Oznaka: Dunja Tokić

ŽIVOT MEĐU KORICAMA Lada Žigo Španić

Published on by biakovaKomentiraj

ŽIVOT MEĐU KORICAMA

Lada Žigo Španić

(Eseji, Kritike)

Urednica: Zorka Jekić

Recenzenti: Davor Šalat i Lidija Dujić

Korektura: Dunja Tokić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 252 str.

ISBN: 978-953-8375-56-9

ŽIVOT MEĐU KORICAMA Lada Žigo Španić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 252 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-56-9

29,40 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

DUBOKI ZARON U SVIJET KNJIGE

Lada Žigo Španić svestrana je književnica i, u prošlosti, dugogodišnja novinarka, koja se osobito istaknula svojim proznim knjigama, mnoštvom eseja i književnih kritika, koje objavljuje u najvažnijim domaćim književnim časopisima te znalačkim vođenjem intrigantnih književnih tribina i predstavljanja. Dosad je objavila sedam proznih knjiga – Ljudi i novinari, Babetine, Rulet, Iscjelitelj, Noć ruskog ruleta, Živote, samo teci i Punom parom u Europsku uniju. Za roman Rulet dobila je Nagradu Europske unije za književnost, knjiga je prevedena na više jezika i imala je odličnu recepciju u više europskih zemalja. Svojim romanima i kratkim pričama bila je u najužim izborima za nekoliko važnih hrvatskih nagrada za prozu. U svojim proznim tekstovima Lada Žigo Španić, i pod dojmom nekadašnje novinarske prakse i otrežnjujućih socijalnih i psiholoških uvida, vrlo se izravno i kritički suočava s aktualnim društvenim problemima kao što su novinarski senzacionalizam (Ljudi i novinari), radikalni feminizam (Babetine), trend duhovnih iscjelitelja (Iscjelitelj), poslijeratna Hrvatska (Rulet), drama očajnika koji se nisu snašli u kapitalizmu (Noć ruskog ruleta) i depresija (Živote, samo teci). Uz to što je spisateljica proze, ona je na domaćoj književnoj sceni intenzivno percipirana i kao ona koja u prvome redu esejističkim diskursom izrazito upućeno i ažurno reflektira o novim knjigama različitih žanrova i o raznovrsnim pitanjima koja one provociraju – od estetičkih i spoznajno-filozofskih do etičkih i društvenih. Time je razvila osobit diskurzivni izričaj. On u sebi objedinjuje esejističke i književnokritičke karakteristike, čak i dubinske filozofske i iskustvene spoznaje o književnim djelima te iznimno složenom, često negativnom i destruktivnom, društvenom kontekstu koji ih okružuje, ali istodobno biva i dio same njihove homogenije ili heterogenije strukture.

Autorica svoje živopisne eseje, odnosno književne kritike, oblikuje vještom kombinacijom književnog i filozofijskog pristupa, jer prodire ne samo u literarne sastavnice djela, nego dubinski ulazi i u esencijalne probleme, smještava ih u prostor i vrijeme u težnji za filozofijskim sažimanjem bitnih tema i dilema. Za njezine kritike najkarakterističnija je spoznajna pustolovnost kojom zalazi u slojevitu fenomenologiju knjige, uvijek povezanu sa životom, pa njezine kritike razbijaju bilo koje ustaljene okvire i prelaze u živopisne eseje. Autorica estetski doživljaj knjige stavlja u širok društveni, kulturološki i psihološki kontekst našega vremena. Stoga su ti tekstovi sadržajno osebujni, bez ikakve teorijske pretencioznosti koja bi knjigu udaljila od njezina vlastitog sadržaja. Takvi njezini eseji i kritike, nadalje, čitaju se gotovo kao proza koja je puna, ne samo književnih i filozofijskih, nego i socioloških, čak i antropoloških pristupa. Što se tiče stila pisanja, za autoricu je i kritika neka vrsta „umjetnosti o umjetnosti“ (na tragu A. G. Matoša), jer doživljaj djela i sama pretače u profinjeno napisane tekstove u estetskom ruhu te tako od književnih analiza stvara zaigranu misaono-poetsku strukturu, neku vrstu umjetničke arabeske. I u kritikama i esejima autorica se, dakle, ističe i kao spisateljica. Sve to, dakle, znači i da su i same književne kritike koje Lada Žigo Španić posvećuje nekoj konkretnoj knjizi, oblikovane esejistički i živopisno, bez zamornoga znanstvenog aparata, ali i bez fluidnoga impresionizma, koji bi knjigu stavljao samo u kontekst subjektivnih doživljaja. Sve se spomenute karakteristike autoričinih eseja i književnih kritika očituju i u rukopisu njezine opsežne knjige pod naslovom Život među koricama, a koja okuplja četrdesetak opsežnijih tekstova objavljivanih u raznim književnim listovima i časopisima (Vijenac, Kolo, Poezija, Kaj, Stav itd.) u zadnjih desetak godina. Knjiga se sastoji od tri dijela, što pokazuje autoričinu široku tematsku lepezu – od proučavanja raznih domaćih i svjetskih književnih i kulturoloških fenomena do analiza proznih i pjesničkih djela naših istaknutih suvremenih autora. Prvi dio U moru esejistike raznorodan je po stilu i preokupacijama, jer obuhvaća temeljite književne analize opusa nekih naših klasika (Spoznajni krug Nikole Šopa u esejima Višnje Machiedo, Poezija kao duhovna alkemija – o Zvonimiru Balogu itd.), kao i razne književne i kulturološke fenomene (Iskreno o kulturi laži i kiča, Je li humanizam kapitulirao?, Nobelova nagrada za književnost – umjetnost, politika i diplomacija, Bog u hrvatskoj književnosti – od rezignacije do empatije itd.) Tu je i osebujan tekst U vremeplovu s romanom Kratki izlet Antuna Šoljana, u kojem autorica kreira neobičan dnevnik čitanja te stavlja klasično Šoljanovo djelo (dio po dio) u suvremeni kontekst komunicirajući s duhom pisca. Drugi dio knjige naslovljen je Hodnicima proze i obuhvaća kritike proznih knjiga naših istaknutih suvremenih pisaca raznih poetika (Ludwiga Bauera, Božice Jelušić, Lane Derkač, Dražena Katunarića, Ratka Cvetnića, Ivane Šojat, Milane Vuković Runjić, Roberta Roklicera i Mladena Machieda ). Treći dio knjige, pod nazivom Ronjenje u poeziji, obuhvaća kritike pjesničkih knjiga (Darije Žilić, Drage Štambuka, Davora Šalata, Ernesta Fišera, Božice Jelušić, Božice Brkan, Ane Horvat – s više tekstova o njezinim knjigama i važnim antologijama). U vezi s koncepcijom i kompozicijom rukopisa knjige Život među koricama, knjigu bismo mogli doživjeti kao živu strukturu – sve započinje bogatom esejistikom koja apostrofira bitne teme književnosti, anomalije naše i svjetske književne scene te civilizacijske paradokse koji su usađeni u književne svjetove (što bi mogla biti krošnja knjige). Potom slijedi niz prikaza proznih i poetskih knjiga hrvatskih suvremenih pisaca (što bismo mogli shvatiti kao deblo, stalan rast naše književnosti, objavljivanje novih knjiga). A sve je to, pak, usađeno u korijen „stabla“, u povijest hrvatske književnosti, što knjigu, uz izrazito sinkronijsku dimenziju, dopunjuje i onom dijakronijskom. Možemo zaključiti da Lada Žigo Španić u svojoj knjizi Život među koricama ulazi duboko u svijet knjige, ne ostaje samo na njezinim formalnim sastavnicama, odnosno opire se složenoj stručnoj terminologiji, koja bi zamaglila tekst i učinila ga nečitljivim. Ona piše eseje i književne kritike ne samo za stručne oči, nego i za sve pismene čitatelje, koji će, nakon živahnih i slojevitih analiza, doista poželjeti pročitati knjigu o kojoj se govori. Zbog svega toga valja pohvaliti stručnu, dubokoumnu i zanimljivo pisanu knjigu Život među koricama Lade Žigo Španić.

dr. sc. Davor Šalat

ŽIVOTOPIS

Lada Žigo Španić (Zagreb, 1970.) dugogodišnja je književnica, kritičarka, esejistica i voditeljica književnih tribina. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Dobitnica je Nagrade Europske unije za književnost 2012. godine za roman Rulet, koji je objavljen na slovenskom, makedonskom, španjolskom, talijanskom i albanskom. Objavljuje tridesetak godina u raznim kulturnim novinskim prilozima i u književnim časopisima (Vijenac, Kolo, Republika, Europski glasnik, Most, Književna republika…). Hrvatski radio emitirao je njezine priče i romane, gostovala je i u mnogim radijskim emisijama, kao i na Hrvatskoj radioteleviziji. Kao dobitnica Nagrade EU često gostuje u inozemstvu na sajmovima knjiga i sveučilištima. Objavila je sedam proznih knjiga – Ljudi i novinari, Babetine, Rulet, Iscjelitelj, Noć ruskog ruleta, Živote, samo teci i Punom parom u Europsku uniju.

Živi i radi u Zagrebu kao samostalna književnica. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Društva hrvatskih književnika, gdje dugi niz godina vodi književne tribine.

U OGLEDALU ZNANSTVENIH PROSUDBI II SV. Hrvojka Mihanović-Salopek

Published on by biakovaKomentiraj

U OGLEDALU ZNANSTVENIH PROSUDBI II sv.

Hrvojka Mihanović-Salopek

Urednica: Zorka Jekić

Recenzenti:

Akademik Josip Bratulić

Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal

Design korice: Jakov Gaćina

Korektura: Zorka Jekić i Dunja Tokić

Prijelom, kompjuterska obrada:

Nedjeljka I Jakov Gaćina

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 456 str.

Format: B5

ISBN 978-953-8375-55-2

Naslovnica U ogledalu zadnja verzija naslovnica

U OGLEDALU ZNANSTVENIH PROSUDBI II sv.

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 456 str. Format: B5 ISBN 978-953-8375-55-2

39,90 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek: U ogledalu znanstvenih prosudbi II

Teme knjige U ogledalu znanstvenih prosudbi II dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek znanstveno su relevantne u područjima kroatistike, slavistike i komparativne književnosti, a širinom interesa zahvaćaju i u povijest umjetnosti i kulturnu povijest. Knjiga sadrži jedanaest znanstvenih radova razvrstanih u tri poglavlja / cjeline.

U prvo poglavlje Književnici pod drugačijim reflektorom uvršteni su sljedeći znanstveni radovi: „Nepoznati maritimni putopisi i novele Frana Vinka Maroevića“, „Putopisna zbirka Nikole Andrića u procjepu između realiteta i vizionarskih htijenja“, „Nepoznata pothumna ostavština Miroslava S. Mađera“, „Demistifikacija uloge pouzdanog putopisca u putopisima Marijana Matkovića“, „Komiža u pjesničkoj vizuri Jakše Fiamenga“, „Odraz Istre u pjesničkom stvaralaštvu Borisa Domagoja Biletića“, „Astrološke i kataklizmičke opservacije u pjesništvu Gorana Gatalice”. Na korpusu objavljenih tekstova i rukopisne građe hrvatske književnosti u razdoblju od kraja 19. stoljeća do suvremenosti atorica provodi sustavnu interpretacija tematskih, stilskih i oblikotvornih sastavnica teksta u kontekstu (povijesni, književni, biografski, opusni).

U poglavlju Interferencijska pretapanja hrvatskog mediteranskog pjesništva i slikarstva uvrštena su dva rada u kojima se analizira utjecaj slikarskog djela poetskog hiperrealista Zvonimira Mihanovića i mističkog ekspresionista Josipa Botterija Dinija na pojedine pjesničke i prozne zbirke. Interdisciplinarnim pristupom istražuju se dodirna mjesta različitih umjetničkih disciplina na temi mediternizma uz interpretativne ekskurze o ekološkoj svijesti umjetničkih subjekta.

U trećem dijelu knjige dva su rada usredotočena na pitanje metodologijskih i spoznajnih dosega književno-historiografskoga rada dvaju važnih povjesničara hrvatske književnosti: Slavka Ježića i akademika Ive Frangeša.

Knjiga sadrži likovne priloge, važnije biografske i bibliografske podatke, sažeti prikaz radova na engleskom, bilješku o autorici i kazalo imena te ukupno broji oko 400 stranica.

U knjizi su kao u svojevrsnoj sumi dugogodišnjega kroatističkoga rada ugledne znanstvenice dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek sabrani rezultati izvornoga znanstvenoga istraživanja nacionalne književne historiografije i novije hrvatske književnosti u razdoblju od ranoga 20. stoljeća do suvremenosti uz proširena istraživanja interferencija književnih i likovnih (mediteranskih) tema. Autorica podrobno poznaje prethodna istraživanja i dopunjuje ih vlastitim arhivskim istraživanjem rukopisa i dokumentacije te provodi metodološki usustavljene analize i interpretacije s rezultatima koji su primjenjivi u filološkim znanstvenim disciplinama, kao i srodnim humanističkim poljima (povijest umjetnosti, povijest). Izgrađenim znanstvenim stilom autorica je uspješno je povezala brojne reference iz literature s vlastitim istraživačkim konceptom te ostvarila značajan doprinos nacionalnoj znanosti o književnosti.

Iz recenzije prof. dr. sc. Ružice Pšihistal

LETENJA JEDNOG AUTSAJDERA Zlatko Majsec

Published on by biakovaKomentiraj

LETENJA JEDNOG AUTSAJDERA

Zlatko Majsec

Poezija

Urednica: Zorka Jekić

Lektorica: Dunja Tokić

Pogovor napisala: Darija Žilić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak:

Nediljko Bekavac Basić

http://www.nediljkobbasic.com

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 116 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-80-4

Maloprodajna cijena: 14,70 €

Naslovnica Letenja jednog autsajdera

LETENJA JEDNOG AUTSAJDERA Zlatko Majsec

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 116 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-80-4

14,70 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

UZ LETENJA JEDNOG AUTSAJDERA

“Letenja jednog autsajdera” pjesnička je knjiga Zlatka Majseca u kojoj autor ovaj put u mediju poezije razvija svoju posebnu, poetsku buntovnu poziciju iz perspektive frika, autsajdera. Podsjetimo, Majsec već godinama na portalu Kronike Velike Gorice piše kolumnu “Frik iz kvarta”, a tekstove je uobličio u istoimene uspješne knjige proze. Neobično je da u svijetu spektakla koji nas okružuje pjesnik ne teži nikakvoj poziciji moći, već želi upravo iz rubne pozicije komentirati društvenu sredinu u kojoj živi, ali, prije svega, svoj vlastiti život, zablude i deziluzije. I to čini satirički oštro, ironično, ponekad lirski, kao bluzer. Majsec, koji je i profesor filozofije, nije niti malo naivan u tom propitivanju. On postavlja pitanje o jastvu, osobnosti, o mijenama koje ironično naziva “Majsečeve mijene”, ne bi li time duhovito dočarao činjenicu da je, kako ističe u pjesmi “Heureka”: “naš život album sa bezbroj sličica naših ‘ja’ što su se pojavile na pozornici naše privatne povijesti.” I upravo sva ta ja, ushiti i rezigniranosti, reminiscencije i žudnje opisuje nekad u romantičnom, a nekad u ironičnom modusu. Poezija kao vrsta je više vezana za unutrašnje svjetove, za propitivanje pozicije lirskog subjekta, zato su i pjesme Zlatka Majseca poetska samopropitivanja. Poezija je ludička, puna rime, igara riječi, u njima se povezuje filozofsko i ono svakodnevno, pjesme su autoironične i, uz to, društveno kritičke.

Premda se naizgled pjesnikov bunt čini infantilnim, kasnim sazrijevanjem, on je zapravo dublji, samospoznajni okvir koji provocira ustaljene norme, obrasce ponašanja, institucije, rutine, ne bojeći se osamljenosti jer upravo “pjesmogradnja”, izraz koji spominje u pjesmi, za njega je temelj u kojem nalazi smisao vlastita života, odmak od tuđih očekivanja i od vlastitih razočaranja ili bar postavlja pitanja je li uopće u životu uspio i što je zapravo taj ideal uspjeha koji se nudi. Zlatko Majsec godinama je pisao pjesme, nastupao na slam i drugim poetskim događanjima i čitanjima, a sada je došlo vrijeme da konačno vlastite pjesme objavi u obliku knjige, jer one su i duboko introspektivne, ali dovoljno i odmaknute od jastva, nude pogled u jedan, prije svega, autentičan život. Život snova, čežnji, nemira, uspjeha, sjećanja… Pjesme imaju u sebi i dah atmosfere djetinjstva, morskih večeri, proljetnih pasaža, sutona i prvog snijega, ali su i kritičke i melankolične kronike grada, jer npr. u splinu goričkih magli pjesnik, kao onaj koji se kreće gradom, uočava razne dimenzije, prije svega socijalne, ali sve senzacije…

Premda u stvarnom životu pjesnik nema rubnu poziciju, zaposlen je, on je razvija kroz svoj književni rad, jer kroz letenja, kao letač i lutač, noćni hodač, on hoda svijetom, piše i svira, tumači i pjeva i nudi čitatelju sav taj pjesnički svijet sastavljen od kraćih pjesama, kako ih naziva “kratkim potezima kistom” i duljih pjesama, koje piše kao vječiti vanjski suradnik, kao onaj koji nikome ne pripada. No ta ga pozicija ne plaši, kao ni samoća, ni neostvarenost snova, rasplinutost žudnji, jer pjesnik iskreno, erotično i bez šmiranja, živi i piše, da ostane zapisan smjer svih tih letova. Jer, uostalom, i smisao jest u traganju: “učim letjeti, za drugo nikad ni ne marih”. I dok spušta rolete na svoje misli, pjesnik ih podastire čitatelju u poeziji punoj života, igrivoj i sanjivoj, oštroj i nježnoj, da se u njoj prepozna, da ga ohrabri za let.

Darija Žilić

O AUTORU

Zlatko Majsec rođen je 1979. u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Velikoj Gorici, a 2008. diplomirao filozofiju i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od desete do osamnaeste godine prilično se ozbiljno bavio košarkom. Živi u Velikoj Gorici, radi u Zagrebu.

Bavi se pisanjem pjesama (prvu napisao sa 7 godina), kratkih priča i kantautorskim radom. S bendom Mel Camino, u kojem kao kantautor i pjevač djeluje od 2006., izdao je 5 studijskih albuma i održao pregršt koncerata, a uz bend ima i nešto intimniji minimalističkiji muzički projekt

„Frik iz kvarta“ koji ime dijeli s Majsecovom neobičnom i razigranom kolumnom koja već 8 godina, u ritmu jednom tjedno, izlazi na web portalu Kronike VG.

Već dvadesetak godina nastupa i kao dio underground pjesničke scene zvane Slam poezija. Pjesme i priče objavljivane su mu u raznim književnim časopisima, a kao glazbenik i pjesnik bilježi brojne klupske i festivalske nastupe te gostovanja u radio i tv emisijama.

2015. izdaje zbirku pjesama „Sve filozofije završe u narodnim poslovicama“ za nezavisnog izdavača „Bratstvo duša“ – Zdenka Franjića.

2017. izdaje zbirku kolumni koju čine vrlo kratke priče, pjesme, eseji i tekstovi ne baš strogo definirane forme „Frik iz kvarta“ za izdavača „Matica Hrvatska – ogranak Velike Gorice“.

2019. izdaje drugu zbirku kolumni „Frik iz kvarta ponovo napada“ – izdavač – biblioteka Albatros (Pučko otvoreno učilište VG)…

STVORITELJ U LOŠEM DRUŠTVU Darko Orešković

Published on by biakovaKomentiraj

STVORITELJ U LOŠEM DRUŠTVU

Darko Orešković

Urednica: Zorka Jekić

Lektorica: Dunja Tokić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 152 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-62-0

Maloprodajna cijena: 15,00 €

STVORITELJ U LOŠEM DRUŠTVU Darko Orešković

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 152 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-62-0

15,00 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

ZAVODLJIVA OTUDENOST

Stvoritelj u lošem društvu novi je roman znanstvenika i književnika Darka Oreškovića.

Darko Orešković je pisac čije je glavno zanimanje znanstvenik na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Stručnjak je u području neurofiziologije s više od pedeset relevantnih znanstvenih radova. Objavio je četiri romana: Odrastanje (1999), Obitelji s ljubavlju (2001), U potrazi za izgubljenim satom (2009), i Anđeo smrti / Roman o snajperistu (2019). Uspješan je kao znanstvenik i kao književnik.

Glavna tema romana Stvoritelj u lošem društvu je otuđenost u suvremenom društvu. Snažna je to i duhovita kritika i naše sredine. Mjesta i likovi su gotovo prepoznatljivi. I dok su otuđenja iz doba Kafke, Orwella, Sartrea ili Camusa mračna i depresivna, otuđenje u ovom romanu je naizgled poput zavodljive igre. Dovoljno je uključiti ekran kompjutora i zaroniti u virtualni svijet. Istog trenutka umrežen si s čitavim svijetom. Otvaraš stranice s internetskim sadržajem, dopisuješ se s ljudima s najudaljenijih zamislivih mjesta našeg planeta, igraš raznorazne video igre, skakućeš s teme na temu, letiš poput pčele s cvijeta na cvijet. Ali, isključivanjem ekrana ta čarolija i uzbuđenost virtualnog druženja odjednom nestane i ti se pretvoriš u većeg samotnjaka od bilo kojeg Kafkinog lika. A da se to ne dogodi, samo ponovno uključiš ekran kompjutora.

Tako je i s glavnim junakom romana, mladim čovjekom, koji živi uobičajenim i očekivanim životom pripadnika srednje građanske klase, pomalo suhoparno i bez pretjeranih emocija. Škola, diploma, posao, obitelj. Ali uz tu uobičajenu kolotečinu, odlazeći u svijet interneta rađa se i njegov alter ego koji je sve samo ne život visokopozicioniranog službenika u kolotečini života. Gotovo bi se moglo reći da se radi o dva junaka koji žive u odvojenim svjetovima, stvarnom i virtualnom.

Radnja u virtualnom svijetu odvija se poput stripa, a galerija likova nalikuje na junake iz Alana Forda s puno humora, pa i crnog, s puno ironije, pa i autoironije, tako da otuđenost postaje gotovo nevidljiva, a lutanje internetom pretvara se u uzbudljivu avanturu. Kako glavni junak sve češće bježi od relevantnih tema u virtualni svijet, u njemu raste pritisak kao što se povećava pritisak i u Papinovom loncu. Tlak u loncu sve više raste i čini se da je na kraju eksplozija neminovna. Hoće li do eksplozije doći u životu glavnog junaka ili neće, to će čitatelj doznati u ovom romanu. Našeg junaka u stvarnom životu pokreće gotovo sterilna rutina. Svakodnevni odlasci na posao, posjet roditeljima četvrtkom, priče djetetu prije spavanja i pohađanje razno raznih dječjih aktivnosti. Odnos prema supruzi je također površan. Taj prilično sumorni život junaka, prikazan je s puno humora u odnosima glavnog junaka sa svim članovima njegove obitelji.

Kako su virtualni i stvarni svijet dva sasvim različita svijeta, tako je i glavni junak potpuno drugačija osoba u virtualnom svijetu za razliku od osobe u stvarnom svijetu. Koja od tih osoba je stvarna, možda je pitanje koje bi svaki čitatelj trebao postaviti sebi, nakon što završi svoju višesatnu plovidbu stranicama interneta.

Roman Stvoritelj u lošem društvu je slojevit i koherentan. Likovi su iznijansirani. Autor vješto osvjetljava probleme današnjeg čovjeka: bijeg od slobode, otuđenost od prirode. Jezik u djelu je mješavina znanstvene jezgrovitosti i svakodnevnog žargona čime se potencira ironija i sarkazam. Tekst je prohodan i intrigantan.

Roman potiče na promišljanje i nadam se da će pridonijeti svijesti o važnosti istinske ljudske komunikacije i dostojanstva osobe.

Rana verzija romana Stvoritelj u lošem društvu, pod naslovom Tko ako ne ja od 112 prijavljenih rukopisa ušla je u finale (među 5 naslova) natječaja za V. B. Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2018. godine.

Zorka Jekić

WISLAWU RIJETKO POSUĐUJU Slavica Sarkotić

Published on by biakovaKomentiraj

WISLAWU RIJETKO POSUĐUJU

Slavica Sarkotić

Urednica: Zorka Jekić

Korektorica: Dunja Tokić

Predgovor napisao: Siniša Matasović

Uvez: Tvrdi

Format: A5

Broj stranica: 118 str.

ISBN 978-953-8375-46-0

Maloprodajna cijena: 14,70 €

WISLAWU RIJETKO POSUĐUJU Slavica Sarkotić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 118 str. ISBN 978-953-8375-46-0

14,70 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

U ZALOG VAMA KOJI DOLAZITE

“…Moj otac je rekao / Obraz ni za što / Sirotinji pomagao… Kad je ostario / I auto mu se pokvario / Pješice do autobusa hodao…”, izdvojeni je dio stihova neupitno antologijske pjesme Slavice Sarkotić “Otac moj”. Na veliku sreću čitatelja, to nije jedina antologijska pjesma u ovoj kapitalnoj zbirci poezije, a nipošto nisu niti jedini antologijski stihovi iz konkretne izdvojene pjesme. Dalo bi se i trebalo bi se izdvojiti i citirati još mnoge naslove pjesama, cjelovite pjesme i kudikamo više antologijskih stihova. Tim više je zapanjujuće (da ne kažem sablažnjujuće) da to danas, godine gospodnje 2023., moram konstatirati ja, jedan balavi klipan koji bi gospođi Sarkotic, uzmemo li u obzir u svemiru i vremenu majušnu i neznatnu varijablu godina dolaska na ovaj svijet, komotno mogao biti sin, ako ne i unuk. Zašto je tomu tako i zašto ona do danas na širem hrvatskom, posredno i svjetskom književnom nebu nije zavrijedila ulogu respektabilne i uvažene autorice, pokazat će ponovno to isto i neprevarljivo vrijeme. Jer sud vremena, gospođe i gospodo moja draga, nitko od nas privilegiranih neće izbjeći. Srećom, Slavici Sarkotić ova činjenica ide u korist. Vrijeme će, u to sam čvrsto uvjeren, marljivo i predano raditi za nju: danas, sutra, za mjesec dana, godinu, u trenucima kada je više ne bude, kada više ne bude ni bilo koga od vas / nas koji ovo čitate. To je jedina neporeciva pravda, ustvrdili su brojni znameniti mislioci prije naše ere. Toplo se nadam da su bili u pravu. Što mi drugo preostaje? Što drugo preostaje svima nama? Nećemo se valjda prepustiti pesimizmu i ostatak svojih malenih, neznatnih života maštati i isčekivati hoće li nas ili neće nuklearnom ili kakvom sličnom kataklizmom s lica Zemlje i svemira izbrisati neki jos neafirmirani novovjeki Hitler ili prikriveni “bankar iz sjene”.

Skroman i ponizan, za kakvog se s pravom ili bez najmanjega prava držim, ustvrdit ću kako sam počašćen i privilegiran što osobno poznajem ovu iznimnu autoricu. Podrazumijeva se, ne jedno kritičarevo pero će sada vjerojatno isukati svoju oporu tintu i staviti znak upitnika na ove moje smjele i naglašene tvrdnje (pravo im budi), jer gospođa Sarkotić dolazi iz korpusa autora s kojima često i rado surađujem, međutim, argumente će prije ili kasnije morati prihvatiti, argumenti su jedini što me u književnom dijapazonu zanima, argumenti su jedini relevantni, argumenti su najjači i najiskreniji saveznik Slavice Sarkotić i izvorne, održive književnosti. Osoba koja je u stanju akceptirati i za buduće generacije zabilježiti stihove: “Moje noge / Svakodnevno mi otkazuju poslušnost / Svakoga jutra / Moram ih tjerati / Da me odnesu do kupaonice… Moje noge su stare i umorne / Ali odbijaju biti mirne noću / Bude me / Pogotovo kad je ovako vruće / Pa su me eto natjerale / Da u ovaj kasni sat / Napišem nešto o njima / Iako sam im lijepo rekla / Tko jos piše pjesme o nogama / I to starim”, zaslužuje da ju se čita, i čita, i čita. Lokal-patriotizam s time nema apsolutno ni najmanje veze. Ovo isto bih ustvrdio i da je rođena u Kanadi, Africi, Aziji, Boliviji… i da su mi njeni stihovi odatle sletjeli pod oko. Možete mi vjerovati, a i ne morate, no ja iza toga čvrsto i stameno stojim.

Uživajte bez zadrške. Prepustite se stihovima, dojmu i trenutku. Dozvolite si biti ljudi, dozvolite si ponovno biti djeca kakvom su vas vaši roditelji svojedobno odgojili, dozvolite si biti krvavi ispod kože, udahnuti miris svježe pokošene trave ili svježe ispečenoga kruha, dozvolite si vjerovati kako suvremena književnost istodobno može / smije biti i sjetna, emotivna, nježna, arhaična, ali istovremeno i suvremena, gostoljubiva, uploudana na društvene i šire mreže suvremenih virtualnih i inih tehnologija, ma što sve to skupa uopće značilo. Dozvolite si disati, po mogućnosti punim plućima, u slabijoj varijanti, onoliko koliko vam je slobodnog mišljenja i zaključivanja preostalo. Slavica Sarkotić to usrdno i predano čini, stavlja svoju glavu i cjelokupno svoje životno iskustvo na panj, vama na uslugu. Tko ste vi da joj tu uslugu odbijete? Kako sam otpočeo, tako ću i zaključiti, stihovima gospode Sarkotić, posvećenim jednom od njenih brojnih životinjskih / kućnih ljubimaca. No jesu li samo i usko namijenjeni njima?: “Moj Pasa polako odlazi / Jedno mu oko prekrila mrena / Ne čuje skoro ništa / Ali nepogrešivo došepa do vrata / Netom prije nego Josip s autom uđe u dvorište / Moj Paša već odavno ništa ne trga, ne lomi / Moj Paša dahće / Bole ga kukovi kao i mene.”

Povrh toga Slavica dodatno i proročanski kaže, ne usko u svoje ime: “Na moju konačnu adresu / Meni se ne žuri / Znam gdje je i da mi ne treba ključ.” I čemu će joj? Nama ga je ionako ostavila u zavjet svojom iskrenom, nepotkupljivom dušom.

Siniša Matasović

ZVJEZDANI BAL Dunja Tokić

Published on by biakovaKomentiraj

ZVJEZDANI BAL

Dunja Tokić

Urednica: Zorka Jekić

SLIKA NA NASLOVNICI: Dunja Tokić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 134 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8375-44-6

Maloprodajna cijena: 14,00 €

ZVJEZDANI BAL Dunja Tokić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 134 str. ISBN: 978-953-8375-44-6

14,00 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Bajkoviti svijet Dunje Tokić


Zvjezdani bal zbirka je bajkovitih priča za djecu vrsne pripovjedačice Dunje Tokić. Već od mladih dana piše pjesme i kratke priče. Priče su čitane na radiju i objavljivane u časopisima.

Knjiga sadrži 20 naslova: U potrazi za smijehom, Zelena Vjeverica, Oči od stakla, Krijesnica, Dva slavuja, Vilinče, Legenda o princezi, Trn u srcu, Zvjezdani bal, Proljetno jutro, Koraljka, Čokolina, Mala princeza, Zvijezda padalica, Dječak i Jura, Novi dom, Sarina velika utrka, Fiona leti u nebo, Ispunjena želja i Malo jača žarulja. Naslovi priča govore o bogatstvu motiva.

Tu je bahata princeza Eliza koju je vila pretvorila u Zelenu vjevericu. Zaljubljenost i dobrota princa Viktora probudili su u njoj ljubav, dobrotu i empatiju te joj pomogli da ponovo postane prelijepa princeza koja se zaljubljuje i sretno udaje za voljenog princa (Zelena Vjeverica).

Tu je također vješt i dobar kraljević koji se ne umije smijati. Svoj problem je riješio zaljubivši se u pametnu i lijepu planinsku djevojku. (U potrazi za smijehom)

Autorica nadahnuto stvara dječji svijet pun čuda, vedrine, ali i strahova, tuge… Promišlja o plemenitim ljudskim osjećajima i, na djeci prihvatljiv način, govori o dobru i zlu.

Već u ranom djetinjstvu bajke su obogaćivale Dunjin dječji svijet. Andersenove, Grimmove, Perzijske bajke… Na krilima dječje mašte nosile su je u čaroban svijet kraljica i kraljeva, princeza i prinčeva, vila i vilenjaka, zlih zmajeva i čudovišta, patuljaka, čarobnjaka… Svijet u kojem je sve moguće, ali u kojem najčešće pobjeđuje dobro nad zlom.

Često se, pored kraljica i kraljeva, princeza i prinčeva, javljaju vile, morske sirene, čarobnjaci, životinje i biljke…

Dunja i danas pišući i objavljujući bajkovite priče za djecu uživa u moći i snazi dječje mašte.

Spisateljica Dunja Tokić svojim bajkovitim pričama razvija dječju maštu, obogaćuje dječju percepciju, navodi ih na promišljanje i potiče plemenite osjećaje.

Zorka Jekić

Biografija

Dunja Tokić rođena je 1954. godine u Zadru, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet (Engleski jezik i književnost te Francuski jezik i književnost). Od petog razreda osnovne škole piše pjesme i kratke priče, intenzivnije nekoliko posljednjih godina.

U razdoblju od 2018. do 2023. godine sedam njenih priča za djecu emitirano je na 1. programu Hrvatskog radija u emisiji „Priča za velike i male“.

Od 2019. do 2023. godine u poučno-zabavnom časopisu za djecu „Smib“ objavljeno joj je pet pjesmica.

2021. godine joj je „Ljubavna priča u akvarelu“ osvojila 1. nagradu „Stjepko Težak“ na Međunarodnom natječaju za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“.

VANJSKE POVEZNICE:

Biti, postati i ostati dijete

Predstavljanje knjige Dunje Tokić ZVJEZDANI BAL

Published on by biakovaKomentiraj