Kategorije
Knjige

HRVATSKI TRAVARI Kata Pranić

hrvatski travar

HRVATSKI TRAVARI

Kata Pranić

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 192

Format: B5

Maloprodajna cijena 150,00 kn (20,00 €)

Hrvatski iscjelitelji i Hrvatski travari

 

Knjigama „Hrvatski iscjelitelji“ i „Hrvatski travari“, objavljenim 2011. u nakladi Biakova d.o.o., autorica Kata Pranić je selekcijom iscjelitelja i travara predstavila neke od najznačajnijih na hrvatskoj alternativnoj sceni. Novinarka Kata Pranić pisala je godinama o alternativnoj medicini i njenim predstavnicima ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji, a budući da se istim poslom bavila i radijska novinarka Slavica Šarović, urednica spomenutih knjiga, odlučile su iskustvo preobličiti u koncepcijski orginalne knjige.

„Hrvatski iscjelitelji“ predstavljaju deset iscjelitelja koji se bave različitim alternativnim tehnikama; među njima su, primjerice, Marijan Kero, zadarski bioterapeut koji je dobio radnu dozvolu u Australiji nakon što je pred televizijskim kamerama tretirao otvorene rane od gangrene koje su počele cijeliti. Potom poznati radiestezist Darko Maltar, dipl. ing. strojarstva, mr. sc. Diana Čubrić, Dubravka Petranović, Damir Šturman, dipl. ing. Svi oni svjedoče o svojim uspjesima svjedočanstvima onih kojima su pomogli.

„Hrvatski travari“ koncepcijski je ista knjiga, ali u njoj je dvadeset fitoterapeuta među kojima su i oni koji su obiteljsko znanje naslijedili kroz generacije. Teško je posebno isticati neke jer su svi značajni od,  primjerice, Pere Antičevića, Jurice Klinca, Antona Francetića, Bernarde Šimunović, Nives Jurišić, Biserke Bahunek, Venčeslava Špilka, Janka Gregorina, Bruna Medenka Čakića, Željka Sobotke, dipl. ing. kemije, 1977. godine osnivač Prirodoslovnog društva Ljekovita biljka u Zagrebu, danas vlasnika Ekoherbalije, te Milana i Katice Suban, vlasnici Suban d.o.o, respektabilne tvrtke za preradu i distribuciju ljekovitog bilja iz Samobora, Miroslava Ferenčića…

Nastanak ove knjige nadahnut je promjenama koje u Hrvatsku stižu s članstvom u Europskoj uniji, a koje će u zakonodavnom smislu, ograničiti uporabu ljekovitog bilja na način kako se dosad koristilo stotinama i tisućama godina. Uvod je napisala Jasna Babić, poznata hrvatska novinarka, koja govori o spaljivanju posljednje vještice u Zagrebu 1751., Marijane Vugrinec, ‘pučke liječnice’ koja je izliječila mladu ženu od paralize i zbog toga kažnjena smrću “jer se udružila s vragom”.

Živimo u vremenu kad se sve pokušava oprofititi, a konkurenciju se, ne ide li drukčije, uz instrumentaliziranje jačega, disciplinira zakonskim odredbama. Red je došao i na tradicionalno znanje uspokojeno na glinenim pločicama i u prastarim, požutjelim knjigama, a još cijenjeno samo od malobrojnih. Neki od njih baštinili su ga generacijama u istoj obitelji, a drugi ga otkrili po duši, vlastitom trudu ili potrebi. Marginalizira ga se, kao u ovom slučaju moć ljekovitig bilja prakticirana pučkom medicinom koja ne ide ukorak s novim tehnologijama. No, tehnološki i konzumeristički senzibilizirana javnost ipak nije zaboravila tradiciju, pogotovo kad joj ostaje ‘jedini i posljednji’ izbor, tako da narodni običaji trenutačno doživljavaju renesansu. Poruka je – kamo god došli ne smijemo zaboraviti otkud smo pošli – pa se opet vraćamo na isto shvaćajući da je nužna i neizbježna simbioza ‘primitivne tradicionalne prošlosti’ i suvremene sadašnjosti. Cilj je bio ostaviti pisani trag o poznavateljima ljekovitog bilja koje čovjek na vlastitu dobrobit koristi već tisućama godina jer kako je krenulo, uskoro bi i biljke mogle na ‘lomaču’– napisala je Kata Pranić u predgovoru.

Kategorije
Knjige

OMARA Darija Žilić

omara naslovnica

OMARA

Darija Žilić

Proza

Uvez: Meke korice

Br. str: 118

Format: A5

Maloprodajna cijena 105,00 kn (14,00 €)

Knjiga Omara obuhvaća kratke priče i lirske prozne zapise koji su nastajali tijekom prošlog desetljeća. Autorica propitujući fenomene tijela, urbaniteta, svakodnevnog života, ali i pitanje identiteta u suvremenom društvu, svojim stilski izbrušenim zapisima nepretenciozno ocrtava i sliku vremena iz perspektive mlade žene. Tekstovi su objavljivani u časopisima, neke su priče uvrštene u zbornike (Sagorijevanje, Žuta suknja), a gotovo svi tekstovi inici­jalno su emitirani u emisiji Riječi, riječi, Trećeg programa  hrvatskog radija, koju uređuje Irena Matijašević.

Urednica

Kategorije
Knjige

PRIČE ANTE GRGINA Ivan Čaljkušić Šimaka

priče Ante Grgina naslovnica

PRIČE ANTE GRGINA

Ivan Čaljkušić Šimaka

Pripovijetke

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 322

Format: A5

Maloprodajna cijena 150,00 kn (20,00 €)

Uvod

Većina priča koje slijede zapisi su priča koje je kazivao Ante Čaljkušić Šimaka pok. Grge, pučki pripovijedač.

Izravni poticaji da se zapišu i objave ove priče došli su s više strana. To su u prvom redu moji zavičajci Ivan Bekavac Basić, koji je glavni urednik i „duša“ ove knjige, zatim Jozo Joko Milinović koji mi je ujedno dao ideju za dvije priče: Ćakana i Zar i ti moj Isuse, pa Ivan Branko Šamija koji mi je dao ideju za priču Bajdo. Od srca im zahvaljujem!

Neizravni poticaji također su došli s više strana. Spomenut ću Matu Marasa koji je na predstavljanju raskošno opremljene i uređene monografije o Studencima rekao da bi trebalo napisati sve što znamo o malim velikim ljudima koji su svojim neobičnim i zanimljivim životom i djelom zadužili naš kraj. Čuvši što je rekao Mate, Ivan Basić mi je rekao: „Zapiši sve što si čuo i što znaš o našim ljudima, da se ne zaboravi!“

Kategorije
Knjige

VIJENAC ODABRANIH Ljerka Car Matutinović

Vijenac odabranih front

 

VIJENAC ODABRANIH

Ljerka Car Matutinović

Književne kritike

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 294

Format: A5

Maloprodajna cijena 170,00 kn (23,00 €)

Ljerka Car Matutinović poznata je kao vrsna pjesnikinja, prozaistica, esejistica, prevoditeljica i književnica za djecu. No, manje je poznato da još od 2005. godine u Vijencu, časopisu Matice hrvatske, kontinuirano objavljuje kraće književne oglede o suvremenoj pjesničkoj, proznoj i književno-kritičkoj produkciji. Knjiga Vijenac odabranih predstavlja izbor iz tog velikog opusa,  koji ujedno prikazuje i širok spektar autoričina kritičkog diskursa. Naime, Ljerka Car Matutinović piše i o mlađim autorima, ali i o klasicima, o književnoj baštini, ali i o tzv. stvarnosnoj poeziji. Autorica piše i o djelima slabo poznatih pa i neafirmiranih autora i autorica. Pritom je ne zanima ni ideološka ni bilo koja druga pripadnost. To valja istaknuti, jer u našem današnjem podijeljenom književnom životu nedostaju autori, ali i knjige koje pružaju cjeloviti prikaz književnog života, odnosno književne produkcije. Kako i navodi u jednom od tekstova, autorica uživa u samom ritualu čitanja knjige, u toj čaroliji riječi, u imaginativnim svjetovima koje književnost stvara. Kao kritičarka između mnoštva naslova, autorica piše o onim djelima koje smatra vrijednima. U svojim ogledima piše i analitički, ali i angažirano. Nerijetko će s ironijom, kao što to čini u svojim satiričkim sonetima, progovoriti o poremećenim društvenim vrijednostima, dehumanizaciji, o prividu svijeta, ali i o važnosti poezije koja čuva jezik i kulturu i kojoj nedostaje društvene brige i pažnje.

Knjiga je podijeljena u nekoliko cjelina. Prva cjelina posvećena je upravo pjesničkim knjigama, čiji izbor autorice ovisi o sljedećem: ako pjesnička knjiga ima barem desetak pjesama koje mogu zaokupiti pažnju tada zavrjeđuje da se o njoj napiše recenzija. Autorica, rodom Primorka, prati i pjesničku produkciju pisanu na čakavici, ali i onu pisanu na kajkavskom govoru. U vremenu kada je teško objaviti zbirku poezije, kao nakladnici ponekad se pojavljuju manje poznati izdavači, ponekad i udruge, Ljerka Car Matutinović piše o knjigama koje prema njezinu mišljenju imaju književnu kvalitetu, ali su nepravedno zapostavljene upravo zbog toga što autori ne dolaze iz metropole. Budući i sama književnica za djecu, autorica piše i o knjigama za djecu, koje često nepravedno procjenjuju kao estetski manje vrijedne. U knjizi Vijenac odabranih naći ćemo i kritičke prikaze knjiga koje se bave prevođenjem hrvatske književnosti na strane jezike, te knjiga u kojima se predstavlja književnost  hrvatske dijaspore. Autorica pritom naglašava važnost prevoditeljstva u približavanju hrvatske književnosti europskoj i svjetskoj.  Uostalom, u više tekstova, ona naglašava i potrebu da „budemo svoji“, da čuvamo baštinu koja je naša posebost, pa ćemo samim time i dobiti mjesto na europskoj i svjetskoj književnoj mapi. U posebnom poglavlju su tekstovi o kvalitetnim, a medijski zapostavljenim proznim knjigama, zatim slijedi dio o knjigama kritika, ogleda i eseja, te na kraju, knjiga završava prikazima  antologičarskih izdanja. To je iznimno važno jer takve knjige imaju manji broj recipijenata, nisu tržišno profitabilne, pa bi se, bez tih ogleda, posve utopile u moru nepročitanih izdanja. Autorica je istovremeno otvorena i prema novim tehnologijama jer nije a priori  skeptična ni prema svijetu interneta i digitalnosti. S druge strane brižljivo bilježi baštinu kako ne bi nestala i bila zaboravljena u unificiranom globalističkom svijetu. Autorica njeguje komparatistički pristup, književnu analizu, referira se na prethodne knjige autora ili autorice, ponekad afektivno pristupa s ironijom i vrlo često zagovara ludičko i kreativno. Sve to su odlike kritičkog rukopisa Ljerke Car Matutinović.

Knjiga Vijenac odabranih važna je jer predstavlja sinkroni presjek i uvid u suvremenu hrvatsku književnost. Kao takva poslužiti će kao pomoć pri pisanju sintetskih tekstova ili stručnih studija. No, osim toga, ova knjiga svjedoči i o velikom uživanju u tekstu, jer upravo žar za pisanom riječi je ono što pokreće Ljerku Car Matutinović da godinama, bez predaha, piše o našoj baštini i o suvremenim književnim tekstovima.

Darija Žilić

Kategorije
Knjige

MORSKI SVIJET Dinko Morović

Morovic korica

MORSKI SVIJET

1950. (Pretisak)

Dinko Morović

Pretisak

Uvez: Meke korice

Br. str: 40

Format: B5

Maloprodajna cijena 25,00 kn (3,50 €)

Pogovor

 

Dinko Morović rodio se 20. veljače 1913. u Žmanu na Dugom otoku. Njegov otac Zakarija bio je učitelj u rodnom Žmanu, a majka Mira Matijaca bila je rodom iz Kaštel Lukšića. Kada su im djeca odrasla za školovanje, premjestili su se u Kaštel Lukšić, gdje je Dinko polazio pučku školu. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu. Diplomirao je agronomiju (1939.) i doktorirao s disertacijom o jadranskim ciplima (1962.) na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kako navodi Pomorska enciklopedija, tehnologiju uzgoja morskih organizama specijalizira u Francuskoj i Italiji, a neko vrijeme boravi i u Etiopiji kao ekspert za ribarstvo. Službovao je na banovinskom dobru „Vrana“ kod Biograda (1940.-1941.), na fakultetskom dobru „Maksimir“ u Zagrebu i gospodarskom dobru „Kerestinec“ (1941.-1942.) u Kerestincu. U Opuzen odlazi 1943. i u močvarnim predjelima donje Neretve osniva i vodi Ribarstvenu stanicu sve do njezina ukidanja 1948. U Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu radio je od 1948. do svoje smrti 26. listopada 1979. Napose je proučavao umjetni uzgoj jegulja, cipala, komarči, lubina, kamenica i dagnji.

Prvi popularno-znanstveni članci objavljeni su mu u časopisu Priro­da. Stručne i popularno-znanstvene priloge objavljuje u mnogobrojnim časopisima, a posebno u Morskom ribarstvu kojega je jedan od osnivača i prvi odgovorni urednik, a u kojem je objavio više od 140 stručnih radova, članaka i prikaza.

Dosad su mu objavljene iz stručnog i popularno-znanstvenog rada ove knjige: Uzgoj pamuka (dva izdanja, 1945. i 1948.), Pokusna sjetva riže (Oryza sativa) u Opuzenu (1947.), Agrotehnika riže (1949.), Morski svi­jet (1950.), Osnove ribarstvene biologije (1953.), U morskim dubinama (1958.), Priručnik ribarstvene biologije (zajedno sa Šimom Županovićem, 1958.), Prilog poznavanju klime donje Neretve (1964.), Tunj i njegov život (1971.) i Čudesni život jegulje (1976.).

Objavio je i 32 znanstvena rada s područja ihtiologije i ribarstva u našim i stranim publikacijama. Tako se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu može pronaći četrdeset i pet njegovih bibliografskih jedinica od kojih je petnaest na francuskom jeziku.

U Uvodu ove knjižice, koju u povodu stote obljetnice njegova rođenja pretiskom objavljujemo, „barba Dinko“ se obraća djeci tumačeći im svrhu svoje knjižice. Želi ih „na lak, zabavni način, uz pomoć stihova i slika“ upoznati s nekim stanovnicima našega Jadrana te pobuditi u njima „ljubav prema moru i prirodi“. Uvjeren sam da je svojim stihovima, koji su „tečni, rimovani, raznoliki, sočni, puni igre riječi“ (R. Šutrin), kao i svojom Pou­kom u prozi na kraju knjižice, pridobio ne samo mnogu djecu, nego i odrasle (prvo izdanje izišlo je čak u 6.000 primjeraka!). No kako je došlo do ovoga drugog izdanja Morovićeve knjižice Morski svijet?

Prošlo je gotovo punih deset godina otkako mi je moj nekadašnji pro­fesor hrvatskoga jezika don Rozario Šutrin (domaćima poznat kao don Luzȃrio) predao sve što je imao u bilješkama ili već napisano o Dinku i godinu mlađem njegovu bratu Hrvoju Moroviću jer, reče, „ja danas jesam a sutra nisam“. Preporučio mi je da svakako predstavimo mlađima te „vrhun­ske intelektualce“ u žmanskom povremeniku Didov kantȗn kojega je neko­liko brojeva izašlo zaslugom pokojnog Žmanca Edvina Bukulina. Kako se ipak dogodilo da je Didov kantun prestao izlaziti, sjetio sam se (malo prekasno) da bi se don Rozariovu želju – koju sam uvijek doživljavao kao svoju obvezu – barem donekle moglo ispuniti na ovogodišnjem Susretu „Na Gladȉćovin dvoru“, večeri „domȃće riči“ koja se, također zaslugom Edvina Bukulina, ljeti u Žmanu održava već petnaestak godina.

Don Rozario (ne mogu nikako toga od svih poštovanog i omiljenog čovjeka iz susjednog sela Luke zvati – Šutrin) piše svom nekadašnjem kolegi iz šibenske gimnazije Šimi Županoviću o braći Morovićima kao o onima „koji su se izdigli iznad prosječnosti i mnogo zadužili našu kulturu“, a o Dinku kao o „dragom znancu“, ali ga moli da mu nešto više o njemu napiše, jer Županović je također bio ribarstveni stručnjak i Morovićev dugogodišnji suradnik. Nije mi poznato što mu je Županović odgovorio, ali mi je don Rozario dao pismo koje mu je na njegovu želju napisao Din­kov daljnji rođak i prijatelj iz mladosti Emil Morović. Osamdesetogodišnji Emil piše 1992. don Rozariju kako su ga u Žmanu braća Morovići, kao profesori, u svemu poučavali „i sve što su imali davali su mi na čitanje. I od toga je nešto ostalo u glavi“. Tako je na zakuski koju su mu za osamdeseti rođendan njegovi priredili „održao recital iz I. dijela Vojnoviće Dubrovačke trilogije (koju je za seoske pozornice priredio davne 1930. godine ing. dr. Dinko Morović, ondašnji gimnazijalac). Igrom slučaja morao sam glumiti glavno lice drame Orsata Velikog, jer je Dinko 10 dana prije premijere morao u Split“.

O mlađima nepoznatom Dinku govori i doživljaj u kući Zorke Špralje (Sortove) koju bi plemenitu ženu, misleći na svoje mještane, bilo grijeh ne imenovati. Njoj, koja je koncem prošlog stoljeća također imala blizu osamdeset godina, spomenuo sam kako se malo igram želeći na latinskom opisati život nekih riba i morskih bića, a na to će Zorka:

 

„Evo jednog čudnog tipa,

A zove se sipa!

U zoru se lovi ranu

S površine ko na dlanu.

Crnilo kad pusti sipa

Nestane je u hip hipa.

Gledaš gdje je, al` zaludu,

Sipe nema – ti u čudu.“

 

Čuvši da je to napisao Dinko Morović, a znajući da je on bio ihtiolog i, kako je sam navodio, ribarstveni stručnjak, odmah sam pomislio da se nema smisla s njim natjecati u stručnom opisu tih morskih bića, ali mi je nekako bilo drago što sam i sam bio izabrao gotovo iste teme: sipa, hobot­nica, rak, jegulja… Pročitavši naknadno Dinkovu knjižicu i vidjevši da je don Rozario uz pjesmu o trlji stavio bilješku: Napamet!, pomislio sam da će se sigurno opet naći netko tko će, poput Zorke, i u svojoj osamdesetoj godini pamtiti barem prvu kiticu i Morovićeve pjesme o trlji:

 

„Trlja, trlja,

Po dnu brlja,

Sa dva brka

Mulj čeprka.

Trlja slatko meso ima,

Sviđalo se Rimljanima,

Sviđa se i nama,

Ispeci je, mama.“

 

Moroviću je u mladosti (1930. i 1931.) u literarnom prilogu „Stariji i oni koji dolaze“ splitskog dnevnika Jadranska pošta objavljeno i 15 pjesama, ali mnoge će, poput mene, iznenaditi koliko je, kako bilježi don Rozario, „Dinko bio poklonik i štovatelj hrvatske riječi, pjesnik“. Naišao sam i na to da je 1937. dobio nagradu za aktovku Fortunal, a 1940. nagrađen je za „dramu u 4 čina „Veliki petak“ II. Freudenreichovom nagradom“.

I Pomorska enciklopedija navodi da se Morović s uspjehom okušao u književnom radu, „a nekoliko njegovih kazališnih komada za djecu izvođeno je u kazalištima širom zemlje”. Prolistao sam njegovu Trnoružicu i opazio da se od istog pisca navodi još devet djela: Čiča Tomina koliba – drama za djecu u 3 čina, Kći Snjeguljice (u podmorskom carstvu) – dječja bajka u 3 čina, Kraljević i prosjak – dramatizacija pripovijesti od M. Twaina, Zlatni ključić (pustolovine drvenog lutka) – dječja bajka u 5 slika, Snjeguljica i sedam patuljaka – bajka u 4 čina, Dugonja, Vidonja i Trbonja – narodna priča u 2 čina, Vesela revija – igra u 1 činu, Škrtac – preradba Molière-a za djecu u 3 čina i Zlatne cipelice – dječja bajka u 3 čina (6 slika). Drugdje se još navode igrokazi Okovi, Događaj na svjetioniku i Majčino srce, a spominje se da se povremeno javljao „gdjekojom novelom, pjesmom ili putopisnom impresijom u Omladini, Književniku, Evoluciji, Božićnici, No­vom studentu itd.“

Znam da sam, ne tako davno, negdje nešto pročitao o igrokazu Miljenko i Dobrila. Sjećao bih se da je pritom spomenuto ime Dinka Morovića, ali nije, no doista se može pronaći knjiga koju su napisali M(arko) Kažotić i D(inko) Morović, tj. Morović je dramatizirao roman koji je u devetnaes­tom stoljeću na talijanskom jeziku napisao Trogiranin Marko Kažotić za koji, kako navodi Morović, kritičar Ante Petravić kaže da nije „ni bolji ni gori od romana tadanje talijanske romantike, poslije Manzonija“. Drama­tizaciju istog romana učinila su dvojica pisaca prije Morovića pa Morović u Pogovoru piše: „Prihvatiti se dramatizacije jednog romana, i to već dvaput dramatiziranog, prilično je nezahvalan pothvat, to prije što redovno dra­matizacije romana pate od nedramatičnosti, a redovno su i slabije od ro­mana, što je i prirodno. Ipak sam odlučio da pokušam dramatizirati ovaj kaštelanski roman za potrebe t. zv. `pučke pozornice´. Da li sam barem djelomično u tome uspio, prosudit će gledalac i kazališni kritičar“.

I ne samo o tome, nego i o svim njegovim preradbama, trebalo bi vi­djeti što je pisala ondašnja kritika, a trebalo bi, dakako, potpuno popisati sva Morovićeva djela i ocijeniti cjelokupan njegov rad. Ako se to učini, mislim da će se njegovo ime nalaziti ne samo u Pomorskoj enciklopediji i, tek 2005., u Hrvatskoj enciklopediji, već i u drugim enciklopedijama i leksikonima.

Spomenimo i to kako se u Zahvali u povodu Dinkove iznenadne smrti (Glas Koncila od 18. studenoga 1979., str.8) navodi da se pokojni Dinko uvijek divio Školskim sestrama franjevkama sa Lovreta (u Splitu) „zbog njihova predanog i tihog rada u pomaganju nevoljnih i posebno u odgoju“. Osobita naklonost vezivala ga je s franjevcima u Makarskoj i drugdje, „jer je s mnogim redovnicima te provincije bio dugo godina povezan znan­stvenim i prijateljskim vezama“. Franjevci su došli na sprovod na čelu s dr-om fra Jurom Radićem, „koji mu je uvijek bio cijenjeni osobni prijatelj i koji se biranim i dirljivim riječima oprostio od preminuloga evocirajući njegov rad kao znanstvenika, humanista i vjernika“. Svetu misu zadušnicu „iz prijateljstva prema pokojniku“ koncelebrirao je nadbiskup dr. Frane Franić.

Budući da je ova knjižica pretisak prvog izdanja, jasno je da će se u njoj naći sve ono što je bilo i u prvom izdanju, pa i poneka pogrješka. Don Rozario, koji je nama kao profesor hrvatskog jezika zbog gramatičkih pogrješaka prilično snižavao ocjenu, nije mogao a da sve vokative u knjižici ne odvoji zarezom, a samo je na jednom mjestu stavio kratkouzlazni nagla­sak, jer je očito mislio na to da će čakavci i kajkavci tu riječ krivo naglasiti. Ja bih, sa stanovišta današnjeg govornika, ipak promijenio i pokoju riječ, ali i sami će čitatelji lako procijeniti gdje je Morović bio pod utjecajem vremena u kojem je pisao.

Od srca zahvaljujemo Dinkovoj kćeri Ladi koja se razveselila kad je čula da bismo željeli ponovno objaviti očev Morski svijet. I sama misli da je to najbolji izbor, posebno za prigodu kojoj smo ga namijenili. Ne misleći na svoja autorska prava, raduje se što smo nakanili da ove godine, u prigodi Susreta „Na Gladićovin dvoru“ u Žmanu, besplatan primjerak knjižice do­ bije svaka žmanska kuća kao i predstavnici kuća iz susjednih sela koji se te večeri nađu u Žmanu.

Dakako, ništa ne bi bilo moguće ostvariti bez prilične svote novca, a novac je, ne prvi put kad je u pitanju Žman i žmansko, spremno osigurao Žmanac Ivo Čuka koji sa svojom obitelji živi i radi u dalekom Ekvadoru. Srdačna hvala Ivi i svoj njegovoj obitelji što će po Morskom svijetu i u mnogim kućama diljem Domovine, a i po svijetu, oživjeti uspomena na Dinka Morovića, agronoma, velikog ihtiologa, ribarstvenog stručnjaka i zaljubljenika u morski svijet.

Z. V.

U Sisku, dne 29. srpnja 2013.

 

Kategorije
Knjige

KIWI BROJ 27 Boris Gregorić

prednja korica

KIWI BROJ 27

Boris Gregorić

Proza

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 136

Format: A5

Maloprodajna cijena 77,70 kn (10,20 €)

Kiwi - zadnji kaver

Kategorije
Knjige

AUTORSKO, POVIJESNO, MITSKO Tin Lemac

Tin Lemac - Vesna Parun video gif

AUTORSKO, POVIJESNO, MITSKO

Tin Lemac

Pjesnički diskurz Vesne Parun – teorija i interpretacija

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 286

Format: A5

Maloprodajna cijena 168,00 kn (22,00 €)

RECENZIJA

Studija je organizirana u sedam osnovnih poglavlja (pored najavno-eksplikativnoga diskursa Uvoda i Zaključka) kaja su zatim podijeljena u niz manjih poglavlja, tvoreći tako iznimno razgranatu strukturu koja prati složen i razveden poetski opus Vesne Parun. Složena struktura studije ne inzistira pritom na dosljednoj i nasilnoj provedbi određenoga klasifikacijskog načela kojem bi trebalo podvrgnuti čitanja autoričine lirike, već okupljajući u nizu zbirki i kroz dug vremenski period objavljivanu poeziju poseže za nekolicinom čitanja u ključu, primjerujući različitim segmentima pjesničina opusa niz kriterija, relacija, značenja i simboličkih ključeva kojima će zatim odrediti temeljni njihov status. Riječ je o statusu koji se razotkriva u nacrtu poetičkoga i stilskog modela prikazanoga i analiziranoga pjesništva, detekciji i opisu subjektne (autorske) pozicije, klasifikaciji pjesničkih slika i figura (Utopije i Distopije), uočavanju i problematizaciji izvantekstualnih relacija, opisu subjektnih relacija, izdvajanju sonetnoga opusa te satirične lirike, završavajući pomalo začudnom promjenom autorske perspektive s ciljem interpretacije paradigmatskih pjesama autoričina opusa.

Stanoviti okvir, odnosno polazišnu točku čitanja Paruničine poezije autor postavlja u prvom poglavlju Nacrt poetičko-stilskog modela polazeći od isticanja tradicionalističkih odlika pjesništva Vesne Parun te osvrćući se na odnos njezina pjesništva prema europskoj i hrvatskoj poetskoj tradiciji. Uspostavljen je također model čitanja pjesništva zasnovan na prikazu njegove recepcije u hrvatskoj književnoj kritici i teoriji, koji će u daljnjoj strukturi studije biti dopunjen i obogaćen nizom modernih i suvremenih teorijskih inputa (poput kognitivne poetike iz vizure Lakoffove teorije metafore, tumačenja totalitarizma Hannah Arendt, teorije traume Haydena Whitea itd.). Raznovrsnost kodova s kojih autor pristupa analizama i interpretacijima Paruničina opusa predstavlja jednu od ključnih kvaliteta njegove studije koja na taj način – uvažavajući tradicionalne pristupe tumačenja i integrirajući ih zatim u pokušaj novoga i inovativnoga čitanja poezije – uistinu nudi nova polazišta za razumijevanje jednoga od najvažnijih poetskih opusa u novijoj hrvatskoj lirici. Prvo poglavlje autor zaključuje analizom lirskoga subjekta, isticanjem autobiografskih momenata, prototeksta mediteranizma, figure Vremena te simbolizacije i hiperbolizacije kao središnjih mjesta analizirane poezije.

Sljedeće je kratko poglavlje posvećeno Metapoetičkoj lirici Vesne Parun za koju sam autor ističe kako predstavlja najviši stupanj poetske legitimacije u ranoj i zreloj fazi.

U trećem poglavlju, Rana lirika Vesne Parun, nailazimo na nekoliko ključnih mjesta autorskoga zahvaćanja u složenu strukturu pjesništva ove faze, prepoznatljivih kroz analizu autorskoga subjekta (infantilnoga, ekstatičnoga), detekciju ključnih poetskih figura (Vremena, Utopije, Distopije) te proučavanje niza relacija (tekstualnih i izvantekstualnih) koje su obilježile rani poetski izričaj Vesne Parun. Završni je dio ovoga poglavlja u tom smislu posebno zanimljiv, jer u njemu autor – osvrćući se na neizbježne izvantekstualne, povijesno i socijalno uvjetovane biografske momente koji su ostavili traga u Paruničinoj lirici – vješto izbjegava zamke pozitivizma i doslovnosti iščitavajući tragove zbilje u analiziranoj poeziji i prepoznavajući pjesništvo ove faze kao složen konstrukt sačinjen od niza diskurznih inputa vremena, od kojih je ideološki sloj tek jedan.

Intimistička lirika Vesne Parun prikazana je kroz slojevitost poetskoga subjekta (osjećajnoga, erotskoga, kulturiranoga, melankolijskoga, egzaltiranoga) te konstantu koja je u ovome dijelu pjesničkoga opusa provedena u iščitavanju odnosa spram Drugoga. Pjesničino relacioniranje spram Drugoga autor ovdje dijeli u nekoliko temeljnih diskurznih slojeva (diskurz žalovanja, diskurz melankolije, fantazmatski diskurz, fantazmatsko oblikovanje Drugog te fantazmatske slike).

Relacijski moment Paruničina pjesništva istaknut u prethodnim poglavljima dosljedno je istražen i klasificiran i u poglavlju o Misaonoj lirici Vesne Parun, u kojemu je istaknuta trostruka njegova uvjetovanost i realizacija: u odnosu subjekta i kozmosa, subjekta i društva te čovjeka i političkoga entiteta nacije, domovine, države i klase.

U poglavlju o Sonetnoj lirici Vesne Parun autor se bavi analizom slikovne jezgre oko središnjega motiva, sintagmatsko – paradigmatskom simbolizacijskom metaforizacijom te posebice sonetima s figurom Evokacije, da bi prikaz pjesničkoga opusa zaključio s poglavljem o Satiričnoj lirici Vesne Parun, proučavajući njegovu intertekstnu i interkodnu organizaciju te primjenjujući na njega pojam karnevalizacije i uočavajući u ovome poetskom segmentu predominaciju biografske, izvantekstualne datosti.

Studiju autor zaključuje poglavljem Moj osobni dug čitateljstvu, svojevrsnom metatekstualnom ekskursu u kojem pretpostavljenom, Ecovom terminologijom, modelu čitatelja, najavljuje i objašnjava razloge izdvojenog interpretiranja dviju ključnih pjesama autoričina opusa i time zaključuje svoju šetnju lirskim opusom Vesne Parun.

Studija predstavlja vrijedan doprinos sistematizaciji, interpretaciji i pomnom čitanju poezije Vesne Parun, postavljajući autoričin opus u nove interpretacijske okvire i otkrivajući ga kao slojevit i kompleksan diskurs koji nudi raznorodna čitanja u okvirima različitih suvremenih diskursnih teorija.

 

Doc. dr. Danijela Marot Kiš

Kategorije
Knjige

PJESNIČKI ZNAK KAO SVJETONAZOR U PJESNIŠTVU MILANA DEDINCA Dubravka Bouša

Dedinac - korice - Copy

PJESNIČKI ZNAK KAO SVJETONAZOR U PJESNIŠTVU MILANA DEDINCA

Dubravka Bouša

stvaralački opus Milana Dedinca

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 552

Format: A5

Maloprodajna cijena 224,00 kn (30,00 €)

 

Knjiga Dubravke Bouša Pjesnički znak kao svjetonazor  u pjesništvu Milana Dedinca nije samo zrelo i kompetentno tumačenje poetike Mi­lana Dedinca pri  čemu se razložno ponajviše bavila njegovim temeljnim zbirkama pjesama (Javna ptica, Jedan čovek na prozoru, Pesme iz dnevnika  zarobljenika  broj 60211) te poemom  Malo vode na dlanu nego i po tome što je ponudila tumačenje ,,romana” Od nemila do ne­draga koje tek traži svoje puno mjesto u historiji književnosti pedesetih godina 20. stoljeća. Ostvarena interpretacija ukazuje na taj put. A vri­jeme objavljivanja (1957.) vrijeme je kad se provodi snažan i definiti­van zaokret od sljeđenja bilo kojeg mimetičkog modela na cjelokup­nom jugoslavenskom književnom prostoru.

Dušan Marinković

 

Dedinčeva težnja ka iznošenju svojih najintimnijih borbi s društvom i sa samim sobom potvrđuje da je živio i stvarao u skladu s Rimbaudo­vom definicijom kako: ,,Poezija nije samo umjetnost, već jedan način kako se živi.” Umjetnička pjesma je tajna jednaka tajni koja se naziva život. Pjesme su samostalni živi organizmi jednog samostalnog svijeta koji se izražava u individualnoj  formi, u ritmu, u jezičnoj strukturi, u zvučanju i u kompoziciji. Dedinac je u knjizi Od nemila do nedraga uspostavio simultanost sna i jave, osjećaja i razuma, te uspješno sintetizirao poeziju s prozom. Sve to je već oprobao u Javnoj ptici. On je u knjizi Od nemila do nedraga faktografiju stvarnog života spojio sa sim­bolikom svoje poezije. Miješanje žanrova, intertekstualnost i citatnost uz autoreferencijalnost otvaraju prostor za dijalog s tradicijom i time Dedinac, pripadnik beogradske nadrealističke grupe, tom knjigom ula­zi u suvremenu srpsku književnost i postavlja temelj postmoderni. Ukoliko  istražujemo Dedinčev  pjesnički  znak kao moralni  čin onda moramo akceptirati biografski aspekt reflektiran u pjesničkoj strukturi.

Dubravka Bouša

Kategorije
Knjige

SVIRAMO GITARU Ivan Bakran

sviramo gitaru front

SVIRAMO GITARU

Ivan Bakran

Slikovnica sa 24 skladbe (pjesme i note)

Uvez: Meke korice

Br. str: 32

Format: 21 x 24

Maloprodajna cijena 85,00 kn (12,00 €)

Kategorije
Knjige

IGRAMO KITARO Ivan Bakran

igramo kitaro

 

IGRAMO KITARO

Ivan Bakran

Slikovnica na slovenskom jeziku sa 24 skladbe (pjesme i note)

Uvez: Meke korice

Br. str: 32

Format: 21 x 24

Maloprodajna cijena 85,00 kn (12,00 €)