Ovaj pjesnički prinos gospođe Terezije Zinke Kožić pogledom je usmjeren unatrag, približavajući nas poimanju čežnje i zahvalnosti prema rodnoj grudi preko poetsko-proznog izričaja pisan kajkavskim narječjem s elementima iz viničkog okružja.

Čeznuće za nekim, nečim, uspomenama, doživljajima …

Čežnja za svojim domom koji je naša kolijevka, obitelj, hiža, živina na dvorišču …