Kategorija: Knjige

OGLEDI O HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI LATINSKOG IZRAZA Vladimir Vratović

Published on by biakovaKomentiraj
Vladimir Vratović
Vladimir Vratović, Ogledi

OGLEDI O HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI LATINSKOG IZRAZA

Vladimir Vratović

Uvez: Tvrdi

Br. str: 216

Format: A5

Maloprodajna cijena 160,00 kn (20,00 €)

OGLEDI O HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI LATINSKOG IZRAZA – Vladimir Vratović

OGLEDI O HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI LATINSKOG IZRAZA Vladimir Vratović Uvez: Tvrdi Br. str: 216 Format: A5

20,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

POGOVOR

uz knjigu

Vladimir Vratović: Ogledi o hrvatskoj književnosti latinskoga izraza

 

Izbor članaka u ovoj knjizi sveučilišnog profesora u miru Vladimira Vratovića predstavlja njegov kontinuirani rad i interes u području hrvatskoga latinizma ili bolje rečeno stvaralaštva hrvatskih autora na latinskom jeziku, bilo da im je tematika klasična grčko-rimska, bilo hrvatska i europska njihovoga doba, od 15. do 21. stoljeća. Članci su nastali i objavljeni u vremenu od 1965. pa do 2005. godine.

Kako je prof. Vratović većinu svojih članaka nastalih do 1980. sabrao u knjizi Hrvatski latinizam i rimska književnost (studije, članci, ocjene), NZMH, Zagreb, 1989. i sam napravio raspored građe, to mi je upozoriti kako je ovaj izbor članaka zamišljen i kako sam ga kao urednik rasporedio uz pristanak samoga profesora. U spomenutoj knjizi građa, koja obuhvaća članke nastale između 1960. i 1980., razvrstana je u četiri cjeline. U prvom dijelu govori „o temama i piscima hrvatskog latinizma“, u drugom su obuhvaćene književnosti: „hrvatska latinistička i rimska“ promotrene usporedno, te „djelomice hrvatski latinizam u odnosu na književnost narodnog izraza i na neolatinizam svjetski“. Treći dio obrađuje teme „o rimskoj književnosti“, dok četvrti dio ima „dva članka o humanističkom obrazovanju i klasičnoj gimnaziji“.

Izbor koji imamo u rukama, zamišljen je, što je vidljivo iz naslova, kao izbor studija, članaka i ogleda uglavnom o temama i piscima hrvatskoga latinizma, osvrtima o razdobljima hrvatske književnosti na latinskom jeziku i temama hrvatskih autora, učenju latinskoga i grčkoga u srednjim školama, o istaknutom profesoru u hrvatskom gimnazijskom sustavu, prof. Bručiću, interesu za latinski jezik u svjetskoj i našoj suvremenosti, te nekim pravopisnim pitanjima, vezano uz korištenje latinskih fraza u hrvatskom kontekstu, kao i pisanju nekih internacionalizama u hrvatskom jeziku (Europa/Evropa).

Građa je razdijeljena u dva dijela, a potom svaki dio u dva odjeljka koje sam označio velikim slovima abecede.

Prvi dio obuhvaća devet članaka, od čega odjeljak A šest članaka, a odjeljak B tri članaka.

Drugi dio obuhvaća šest članaka, od čega odjeljak A tri članka, kao i odjeljak B.

Članku Europa ili Evropa? (Jezik, br. 1, 1983.) autor je pridodao nekoliko tekstova drugih autora koji su nastali povodom njegova članka kao reakcija, bilo potvrdna, bilo niječna. To su članci Ratimira Kalmete, Mile Mamića i Milana Popovića, članak u beogradskoj Politici potpisan inicijalima B. R., te kratka urednička napomena u Vjesniku J. P. (=Josipa Pavičića) u rubrici Kiosk časopisa u kojoj predstavlja časopis Jezik, br. 4, 1984. „u kojemu Milenko Popović replicira Vladimiru Vratoviću“ na članak „Europa ili Europa“, te prenosi članak u cjelini.

Članci su izvorno preneseni iz časopisa i novina kad su prvi put objavljeni s korektorskim ispravcima samoga autora. U nekim sam slučajevima preglednosti radi naslove djela u tekstu označio kurzivom, kao što je učinjeno i u navedenoj knjizi iz 1989., iako izvorno u časopisu nije bilo tako urađeno.

Nadam se da će ovaj izbor članaka dobro doći svima koji se interesiraju za hrvatsku književnost latinskoga izraza i da će proširiti vidike svakom čitatelju koji se prvi put susreće s tekstovima prof. Vratovića i obzore kroz koje se stere hrvatska književnost. Posebno će biti i osvještenje svima onima koji su u svom obrazovanju bili prikraćeni da upoznaju hrvatsku ukorijenjenost Hrvata i hrvatske umjetnosti uopće, a ovdje, posebno istaknuto, književnosti u europske tokove kontinuirano kroz stoljeća od kada možemo pratiti pisanu riječ hrvatskih autora.

Stoga ovu knjigu preporučujem svima od učenika starijih razreda osnovne škole, preko srednjoškolaca, studenata, profesora i građana svih zanimanja jer će u njoj naći poticaje za razmišljanja i osvješteno djelovanje hrvatskoga književnog, umjetničkog i političkog djelovanja i prožimanja unutar europskoga, a time i svjetskoga stvaralaštva. Nemamo se čega stidjeti, već ugledajući se u rad naših predaka pridonositi ljepšem i boljem svijetu na ovoj zemaljskoj vjetrometini. Takvom razumijevanju naše kulturne povijesti doprinosili su profesori klasične filologije, a među njima zauzima vidno mjesto pisanom riječju, ali i izgovorenom riječju sa sveučilišne katedre, te znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu prof. Vladimir Vratović.

I. B. B.

BILJEŠKA O PISCU

VLADIMIR VRATOVIĆ rodio se 23. svibnja 1927. u Šibeniku. Ispit zrelosti položio je na Drugoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1946. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1951. diplomirao je klasičnu filologiju i 1962. doktorirao radnjom Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća. Radnja je objavljena u Radu JAZU 357, Zagreb, 1971. Od 1951., kada postaje asistent za latinski jezik u Odsjeku za klasičnu filologiju, neprekidno – osim godine služenja vojnog roka (1952.) i hrvatskog lektorata u Marburgu/Lahn u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj (1961./62. – 1962./63.) – radi do 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1976. izabran je za redovitog profesora, a od 1977. šef je katedre za latinski jezik i rimsku književnost na istom fakultetu. Od 1987. (do 1997.) šef je Katedre za hrvatski latinizam. Godine je 1997. umirovljen.

Više puta sudjelovao je u nastavi III. stupnja književnosti (Dubrovnik, Zagreb). Gostovao je pojedinačnim predavanjima iz područja rimske književnosti i hrvatskog latinizma, kako u zemlji (Osijek, pa Ljubljana u bivšoj SFRJ), tako i u inozemstvu (Ljubljana; Bonn, Marburg-Lahn, Göttingen; Milano, Padova, Venecija, Trst; Basel, Zürich, Bern). Referate je držao i na domaćim (Dubrovnik, Osijek, te u gradovima bivše SFRJ – Ohrid, Novi Sad, Žalec, Ptuj) i na međunarodnim, osobito neolatinističkim (Leuven, Amsterdam, Dubrovnik, Bologna) znanstvenim kongresima.

Kao suradnik ili voditelj bio je uključen u nekoliko projekata Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta. Vodio je projekt Hrvatski latinizam 15. i 16. stoljeća. Bio je predsjednik Hrvatskoga društva klasičnih filologa i Saveza društava za antičke studije Jugoslavije.

Član je znanstvenih i stručnih društava i ustanova: domaćih (Hrvatsko filološko društvo, Hrvatsko društvo klasičnih filologa, Matica hrvatska, član hrvatskog PEN-kluba) i međunarodnih (Academia Latinitati fovendae, Rim; Societas internationalis studiis Neo-Latinis fovendis, Am­sterdam).

Član je i nekoliko uredništava, npr.: Umjetnost riječi, Zagreb, Encyclopaedia moderna, Zagreb, te međunarodno uredništvo serije Library of Renaissance Humanism (čiji je glavni urednik Ph. Rollinson, Univ. of South Carolina).

U znanstvenom radu bavi se rimskom književnošću (i posebice Horacijem) i hrvatskim latinizmom (humanističko razdoblje, 18. st., u prvom redu dubrovačko, osobito s komparativnog gledišta).

Među objavljenim knjigama jesu: Hrvatski latinisti – Croatici auctores qui Latine scripserunt, sv. I-II, Zagreb, 1969. – 1970. (zajedno s V. Gortanom); Rimska književnost (u Povijest svjetske književnosti, knj. 2. kojoj je bio i urednikom, Mladost i Liber, Zagreb, 1977.); Biakova, 2007. (2. izdanje), Hrvatski latinizam i rimska književnost, Zagreb, 1989.; Croatian Latinity and the Mediterranean Constant, Zagreb-Dubrovnik, 1993.; Hrvati i latinska Europa, Zagreb, 1996.; Latinsko pjesništvo u Hrvata – Dvojezična antologija, Zagreb, 1997.; Latinism and Mediterraneanism, Zagreb-Split, 1997.; The Croatian Muses in Latin – Musae Croaticae Latini sermonis – Hrvatske Muze na latinskom, Trojezična antologija latinsko-englesko-hrvatska, Zagreb, 1998.

Za knjigu Hrvatski latinisti nagrađen je 1970. nagradom Matice hrvatske i 1971. republičkom nagradom Božidar Adžija (zajedno s prof. Veljkom Gortanom). Godine 2001. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

Tijekom posljednjih godina objavljuje radove u zbornicima i časopisima kao i u dnevnom tisku, te se javlja živom riječi na radiju. Objavio je i nekoliko knjiga koje su izbori iz njegovih dosadašnjih radova, ali složeni u cjelinu daju nov i sintetičan pregled njegova rada. I ovaj izbor radova naslovljen Ogledi o hrvatskoj književnosti latinskoga izraza u rasponu od 1965. pa do 2006., dakle, u rasponu od punih 40 godina, daje nam pregledno neprekinutost Vratovićeva nastojanja oko recepcije hrvatskog latinizma u hrvatskoj sredini, bilo među znanstvenim i kulturnim radnicma, bilo studentima, bilo srednjoškolcima, ali i među običnim ljudima koji vole knjigu.

I. B. B.

JOGA SRCA ZA POČETNIKE Domagoj Orlić

Published on by biakova3 komentara
joga video gif

JOGA SRCA ZA POČETNIKE 

Domagoj Orlić

Uvez: Meki s klapnama

Br. str: 216

Format: B5

Maloprodajna cijena 100,00 kn (14,00 €)

JOGA SRCA ZA POČETNIKE Domagoj Orlić

JOGA SRCA ZA POČETNIKE  Domagoj Orlić Uvez: Meki s klapnama Br. str: 216 Format: B5

14,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Predgovor Marka Whitwella:

Joga je jedinstvo suprotnosti, a Srce je cijelo tijelo i svi njegovi odnosi

Domagoj Orlić izvrstan je učitelj Joge. On je moj prijatelj i suputnik u ovom životu. Jako mi je drag, kao i mnogim drugim ljudima do kojih dopire svojim riječima i svojim naučavanjem. Njegovo znanje Joge proizašlo je iz mnogo godina proučavanja i prakticiranja. I što je najbolje, on zna kako prilagoditi Jogu TEBI tako da primjerena praksa može otpočeti odmah! Molim Te, započni odmah SADA. Ti to možeš. Zbiljski i prirodno, ali ne opsesivno, i bez pretjerivanja. Odmah ćeš se osjećati bolje i „osjećati bolje“… Osjećati više kvalitetu svojeg vlastitog života kao izdašnu puninu uvijek danu. Zapravo nemamo nikakvog izbora, kako ja to vidim, nego neodložno dati spokoj na „elementarnoj razini“ svim ljudima, svim kulturama, svim narodima. A dugoročniji spokoj prevladat će u budućnosti za naše unuke (potekle su mi suze, posebno zato što je moja kćerka Anjali najavila rođenje naše druge unučice!). Upravo sam bio u Aziji nekoliko mjeseci i u Indiji mjesec dana, što je iznova potvrdilo moj uvid da je Joga nužni practicum uz pomoć kojega opipljivo ostvarujemo ono što je u apstrakcijama bilo iskazano u tekstovima. To je bila Krishnamacharyina učenjačka procjena proizašla iz njegovog proučavanja drevnih Veda, a ja potvrđujem da je tome navlas tako. To je praktično sredstvo za ozbiljenje/ostvarenje ideala doktrine. Joga omogućuje veličanje svih kultura, njihove zajedničke vizije, ali TAKOĐER omogućuje i veličanje njihovih jedinstvenih razlika. U suprotnom, apstrakcije samo stvaraju osjećaj „još to nisam postigao“, te psihologiju razočaranja i rastojanja od cilja. Dio njegovog nauka bilo je i to kako prilagoditi Jogu pojedincu prema njegovom tjelesnom tipu, dobi i zdravstvenom stanju, ali TAKOĐER i kulturnoj pozadini pojedinca, tako da ona uistinu JEST neposredna prisnost svake osobe sa životom, s iskonskom zbiljnošću, koja je samo izdašnost, održavanje i obnavljanje, koja god bila kulturna i zemljopisna pozadina, te izraz tog Jednog Iskona.

Domagojev rad je izuzetno vrijedan jer ljudi mogu osjetiti taj spokoj čak i sada dok društveni uvjeti života i dalje ostaju vrlo teški.

Bio sam u Varanasiju (Benaresu) u kojem je Krishnamacharya studirao mnogo godina. Mogao sam osjetiti mjesta na kojima je šetao ulicama i sjedio u hramovima. Žao mi je što je toliko zanemaren u modernom brandiranju i prodavanju joge iako je on „učitelj naših učitelja“. Ispravimo to. Jer postoji toliko jednostavnih tajni koje bismo trebali podjeliti sa Svima! Kako bi njihova Joga i religija postale u cijelosti njihove vlastite, savršene, učinkovite i bezopasne čak i usred svih teškoća.

Domagoj obrazlaže te teme na način koji je razumljiv javnosti. Daje Ti spokoj koji nadilazi svaku misao.

Lijevo je desno, unutarnje je vanjsko, itd. Joga je jedinstvo svih suprotnosti. Tvoje sudjelovanje u tim suprotnostima djelotvornije je nego što možeš zamisliti. Molim Te, uoči da lijevo jest desno…lijevo je doslovno desno, no ipak ih se može definirati i doživjeti neovisno jedno od drugoga, a istodobno su i sasvim istovjetni jedno s drugim. Ti si cijelo tijelo. Molim Te, uoči da baza tijela jest tjeme glave… Ti si cijelo tijelo. I, molim Te, zamijeti da Tvoja nutrina jest Tvoja vanjština. Ti doslovno jesi druga osoba, stablo, oblak, nebo, čvrsto tlo, te mjesec i zvijezde. Ti si cijelo tijelo koje se pojavilo u ovom ogromnom kozmičkom prostranstvu, sasvim sjedinjen sa svime i ovisan o svemu kako bi opstao kao vlastiti Život, no ipak si i zadivljujuće samostalan pojedinac, sasvim slobodan kretati se u bilo kojem smjeru koji odabereš. Uz pomoć tih jednostavnih sredstava spoznaješ svoju Zbiljnost. Stvaralački iskon zbiljnosti očituje se u Tebi kao Ti sam.

Tvoje prvo obličje pojavilo se kao prva oplođena stanica poznata kao Srce. Bila je to iskra Života nastala iz muško/ženskog jedinstva, iz jedinstva suprotnosti primanja i davanja, tog poticatelja stvaranja, pa je Tvoj duh dobio oblik, a iskon postao vidljiv. Ta jedna jedina stanica ulaz je u apsolutnu stvaralačku zbiljnost, u Majčinski Iskon. Pjesnički iskazano, to je dragulj u lotosu. Ona se rastvorila poput rascvalog cvijeta kao Tvoje suptilno tijelo, kao kretanje energije kroz cijelo Tvoje obličje. I Ona se očitovala kao Tvoja tjelesnost. No dobro, Ti nisi cvijet. Ti si ljudsko biće. Ali ista ta životna ljepota, čudesnost i inteligencija rascvjetavaju se kao Ti sam. I doista, u Tvojem tijelu postoje suptilne strukture koje nalikuju cvjetovima. Dakle, Ti jesi cvijet koji cvjeta u svojem vlastitom vrtu. Opusti se u to. Bez ikakve potrage zamijeti kako se latice tog cvijeta otvaraju iz Tvojeg Srca. Budi u vrhovima latica. Budi u svojoj koži i u svim svojim uobičajenim stanjima. Održavalačka energija struji iz Srca. Ljubavna prāna teče iz hrdaje i sve je zbrinuto svuda uokolo. Sveta rijeka Majka Ganga teče kroz Tebe!

U Jogi nema nikakve potrebe za manipuliranjem tijelom ili energijom u nastojanju da se spozna iskon, u njoj se događa upravo suprotno. Započinjemo sa Srcem koje se osjeća u jednostavnom sudjelovanju u jedinstvu svih suprotnosti. Srce ili hr(i)daja osjeća se kao mjesto na kojem su sve suprotnosti sjedinjene i kao izvorište svih suprotnosti, iz kojega struji životna energija, održavajući fizičko tijelo i sve njegove odnose. Joga započinje i završava našim sudjelovanjem u zbiljnosti. Srce se očituje kao cjelovit Život, kao davanje i primanje Života (hri=primati, da=davati).

Ne postoji nijedan sustav vrijednosti koji je viši od drugog. Opuštanje u jedan od njih omogućuje nam pristup u sve ostale. Svi oni proizlaze iz jedne srčane zbiljnosti. Prisnost s fizičkom stvarnošću glavno je sredstvo. Pokušaj da se obezvrijedi tjelesnost kako bi se spoznalo suptilno ili duhovno Srce sasvim je nepotreban i samo uznemiruje naše Srce i Život. Joga nije svjesno nastojanje da se shvati bilo što. To stvara lažan identitet onoga koji za nečim traga. Ona je predavanje sudjelovanju u onome što već jest istinito. Sasvim smo zbrinuti. Na to se možemo osloniti bilo kada u budućnosti. Samo se strpi, opusti i iscijeli. Ako se pojavi bol, to je iscjeljivanje. Održavalačka energija uvijek struji i ne može nestati u vrhunskoj čudesnosti i inteligenciji svemira, koja je uvijek maksimalno aktivna kako bi Te održala zdravim i sretnim…baš kao što to čini i svaka majka!

Postoji primjerena joga za svakoga, i lako ju je naučiti. Praksa joge skorjena za svakog konkretnog pojedinca dovodi do duboke prisnosti sa svakim vidom Života. Prisnost je poanta, a ne meditacija, ne svjesnost, ne budnost, ne prosvjetljenje, ne spoznaja Boga. No, sve to pojavljuje se spontano, prirodno i nepredvidljivo kao siddhi ili rezultat jogijske prisnosti. S otkrićem pisane riječi i doktrine idealizmi meditacije, prosvjetljenja, Boga i suosjećajnosti postali su apstrakcije. Duhovne vježbe razvijene su kako bi se dosegli ti apstraktni ciljevi izdvojeni iz njihovog jogijskog konteksta. Prije nego što se to dogodilo Joga je bila praktično sredstvo razvijeno u drevnoj kulturi mudrosti (i još uvijek se razvija) kako bi svaka osoba mogla uživati u izravnoj prisnosti sa Zbiljnošću, koja nije ništa drugo doli stvaralačka snaga, obilje, iscjeljenje i obnavljanje.

Naš duhovni rast ovisi o razrješenju istinske potrebe za bliskošću/prisnošću, uključujući spolnu prisnost. Tada spontano i nepredvidljivo tonemo u meditativnu spoznaju stvaralačkog iskona zbiljnosti koji svemu omogućuje opstojnost. Joga je ovladanost žudnjom. Spoznati što je ono što stvarno želiš i kontinuirano se kretati prema tome jest Joga. Tada se pokreće prāna Srca. Prāna je zapravo drugo ime za Srce, ili za pokrete Srca, za strujanje stvaralačke energije iz srčanog stvaralačkog iskona, iz prve stanice Života. Moramo razabrati što su društveno konstruirane želje koje zapravo nisu naše vlastite, kao što je želja za spoznajom Boga, meditacijom ili stimulansima svih vrsta, za lošom hranom i pornografijom, pa se upustiti u sudjelovanje u našoj vlastitoj zbiljnosti. Znam da ljudi to ne razumiju, to je čak nešto što proturječi ustaljenim obrascima. „Prisnost je ono što želimo, a ne prosvjetljenje“, i postoje praktična sredstva ostvarivanja Prisnosti koja Ti stoje nadohvat ruke – Tvoja Joga. Stoga, „prestani tragati, počni živjeti“! Pokreni se, diši i poveži se s nekim tko čini to isto.

Kada se krećemo i dišemo, baza i snaga tijela podiže se unutra prema gore i doslovno bliže Srcu u interakciji sa Srcem, stvaralačkim izvorištem Života. Tada se spontano u svim odnosima u Životu s drugima opredjeljujemo za davanje, služenje drugima i toj stvaralačkoj sili svom svojom snagom i djelovanjem. Snaga koja prima iznutra i izvana jest Joga. Āsana je Hatha-Joga, nedualistična praksa izravne prisnosti, molitva cijelim tijelom u bliskosti sa zbiljnošću koja je jedino stvaralačka, obilna, obnavljajuća, iscjeljujuća. Hatha, „snaga koja prima“ razotkriva hrd, apsolutnu zbiljnost, stvaralački iskon koji se očituje kao vrhunska inteligencija Tvojeg Života. Hrd, riječ slična riječi hatha, znači dakle „davanje i primanje“ iskonske zbiljnosti koja se očituje kao svojstva te zbiljnosti. Ljubav struji. Kretanje, disanje i odnošenje naše su religiozne povlastice. To je potrebno objasniti Svima, te svima onima koje s pravom odbija grub način na koji se Joga danas poučava i prodaje. Mi dopuštamo očitovanje snage jedno drugome. Mi primamo snagu jedno drugoga. Jedino prethodno obećanje dano samome sebi vezano uz vlastito kretanje i disanje to omogućuje. Nema nikakve šanse da ćemo biti osjetljivi za druge ako prethodno nismo osjetljivi prema samima sebi. Morate se svjesno odlučiti da ćete vježbati svoju jogu i upustiti se u odnos s drugima. Naše kretanje i disanje tog Obećanja naša je predanost Srcu i naša ljubav prema Životu, njegovanje našeg vlastitog i Života Svakog drugog čovjeka. Stoga je naša Joga tehnologija ljubavi, a Srce je cjelina.

Hvala Ti, čitatelju, što slušaš Domagoja. On Te neće odvesti stranputicom u Jogi. On je Tvoj prijatelj. Ništa više od prijatelja i ništa manje od prijatelja. Istinski mu je stalo do Tebe i nema nikakvih drugih ciljeva osim da Ti pokloni Jogu koja će Te istinski osnažiti iznutra.

Mark Whitwell,
autor Yoge srca
Fiđi, svibnja 2010.

Tullio Pironti “KNJIGE I UDARCI” Odabir, prijevod i predgovor Suzana Glavaš

Published on by biakova2 komentara

KNJIGE I UDARCI 

Tullio Pironti

S Talijanskog prevela Suzana Glavaš

Roman

Uvez: Meki s klapnama

Br. str: 208

Format: A5

Maloprodajna cijena 110,00 kn (15,00€)

KNJIGE I UDARCI Tullio Pironti

KNJIGE I UDARCI  Tullio Pironti S Talijanskog prevela Suzana Glavaš Roman Uvez: Meki s klapnama Br. str: 208 Format: A5

15,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Tullio Pironti (Napoli, 10. 6. 1937.), knjižar, nakladnik i pisac. Izdavačku djelatnost započinje 1972. reportažnom knjigom La lunga notte dei Fedayn/Duga noć Fedayna novinara Domenica Carratellija, izdanom nedugo nakon pokolja izraelskih atletičara i palestinskih otmičara za vrijeme Olimpijade u Münchenu. Kao nakladnik objavljuje pretežno napuljske pisce i suvremenu svjetsku književnost. Prvi je u Italiji objavio i proslavio se stranim autorima kao što su Don DeLillo, Bret Easton Ellis, Raymond Carver, Naghuib Mahfuz (egipatski Nobelovac), te naš Karlo Štajner. Osobitog odjeka imaju još uvijek njegova izdanja reportažnih knjiga autora kao što su David Yallop, John Cornwell, Philipp Willan, Leopold Ledl, te Richard Hammer, o skandaloznim financijskim malverzacijama Vatikana i o smrti Pape Lucianija. Autor je dvaju vrlo zapaženih autobiografskih romana : Libri e cazzotti/Knjige i udarci (2005) i Il paradiso al primo piano/Raj na prvom katu (2010).
editore@tulliopironti.it

Suzana Glavaš (Zagreb, 22. 3. 1959.), lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu “L’Orientale” u Napulju, znanstvenik i književni prevoditelj s talijanskog i na talijanski. Magistar filoloških znanosti: magistrirala talijanističkom temom Iskustvo i mit u poeziji Umberta Bellintanija, objavljenom u izdanju Hrvatskog filološkog društva Zagreb 1995. godine. Osim analitičkog bavljenja Bellinanijevom poezijom, kojoj je posvetila brojne radove na hrvatskom i talijanskom jeziku, znanstveno se bavi talijanističkim temama te hrvatskotalijanskim književnim odnosima i vezama u rasponu od srednjeg vijeka do suvremenosti. Dosta radova posvetila je i proučavanju starijih i suvremenih talijanskih i hrvatskih židovskih autora i djela.

sglavass@libero.it

“Bili smo na groblju u Zagrebu, i stajali pred grobom Sonje Štajner. Jovine je počeo fotografirati. Bio sam potresen Štajnerovom pričom i obraćao sam mu se ljubazno. Razumijevali smo se pokretima. Taj me čovjek uspijevao raznježiti, groblje i hladan i siv dan polučili su u meni osjećaj tjeskobe. Jovine je frenetično snimao fotografskim aparatom, sa svih strana, i priča koju je ispričao pisac, nije ga se uopće doimala. Štajner je iskazao veliko strpljenje, no Jovine je htio još više. U početku je i on bio strpljiv, no kasnije je postao osoran jer se nije zadovoljavao time da snima tog čovjeka bez suza na grobu svoje žene. Htio je da se ovaj rasplače i pokaže svoje očajanje. Takvu si je reportažu naime Jovine bio zamislio; ta nije valjda bio doputovao čak do Zagreba, na neko groblje, da bi fotografirao čovjeka bez izraza boli na licu. Na napuljskom dijalektu, na francuskom i jezikom pokreta dao je Štajneru na znanje što zapravo od njega traži. Htio je da se ovaj svine nad ženin grob i zaplače, htio je suze i očajanje. Čovjek je isprva tome odolijevao, te pokazao da više ne može zaplakati, da mu se bol skamenila u utrobi, no Jovine je bio uporan. Na koncu je Štajner posustao. Za njega se taj susret bio pretvorio u mučenje, i možda je upravo zbog tog mučnog osjećaja koji je u njemu pobuđivao talijanski fotograf, briznuo u plač. Plakao je ispred objektiva, plakao je na ženinu grobu, i ja sam vidio zadovoljno Jovineovo lice.”

HORACIJE U DUBROVAČKOM PJESNIŠTVU 18. I 19. STOLJEĆA Vladimir Vratović

Published on by biakovaKomentiraj
HORACIJE U DUBROVAČKOM PJESNIŠTVU pr naslovnica

HORACIJE U DUBROVAČKOM PJESNIŠTVU 18. i 19. STOLJEĆA

Vladimir Vratović

(Isječak iz povijesti hrvatskog latinizma)

Uvez: Tvrdi

Br. str: 192

Format: B5

Maloprodajna cijena 150,00 kn (20,00€)

HORACIJE U DUBROVAČKOM PJESNIŠTVU 18. i 19. STOLJEĆA Vladimir Vratović

HORACIJE U DUBROVAČKOM PJESNIŠTVU 18. i 19. STOLJEĆA Vladimir Vratović (Isječak iz povijesti hrvatskog latinizma) Uvez: Tvrdi Br. str: 192 Format: B5

20,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Knjiga Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća, koju držite u rukama, doktorska je radnja prof. Vratovića. Već je bila objavljena u Radu JAZU 357, Zagreb, 1971. Sad se pojavljuje kao samostalna knjiga i bit će dostupnija široj čitalačkoj publici.

I. B. B.

HRVATSKI ISCJELITELJI Kata Pranić

Published on by biakova1 komentar
Hrvatski iscjelitelji

HRVATSKI ISCJELITELJI 

Kata Pranić

Uvez: Tvrdi

Br. str: 128

Format: A5

Maloprodajna cijena 130,00 kn (18,00€)

HRVATSKI ISCJELITELJI Kata Pranić

HRVATSKI ISCJELITELJI  Kata Pranić Uvez: Tvrdi Br. str: 128 Format: A5

18,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Putovanja u djela, opus i život iscjelitelja do danas nisu proučeni. S velikom radošću objavljujemo knjigu o čudesnim ljudima našeg Vremena koja pruža uvid u neke osnove i nudi praktične i otvorene upute kao dar svakom čovjeku na temelju onoga što jest.

Matrica svakog prirodnog neinvazivnog liječenja koja služi za mentalni i emotivni poticaj je vrsta iscjeljivanja. Ova drugačija vrsta življenja čini čovjeka novim i premješta ga u druge sfere. Dva su čovjekova puta; radost i li tuga, dvije realnosti, a odluka je o nama.

Uvjereni smo da će ova knjiga pomoći novim generacijama koje žive pod stresom, stalnim udarcima nesreća, bolesti, neuspjelih brakova, siromaštvu, da nađu izlaz iz svoje naoko beznadne situacije.

Otvorena srca nudimo trajno rješenje za danas, sutra i budućnost.

iz pogovora Slavice Šarović

SLOVENSKA ČITANKA Mate Šimundić

Published on by biakovaKomentiraj
mate simundic naslovnica

SLOVENSKA ČITANKA 

Mate Šimundić

Proza i poezija 20. stoljeća, izbor i prijevod Mate Šimundić

Uvez: Tvrdi

Br. str: 320

Format: B5

Maloprodajna cijena 150,00 kn (20,00 €)

SLOVENSKA ČITANKA Mate Šimundić

SLOVENSKA ČITANKA  Mate Šimundić Proza i poezija 20. stoljeća, izbor i prijevod Mate Šimundić Uvez: Tvrdi Br. str: 320 Format: B5

20,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Izbor iz slovenske književnosti druge polovice 20. stoljeća

Mate Šimundić (1928. – 1998.) kontinuirano je pratio zbivanja u slovenskoj književnosti od svoga dolaska na Pedagošku akademiju u Mariboru 1966. pa do svoje smrti u Radencima 1998. godine.

Prijevode slovenskih autora objavljivao je između ostaloga u uglednim hrvatskim časopisima čiji su izdavači bili JAZU (danas HAZU) i Matica hrvatska. Ovaj izbor Šimundićevih prijevoda slovenskih pisaca i pjesnika objavljen je u časopisima: Forum, JAZU (danas HAZU), Zagreb, Mogućnosti, Matica hrvatska, Split, Zadraska revija, Matica hrvatska, Zadar i Hrvatska obzorja, Matica hrvatska, Split.

Ako prihvatimo da su ti časopisi izlazili redovito, kako slijede brojevi izlaženja, onda bi prvi objavljeni prijevodi bili u Zadarskoj reviji, br. 5, 1970., zatim Forumu, br. 7-8, 1970., Mogućnostima, br. 9, 1970., Forumu, br. 4-5, 1971., Zadarskoj reviji, br. 1, 1982., Forumu, 4-5, 1985., Hrvatskim obzorjima, br. 1 i 4, 1995., te br. 3, 1996.

Zadarska revija, br. 5, 1970. donosi prije prijevoda tekst prof. Šimundića naslovljen Kratak osvrt na suvremeno slovensko pjesništvo (472. – 475.), potom slijedi prijevod 22 pjesme desetorice autora: France Filipič (2 pjesme), Lojze Krakar (2 pjesme), Kajetan Kovič (4 pjesme), Tone Pavček (2 pjesme), Ciril Zlobec (2 pjesme), Alenka Glazer (3 pjesme), Tone Kuntner (2 pjesme), Tone Plan (3 pjesme), Pavel Lužan (1 pjesma), Vladimir A. Gajšek (1 pjesma – U znaku vage, I. – VI.).

Iste godine Forum donosi Matin tekst Lojze Krakar (Forum, br. 7 – 8, 1970., 214. – 216.) te prijevod njegovih 25 pjesama (str. 217. – 232.).

I napokon 1970. najopsežnije je predstavljena slovenska književnost u splitskim Mogućnostima, br. 9, 1970., 929. – 1114.). Tu su prozni i pjesnički ostvaraji. Prvi dio predstavlja prozu Lojza Kovačiča, Alojza Rebule, Ivanke Hergold, Antona Ingoliča, Saše Vuge, Albina Šivica, Pavela Zidara, Kristine Brenkove, Ele Peroci, Svetlane Makarovič (drama) i Ervina Fritza. Prijevode su načinili Mate Šimundić, Milivoj Slaviček, Mila Vlašić-Gvozdić i Vatroslav Kalenić. Mate je preveo ove autore: Lojze Kovačič, Dječak i smrt (odlomak iz romana), Ivanka Hergold, Prazna kuća, Anton Ingolič, Nekrolog zakašnjeloj ljubavi, Saša Vuga, Pačići po rijeci plivaju, Albin Šivic, Dugo je ljeto, Pavle Zidar, Sifilis i Svetlana Makarovič, Vrbov momak (dramski tekst).

Druga cjelina je naslovljena Suvremeni slovenski pjesnici i prevedeni su ovi autori: Edvard Kocbek, France Filipič, Svetlana Makarovič, Ivan Minatti, Alenka Glazer, Kajetan Kovič, Ela Peroci, Lojze Krakar, Janez Menart, Veno Taufer, Ciril Zlobec, Jože Olaj, Jože Uvodič, Ada Škerl, Saša Vegri, Dane Zajc, Katja Spur, Marijan Stancav, Gregor Strniša, Tomaž Salamun, Braco Rotar, Tone Kuntner, Neža Maurer, Mila Kočičeva, Vladimir A. Gajšek. Pjesme su preveli: Radoslav Dabo, Mate Šimundić i Mila Vlašić-Gvozdić. Šimundić je preveo pjesme ovih autora: France Filipič (2 pjesme), Ivan Minatti (1 pjesma), Alenka Glazer (3 pjesme), Lojze Krakar (4 pjesme), Tone Kuntner (2 pjesme), Vladimir A. Gajšek (1 pjesma), što ukupno čini 13 pjesama od 6 pjesnika.

Treća cjelina donosi tri rasprave o slovenskoj književnosti iz pera slovenskih autora, koje je na hrvatski preveo Mate Šimundić. Dvije su Janka Kosa, Poglavlje o humanizmu i Nove težnje u slovenskom pripovjedalaštvu, te treća Tarasa Kermaunera, Humanistička rezignacija.

Nije naodmet spomenuti tko su u to vrijeme bili urednici i članovi uredništava navedenih časopisa.

Zadarsku reviju 1970. uređuju Ivan Aralica, Dinko Foretić i Ante Franić (odgovorni urednik).

Forum uređuje Marijan Matković (glavni i odgovorni urednik) u vrijeme Šimundićeva objavljivanja prijevoda slovenskih pjesnika (1970. do 1986.). Tajnik uredništva 1970. i 1971. je Ivan Krolo, a 1985. Ivan Pandžić.

Mogućnosti uređuju Živko Jeličić (odgovorni urednik) i članovi šireg uredništva: Ivan Aralica (Zadar), Nedjeljko Fabrio (Rijeka), Ivo Petrinović (Split), Petar Šegedin (Zagreb), Feđa Šehović (Dubrovnik). No, ovaj broj u kojemu je izbor slovenske književnosti uredili su: Branko Bavčević, Cvito Fisković, Živko Jeličić, Ante Sviličić i Mate Šimundić. Čini se da je prof. Šimundić bio nositelj čitavog projekta predstavljanja slovenske književnosti u tom broju Mogućnosti. Nije mi do nagađnja, već bi bilo dobro čuti o pripremi toga broja mišljenja još živućih članova uredništva, a možda i prelistati arhiv časopisa.

Ovom ciklusu predstavljanja slovenske književnosti 1970. treba pridružiti Matin prilog u Akademijinu časopisu Forumu 1971. gdje objavljuje ogled o Vladimiru Gajšeku: Uz pjesme Vladimira Gajšeka (801. – 804.), te prijevod njegovih 15 pjesama (Forum, 4-5, 1971., str. 805. – 820.).

Dakle, Mate je tijekom 1970. i 1971. sudjelovao u pripremanju, uređivanju i objavljivanju slovenskih autora u Hrvatskoj u tri hrvatska ugledna časopisa: Forumu, Mogućnostima i Zadarskoj reviji čiji su izdavači JAZU (danas HAZU) i Matica hrvatska.

Poslije 1971. Matom se bavila politika i vjerojatno je to razlog da pauzira desetak godina kad nam ponovo predstavlja slovensku poeziju u Zadarskoj reviji, br. 1,1982. Tu je Napomena o suvremenoj slovenskoj poeziji (27. – 28.) te bio-bibliografije o dva slovenska pjesnika: Lojze Krakar (29. – 32.) i France Forstnerič (62. – 63.). Pjesme Lojza Krakara prevelo je nekoliko prevoditelja, a Mate je preveo dvije pjesme.

Tri godine kasnije, u Forumu 1985. predstavlja pjesnika Danu Zajca s 20 prevedenih pjesama (izbor iz zbirke Gruda pepela, Forum, 4-5, 1985., 900. – 921.)

Treći je ciklus Matina predstavljanja slovenske poezije nastao u devedesetim godinama 20. stoljeća, a prijevode je objavio u splitskim Hrvatskim obzorjima. Tada Mate prelazi na svoj pravopisni izbor koji kolokvijalno imenujemo „korienski pravopis“. U tome vremenu uz slovenske autore prevodi i bugarske, poljske i mađarske pjesnike. Od slovenskih pjesnika prevodi Tonu Kuntnera (8 pjesama) s kratkim osvrtom o pjesniku Bilježka o Tonetu Kuntneru (Hrvatska obzorja, 3(1995), 1, 30.), Miroslava Slanu (5 pjesama) s Bilježkom o pjesniku (Hrvatska obzorja, 3(1995), 4, 817. – 824.), te Janka Čara, Bosno kad ćeš iz praha ustati? (8 pjesama) s osvrtom o pjesniku naslovljenim Janko Čar (Hrvatska obzorja, 4(1996), 3, 537. – 542.)

Iako je Šimundić bio prisutan svojim prijevodima slovenskih autora u hrvatskoj javnosti, nisam naišao da se itko u Hrvatskoj poziva na njega, a kako kataloška obrada časopisne građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu do sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća nije cjelovito obrađena, to nisam našao u katalogu NSK-a Matine prijevode objavljene u starijim časopisim, već samo što je objavio u Hrvatskim obzorjima.

Prijevodi koje imate pred sobom zaslužuju višestranu pažnju. Ipak ću se osvrnuti samo na pitanja leksika i pravopisa.

Leksik koji koristi Mate u svojim prijevodima dosta je bogat i bazira se na štakavskom supstratu njegova zavičaja, zapadnih sela Imotske krajine, posebno sela Lovreća i Opanaka. Tako ćemo naći riječi mašklin (trnokop, pijuk), sedmica (tjedan), očenaši (krunica) i sl. Koristi oblik šta upitne zamjenice, a ne što. No, u objavljenim tekstovima u istom časopisu ipak ima dosta kolebanja, što pretpostavljam da sve Matine tekstove nije pregledavao isti lektor, te je negdje provedena lektura, a negdje je ostajao Matin predložak.

Često rabi kratke oblike množine imenica, posebno u prijevodu pjesama: dlani (dlanovi), grozdi (grozdovi), krovâ (krovova), ključe (ključeve)…

Pitanja pravopisa redovito su u našim prilikama vezana uz uredništva i lektore u uredništvima, te o Matinu pravopisu do devedesetih godina ne možemo govoriti kao njegovom izboru, već vladajućem izboru u određenom vremenu i prostoru. Tako u tekstovima do devedesetih surećemo Evropa, evropski, a u posljednjim prijevodima poslije devedesetih Europa, europski. Pisanje malog i velikoga slova za imenicu bog i Bog, pridjev božji i Božji, također je uvjetovan prevladavajućim pravopisnim odlukama, a ne po izboru autora, odnosno prevoditelja. I napokon od devedesetih Mate izabire „korienski pravopis“ pa imamo: zviezde, biele ovce, ustrieljen, svjetski kongres gluhoniemih, Englezka, Francuzka, „tko sruši bielca / u skoku preko Neretve“ (Janko Čar, 43). Mate izabire sada rastavljeno pisanje negacije uz glagol biti te imamo: ni je, ni smo. Isto tako u tim tekstovima, ne znam čijom zaslugom, na nekoliko mjesta imamo stara pavopisna pravila i nova Matina. I to sam ostavio (vidi Miroslav Slana, Ljubav bijelih plahta, str. 129.)

Kako mi je prof. Šimundić napomenuo 1996. da njegov tekst, koji sam trebao prirediti za zbornik o zdravstvu u Lovrećkom kraju, ništa ne mijenjam jer je pisan „korienski“ i da on taj pravopis sada primjenjuje, to mi je podsjetnik da u ovome slučaju nisam mogao ni smio činiti zahvate u tekst, te sam prenio tekstove kako su objavljeni u pojedinome časopisu. Tako nam se pokazuje da je ovaj Matin izbor pravopisno neujednačen, ali to je jedino što mi je ostalo iz poštovanja prema autoru i vremenima kad su tekstovi nastajali. Dobro je vidjeti presjek nastajanja tekstova i pravopisnih mijena.

Prepjevi ili prijevodi

Matini prijevodi više od stotinu pjesama zaslužuju posebnu analizu sa stajališta prevodilačke teorije pjesničkih ostvarenja. Je li Mate prevodio ili prepjevavao slovenske autore nije jednostavno odgovoriti na prvi mah. O tome će biti govora na drugom mjestu i u drugoj knjizi, a ovdje bih naglasio da je Mate nastojao slovenske riječi slavenskih korijena pohrvatiti hrvatskim riječima istog korjena, pa makar posegnuo u hrvatske zastarjelice, dijalektizme, zavičajni govor i sl.

Zašto sam dao naslov Slovenska čitanka? Stoga jer nije prikladno ove prigodne izbore za časopise nasloviti ni Izbor, a još manje Antologija. To je zbirka Šimundićevih objavljenih prijevoda u hrvatskim časopisima koji

su imali nakanu da nas obavijeste o književnom stvaralaštvu u Sloveniji od pedesetih godina prošlog stoljeća, te takvim izborima odgovara naziv čitanka gdje možemo naći odabrana štiva, pjesme ili odlomke romana i pripovjedaka, iz kojih se možemo informirati o književnosti određenog vremena i sredine.

II.

Priređujući ovaj svezak Šimundićevih prijevoda susreo sam se s mnogim tehničkim problemima koje nisam u cjelini mogao razriješiti.

Hrvatske knjižnice, pa i NSK-a nemaju sva djela slovenskih autora koja nam je predstavio u prijevodu prof. Šimundić, te nisam mogao pogledati izvornik pri priređivanju ove knjige. Isti je slučaj i s časopisima i novinama. Kako često nije praksa urednika časopisa da od prevoditelja traže i podatke iz kojega je djela ili časopisa preuzeo određenu pjesmu, pripovjetku i sl., to je sada teško rekonstruirati izvor koji je korišten, pa ako negdje u objavljenom prijevodu imamo nedoumica oko prijevoda, to ne možemo lako provjeriti. Meni se konkretno ispriječio jedan priličan problem koji nisam uspio riješiti uz pomoć svih kataloga, elektronskih informacija na mreži, a i nekolicine prijatelja iz Slovenije. Mate je u izbor pjesnika uvrstio autora Tonu Plana s nekoliko pjesama, a danas (koliko sam mogao provjeriti) tog pjesnika nema u slovenskim pregledima, pa ni u katalogu slovenskih knjižnica. Pronašao sam u mariborskom časopisu Dialogi navedene pjesme i još nekolicinu koje su objavljene 1969. i 1970. Je li se autor i poslije javljao i je li objavio koju zbirku pjesama, to nisam pronašao. Je li to ime pseudonim nekog od postojećih slovenskih pjesnika, nisam mogao dokučiti. Prof. Šimundić pjesnika Plana uvršćuje u mlađu generaciju (v. str. 14), tj. bio je ispod 30 godina 1970. U ovom izboru njegove su pjesme na str. 127. – 128.

Da bi knjiga bila pristupačnija, nastojao sam ovim prijevodima dodati kratke bio-bibliografske podatke o autorima, prevoditelju i uredncima. Suzdržavao sam se od navođenja svih naslova djela predstavljenih autora jer bih time opteretio ove kratke prikaze, posebno ako bih navodio sve objavljene knjige kojih pojedini autori imaju po nekoliko desetaka.

Nadam se da će ova knjiga pobuditi među našom čitalačkom publikom interes za stvaralaštvo slovenskih književnika i pjesnika, a u stručnim krugovima potaknuti pitanja o prevođenju, ali i iznijeti na vidjelo rad uglednog jezikoslovca koji je u našoj sredini malo poznat u odnosu na djelo koje je za sobom ostavio, a još manje poznat kao prevoditelj

Dužan sam prema prevoditelju i čitateljima reći i nekoliko riječi o postupku pri priređivanju ove knjige.

Građu sam razvrstao u nekoliko cjelina.

Prvi dio obuhvaća Šimundićeve autorske radove o slovenskoj književnosti i pojedinim autorima. Tekstovi su pisani prigodno i opsegovno neujednačeno, već prema potrebi, kako je zahtijevao časopis u kojemu je predstavljao slovensku književnost. Tako imamo dva teksta o slovenskoj poeziji koji su objavljeni u Zadarskoj reviji 1970. i 1982., te osam tekstova o sedmorici slovenskih pjesnika, koje sam poredao po abecednom redu, a to su: Janko Čar, France Forstnerič, Vladimir Gajšek, Lojze Krakar (dva teksta), Tone Kuntner, Miroslav Slana, Dane Zajc.

Drugi dio obuhvaća Šimundićeve prijevode pjesama odabranih autora. Tu sam izabrao abecedni poredak autora bez obzira na starosnu dob ili nastanak pjesama. Neki su pjesnici predstavljeni u dva časopisa, te sam sve njihove pjesme poredao po vremenu objavljivanja u pojedinom časopisu. Poredak samih pjesama slijedi raspored pjesama u časopisu. Tu je zastupljeno 15 pjesnika (Janko Čar, France Filipič, France Forstnerič, Vladimir A. Gajšek, Alenka Glazer, Kajetan Kovič, Lojze Krakar, Tone Kuntner, Pavel Lužan, Ivan Minatti, Tone Pavček, Tone Plan, Miroslav Slana, Dane Zajc, Ciril Zlobec) sa 127 pjesama. Prema broju pjesama najzastupljenija su ova trojica: Lojze Krakar (32 pjesme), Vladimir Gajšek (22 pjesme) i Dane Zajc (20 pjesama). U Forumu je objavljeno 59 pjesama od trojice autora (Vladimir Gajšek, Lojze Krakar, Dane Zajc), u Zadarskoj reviji 33 pjesme od 11 autora, u Hrvatskim obzorjima 21 pjesma od trojice autora, te u Mogućnostima 14 pjesama od šest autora.

Treći dio obuhvaća prijevode proznih tekstova i dramu i sve je objavljeno u splitskim Mogućnostima. Poredak autora zadržan je kao u časopisu. Zastupljeni su ovi književnici: Lojze Kovačič, Ivana Hergold, Anton Ingolič, Saša Vuga, Albin Šivic, Pavle Zidar, te dramski tekst Svetlane Makarovič.

Četvrti dio ima tri teksta, a naslovio sam ga Filozofske i književno-teorijske rasprave. Tu je prof. Šimundić preveo dva teksta Janka Kosa, Poglavlje o humanizmu i Nove težnje u slovenskom pripovjedalaštvu, te tekst Tarasa Kermaunera, Humanistička rezignacija (Razmišljanja o prvim knjigama pjesama Kajetana Koviča, o Pjesmama četvorice i Preranom danu).

Tu su još, kako je naprijed zapisano, kratke biografije zastupljenih autora kao i biografije prevoditelja i urednikā, te kazalo imena.

Ivan Bekavac Basić

MUZA IZVAN GETA Darija Žilić

Published on by biakovaKomentiraj
Darija Žilić

MUZA IZVAN GETA 

Darija Žilić

Nagrada Julije Benešić, 2010.

Uvez: Tvrdi

Br. str: 236

Format: A5

Maloprodajna cijena 150,00 kn (20,00€)

MUZA IZVAN GETA – Darija Žilić

MUZA IZVAN GETA  Darija Žilić Nagrada Julije Benešić, 2010. Uvez: Tvrdi Br. str: 236 Format: A5

20,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

U oba dijela knjige Muza izvan geta vidljivo je da autorica poznaje i prati suvremenu hrvatsku, ali i srpsku i bosanskohercegovačku, pa i svjetsku književnost, a raspolaže i dobrim poznavanjem suvremene književne teorije. Piše jasno i pregledno, s određenim tonom objektivističke suzdržanosti. Treba istaknuti da bira tematiku koja je u središtu suvremenog zanimanja i šire javnosti, a njezini kratki zapisi nisu pretenciozni i ne žele upućivati na bilo kakva rješenja, nego su tek suptilni dojmovi osobnog iskustva koje se ograničuje na neke detalje kakvi jedino mogu potaknuti i dalje razmišljanje. Smisao za izbor tih detalja i književni način njihove obrade najveća je njihova odlika.A u kritikama autorica uspijeva zadržati onaj oblik i smisao koji se danas tako često gubi u medijskim apologijama, polemikama i reklamama, a sastoji se u tome da se ukratko opiše “o čemu se u knjizi zapravo radi” te kojem ona žanru i zašto pripada, da se na kraju izreče neki kritički sud o književnoj vrijednosti koja se danas tako lako gubi u trenutnim raspravama o posve drugim pitanjima.

U Zagrebu, 22. srpnja 2010.

Akademik Milivoj Solar

STROSSMAYER-MILINOVIĆ (njihov zajednički rad na uniji)

Published on by biakova1 komentar
Strossmayer - Milinović

STROSSMAYER – MILINOVIĆ

(njihov zajednički rad na uniji)

Žarko Maretić

Uvez: Tvrdi

Br. str: 188

Format: A5

Maloprodajna cijena 110,00 kn (15,00 €)

STROSSMAYER – MILINOVIĆ

STROSSMAYER – MILINOVIĆ (njihov zajednički rad na uniji) Žarko Maretić Uvez: Tvrdi Br. str: 188 Format: A5

15,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Knjiga Strossmayer – Milinović (njihov zajednički rad na uniji) fra Žarka Maretića nastala je na temelju arhivske građe, uglavnom pisama fra Šimuna Milinovića J. J. Strossmayeru koja se čuvaju u Arhivu HAZU u Zagrebu; uvodi nas u svijet zbivanja s kraja 19. i prvih godina 20. st. na našim prostorima. Iako je knjiga prvenstveno posvećena Strossmayerovu i Milinovićevu radu na uniji, tj. ujedinjenju pravoslavnih s katolicima, u njoj možemo pratiti i diplomatske igre.
Fra Šimun Milinović (1835. – 1910.), barski nadbiskup od 1886. do smrti 1910. sav se predao svom pastirskom pozivu. Držao je da će obnovom liturgije na staroslavenskom jeziku u svojoj nadbiskupiji učiniti prvi i bitan korak u približavanju dviju Crkava. Vrhunac toga nastojanja bilo je tiskanje staroslavenskog misala 1893. koji je priredio Dragutin Parčić i uvođenje slavljenja sv. mise na staroslavenskom u barskoj nadbiskupiji.
Drugi glavni Milinovićev zadatak bio je osigurati barskoj nadbiskupiji vjerske objekte – crkve i župne kuće, te vlastiti svećenički podmladak. U tom razdoblju nastaje, zbog različitih političkih interesa veliki problem početkom 20. st. poslije objavljivanja Apostolskog pisma Slavorum gentem pape Leona XIII. 1. kolovoza 1901., poznat u povijesnoj literaturi kao Svetojeronimska afera kad talijanska, austro-ugarska i crnogorska diplomacija ne prihvaća da se zavod u Rimu zove hrvatskim imenom. U tom kontekstu se Milinović našao u neugodnu položaju. Njemu je primarno bilo da se mogu i njegovi bogoslovi koji bi studirali u Rimu smjestiti u hrvatskom zavodu, dok je crnogorska država tražila da zavod u svom imenu ima uz hrvatsko i srpsko ime, a na zavod su pravo polagale i Italija i Austro-ugarska. U tom spletu okolnosti zahladnjeli su odnosi Strossmayera i Milinovića. Milinović je u to vrijeme ostao samo u pismenoj vezi s Tadijom Smičiklasom u Banskoj Hrvatskoj, kako možemo vidjeti iz očuvane arhivske građe.
Fra Žarko nas nenametljivo vodi kroz dostupnu arhivsku građu i daje dokumentima da govore. Stoga knjigu preporučujemo svima koje interesira crkvena i građanska povijest hrvatska i susjednih nam naroda.

(I. B. B.)

Poveznica:

https://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2136&Itemid=53

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=125914

ŽUPA GOSPE OD ZDRAVLJA U DUBRAVI KOD ŠIBENIKA Hrastovi čuvaju dubravske bunje vjere

Guido Morselli RASPRŠENJE LJUDSKOG RODA preveo i uredio: Viktor Tadić

Published on by biakovaKomentiraj
raspršenje ljudskog roda

RASPRŠENJE LJUDSKOG RODA (Dissipatio Humani Generis)

Guido Morselli

Preveo i uredio s talijanskog Viktor Tadić

Roman

Uvez: Tvrdi

Br. str: 162

Format: A5

Maloprodajna cijena 150,00 kn (20,00€)

RASPRŠENJE LJUDSKOG RODA Guido Morselli

RASPRŠENJE LJUDSKOG RODA (Dissipatio Humani Generis) Guido Morselli Preveo i uredio s talijanskog Viktor Tadić Roman Uvez: Tvrdi Br. str: 162 Format: A5

20,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Kultura svakog pojedinca – kaže Morselli – vezana je uvijek uz djelovanje, uz akciju, u protivnom, nije riječ o kulturi. Učen čovjek nije onaj tko zna, nego onaj tko uči, a učen, mada ne i savršen erudit, jest čovjek koji osjeća dužnost svakodnevno hraniti vlastiti duh, u kakvim god se životnim uvjetima i prilikama našao.

Morselli je bio lucidan, inteligentan, narcisoidan i hipohondar, baš kao i protagonist ovog njegova romana. Mogu se samo naslućivati razlozi zbog kojih su talijanski književni kritičari i izdavački moguli izbjegavali preporučiti i tiskati njegova djela, na koja su gledali s filigranskim, tankoćutnim nepovjerenjem. Za Morsellija bi se moglo kazati da je primjer tzv. „post mortem“ književnika. Postao je priznat i poznat tek kada je na tragičan način pronašao utočište na groblju. Čovjek koji je odabrao smrt kao odgovor na mnoga pitanja, nakon koje će mu početi objavljivati djela. O mrtivima nikad, ništa loše!

Cijeli svoj život (pa i djelo) sumirao je sam, iskreno i fatalistički dosljedno, u svega nekoliko redaka: „Sve je beskorisno. Radio sam, no, bez ikada, ikakvog rezultata; ljenčario sam, i moj se život odvijao na isti način. Molio sam, nisam ništa polučio; psovao sam, nisam postigao ništa. Bio sam egoist do te mjere da zaboravim na postojanje drugih; ništa se nije promijenilo, ni u meni, ni oko mene. Učinio sam nešto malo dobroga, nije mi bilo uzvraćeno; činio sam i zlo, nisam bio kažnjen. Sve je jednako beskorisno“. („Dnevnik“, Adelphi, 1988., – Svezak XIII, od 6. studenoga 1959).

Viktor Tadić

Latinski u Hrvatskom kontekstu

Published on by biakovaKomentiraj
Vladimir Vratović

LATINSKI U HRVATSKOM KONTEKSTU

Vladimir Vratović

Korice: Meki uvez

Br. str: 105

Format: A5

Maloprodajna cijena: 14,00 €

LATINSKI U HRVATSKOM KONTEKSTU

Uvez: Meki Br. str: 120 Format: A5

14,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Vladimir Vratović
LATINSKI U HRVATSKOM KONTEKSTU

Knjiga jezičnih savjeta sveučilišnog profesora Vladimira Vratovića nastala kao jezični savjeti koje je izgovorio na I. programu Hrvatskog radija, tijekom devedesetih godina 20. st. i proteklih nekoliko godina 21. st. Prof. Vratović, klasični filolog, upustio se u strpljivo praćenje i prikupljanje vrlo čestih riječi porijeklom iz klasičnih jezika (grčkog i latinskog), ali i iz suvremenog grčkog i francuskog kad je riječ o nogometnim klubovima koje često obični govornici, ali i spikeri krivo izgovaraju…
Nadamo se da će ova knjiga jezičnih savjeta dobro doći svima: profesionalcima – spikerima, profesorima i učiteljima, političarima, ali i učenicima da već od malih nogu usvajaju pravilno izgovaranje i pisanje pojedinih riječi, fraza i izraza poteklih iz klasičnih jezika.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Vratovi%C4%87

http://www.matica.hr/vijenac/362/latinski-jezik-stoljetni-suputnik-hrvatskoga-5096/