Kategorije
Knjige

SVETKOVINA BLIZINE Gojko Polegubić

svetkovina blizine pr naslovnica

SVETKOVINA BLIZINE

Gojko Polegubić

poezija

Uvez: Meke korice

Format: A5

Maloprodajna cijena 76,00 kn

Svetkovina blizine

Uistinu je presudno pitanje u koju je to stvarnost Polegubić tako uvjeren, je li to uopće ona ista suvremena zbilja čijih smo sve tragičnijih i nastranijih likova svakodnevno svjedoci? Ako nas je Jean Baudrillard nastojao uvjeriti da ne postoji ništa izvan virtualne stvarnosti, naš se pjesnik, posve suprotno, vraća „staroj” ontološkoj skali, metafizički utemeljenoj uređenosti kozmosa u kojemu je svaka, pa i najsićušnija, razina smisleni dio sveopćeg postojanja koje izvire iz istodobno transcendentnoga i imanentnog Boga. Polegubić tako, u najmanju ruku, piše iz drugačije duhovne zbilje u odnosu na evidentno shizofrenu medijsku i globalizacijsku stvarnost, a iz toga proizlazi i njegov drugačiji izbor iz vidljiva svijeta i raznovrsnih njegovih područja. On se, ponajprije, sklanja iz (vele) gradske vreve i njegova podivljala kronometra, trijeznu i mirnu misao pronalazi u dubini svoga duševnog bunara i u prirodi unutar koje se može osluhnuti utišani, ali i uzvišeni glas njezina Tvorca.

Davor Šalat

Kategorije
Knjige

PRED KAMENITIM VRATIMA Gojko Polegubić

gojko naslovnica

PRED KAMENITIM VRATIMA

Gojko Polegubić

Uvez: Meki uvez

Br. str: 80

Format: A5

Maloprodajna cijena: 84,00 kn (11,00 €)

 

 

PJESME ČUDA, ČAROLIJE I EKSTAZE

Gojko Polegubić: Pred Kamenitim vratima

U svojoj novoj zbirci pjesama “Pred Kamenitim vratima” pjesnika Gojka Polegubića fascinira prolaznost svega, kao i vječnost koja leži u pozadini. Kroz smrt i ništavilo, kroz odbacivanje taštih stvari, traži prolaz do kuće “bez soba, poda, zidova i stropa”. Negacija svega vodi ga do transcedencije. Ponekad je to nestereotipna molitva Bogu ili Bogorodici od Kamenitih vrata, a ponekad obnavljanje same vječnosti.

“Mrtve bi valjalo sanjati / da oćute da su još ovdje / i ne budu skamenjeni tišinom.”

Iako pjeva o sveopćem zaboravu kojeg osjeća i praznini u njegovim pjesmama uglavnom je punina, mir, harmoničnost, ljepota, jednostavnost i metafizička prisutnost.

Gojko Polegubić vraća se ontološkoj skali, metafizički utemeljenoj uređenosti kosmosa u kojem je svaka pa i najsićušnija razina smisleni dio sveopćeg postojanja koje izvire iz istodobno transcedentalnog i imanentnog Boga.

Oslobođen svake efemernosti, fluidnim i nadasve stišanim tonovima, uvodi nas u fenomenologiju svoga postojanja među događanjima, stvarima i sjećanjima. Meditativno osluškuje najtiše tonove kako bi se približio tajni.

Iz svega pljušti blaga svjetlost, svjetlost što osvjetljava trenutak, vječnost, smrt.

Svjetlost je dakle sama svijest koja traži i otkriva puninu, dubinu, transcedenciju i san.

U prirodi, ali i u onom skrivenom, nepoznatom i nespoznatom traga za utišanim i uzvišenim glasom njezina Tvorca, i poručuje da to “svjetlo ne zalazi posve u zaborav i san”:

Polegubićev govor sjedinjuje komunikativnost svakodnevne intonacije, bogatstvo sugestija i sposobnost osluškivanja one veće tišine u koju je čitavo naše postojanje ugrađeno. Poezija je to koja obuhvaća najširi smisaoni obzor.

Meditira o svojoj smrti i otklanja strah od nje. Pogađa ga materijalno siromaštvo pjesnika, ali pjesnik je okrenut nebeskom i njegov grob treba “kopati u vis”.

Mnogo je pitanja, ali postoji li nešto što se uopće ne da pitati?

Raznolik je Polegubićev pjev, duhovito pjeva o ljubavi, moru, općem potopu, doživljaju grada, slijepcima, mravima i to sve nekako poistovjećuje sobom. Obraća se Bogu i sjeća se Božje milosti i Njegove blizine koju je primio.

Ponekad u tome sliči ranom Šopu.

Najčešće susrećemo potpuno slobodan stih, sasvim rijetko pojavi se rima. Jednostavnost je ponekad toliko snažna i elementarna da nalikuje na prozu u stihu. Time ne gubi, već naprotiv dobiva na vrijednosti.

Jednostavni su i jedinstveni simboli koji govore o sudbini:

 

Cvatemo, umiremo i ponovo cvatemo

(Jabuke).

 

Pjesme odišu lakoćom autobiografskog pisanja, pa odatle i čudesnost krajolika i svakodnevlja, otvorenost iskonu, šutljivom izvoru i uviru svega.

Tu su i pjesme o čarobnjaku koji mu pokazuje karte praznine, ništavila i tame.

Kad mu dojadi hodati u snu izići će i na svjetlo

 

Kad se jednom nađeš tu
ne sumnjaj u sebe i u svijet
želju oblikuje sudbina.
Nema li ljubavi sve je grijeh”.

(Kad se jednom nađeš tu)

 

U ciklusu “Obični dani” opjevava vrlo različite teme. Svi su svakodnevni doživljaji poetični, makar i neugodni.

Anegdote iz svog života, jednostavne su i prozne ali pune sjajnih simbola. Obraća se Isusu molitvom vlastitog iskustva. Autentično svjedoči o doživljaju susreta s Uskrslim. Sve se s nekom čarolijom , kao samo od sebe, pretvara u san i u čudo.

Na vrhuncu duševne krize dolazak Boga i Isusa donosi mu mir, šutnju i spokoj. Sebe identificira sa stablom bajama na brijegu “što osluškuje tamu i zviježđa / i ne zna gdje je nebo/ : gore ili dolje”.

Čini mu se da je smrt negdje blizu, da vreba iza mračnog ugla gdje drži bicikl. Ali gdje vidi smrt tu Polegubić opaža i uskrsnuće, iza tame vidi svjetlo.

Ovu poeziju karakterizira proturječnost smrti i vječnosti, svakodnevne neugode i ekstaze u Boga, ma koliko bili obični doživljaji koje opisuje.

Ovo je sedma po redu zbirka pjesama Gojka Poolegubića i svaka je skoro bolja od prethodne.

On iz pjesme u pjesmu umnaža vidljivost i prisutnost Božje tajne i čuda, što je dragocijena rijetkost, umjetnička i ljudska raznolikost i autentičnost.

Poziva nas da s njime svetkujemo božju ali i ljudsku blizinu i toplinu.

 

Josip Sanko Rabar

Kategorije
Osvrti

Slike s predstavljanja knjige PRED KAMENITIM VRATIMA

Kategorije
Obavijesti Promocije

Predstavljanje knjige PRED KAMENITIM VRATIMA Gojka Polegubića

Pozivnica za Polegubic 20 3 2019 KGZ Ogrizovic