Uvez: Meki Br.
Majda Agić, rođena je u Splitu, 1988. godine. Završila je osnovnu školu “Trstenik” u Splitu, kao i srednju upravnu. Za vrijeme osnovne i srednje škole veliki dio vremena provodila je volontirajući u knjižnici, gdje je sudjelovala u organizaciji raznih predstava, promocija knjiga i drugih događanja. Ljubav prema književnosti i čitanju knjiga usmjerila ju je prema glumi, tako da je nekoliko godina glumila u raznim predstavama u Gradskom kazalištu mladih u Splitu.
Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, upisala je studij u Centru za stručne studije, smjer računovodstvo i financije. Međutim, zbog određenih životnih okolnosti, morala je napustiti studij i posvetiti se obitelji u potpunosti. Tijekom odrastanja, a naročito za vrijeme srednje škole, željela je prenijeti svoju ljubav prema pričama na papir, pa je tako nastala njezina prva priča Ispovijed jedne nevine ubojice. Piše i pjesme u kojima na zanimljiv način predočuje događaje iz svakodnevice. Trenutno je zaposlena na poslovima koji su daleko od književnog stvaralaštva, ali ju to nije spriječilo da i dalje piše priče i time upotpunjuje svoju svakodnevicu. Priče joj se temelje na različitim životnim situacijama protkanim raznim ljudskim karakternim crtama. U njima donosi bitna životna iskustva, od kojih i sam autorica uči kroz svoj put odrastanja. Likove u pričama nisu stvarne osobe, već izmišljeni likovi, koje i sama autorica upoznaje dok piše o njihovim zgodama, tako da nikad ne zna unaprijed kakav će lik biti u priči, već se prepušta mašti da ju vodi.
Jedna knjiga tri priče, svaka priča je zasebna i govori sama za sebe.
U prvoj priči “Ispovijed jedne nevine ubojice” radi se o djevojci koja je optužena
za ubojstvo vlastitog oca i presuđena joj je smrtna kazna.
Prije izvršenja smrtne kazne u ćeliji je pisala svoje misli i osjećaje,
nadala se da će jednog dana ti zapisi ostaviti neki trag, da je ona postojala.
U zatvoru se jedino sprijateljila s djevojkom Angelom i jedna drugoj su uvijek
bile podrška.
Na dan izvršenja kazne djevojka je saznala šokantnu vijest i to od osobe
za koju se nadala da će je doći posjetiti posljednji dan svog života.
Da li je stvarno ubila oca?
I što je to šokantno saznala, morat će te otkriti sami.
“Starica i mladić” – u drugoj priči se radi o mladiću kojem se u selu pokvario auto,
tako je morao naći smještaj gdje će prenoći.
Pokucao je na prva vrata kuće na koju je naišao i otvorila mu je starica, počeli su pričati
o njenom životu i starica mu ispričala svoj težak i bolan život.
Drugi dan je mladić morao otići i starica mu rekla da je posjeti opet, ali kad se mladić
vratio starica je preminula.
Na njenom grobu dao joj je obećanje koje je izvršio dok i sam nije došao u duboku
starost.
“Nesretna ljubav” – Marija je živjela s majkom i ocem, bila je u vezi s Markom koji je
radio na brodu.
Jednog jutra Marija dobiva pismo od svog voljenog gdje joj piše da se uskoro vraća kući i
da će zatražiti ruku od njenog oca.
Na dan vjenčanja sve je bilo savršeno i na sam kraj obreda u crkvu ulazi žena koja će
promijeniti Mariji život iz temelja.
Što je Marija saznala i što se dogodilo poslije toga ostavljam da otkrijete sami.
Tri zasebne priče koje su tužne, a i poučne, ponekad se moramo zaustaviti i razmisliti što
i tko nam je u životu bitno/bitan.
Priče su kratke, nema nepotrebnih razvlačenja ni milijun opisa, što mi se stvarno sviđa
jer ponekad svima nama treba kratke, ali jasne priče.