRAVLJA U DUBRAVI KOD ŠIBENIKA Hrastovi čuvaju dubravske bunje vjere

Guido Morselli RASPRŠENJE LJUDSKOG RODA preveo i uredio: Viktor Tadić

Published on by biakovaKomentiraj
raspršenje ljudskog roda

RASPRŠENJE LJUDSKOG RODA (Dissipatio Humani Generis)

Guido Morselli

Preveo i uredio s talijanskog Viktor Tadić

Roman

Uvez: Tvrdi

Br. str: 162

Format: A5

Maloprodajna cijena 150,00 kn (20,00€)

RASPRŠENJE LJUDSKOG RODA Guido Morselli

RASPRŠENJE LJUDSKOG RODA (Dissipatio Humani Generis) Guido Morselli Preveo i uredio s talijanskog Viktor Tadić Roman Uvez: Tvrdi Br. str: 162 Format: A5

20,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Kultura svakog pojedinca – kaže Morselli – vezana je uvijek uz djelovanje, uz akciju, u protivnom, nije riječ o kulturi. Učen čovjek nije onaj tko zna, nego onaj tko uči, a učen, mada ne i savršen erudit, jest čovjek koji osjeća dužnost svakodnevno hraniti vlastiti duh, u kakvim god se životnim uvjetima i prilikama našao.

Morselli je bio lucidan, inteligentan, narcisoidan i hipohondar, baš kao i protagonist ovog njegova romana. Mogu se samo naslućivati razlozi zbog kojih su talijanski književni kritičari i izdavački moguli izbjegavali preporučiti i tiskati njegova djela, na koja su gledali s filigranskim, tankoćutnim nepovjerenjem. Za Morsellija bi se moglo kazati da je primjer tzv. „post mortem“ književnika. Postao je priznat i poznat tek kada je na tragičan način pronašao utočište na groblju. Čovjek koji je odabrao smrt kao odgovor na mnoga pitanja, nakon koje će mu početi objavljivati djela. O mrtivima nikad, ništa loše!

Cijeli svoj život (pa i djelo) sumirao je sam, iskreno i fatalistički dosljedno, u svega nekoliko redaka: „Sve je beskorisno. Radio sam, no, bez ikada, ikakvog rezultata; ljenčario sam, i moj se život odvijao na isti način. Molio sam, nisam ništa polučio; psovao sam, nisam postigao ništa. Bio sam egoist do te mjere da zaboravim na postojanje drugih; ništa se nije promijenilo, ni u meni, ni oko mene. Učinio sam nešto malo dobroga, nije mi bilo uzvraćeno; činio sam i zlo, nisam bio kažnjen. Sve je jednako beskorisno“. („Dnevnik“, Adelphi, 1988., – Svezak XIII, od 6. studenoga 1959).

Viktor Tadić

RIMSKA KNJIŽEVNOST Vladimir Vratović

Published on by biakovaKomentiraj
Vladimir Vratović

RIMSKA KNJIŽEVNOST Vladimir Vratović

RIMSKA KNJIŽEVNOST Vladimir Vratović Korice: Tvrdi uvez Format: A5

14,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Rimska književnost Vladimira Vratovića pregledno je, cjelovito, sažeto i jezgrovito djelo. Autor daje pregled rimske književnosti od prvih pisanih spomenika rimskih do Boetija, rimskog pisca i filozofa koji je živio na prijelazu iz petoga u šesto stoljeće.

Prije samoga izlaganja povijesti književnosti autor čitatelja upućuje o Latinima, latinskom jeziku, Rimu i Rimljanima pokazujući razliku u pojmovima. Tako kad govorimo o rimskoj književnosti, govorimo o književnosti na latinskom jeziku u vrijeme rimske države (kraljevstvo, republika, carstvo) do propasti Zapadnoga rimskog carstva (od 753. pr. Kr. do 476. po Kr.), odnosno kojih pedeset godina kasnije kad umire posljednji ugledni rimski pisac Boetije (524. g.).

To vrijeme pismenosti i književnosti na latinskom jeziku tradicionalno se dijeli na pet doba (razdoblja): uvodno doba do 240. pr. Kr., arhajsko doba od 240. do 80. pr. Kr., zlatno doba ili zlatni vijek od 80. pr. Kr. do 14. po Kr., koje se pak dijeli na: a) Ciceronovo doba (80. do 30. pr. Kr.) i b) Augustovo doba (30. pr. Kr. do 14. po Kr.), srebrno doba od 14. do 117. i doba ili stoljeća propadanja od 117. do 476. (524.) godine.
Podijelivši tako razradu građe, autor temeljito obrađuje književne vrste, smjerove, teme i autore. Pokazuje da u rimsku književnost treba bez ustezanja uvrstiti i autore kršćanskoga svjetonazora, iako se tematika i interesi tih autora više ne oslanjaju na grčku i rimsku mitologiju, već na biblijsku poruku. Vratović kaže na početku cjeline koja obrađuje treće stoljeće i susljedna ovo: „Iz više je opravdanih razloga potpuno jasno … da je kršćanska književnost latinskoga izraza pravi i neodjeljivi dio rimske književnosti.” (str. 183.) Tako ćemo u ovome pregledu rimske književnosti upoznati klasike: Cicerona, Cezara, Katula, Lukrecija, Vergilija, Horacija, Ovidija, Svetonija, Tacita, ali i kršćanske klasike (patres) latinskoga izraza: Ciprijana, Ambrozija, Augustina, Jeronima, Prudencija, itd.

Vratovićeva povijest Rimske književnosti stoga zauzima visoko mjesto u hrvatskoj literaturi koja se bavi poviješću književnosti. Čitkost i razumljivost teksta posebna je osobina Vratovićeva stila koji nastoji biti jasan, jezgrovit i razgovijetan, te se i na ovom njegovom tekstu može učiti i stilistika hrvatskoga književnoga jezika.

Rimska književnost prof. Vladimira Vratovića spada u obvezatnu ispitnu literaturu na odsjecima/odjelima klasične filologije filozofskih i pedagoških fakulteta na hrvatskim sveučilištima, te je stoga posebno preporučujemo studentima klasične filologije, ali i profesorima latinskoga jezika profesorima hrvatskoga jezika i književnosti koji u srednjim školama učenike upoznaju s rimskom književnošću kao i školskim knjižnicama i svakom građaninu koji želi upoznali bogatu književnu baštinu koju su nam ostavili rimski autori bilo predkršćanske bilo kršćanske provenijencije.