Oznaka: biakova

ŽIVOT MEĐU KORICAMA Lada Žigo Španić

Published on by biakovaKomentiraj

ŽIVOT MEĐU KORICAMA

Lada Žigo Španić

(Eseji, Kritike)

Urednica: Zorka Jekić

Recenzenti: Davor Šalat i Lidija Dujić

Korektura: Dunja Tokić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 252 str.

ISBN: 978-953-8375-56-9

ŽIVOT MEĐU KORICAMA Lada Žigo Španić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 252 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8375-56-9

29,40 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

DUBOKI ZARON U SVIJET KNJIGE

Lada Žigo Španić svestrana je književnica i, u prošlosti, dugogodišnja novinarka, koja se osobito istaknula svojim proznim knjigama, mnoštvom eseja i književnih kritika, koje objavljuje u najvažnijim domaćim književnim časopisima te znalačkim vođenjem intrigantnih književnih tribina i predstavljanja. Dosad je objavila sedam proznih knjiga – Ljudi i novinari, Babetine, Rulet, Iscjelitelj, Noć ruskog ruleta, Živote, samo teci i Punom parom u Europsku uniju. Za roman Rulet dobila je Nagradu Europske unije za književnost, knjiga je prevedena na više jezika i imala je odličnu recepciju u više europskih zemalja. Svojim romanima i kratkim pričama bila je u najužim izborima za nekoliko važnih hrvatskih nagrada za prozu. U svojim proznim tekstovima Lada Žigo Španić, i pod dojmom nekadašnje novinarske prakse i otrežnjujućih socijalnih i psiholoških uvida, vrlo se izravno i kritički suočava s aktualnim društvenim problemima kao što su novinarski senzacionalizam (Ljudi i novinari), radikalni feminizam (Babetine), trend duhovnih iscjelitelja (Iscjelitelj), poslijeratna Hrvatska (Rulet), drama očajnika koji se nisu snašli u kapitalizmu (Noć ruskog ruleta) i depresija (Živote, samo teci). Uz to što je spisateljica proze, ona je na domaćoj književnoj sceni intenzivno percipirana i kao ona koja u prvome redu esejističkim diskursom izrazito upućeno i ažurno reflektira o novim knjigama različitih žanrova i o raznovrsnim pitanjima koja one provociraju – od estetičkih i spoznajno-filozofskih do etičkih i društvenih. Time je razvila osobit diskurzivni izričaj. On u sebi objedinjuje esejističke i književnokritičke karakteristike, čak i dubinske filozofske i iskustvene spoznaje o književnim djelima te iznimno složenom, često negativnom i destruktivnom, društvenom kontekstu koji ih okružuje, ali istodobno biva i dio same njihove homogenije ili heterogenije strukture.

Autorica svoje živopisne eseje, odnosno književne kritike, oblikuje vještom kombinacijom književnog i filozofijskog pristupa, jer prodire ne samo u literarne sastavnice djela, nego dubinski ulazi i u esencijalne probleme, smještava ih u prostor i vrijeme u težnji za filozofijskim sažimanjem bitnih tema i dilema. Za njezine kritike najkarakterističnija je spoznajna pustolovnost kojom zalazi u slojevitu fenomenologiju knjige, uvijek povezanu sa životom, pa njezine kritike razbijaju bilo koje ustaljene okvire i prelaze u živopisne eseje. Autorica estetski doživljaj knjige stavlja u širok društveni, kulturološki i psihološki kontekst našega vremena. Stoga su ti tekstovi sadržajno osebujni, bez ikakve teorijske pretencioznosti koja bi knjigu udaljila od njezina vlastitog sadržaja. Takvi njezini eseji i kritike, nadalje, čitaju se gotovo kao proza koja je puna, ne samo književnih i filozofijskih, nego i socioloških, čak i antropoloških pristupa. Što se tiče stila pisanja, za autoricu je i kritika neka vrsta „umjetnosti o umjetnosti“ (na tragu A. G. Matoša), jer doživljaj djela i sama pretače u profinjeno napisane tekstove u estetskom ruhu te tako od književnih analiza stvara zaigranu misaono-poetsku strukturu, neku vrstu umjetničke arabeske. I u kritikama i esejima autorica se, dakle, ističe i kao spisateljica. Sve to, dakle, znači i da su i same književne kritike koje Lada Žigo Španić posvećuje nekoj konkretnoj knjizi, oblikovane esejistički i živopisno, bez zamornoga znanstvenog aparata, ali i bez fluidnoga impresionizma, koji bi knjigu stavljao samo u kontekst subjektivnih doživljaja. Sve se spomenute karakteristike autoričinih eseja i književnih kritika očituju i u rukopisu njezine opsežne knjige pod naslovom Život među koricama, a koja okuplja četrdesetak opsežnijih tekstova objavljivanih u raznim književnim listovima i časopisima (Vijenac, Kolo, Poezija, Kaj, Stav itd.) u zadnjih desetak godina. Knjiga se sastoji od tri dijela, što pokazuje autoričinu široku tematsku lepezu – od proučavanja raznih domaćih i svjetskih književnih i kulturoloških fenomena do analiza proznih i pjesničkih djela naših istaknutih suvremenih autora. Prvi dio U moru esejistike raznorodan je po stilu i preokupacijama, jer obuhvaća temeljite književne analize opusa nekih naših klasika (Spoznajni krug Nikole Šopa u esejima Višnje Machiedo, Poezija kao duhovna alkemija – o Zvonimiru Balogu itd.), kao i razne književne i kulturološke fenomene (Iskreno o kulturi laži i kiča, Je li humanizam kapitulirao?, Nobelova nagrada za književnost – umjetnost, politika i diplomacija, Bog u hrvatskoj književnosti – od rezignacije do empatije itd.) Tu je i osebujan tekst U vremeplovu s romanom Kratki izlet Antuna Šoljana, u kojem autorica kreira neobičan dnevnik čitanja te stavlja klasično Šoljanovo djelo (dio po dio) u suvremeni kontekst komunicirajući s duhom pisca. Drugi dio knjige naslovljen je Hodnicima proze i obuhvaća kritike proznih knjiga naših istaknutih suvremenih pisaca raznih poetika (Ludwiga Bauera, Božice Jelušić, Lane Derkač, Dražena Katunarića, Ratka Cvetnića, Ivane Šojat, Milane Vuković Runjić, Roberta Roklicera i Mladena Machieda ). Treći dio knjige, pod nazivom Ronjenje u poeziji, obuhvaća kritike pjesničkih knjiga (Darije Žilić, Drage Štambuka, Davora Šalata, Ernesta Fišera, Božice Jelušić, Božice Brkan, Ane Horvat – s više tekstova o njezinim knjigama i važnim antologijama). U vezi s koncepcijom i kompozicijom rukopisa knjige Život među koricama, knjigu bismo mogli doživjeti kao živu strukturu – sve započinje bogatom esejistikom koja apostrofira bitne teme književnosti, anomalije naše i svjetske književne scene te civilizacijske paradokse koji su usađeni u književne svjetove (što bi mogla biti krošnja knjige). Potom slijedi niz prikaza proznih i poetskih knjiga hrvatskih suvremenih pisaca (što bismo mogli shvatiti kao deblo, stalan rast naše književnosti, objavljivanje novih knjiga). A sve je to, pak, usađeno u korijen „stabla“, u povijest hrvatske književnosti, što knjigu, uz izrazito sinkronijsku dimenziju, dopunjuje i onom dijakronijskom. Možemo zaključiti da Lada Žigo Španić u svojoj knjizi Život među koricama ulazi duboko u svijet knjige, ne ostaje samo na njezinim formalnim sastavnicama, odnosno opire se složenoj stručnoj terminologiji, koja bi zamaglila tekst i učinila ga nečitljivim. Ona piše eseje i književne kritike ne samo za stručne oči, nego i za sve pismene čitatelje, koji će, nakon živahnih i slojevitih analiza, doista poželjeti pročitati knjigu o kojoj se govori. Zbog svega toga valja pohvaliti stručnu, dubokoumnu i zanimljivo pisanu knjigu Život među koricama Lade Žigo Španić.

dr. sc. Davor Šalat

ŽIVOTOPIS

Lada Žigo Španić (Zagreb, 1970.) dugogodišnja je književnica, kritičarka, esejistica i voditeljica književnih tribina. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Dobitnica je Nagrade Europske unije za književnost 2012. godine za roman Rulet, koji je objavljen na slovenskom, makedonskom, španjolskom, talijanskom i albanskom. Objavljuje tridesetak godina u raznim kulturnim novinskim prilozima i u književnim časopisima (Vijenac, Kolo, Republika, Europski glasnik, Most, Književna republika…). Hrvatski radio emitirao je njezine priče i romane, gostovala je i u mnogim radijskim emisijama, kao i na Hrvatskoj radioteleviziji. Kao dobitnica Nagrade EU često gostuje u inozemstvu na sajmovima knjiga i sveučilištima. Objavila je sedam proznih knjiga – Ljudi i novinari, Babetine, Rulet, Iscjelitelj, Noć ruskog ruleta, Živote, samo teci i Punom parom u Europsku uniju.

Živi i radi u Zagrebu kao samostalna književnica. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Društva hrvatskih književnika, gdje dugi niz godina vodi književne tribine.

JEZIČNA PENJALICA Ana Bilić Topić i Zrinka Vrljić

Published on by biakovaKomentiraj

JEZIČNA PENJALICA

Ana Bilić Topić

Zrinka Vrljić

Urednica: Zorka Jekić

Lektorica: Dunja Topić

Recenzenti:

Ivan Bekavac Basić, prof.

Nikolina Mihaljević, mag. logoped

Grafičko oblikovanje:

eo dizajn d. o. o.

Ilustracije:

Shutterstock, Freepik

Uvez: Meki

Broj stranica: 158 str.

Format: A4

ISBN 978-953-8375-43-9

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

RIJEČ AUTORICA

Logopedski priručnik Jezična penjalica – zamjenice skup je radnih materijala nastao tijekom višegodišnje logopedske prakse kroz individualan rad s djecom s jezičnim teškoćama. Priručnik je usmjeren na unaprjeđenje vještina jezičnog razumijevanja i proizvodnje s naglaskom na zamjenice kao vrstu riječi, ali se također radi i na pravilnoj morfosintaksi, bogaćenju leksika, grafomotoričkim vještinama i pažnji. Skup ovih radnih materijala koristan je alat u logopedskoj praksi, kao i smjernica roditeljima kojim jezičnim znanjima bi dijete trebalo ovladati kako bi unaprijedilo jezične vještine. Priručnik je obogaćen mnoštvom slika kako bi zadatci djeci bili jasniji i zanimljiviji te im objasnili pojedinačne zamjenice za njima bliska bića, stvari i pojave u muškom, ženskom i srednjem rodu jednine i množine, a zatim u međusobnim različitim kombinacijama.

PREDGOVOR

Logopedski priručnik Jezična penjalica – zamjenice autorica Ane Bilić Topić i Zrinke Vrljić na 148 stranica donosi opsežan, te na djeci zanimljiv i jasan način prikazan, skup slikovnih radnih materijala popraćen jasnim uputama kako ovladati zamjenicama.

Nakon provedbe logopedske procjene dostupnim standardiziranim testovima logopedi se u radu često susreću s nedostatkom materijala koji bi na sveobuhvatan način olakšao receptivno i ekspresivno učenje određene vrste riječi kod djece, te na taj način osigurao da se kasnije u školskoj dobi usvoje potrebna znanja bez većih poteškoća. Poznato je da djeca u svom ranom jezičnom usvajanju ovladavaju zamjenicama odmah nakon imenica, glagola i pridjeva. Budući da u hrvatskom jeziku usvajanje ove vrste riječi nije sustavno proučavano, ne postoje dostupni materijali koji bi poslužili logopedima tijekom provođenja logopedske terapije u unaprjeđenju djetetovog jezičnog razumijevanja i izražavanja, a odnose se na postupno učenje zamjenica.

U logopedskom priručniku Jezična penjalica zamjenice su zanimljivim slikovnim prikazima obrađene na imenicama različitog roda i broja, a obuhvaćaju ljude, životinje, predmete i pojave. Na različitim primjerima sličica dijete lako može razumjeti koja sličica se odnosi na određenu zamjenicu, a zatim za istu naučiti i pravilnu uporabu. Kasnije na različitim kombinacijama može dobro uvježbati ono što je naučilo, kako bi to pravilno primjenjivalo u svakodnevnoj komunikaciji. Uzevši u obzir spoznajne i jezične mogućnosti djece, zamjenice su detaljno objašnjene na način da ih lako mogu razumjeti i naučiti. Osim učenja samih zamjenica, logopedima i roditeljima koji će s djecom vježbati, priručnik će ujedno poslužiti i kao odličan način usmjeravanja djetetove pažnje na jednu aktivnost, bogaćenja rječnika, poticanja gramatički pravilnog izražavanja i proširivanja iskaza. Priručnik je ponajprije višestruko koristan svim logopedima u oblikovanju izravne logopedske terapije jezično-govornih poremećaja. Također, može značajno doprinijeti i u neizravnom pristupu učenja tijekom svakodnevnih situacija s roditeljima i odgojiteljima djece kojima izravna logopedska terapija u određenom trenutku nije lako dostupna na način da ih logoped uputi na prvi korak i da im pravilne smjernice za rad. Izvrstan je jezični materijal koji će stručnjacima zasigurno olakšati rad i obogatiti jezično-govorne vještine svakog djeteta.

Primjeri iz Jezične Penjalice

Ana Bilić Topić

Rođena je u Zagrebu 1986. godine, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je logopediju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine. Iste se godine zapošljava u logopedskom centru u kojem provodi poslove logopedske dijagnostike i logopedske terapije s djecom predškolske i školske dobi. Od 2014. godine u Udruzi PRO SANO te kasnije Logopedskom centru SANO, provodi logopedsku dijagnostiku i terapiju te se nastavlja stručno usavršavati kroz različite domaće i inozemne edukacije i simpozije. Stručni je suradnik različitih portala na kojima piše stručne članke iz područja logopedije te vrši superviziju i mentorstvo logopedima i studentima logopedije. Od prosinca 2016. licencirani je LSVT Global terapeut (terapija glasa kod osoba s Parkinsonovom bolesti te ostalim neurološkim oboljenjima). 2019. godine završava edukaciju „More Than Words“ te time stječe certifikat za provođenje programa koji je razvio Hanen centar, koji djeluje već 35 godina u Kanadi, a prepoznatljiv je u svijetu po svom stručnom pristupu edukaciji logopeda i roditelja kako potaknuti komunikacijski i jezično-govorni razvoj djeteta tijekom svakodnevnih aktivnosti. Namijenjen je radu s djecom mlađom od 5 godina s poremećajem iz autističnog spektra i poteškoćama socijalne komunikacije, ali i za rad s djecom mlađe dobi koja su uključena u logopedsko praćenje i savjetovanje, ali još uvijek nemaju postavljenu dijagnozu, kao i njihovim obiteljima. Od 2022. certificirani je PECS terapeut 1. stupnja te time taj alternativni/augmentativni komunikacijski sustav implementira u radu s djecom s komunikacijskim teškoćama. Također, završila je stručni klinički tečaj iz neurofeedbacka po Othmerovoj metodi (EEG-Biofeedback).

Zrinka Vrljić

Rođena je u Slavonskom Brodu 1987. godine. Nakon završene klasične gimnazije upisuje studij logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2012. godine diplomirala. Iste godine zapošljava se u logopedskom centru u kojem provodi poslove logopedske dijagnostike i logopedske terapije s djecom predškolske i školske dobi s komunikacijskim i jezično- govornim poremećajima. Provodeći predstandardizacijska ispitivanja, sudjelovala je u oblikovanju hrvatske verzije Testa razumijevanja gramatike (TROG-2:HR). Od 2014. godine u Udruzi PRO SANO te kasnije Logopedskom centru SANO, provodi logopedsku dijagnostiku i terapiju te se
nastavlja stručno usavršavati kroz različite domaće i inozemne edukacije i simpozije. Stručni je suradnik različitih portala na kojima piše stručne članke iz područja logopedije te vrši superviziju i mentorstvo logopedima i studentima logopedije. 2019. godine stječe certifikat za provođenje programa „More Than Words“ Hanen centra, koji djeluje već 35 godina u Kanadi, a prepoznatljiv je u svijetu po svom stručnom pristupu edukaciji logopeda i roditelja kako potaknuti komunikacijski i jezično-govorni razvoj djeteta tijekom svakodnevnih aktivnosti. Ovaj program namijenjen je radu s djecom mlađom od 5 godina s poteškoćama socijalne komunikacije i poremećajem iz autističnog spektra, ali i s djecom mlađe kronološke dobi koja su uključena u logopedsko praćenje i savjetovanje, a još uvijek nemaju postavljenu dijagnozu, kao i njihovim obiteljima. Završila je stručni klinički tečaj iz neurofeedbacka po Othmerovoj metodi (EEG-Biofeedback). Od 2022. certificirani je PECS terapeut 1.stupnja te time taj alternativni/augmentativni komunikacijski sustav implementira u radu s djecom s komunikacijskim teškoćama.

OSTATAK SNA Mirjana Knapić

Published on by biakovaKomentiraj

OSTATAK SNA

Mirjana Knapić

Urednica: Zorka Jekić

Korektura: Dubravka Bouša

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak:

http://www.nediljkobbasic.com

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 124 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-94-1

Naslovnica

OSTATAK SNA Mirjana Knapić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 124 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-94-1

14,70 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

NOVA HRVATSKA POEZIJA Darija Žilić

Published on by biakovaKomentiraj

NOVA HRVATSKA POEZIJA

Darija Žilić

Urednica: Zorka Jekić

Korektura: Dubravka Bouša

Fotografija za naslovnu koricu:

Miroslav Kirin

Oblikovanje naslovne korice:

http://www.nediljkobbasic.com

Grafička priprema:

Božidar i Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 116 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-77-4

sama naslovnica

NOVA HRVATSKA POEZIJA Darija Žilić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 116 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-77-4

19,95 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

TEKSTURA SUVREMENOG PJESNIŠTVA

U Vijencu, književnom listu za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Darija Žilić kontinuirano objavljuje osvrte o produkciji suvremenog hrvatskog pjesništva. Knjiga Nova hrvatska poezija obuhvaća tekstove koji su objavljeni u razdoblju od 2018. do 2024. godine. Prikazi su poredani po kronološkom slijedu objavljivanja u dvotjedniku.

Poezija je dio književnosti koja riječima izgrađuje tj. stvara umjetničko djelo te jezikom prenosi izvanjezičnu zbilju, sve manifestacije života,  sve odnose i emocije. Upravo u poeziji iz knjige prikaza Nova hrvatska poezija Darije Žilić, može se iščitati sukus senzibiliteta današnjeg čovjeka i društva, kao i refleksije o suvremenoj poeziji.

Današnje pjesništvo okruženo nepjesništvom izražava duboke ljudske osjećaje suvremenog čovjeka, njegovu osamljenost, otuđenje i ljudsku postojanu potragu za smislom na svoj sugestivan način ritmom, ponekad začuđujućom metaforikom i zvučnošću.

Iako poezija, sama po sebi, zahtjeva samoću i duboku uronjenost u vlastito biće, postaje sve dominantnija na novim medijima, a i ova knjiga osvrta Nova hrvatska poezija potvrđuje kako poezija ipak opstaje.

Darija Žilić je autorica brojnih knjiga poezije, proze i eseja. Predmet njezinih istraživanja je i suvremena poezija. Žilić je nagrađivana pjesnikinja. Dobitnica je prestižnih nagrada (Nagrada Julije Benešić za književnu kritiku 2010. i Nagradu Kiklop za pjesničku zbirku godine 2011., nagradu Orfej za poeziju u Bugarskoj 2020.).

U knjizi Nova hrvatska poezija prikazane su pjesme suvremenih autora različitih generacija (Miroslav Kirin, Miljenko Stojić, Božidar Brezinščak Bagola, Drago Štambuk, Tomislav Marijan Bilosnić, Ernest Fišer, Marijana Jerkić Rukavina, Ivan Babić, Diana Burazer, Lana Derkač, Milko Valent, Hrvoje Marko Peruzović, Jasminka Domaš, Vera Vujović, Sonja Zubović, Dražen Katunarić, Marina Šur Puhlovski, Boris Domagoj Biletić, Irena Stanić Rašin, Goran Rem, Ivan Herceg, Branislav Glumac…). Prolazeći ponuđenim osvrtima čitatelj dobiva uvid u suvremeno hrvatsko pjesničko stvaralaštvo.

Prikazima pjesničkog stvaralaštva autora raznih generacija ukazano je na tematsko, stilsko, jezično i versifikacijsko bogatstvo suvremenog hrvatskog pjesništva, kao i bogatstvo opusa pojedinih pjesnika.

Vjerujem, kako će se i dalje nastaviti taj niz ukoričavanja tekstova o poeziji, kako bi se za budućnost sačuvala promišljanja suvremenika o pjesništvu.

Zorka Jekić

BIOGRAFIJA I BIBLIOGRAFIJA

Darija Žilić je rođena 1972. u Zagrebu. Diplomirala je povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, kritiku, prozu i esejistiku, prevodi s engleskog suvremenu američku i englesku književnost te piše temate o suvremenom američkom ženskom pjesništvu.

Objavljivala je eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu u časopisima, te brojne intervjue (Zarez, Treća, Tvrđa, Kruh i ruže, Balcanis, Kolo, Vijenac, Književna republika, Filozofska istraživanja, Republika, Riječi, Forum, Nova Istra, Tema, Poezija, e-novine, Feral tribine, Europski glasnik, na Kulturpunktu.hr, Prosvjeta, časopis Agon).

Od 2009. godine piše književne kritike u časopisu Matice Hrvatske Vijenac, te u časopisu Kolo (prikazi knjiga hrvatskih autorica i autora). Objavljuje redovito i u časopisu Riječi Matice hrvatske u Sisku, te u Hrvatskoj reviji (od 2016.). U Ljetopisu grada Velike Gorice zastupljena je s više tekstova. Pregled njezinog književnog rada uvršten je u pregled velikogoričkog pjesništva i književnog rada (Antologija suvremenog velikogoričkog pjesništva, priredila Anastazija Komljenović) iz 2010., te u djelu Turopoljska čitanka, iz 2016. (priredio Ivo Pranjković). U časopisu Riječi, broj 3-4/2017., koji izdaje Matica hrvatska u Sisku, predstavljen je njezin prozni, poetski, esejistički rad, a nalazimo i intervju koji je s njom vodio novinar Andrija Tunjić. Urednica je u časopisu i biblioteci HDP-a.

Pjesme su joj prevođene na talijanski, albanski, bugarski, turski, slovenski i engleski jezik. Objavljene su u časopisima Consuequence i Sententia u SAD-u, u knjizi Voci di donne della ex Jugoslavia (prijevod Bojane Bratić; Akkuaria, Catania, 2010.), te u zborniku iz 2010. L´annuario mondiale della poesia (uredio Fausto Ciompi). Pjesme prevedene na albanski su objavljene u časopisu Nacional u prijevodu Ilire Zajmi. Pjesme prevedene na bugarski nalaze se u časopisima Brod i Suvremenik, u prijevodu Dimane Miteve. Zastupljena je prilogom o ženskoj pjesničkoj sceni u Hrvatskoj 2011. u publicističkoj knjizi A megaphone: (izdavači: Juliane Spahr i Stephanie Young, Chainlinks), te u antologiji hrvatskog pjesništva na američkom tržištu Surfacing, koja je objavljena nedavno u izdanju Harbor Mountain Pressa.

Objavljene knjige: Grudi i jagode, pjesme, AGM, Zagreb, 2005., Pisati mlijekom, zbirka ogleda, Altagama, Zagreb, 2008., Grudi i jagode, pjesme www.elektronickeknjige.com 2009., Pleši, Modesty, pleši; poezija; Algoritam, Zagreb, 2010., Muza izvan geta; ogledi o suvremenoj književnosti; Biakova, Zagreb, 2010., Paralelni vrtovi; intervjui; Shura publikacije, Opatija, 2011., Nomadi i hibridi, ogledi o književnosti i filmu, Biakova, Zagreb, 2011., Tropizmi, ogledi o pjesničkim knjigama, Meandarmedia, Zagreb, 2011., Omara, kratka proza; Biakova, Zagreb, 2012., Klavžar, 2013., kratka proza, Biakova, Zagreb, 2013., Tropizmi 2, kritike, Litteris, Zagreb, 2013., Tropizmi 3, kritike i eseji, Litteris, 2017., Svanuće, pjesme, Biakova, 2018., Sarajevski fragmenti, kratka proza, Buybook, Sarajevo, 2020., S rubova ekrana, proza poetska, Štajergraf, Zagreb, 2021., Prsti i prerije, poezija, Litteris, Zagreb, 2021.

Dobitnica je i prestižnih nagrada kao što su Nagrada Julije Benešić za književnu kritiku (za knjigu Muza izvan geta, kao najbolje književno- kritičko ostvarenje u 2010. godini); i Nagradu Kiklop za pjesničku zbirku godine 2011. (za zbirku Pleši, Modesty, pleši).

Poveznice:

https://covjekcasopis.art.blog/tag/darija-zilic/

ARIZONA, BALKAN Dorotea Vučić

Published on by biakovaKomentiraj

ARIZONA, BALKAN

Dorotea Vučić

Urednica: Zorka Jekić

Design korice: Ivan Stanišić

Prijelom, kompjuterska obrada:

Biakova d. o. o.

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 240 str.

Format: B5

ISBN 978-953-8375-96-5

naslovnica

ARIZONA, BALKAN Dorotea Vučić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 240 str. Format: B5 ISBN 978-953-8375-96-5

39,90 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

ISCJELITELJSKA MOĆ ROMANA ARIZONA, BALKAN

Snažan antiratni roman književnice i scenaristice Dorotee Vučić Arizona, Balkan govori o krvavim zbivanjima na Balkanu i njegovom bajkovitom Iscjeljenju. Balkan je područje na kojem se oduvijek sukobljavaju interesi svjetskih sila. Njihovo osnovno sredstvo za raspirivanje mržnje među narodima je podijeli pa vladaj. Balkan je kroz vjekove pozornica krvavih obračuna i dugotrajnih bratoubilačkih ratova.

Arizona, Balkan se može shvatiti kao svojevrstan nastavak autoričinog prvog romana Prevaranti – Iskupljenje. Roman opisuje poslijeratno razdoblje na području bivše Jugoslavije, točnije tržnicu Arizona, smještenu na tromeđi zvanoj Koridor. Taj prostor postaje simbol preživljavanja i očaja naroda u ratom pogođenom društvu. Tržnica Arizona nije samo mjesto trgovine, već svojevrsni melting pot Balkana, na kojem se sudaraju i koegzistiraju svi slojevi post-ratnog društva. Na tom kaotičnom prostoru, na kojem se trguje sa svime, pa i ženskim tijelima, i gdje je moguće plaćati raznim valutama, okupljaju se „ratni povratnici, osakaćeni vojnici, neutješne majke, profiteri, zgubidani i heroji“. Oni se stapaju u masu, tražeći ono što im je potrebno, i postaju djelić živopisne slike post-konfliktne stvarnosti.

Naratorica ovog romana je stara Ciganka Fejhira, žena izuzetne snage i mistike. Teža je više od stotinu kila i majka preko stotinu djece. Fejhira simbolizira duh Balkana, njegovo nasljeđe i neugasivu snagu. Kroz njezin glas roman poprima crte magičnog realizma te nastaje pripovjedno tkivo u kojem se stvarnost i nadnaravno prepliću u jedinstvenu priču. Fejhirino djelovanje i razmišljanja iznose iskustvo nekoga tko je svjedočio stoljećima rata i patnje. Njezina naracija ostvaruje temeljnu tezu romana – Balkan je proklet jer je rođen iz patrijarhata, a jedino mu Iskupljenje mogu donijeti Žene, osobito Majke.

Od mnogih ženskih likova u romanu je i Majka, osnivačica Kuće Bludi – kupleraja smještenog na tržnici Arizona. Majka nikad nije imala svoje dijete, ali ona preuzima ulogu majke svim izgubljenim dušama koje dolaze u njezin bordel. Kuća Bludi tako nije samo mjesto senzualnih usluga, već i utočište žena koje su preživjele ratne strahote. Ovdje se kroz djelovanje travarke Radnice razotkrivaju skriveni mračni aspekti poslijeratnog Balkana. Majka pruža ženama zaštitu i pomaže im da pronađu novu svrhu u životu.

U priči je i Mali, tajanstveni mladić, poslan od Boga kao mesijanska figura s misijom Iskupljenja. Mali postaje čovjekom kako bi iskupio grijehe Balkana. On i od svog zemaljskog oca Dragana koji ga mrzi, očekuje da očinsku mržnju zamijeni bezuvjetnom ljubavlju. Majka ga prihvaća kao svoje nerođeno dijete, prepoznavajući u njemu i suradnika za svoju misiju – Iskupljenja onih koji su krivi za rat. No, način na koji Majka to Iskupljenje donosi neobičan je i duboko povezan sa snagom prirode. Uz pomoć same Majke Zemlje, njenih trava i opijata, stvara sredstva za pročišćenje i iscjeljenje. Ovdje se magija i medicina stapaju, a rituali uz korištenje biljaka i opijata dovode do duhovnog i fizičkog iscjeljenja kroz trans i vizije, a ponekad i kao prelazak na drugi svijet.

Kroz taj proces, patrijarhat se suočava sa svojim vlastitim demonima, a Iskupljenje stiže kroz iskustvo i žrtvu žena, onih koje su zapravo pretrpjele najveće gubitke. Mali pruža priliku za Iskupljenje svom ocu, dok Majka, uz pomoć radnica Kuće Bludi, nudi tu šansu svima onima koji su spremni zatražiti oprost. I to Iskupljenje dolazi iz dubokog ženskog iskustva, prepletenog s drevnim ritualima i suvremenim bolima.

Arizona, Balkan priča je o preživljavanju, transformaciji i nadi, ispričana kroz glasove marginaliziranih, zaboravljenih i potisnutih. Kombinacijom magičnog realizma i surove stvarnosti, autorica kreira moćan portret Balkana, istražuje traume rata i mogućnosti Iskupljenja u svijetu u kojem su majke, žene i njihova povezanost s prirodom ključne za budućnost regije, prostora kojeg Fejhira naziva prokletim Balkanom.

Autorica sve likove u romanu pažljivo gradi i oblikuje kao predstavnike raznih društvenih slojeva. Osobito je upečatljiv lik Fejhire, stare i mudre Ciganke, koja i pored svih svojih briga oko sudbine članova mnogobrojne obitelji u ratom zahvaćenom Balkanu pronalazi vremena i za svog raspojasanog dragana, mađarskog Ciganina.

Bogatstvo leksika ukazuje na porijeklo i obrazovanje pojedinog lika, njegov svjetonazor, religiju i ideologiju.

U romanu su prisutni elementi mitskoga i fantastičnoga. Isprepleće se stvarnost i mašta, komuniciraju mrtvi i živi, a mrtvi često utječu na sudbinu živih.

Roman je prožet humanizmom bez obzira na teška vremena koja autorica opisuje. Ljudi u nevolji jedni drugima pomažu. Glavni motiv koji se proteže romanom je Iskupljenje kao iscjeljenje.

Roman Dorotee Vučić Arizona, Balkan ukazuje kako se može sačuvati ljudskost u vremenima pošasti i strahota ratova.

Zorka Jekić

U OGLEDALU ZNANSTVENIH PROSUDBI II SV. Hrvojka Mihanović-Salopek

Published on by biakovaKomentiraj

U OGLEDALU ZNANSTVENIH PROSUDBI II sv.

Hrvojka Mihanović-Salopek

Urednica: Zorka Jekić

Recenzenti:

Akademik Josip Bratulić

Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal

Design korice: Jakov Gaćina

Korektura: Zorka Jekić i Dunja Tokić

Prijelom, kompjuterska obrada:

Nedjeljka I Jakov Gaćina

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 456 str.

Format: B5

ISBN 978-953-8375-55-2

Naslovnica U ogledalu zadnja verzija naslovnica

U OGLEDALU ZNANSTVENIH PROSUDBI II sv.

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 456 str. Format: B5 ISBN 978-953-8375-55-2

39,90 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek: U ogledalu znanstvenih prosudbi II

Teme knjige U ogledalu znanstvenih prosudbi II dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek znanstveno su relevantne u područjima kroatistike, slavistike i komparativne književnosti, a širinom interesa zahvaćaju i u povijest umjetnosti i kulturnu povijest. Knjiga sadrži jedanaest znanstvenih radova razvrstanih u tri poglavlja / cjeline.

U prvo poglavlje Književnici pod drugačijim reflektorom uvršteni su sljedeći znanstveni radovi: „Nepoznati maritimni putopisi i novele Frana Vinka Maroevića“, „Putopisna zbirka Nikole Andrića u procjepu između realiteta i vizionarskih htijenja“, „Nepoznata pothumna ostavština Miroslava S. Mađera“, „Demistifikacija uloge pouzdanog putopisca u putopisima Marijana Matkovića“, „Komiža u pjesničkoj vizuri Jakše Fiamenga“, „Odraz Istre u pjesničkom stvaralaštvu Borisa Domagoja Biletića“, „Astrološke i kataklizmičke opservacije u pjesništvu Gorana Gatalice”. Na korpusu objavljenih tekstova i rukopisne građe hrvatske književnosti u razdoblju od kraja 19. stoljeća do suvremenosti atorica provodi sustavnu interpretacija tematskih, stilskih i oblikotvornih sastavnica teksta u kontekstu (povijesni, književni, biografski, opusni).

U poglavlju Interferencijska pretapanja hrvatskog mediteranskog pjesništva i slikarstva uvrštena su dva rada u kojima se analizira utjecaj slikarskog djela poetskog hiperrealista Zvonimira Mihanovića i mističkog ekspresionista Josipa Botterija Dinija na pojedine pjesničke i prozne zbirke. Interdisciplinarnim pristupom istražuju se dodirna mjesta različitih umjetničkih disciplina na temi mediternizma uz interpretativne ekskurze o ekološkoj svijesti umjetničkih subjekta.

U trećem dijelu knjige dva su rada usredotočena na pitanje metodologijskih i spoznajnih dosega književno-historiografskoga rada dvaju važnih povjesničara hrvatske književnosti: Slavka Ježića i akademika Ive Frangeša.

Knjiga sadrži likovne priloge, važnije biografske i bibliografske podatke, sažeti prikaz radova na engleskom, bilješku o autorici i kazalo imena te ukupno broji oko 400 stranica.

U knjizi su kao u svojevrsnoj sumi dugogodišnjega kroatističkoga rada ugledne znanstvenice dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek sabrani rezultati izvornoga znanstvenoga istraživanja nacionalne književne historiografije i novije hrvatske književnosti u razdoblju od ranoga 20. stoljeća do suvremenosti uz proširena istraživanja interferencija književnih i likovnih (mediteranskih) tema. Autorica podrobno poznaje prethodna istraživanja i dopunjuje ih vlastitim arhivskim istraživanjem rukopisa i dokumentacije te provodi metodološki usustavljene analize i interpretacije s rezultatima koji su primjenjivi u filološkim znanstvenim disciplinama, kao i srodnim humanističkim poljima (povijest umjetnosti, povijest). Izgrađenim znanstvenim stilom autorica je uspješno je povezala brojne reference iz literature s vlastitim istraživačkim konceptom te ostvarila značajan doprinos nacionalnoj znanosti o književnosti.

Iz recenzije prof. dr. sc. Ružice Pšihistal

Važnost čitanja u suvremenom dobu: Svjetionik mira u oceanu digitalnog kaosa

Published on by biakovaKomentiraj

U današnjem svijetu, preplavljenom reklamama, agresivnim marketingom i nezaobilaznom prisutnošću društvenih mreža poput YouTubea, Reelsa i Shortsa, čitanje predstavlja oazu smirenosti i mentalnog blagostanja. Kao šezdesetogodišnjak koji je svjedočio transformaciji društva od vremena kada su knjige bile neizostavni dio svakodnevice do današnjih hiper-povezanih vremena, želim podijeliti nekoliko misli o važnosti očuvanja kulture čitanja.

Promjene u ponašanju kroz desetljeća

Prije pola stoljeća, život je tekao sporijim ritmom. Društvene interakcije su se odvijale uživo, a knjige su bile glavni izvor zabave i znanja. Svako naselje imalo je knjižaru ili knjižnicu, mjesto gdje su se okupljali ljubitelji pisane riječi. Čitanje nije samo obogaćivalo um, već je nudilo i bijeg od svakodnevnih briga, pružajući trenutke mira i introspekcije.

Danas, s eksplozijom digitalne tehnologije, naše ponašanje se drastično promijenilo. Naše pažnje su stalno bombardirane notifikacijama, reklamama i sadržajem koji zahtijeva trenutne reakcije. Ova neprekidna izloženost informacijama može uzrokovati stres i anksioznost, utječući negativno na mentalno i fizičko zdravlje.

Zašto je danas čitanje još važnije

Knjige su oduvijek bile svjetionik znanja i mudrosti. No, u današnjem digitalnom dobu, one imaju još dublju ulogu. Čitanje potiče koncentraciju i fokus, omogućujući nam da se isključimo iz kaotičnog svijeta i posvetimo se nečemu što nas istinski zanima. Osim toga, čitanje proširuje naše vidike, razvija empatiju i omogućuje nam da bolje razumijemo svijet oko nas.

Kako očuvati kulturu čitanja

  1. Stvorite rutinu: Odredite vrijeme svaki dan za čitanje. Možda prije spavanja ili rano ujutro uz šalicu kave.
  2. Izbor knjiga: Birajte knjige koje vas zanimaju. Bez obzira na žanr, važno je da uživate u onome što čitate.
  3. Digitalni detoks: Povremeno se odvojite od ekrana. Posvetite se knjigama bez ometanja digitalnog svijeta.
  4. Podijelite iskustva: Razgovarajte s prijateljima i obitelji o pročitanom. Književni klubovi i online zajednice mogu biti izvrsna mjesta za razmjenu mišljenja.

U današnjem svijetu, gdje se čini da sve ide brže nego ikad, čitanje je most prema miru, introspekciji i razumijevanju. Neka vam knjige budu utočište i izvor radosti, inspiracije i znanja. Jer, kao što je jednom rekao veliki pisac, “Svijet pripada onima koji čitaju.”

Aiko

ODRASTANJE U ZAGREBU IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA Tomislav Zorko

Published on by biakovaKomentiraj

Socijalni izazovi te imperativ školovanja

ODRASTANJE U ZAGREBU IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA

Socijalni izazovi te imperativ školovanja

Tomislav Zorko

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Oblikovanje naslovnice: Nediljko Bekavac Basić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: http://www.nediljkobbasic.com

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 256 str.

Format: B5

ISBN 978-953-8375-81-1

Maloprodajna cijena: 33,60 €

ODRASTANJE U ZAGREBU IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA Tomislav Zorko

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 256 str. Format: B5 ISBN 978-953-8375-81-1

33,60 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

ZAKLJUČAK

Socioekonomski odnosi imali su velike implikacije na odrastanje u Zagrebu krajem 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća. Oni se ogledaju u obiteljskim, stambenim i obrazovnim uvjetima. Osnovno obrazovanje bila je potreba građanskog društva, stoga je ono postalo obavezno 1874. godine. Postupno nastavak školovanja nakon osnovnog obrazovanja postaje sve neophodnijim. Istovremeno se obrazovanje u 19. i 20. stoljeću sve više nameće kao jedan od faktora društvenih i socijalnih razlika. Loši životni uvjeti dijela siromašnih, radničkih i doseljeničkih obitelji utjecali su na obrazovna postignuća djece, zdravlje te pojavu odgojne zapuštenosti djece. U takvim okolnostima i njihovo daljnje obrazovanje postajalo je sve teže. Mogućnosti nastavka školovanja nakon osnovne škole, koja je bila obavezna, nisu bile svima dostupne te su bile vezane uz ekonomski i socijalni status djece i roditelja. Stav službene politike bio je da je škola dostupna svakome, no stvarnost je bila potpuno suprotna. Djeca siromašnih roditelja teško su mogla nastaviti školovanje. Sami troškovi školovanja bili su znatni. Pristojbe prilikom upisa, školarina, nabava knjiga, razne članarine u društvima (Crveni križ…) dodatno su otežavale siromašnima mogućnost daljnjeg školovanja.

Dvadeseto stoljeće, nazvano stoljeće djece, u poimanju djeteta donijelo je značajne promjene. One se osjećaju i u Zagrebu. Mijenja se obitelj te počinje dominirati uža nasuprot višegeneracijske. Unutar obitelji jaka je emocionalna povezanost, naročito roditelja i djece. Sve veća usmjerenost ka djetetu usmjerava i djelovanje javnih vlasti. U prvoj polovici stoljeća raste interes u skrbi za djecu, od zdravstvene, socijalne pa do obrazovne. No sve to nije moglo nadvladati socijalne razlike koje su pratile odrastanje od rođenja pa do završetka adolescencije.

Nakon osnovne škole zagrebačka djeca imala su nekoliko mogućnosti daljnjeg školovanja. Nastaviti školovanje u jednoj od zagrebačkih gimnazija, građanskih škola, srednjih strukovnih škola, produžnoj osnovnoj školi (rijetke u Zagrebu) ili čekati polazak u naukovanje i time u neku šegrtsku školu. Odabir srednje škole imao je u sebi i socijalnu komponentu. Građanske škole i zanate polazili su u pravilu djeca siromašnijih roditelja. No interes za gimnazije bio je krajem dvadesetih, a naročito tridesetih godina sve veći te su ih sve više polazila i siromašnija djeca. Srednjoškolski sustav doživljavao je promjene. Od blagog elitizma i autoritarnosti srednjih škola u vrijeme kraja 19. stoljeća i prije Prvog svjetskog rata prema sve većem broju polaznika, naročito tridesetih godina.

U Zagrebu je gradska vlast uočila važnost socijalne i zdravstvene skrbi za predškolsku i školsku djecu. Osnovala je nekoliko zdravstvenih i socijalnih ustanova – Gradski dječji ambulatorij (1907.), Gradski školski ambulatorij (1923.), Gradski školski zubni ambulatorij (1927.), gradska dječja skloništa (od 1918.), Gradsko dječje oporavilište u Selcu (1919.) te Gradsko dječje uzgajalište Amruševo u Klinča Selu (1920.). Ove ustanove brinule su se o velikom broju zagrebačke osnovnoškolske djece. Možemo ih promatrati i kao dio početaka socijalne države koja je svoj procvat doživjela nakon Drugog svjetskog rata.

U izboru zanimanja i u kasnijem školovanju, osim klasne odrednice, dominirao je i rodni stereotip. Tradicionalna uloga žene u obitelji kao kućanice prožimala je javni život. Za djevojke su se preporučivala znanja i zvanja vezana uz domaćinstvo. To je poticala i država svojim zakonskim propisima. Primjerice u čl. 18 Zakona o građanskim školama iz 1931. je stajalo: “…Nastava u ženskim i mešovitim građanskim školama podešavače se i prema pozivu žene u životu.”Mnogi čak i progresivniji prosvjetni djelatnici vidjeli su važnu ulogu u odgoju djevojaka za domaćinstvo. Objašnjavali su to time da će one u životu uz rad morati znati voditi i kućanstvo.

U Zagrebu su škole imale velikih problema s prostorom. Nedostajalo je školskih zgrada. Brz rast stanovništva grada nije pratila izgradnja škola. Školske zgrade bile su prenatrpane. Primjerice zgrada osnovne škole na Kaptolu u svojim prostorima mogla je primiti najviše 800 učenika. I to bi bilo puno. Umjesto toga u nju je u međuratnom razdoblju dolazilo do 2 500 đaka.1246 U školskoj zgradi, osim osnovne škole, bile su smještene zanatska i građanska škola. Slično situacija je bila i u srednjoškolskom obrazovanju. Čim bi se otvorila neka nova zgrada za osnovnu ili srednju školu ona je odmah bila puna djece.

Na kraju, ovom radu nije cilj donijeti konačne rezultate i zaključke nego pokušati potaknuti daljnja istraživanja povijesti djece i odrastanja ne samo u Zagrebu već i u Hrvatskoj i to u svim povijesnim razdobljima.

Poveznice:

Nova knjiga prof. Zorka

SAKRIJ ME, SNIJEŽE Miklavž Komelj

Published on by biakovaKomentiraj

SAKRIJ ME, SNIJEŽE

Miklavž Komelj

Naslov izvornika: Skrij me, sneg, Slovenska matica, Knezova knjižnica, Ljubljana, 2021.

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Preveo sa slovenskog: Božidar Brezinščak Bagola

Oblikovanje naslovnice: Nediljko Bekavac Basić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: http://www.nediljkobbasic.com

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 198 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-61-3

Maloprodajna cijena: 20,00 €

SAkrij me, sniježe naslovnica

SAKRIJ ME, SNIJEŽE Miklavž Komelj

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 198 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-61-3

20,00 €

Natrag

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

POGOVOR

Romaneskni prvijenac Miklavža Komelja Sakrij me, sniježe posebna je novost u današnjem slovenskom literarnom stvaranju. Njegov način pisanja mogli bismo literarno teoretski označiti kao magijski realizam. I mogli bismo s pravom ustvrditi da je u tom žanru dosad to najbolji tekst u slovenskoj literaturi. Svojom središnjom pričom izdvaja se iz većinskog usmjerenja suvremene slovenske proze, koja se u većini slučajeva bavi jedino abdominalnim položajem čovjekova života. Naime, priča govori o susretu mladića koji traga za dubljim smislom postojanja i katoličkog biskupa koji se nalazi na pragu smrti. Taj susret urodio je kod mladića prihvaćanjem vjere, koja je u neposrednom okruženju shvaćena kao „eksces“, ali mladiću znači prostor slobode upravo zato „što u njemu nema ničega što bi se moglo nazvati slobodom“. „O, tajno slobode! Može li to što važi kao sloboda doista biti sloboda? Netko je za mnoge simbol višestoljetnog ugnjetavanja – ali u hipu kad se oslobodiš od njega i svladaš ga, on će postati stvarnim simbolom slobode.“ U toj dihotomnoj lucidnosti autor stvara svoju pripovijest koja je od samog početka pa sve do kraja značenjski višeslojna, kao što je i istina postojanja i povijesti višeslojna, tako da se njenoj činjeničnom stanju možemo približiti jedino putem dijalektike protuslovlja.

Susreti mladića s biskupom Leničem crvena su nit pripovijesti i „prostor“ koji autoru omogućava prikaz cjelovite slike vremena i ozračja u kojem živi. Radi se ponajviše o fiktivnim susretima, budući da se većina događaja zbiva u mladićevoj mašti. To je dakle priča o mladićevu unutarnjem životu i njen pravi sadržaj ostaje zabilježen samo u njegovom sjećanju. Dvanaest sudbonosnih stranica pripovijesti, koja bi trebala razotkriti njegov unutarnji svijet, „ostalo je nenapisanih. Dvanaest stranica bijelih poput snijega“. Tim riječima završava se romaneskna pripovijest, a time je ujedno objašnjeno simboličko značenje samog naslova romana. Putovanje kroz snijeg ne simbolizira samo životni put biskupa Leniča, njegovo stvarno hodočašće prema Smrti koja nije smrt. „Tko želi vidjeti Smrt, mora uskrsnuti od mrtvih. … Smrt je uvijek na strani čuda.“ Takvo stajalište oduzima smrti njen sukus strave. Snijeg kao simbol očišćenja dobiva metafizič- ko značenje pročistača strave povijesnog vremena. „Miris snijega isprao je miris po vremenu“. Stvarna radnja romana zbiva se u slovenskoj povijesti posljednjih nekoliko stoljeća, od protureformacijskog baroka do osamostaljenja slovenske države, te poput pripovjedne ponornice kreira susrete mladića s biskupom. Razmišljanje o tom događanju želi isprati iz sjećanja mračne strane povijesti koja presudno određuje mladićevu duševnu strukturu. Naime, njegovo odlasci u posjete biskupu u biskupski dvorac, koji bi trebao biti posvećen Deo Optimo Maximo, imaju značenje odlaženja u mračnu povijesnu stvarnost slovenskog katolicizma. „Kao da tonem do ostataka broda koji je nekad davno ostao ležati na dnu mora poslije brodoloma“. Tom potopljenom brodu ulijeva život jedino biskupova čvrsta vjera, koju na simboličan način uprizoruje meditativna molitva krunice. Autor tu molitvu u cijelosti unosi u roman kao mantru slovenske pučke pobožnosti koja upravo u njoj pronalazi svoj mir i čvrstinu, unatoč stravičnoj povijesti i potapanju crkvenog broda. Takva je bila pobožnost biskupa Leniča koja se duboko dojmila i mladića u traganju za samim sobom.

Slovenski katolicizam, koji je svoju povijesnu autentičnost izrazio u raskošnosti baroka, prodire u autorovu svijest svojom slikovitom magijom koju mladić susreće na freskama ljubljanske katedrale. Međutim, tu „sliku raja“ doživljava kao bojište. Vjeru doživljava kao borbu. Borbu koja se razbuktava nemirom duha. „Religija nije pružila zaštitu od kaosa koji se stvorio, nego je taj kaos kao svoje bojište likovno oblikovala na stropu te ga na taj način otvorila prema nebu.“ Ta polazna fascinacija baroknog katolicizma, koja će mladića dovesti do krštenja, rastvara se kroz reminiscenciju povijesti i životne sudbine biskupa Leniča u tragediju koju autor simbolički izražava rečenicom: „Jame su bile pune ubijenih tijela“. Povijest je vrijeme strave stvorenih bića koja stoje u redu za klaonicu. Tu povijest treba nadvisiti. To je njegova zadaća. „Povijesna djela su povijesna zato što ih je netko zapisao: A ja sam stranice zapisivao, kako bi ih oteo povijesti.“ U tome je kompletno značenje njegove „kronike“. Izbrisati kodiranu povijesnu istinu, istrgnuti je iz kodova i vratiti životu. Jer život je čovjeku jedini istinski put. To je „put koji podrazumijeva beskonačnost jedne jedine točke“. Smisao čovjekova postojanja nije postignuće nekog cilja, koji nije drugo do utvara približavanja nekoj točki. „Ne radi se o tome kako doći od jedne do druge točke, nego o tome kako postati drugo biće.“ Postati Čovjek jedini je smisao života i povijesti. I u tome se očituje relativnost povijesnog vremena, ukoliko nije vrijeme vječnosti. Tom sumornom svijetu, prepuštenom utonuću vreme- na, dah života pruža jedino susret s umirućim biskupom, koji je i na samom pragu smrti sačuvao snagu moralnog stava, dok je s odobravanjem slušao riječi opomene partizanske liječnice: „Za postizanje svega što pripada pojedinačnom narodu imamo na raspolaganju brojne mogućnosti, ali izabrali smo najlošiju u povijesti, koja je posijana neopisivim neprijateljstvom. … Mijenjate nam zastave. Kako da poslije svega toga znam ispod koje da stanem, a da me kolac na kome visi neće okljaštriti? …

Problem je u tome kakva će cijena biti za sve ovo. … Zločinac je kažnjen već samom činjenicom da svoje breme ne može odložiti…“ Takvim spoznajama želi Komeljev roman sa svojom središnjom slikom snijega kao simbolom očišćenja isprati smrad povijesnog vremena. „To je bila moja zadaća. Bio je to tek početak. Bio je to tek svršetak. Ljudi nisu primijetili da vrijeme više ne postoji.“ Ovakvim završnim objašnjenjem u romanu upozo- rava na vrijeme, naše vrijeme oslobođeno od povijesna sjećanja, ne bi li povijest postala prostor i vrijeme čovjekova postojanja danas i ovdje. Roman je glas koji vapi za takvim očišćenjem. „Glas je izgubio svako značenje – i bio je smrt o kojoj zavisi svaki smisao svijeta.“ Komeljev roman je hodočašće prema Smrti, kako bi se smrt pobijedila, a životu se vratio život. Naime, svaki put čovjekova postojanja jest hodočašće prema Smrti koja nadvisuje smrt. „Smrt je uvijek na strani čuda … Čudo je odluka.“ Odluka za život. Jer život je najviša vrijednost.

Ovo kratko osvjetljavanje metafizičkog „sadržaja“ romana osvjetljava samo jedan višeslojni vidik koji bi trebao jamčiti temeljit uvid u kompleksno štivo Komeljeve pripovijesti. Ta značenja izviru iz simbola Smrti, snijega, glasa, puta… Magijski realizam daje simbolima njihovo autentično značenje koje se izražava u protuslovlju. Naime, u dijalektici protuslovlja odražava se cjelovita stvarnost postojanja. Stoga magijski realizam uspijeva podati cjelovitu sliku čovjekova bivstvovanja u vremenu i prostoru povijesti koja se uvijek iznova sažima u konkretnoj čovjekovoj sudbini – ovdje u tragalačkom susretu mladića s umirućim biskupom – kao njena bitna poruka. Otvara uvid u metafizičko spoznavanje čovjekove biti koja je zbijena u skromnoj jezgri čovjekove svijesti i nepregledne sfere podsvijesti.

„Čiji mozak može izdržati toliko međusobno suprotstavljenih tvrdnji? Kao lutke u kazalištu vezani smo sa stotinama niti.“

Peter Kovačič Peršin

O AUTORU

Miklavž Komelj (rođen 1973. u Kranju, Slovenija), je jedna od ključnih ličnosti slovenske suvremene poezije i književnosti. Do sada je objavio 16 knjiga poezije (Luč delfina /Svijetlo delfina, 1991/, Rosa /2002/, Hipodrom /2006/, Nenaslovljiva imena /2008/, Modra obleka /Plava odjeća, 2011/, Roke v dežju/Ruke u kiši, 2011/, Noč je abstraktnejša kot N / Noč je abstraktnija nego N, 2014/, Minima impossibilia /2015/, Liebestod /2017/, 11 /2018/, Stigmatizacija /2019/, Goreča knjiga /Goruća knjiga, 2020/, Pred nevidnim /Uoči nevidljivog, 2022/, Med /2023/, Da in Ne /Da i Ne, 2023/ i To noč bom terjal od tebe tvojo dušo /Ove noći ću zahtjevati od tebe voju dušu, 2024/), dramsku poemu Ni mogoče čakati zaman (Ne može se čekati uzalud, 2020, kao dio multimedijskog projekta sa koreografinjom in plesaćicom Lejom Jurišić) dve knjige eseja (Nujnost poezije /2010/, Hierarhija /2023/), tri knjige kratke proze (Sovjetska knjiga /2011/, Larvae /2019/, naučnu monografiju Kako misliti partizansko umetnost? (Kako misliti partizansku umjetnost?, 2009), knjigu slika Ni mogoče čakati zaman (Ne može se čekati uzalud, 2020, kao dio multimedijskog projekta) i nekoliko manjših knjižnih radova. Doktorirao je iz povijesti umetnosti sa tezom Značenja prirode u toskanskoj umjetnosti prve polovine XIV. vijeka. Objavio je mnoge naučne i stručne članke i eseje o umetnosti, društvenim temama itd. Priredio je izdanja sabranih pesama Jureta Detele i antologiju Detelovih tekstova iz zaostavšine, svih do tada neobjavljenih tekstova Srečka Kosovela, zaostavšine Vojka Gorjana, korespondence Karla Destovnika Kajuha itd. Mnogo se bavi i prevođenjem; na slovenački je između ostalog preveo djela sor Juane Inés de la Cruz, Petra Petrovića Njegoša, Ezre Pounda, Fernanda Pessoa, Césara Valleja, Djune Barnes, Pier Paola Pasolinija i Alejandre Pizarnik. Imao je nekoliko samostalnih slikarskih izložba; bio je također jedan od kuratora stalne izložbe Kontinuitete i prelomi u ljubljanskoj Modernoj galeriji. Za svoj rad je u Sloveniji primio više najvažnijih nacionalnih nagrada. Roman Sakrij me, sniježe je u originalu izišao sa naslovom Skrij me, sneg kod Slovenske matice 2021. G. Taj roman je bio 2024. g. i osnova za kazališnu predstavu Dragana Živadinova.

BILJEŠKA O PREVODITELJU

Božidar Brezinščak Bagola rođen je 9. studenoga 1947. u Vrbišnici, u općini Hum na Sutli u Hrvatskom zagorju. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja i počasni član Društva slovenskih pisateljev. Dobitnik je “Nagrade fonda A. B. Šimić” za prvu pjesničku zbirku 1971. godine, “Nagrade dr. Stjepan Kranjčić” za duhovno pjesništvo 2010., “Nagrade Rikard Jorgovanić” za pjesničku zbirku na materinskom govoru 2013., te “Nagrade Franjo Horvat Kiš” za najbolji putopis 2017.

Preveo je sa slovenskog na hrvatski sljedeće knjige: pjesme o seljačkim bunama, Spektar, Zagreb, 1974.; Slovenski začinjavci (od Trubara do Linharta), Matica srpska, Novi Sad, 1978.; Josip Jurčič: pripovijetke, Matica srpska, Novi Sad, 1979.; Lojze Kovačič: Tri žene (roman), Cankarjeva založba, Zagreb, 1985.; Edvard Kocbek: Drugovanje (partizanski dnevnik), Cankarjeva založba, Zagreb, 1986.; Veno Taufer – Dane Zajc: Izabrane pPjesme, Forum, Zagreb, 1987.; Suvremena slovenska poezija, Forum, Zagreb, 1988.; Edvard Kocbek: Izabrana djela (pjesme, novele, dnevnici, eseji), Alfa, Zagreb, 2009.; Vinko Möderndorfer: Nitko više ne piše pisma (roman), Alfa, Zagreb, 2014.; Andrej E. Skubic: Samo dođi doma (roman), Alfa, Zagreb, 2016.; Ovdje i sada (antologija novijeg slovenskog pjesništva), Lojze Kovačič: Prodišlice (roman u dvije knjige), Alfa, Zagreb, 2017.; Lojze Kovačič: Kristalno vrijeme (roman), Meandar Media, Zagreb, 2018.; Tone Peršak: Preobrazbe (roman), Meandar Media, Zagreb, 2019.; Peter Kovačič Peršin: Kako biti i opstati čovjekom (eseji), Alfa, Zagreb, 2019.; Brane Senegačnik: Tijela tišine (pjesme), Literis, Zagreb, 2019.; Boris A. Novak: Obitavališta duša (treća knjiga eposa Vrata nepovrata), Fraktura, Zaprešić, 2021.; Miljana Cunta: Otići za riječima, Artikulacije, Koprivnica, 2022.

Predstavljenje knjige Marija Lučić LJUBAV, SRCE SVAKOG DOMA 5. siječnja 2025.

Published on by biakovaKomentiraj