Oznaka: Željka Lovrenčić

ISKUSTVO LIJEPIH RIJEČI Ljerka Car Matutinović

Published on by biakovaKomentiraj

ISKUSTVO LIJEPIH RIJEČI

Ljerka Car Matutinović

Urednica: Zorka Jekić

Lektura: Ljerka Car Matutinović

Dizajn korica: Božidar Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 194 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-07-1

Maloprodajna cijena: 18,90 €

ISKUSTVO LIJEPIH RIJEČI Ljerka Car Matutinović

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 194 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-07-1

18,90 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Književni medaljoni Ljerke Car Matutinović

Iskustvo lijepih riječi peta je knjiga književnih ogleda autorice Ljerke Car Matutinović koju objavljuje nakladnička kuća Biakova. Svi tekstovi u knjigama prethodno su objavljeni u Vijencu, književnom listu za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske i obuhvaćaju razdoblje od 2005. do 2022. g.

Prethodno su objavljene knjige kritika iste autorice: Vijenac odabranih (2013.), Umjesto samoće (2014.), Kraljevstvo za knjigu (2018.) i Književni ogledi (2019.).

Za Vijenac odabranih autorica je dobila prestižnu nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu kritika objavljenih u 2013. g. Ljerka Car Matutinović poznata je i talentirana spisateljica, pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica, prevoditeljica i urednica. Književnim djelima i prijevodima prisutna je više od pedeset godina u kulturnom i književnom životu Hrvatske.

U novoj knjizi Iskustvo lijepih riječi autorica predstavlja 57 naslova suvremenih autora. Knjiga ima tri dijela: Razgovor s autoricom, Poezija i Proza.

Razgovor s autoricom je sjajan intervju Ljerke Car Matutinović i glavnog urednika u Vijencu Gorana Galića u kojem se vidi da je književnost dio njenog habitusa. Drugi dio knjige obuhvaća tekstove o poeziji u 34 prikaza. Treći dio knjige obuhvaća tekstove o prozi i sadrži 23 prikaza.

Tekstovi u ovoj knjizi nastali su između 2019. i 2022. godine. Razvrstani su po kronološkom redu objavljivanja prikaza knjiga u Vijencu.

Knjiga kritika Iskustvo lijepih riječi otkriva kontinuitet autoričina rada na prikazivanju knjiga, a uz već prethodno objavljene knjige književnih kritika prikaz je književnog života u drugoj polovici 20. i na početku 21. stoljeća.

Autorica uglavnom svaka dva tjedna objavljuje prikaz neke knjige hrvatskih ili stranih autora (prijevoda) u Vijencu, tako da je u ovom petoknjižju uvršteno preko trista prikaza knjiga.

U zaklonu tišine svoje radne sobe prema svojoj prosudbi o vrijednosti djela, autorica odgovorno piše o djelima poznatih i manje poznatih autora. Čitatelja mami pustolovina čitanja koja stvara žudnju za spoznajom, potrebu da se umjetničko djelo strpljivo iščita i o njemu promišlja. Ljerka traga i za osobnošću pisca. Oplemenjena iskustvom lijepih riječi ohrabruje autore na kreativnost i ustrajnost. U njenim tekstovima osjeća se stvaralački zanos i užitak u čitanju. Ljerkini ogledi pravi su književni medaljoni.

Nova knjiga Iskustvo lijepih riječi svjedoči o autoričinoj ustrajnosti i poštovanju suvremenih autora, poznatih i manje poznatih pjesnika i prozaista. Ona suvereno piše o autorima koji pišu na standardnom jeziku, a i o onima koji svoja djela pišu na zavičajnim govorima.

Ljerka Car Matutinović je pronicljiva i nepristrana kritičarka. Njena jezična virtuoznost i sposobnost zapažanja olakšavaju čitatelju doživljaj određenog djela. Ljerka piše jasnim i čistim rečenicama. Njezini tekstovi o drugim autorima pridonose razumijevanju hrvatske suvremene književne produkcije.

Nova knjiga Iskustvo lijepih riječi, zajedno s autoričinim prethodno objavljenim knjigama kritika, izuzetan je kritičarski poduhvat koji nadahnuto osvjetljava i promovira čari iskustva lijepih riječi.

Zorka Jekić

RAZGOVOR S AUTORICOM

LJERKA CAR MATUTINOVIĆ PJESNIKINJA I KRITIČARKA

U dodiru s pjesmom sve je moguće

Razgovarao Goran Galić

U pjesmi mora biti duha, svojevrsne opuštenosti, iskra koja će oživiti poetsku sintagmu i biti poticaj / Posebno mi je draga moja pjesma Odiljat se, moj viteže iz 1983. / Podobni i samovoljni kreiraju tzv. javno mišljenje u književnosti / Suvremena književnost ne može nadvladati društvene traume.

Ljerka Car Matutinović česta je gošća naše redakcije, pjesnikinja je to i publicistkinja posebna senzibiliteta, koja je ostavila važan trag na hrvatskoj kulturnoj sceni posljednjih pola stoljeća. Redakcijski razgovori s Ljerkom dragocjeno su vrelo iz kojih izviru živa sjećanja na različite protagoniste našega kulturnog života, crtice iz naše književne i kulturne povijesti kojih nema u službenim monografijama, a koje govore mnogo. Jedan takav razgovor odlučili smo oblikovati u pisanu formu i podijeliti ga s vama.

Gospođo Car Matutinović, iza vas je dvadeset pjesničkih zbirki, brojne nagrade, a nedavno ste predstavili i četvrtu knjigu ogleda. Što je izazovnije, stvarati vlastitu književnost ili pisati o književnosti drugih?

Taj vaš izraz izazovnije mogu prihvatiti iako asocira na natjecanje u nekim disciplinama, pa tko pobijedi. U mom slučaju nema pobjednika ni pobijeđenih: vlastita književnost ili književnost drugih?! Volim ovo čime se bavim. To je svojevrsni predah. Uostalom, cijeli sam život radila na nekoliko razboja: pisanje, objavljivanje, prijevodi, književnokritički rad. Tomu ću još dodati da sam bila profesorica književnosti na Petoj zagrebačkoj gimnaziji, lektorica hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Firenci, urednica književnih emisija na Radiju Zagreb. Da još nabrajam? A zvali smo se i vikend-piscima.

Miroslav Krleža zapazio je vaše stihove još 1983, naglasivši njihovu „toplinu i izvornost“. Kako danas gledate na svoj pjesnički put od prve zbirke Vrijeme rastanaka iz 1971. do posljednje Dok su ti ruke u pokretu iz 2017?

Zbirka Vrijeme rastanaka pripada u razdoblje koje bih mogla simbolički nazvati „pjesnik nosi svoje pjesme na ogled“. Bila je to istinska potreba da Drugi vide u mojim pjesmama tu silnu žudnju za stvaranjem. Dragi Josip Pupačić, vrsni pjesnik, rekao mi je nakon što je pročitao moje pjesme: Odnesite ih u Republiku. I tako sam se našla pred vratima Republike, u nekom iličkom dvorištu. Ali nisam prešla prag tog književnog Olimpa. Nisam smogla hrabrosti suočiti se s tim nebesnicima. Bili su odveć bučni, međusobno su se sudarali nepodobnim riječima i taj mi njihov dalmatinsko-agramerski chat nije bio po ćudi.

No ipak ste pronašli vlastiti pjesnički put iz kojeg izvire opčinjenost tradicijom, napose renesansnom dubrovačkom poezijom. Što vam je u stvaralačkom procesu osobito važno?

To je razdoblje od gotovo pet desetljeća postojanog i, zašto ne reći, plodnoga stvaralaštva. Kad bih bacila pogled na neke naslove, kao na primjer: Kanat slaji od meda, Disan je, Jabuka na glavi, Zarobljeno tijelo i drugi soneti, Vrijeme punog Mjeseca, Kad već postoji planina, u kojima je osmišljen sav moj život, moja kreativna meštrija, onda bi se gospođa Inspiracija razmahala i nastajale bi nove pjesme. Najviše su me osvajali naslovi. Kad bih osmislila naslov pjesme, pjesma je bila tu. Tako je bilo i s prozom, pa i u mojim književnim ogledima naslov je izvor promišljanja. Kad odložim knjigu odabranu za Vijenac, pišem nove pjesme koje su na tragu vremena koje proživljavamo. To je moje „oživljavanje samoće“.

Je li vam neka zbirka posebno draga?

Ciklusi pjesama Soneti o ljuvenom kasu i odiljanju i meni posebno draga pjesma Odiljat se, moj viteže nalaze se u zbirci Odiljat se (1983). Ta je zbirka svojedobno požnjela četrnaest izvrsnih kritika. I to je bio moj spoj s tradicijom dubrovačke renesansne poezije.

Napisala sam stotinjak soneta koji su tematski, intonacijski i izražajno vrlo raznoliki. Ne volim sofizme i vulgarizme u poeziji, ni cerebralno, hladno „mudrovanje“. U pjesmi mora biti duha, svojevrsne opuštenosti, iskra koja će oživiti poetsku sintagmu i biti poticaj. Važno je raditi (pisati!). Nadahnute književne poslenice, tzv. žene pisci, nadmašile su muške kolege sjajnom invencijom i nepotrošivom emocionalnom i duhovnom energijom. Usprkos svemu!

Što biste izdvojili iz svoga pozamašnog prevoditeljskog opusa?

Studij talijanskog jezika i boravak u Firenci proširili su krug pisaca koje sam prevodila. Najviše sam prevoditeljskog stvaralačkog truda uložila u knjige vrhunskih talijanskih autora, Carlo Collodi, Gianni Rodari, Alberto Moravia. Danteova pjevanja iz Pakla, Petrarkini soneti i genijalne storije Giovannia Boccaccia bili su moj užitak u prevođenju. Moja knjiga prijevoda Žena od kamena (izbor iz suvremene talijanske proze, 2005), talijanska narativna proza, izrastavši iz Boccaccia, donosi specifičan okus bivstvovanja do apsurda globalizirane svakidašnjice: Mario Tobino, Gesualdo Bufalino, Antonio Tabucchi, Stefano Benni, Erri de Luca, Eraldo Baldini, Paola Capriolo. Bila je kreativna radost prevoditi maestralne domete talijanske književne riječi.

Već godinama pišete o novim ostvarenjima književnika različitih generacija i poetika. Koji su prema vama dometi suvremene hrvatske književne produkcije?

Doista, u Vijencu surađujem od 2005. i odonda sam objavila više od dvjesto prikaza knjiga i četiri knjige književnih ogleda. Dok listamo te knjige, izlaze pred nas poznati i manje poznati autori. Ono što ih spaja jest kreativnost i čudesno raznolik i specifičan tematski raspon. Čini se da smo zemlja pjesnika, ali i prozaisti, romansijeri su sada in. O dometima suvremene književne produkcije u nas trebala bi posebna studija. Ono što valja istaknuti jest tjeskoba vremena u kojem živimo i koju svatko od pisaca doživljava na poseban način. Ovaj gotovo potrošen svijet hrani se globalnim nesporazumima, netolerancijom, nezaustavivom pohlepom, nasiljem i dogmama. Sve su to duboki ožiljci na tijelu definitivno potrošačka društva. I suvremena književnost ne može nadvladati te društvene traume. Urušava se komunikacija. „Dežurni nazlobnici“, kako bi rekao Saša Vereš, stvaraju svoje liste prioritetnih pisaca, među kojima uglavnom nisu kvalitetni pjesnici i prozaisti koji zaslužuju pozornost. Uzalud i provokacije stilskog pluralizma, vulgariziranje seksualnosti, evidentiranje kriminala. Uzalud online izdanja i tobožnja etičnost i vulgarna transparentnost društvenih mreža. Ni takozvana stvarnosna poezija i konstruiranje rečenica bez glave i repa, koje nazivaju pjesmama, nisu drugo no circulus vitiosus iz kojeg nema izlaza. I zato dobro prolaze samozvani pojedinci uključeni u arbitriranje kao da neometano uzgajaju marihuanu. Oni, podobni i samovoljni, kreiraju tzv. javno mišljenje. Paradoksalno su samouvjereni i usuglašeni s istomišljenicima. Ali ta društvena pojava i općepoznati jal hrvatski su specijalitet.

U kakvim su vam sjećanjima ostali vaši nastavnički dani u zagrebačkoj V. gimnaziji, gdje ste godinama predavali hrvatski jezik i književnost? Kakav je nekad bio odnos mladih prema knjizi i jeziku, a kakav je danas?

U usporedbi s današnjim 21. stoljećem čine se nekako nebeski azurnima, gotovo bajkovitim. Učenici su nekad nosili uniforme, bolje rečeno: kute, plave, azurne. I nastavnici također. Imala sam čast predavati u tzv. A-razredima. Sve sami genijalci, ali pristojni. Ja sam dopuštala učenicima da pravopis drže na klupi, da se sprijatelje s tom knjigom. Moji učenici kazivali su napamet stihove, Matoša, Vidrića, Cesarića, Tadijanovića i bogzna koliko sam im zbog toga „išla na živce“! Današnje globalno vrijeme, vrijeme mobitela, tableta, računala, igrica, tetovaža, poderanih traperica, prilično je incidentno i prema onome što nam podastiru tzv. mediji, stanje nije take it easy.

Talijanski kritičar Rolando Certa kazao je 1984. da je vaša književnost svojevrsno „traganje za Edenom djetinjstva koje se više nikome ne vraća“. Je li hommage tom traganju i vaša zbirka priča za djecu Ma i Lu, koja je nekad bila na popisu obvezne lektire, a odnedavno je i ponovno dostupna? Čime se danas bave junaci zbirke, vaši unuci blizanci Ma i Lu?

Knjiga Ma i Lu romansijerski povezuje životne dogodovštine blizanaca Ma i Lu. To je apoteoza radosnoga, bezbrižnog života koji treba pružiti svoj djeci svijeta. Bila je to lektirna knjiga objavljena 1989. u pet tisuća primjeraka (Mladost) i nedavno obnovljena, oživotvorena u ediciji Funditus pod naslovom Duplići Ma i Lu. Duplići, moji unuci Ma i Lu (Marko i Luka) sad su „odrasli dečki“. Marko je budući specijalist za dječju stomatologiju, a Luka je direktor marketinga u međunarodnoj kompaniji. Obojica se bave glazbom. Nisu napustili svijet umjetnosti. Marko je uglazbio desetak mojih pjesama, koje je izvodio na promocijama mojih knjiga. Luka je objavio svoju prvu zbirku pjesama Dječarac, kojoj sam ja bila urednica. I dalje piše.

U rodnoj Crikvenici, koje ste počasna građanka, utemeljili ste i manifestaciju Jadranski književni susreti. Kako je došlo do tog projekta i koji su plodovi?

Jadranski književni susreti moj su obol rodnoj Crikvenici, u kojoj sam propjevala na čakavskom, a imala sam deset godina. (Ta moja životvorna čakavska beseda!) Ugostili smo na Susretima lijep broj hrvatskih pjesnika i prozaista. A posjetili su nas i naša „braća po peru“ iz Italije, Slovenije, BiH i Sjeverne Makedonije. Osnovali smo nagradu Crikveničko sunce i proslavili jubilarnih petnaest godina. I prošlogodišnjim 18. Susretima pokrovitelj je bio Grad Crikvenica, a organizatori crikvenička Gradska knjižnica i DHK. Tako su Jadranski književni susreti postali crikvenički brend. U duhu vremena!

I dalje publicirate nove pjesme i prozu. Kako nakon stotina i stotina pjesama i dalje ostati svjež i autentičan?

Teško je biti svjež i autentičan, kad nam nije dano da možemo „kozmički disati“. Kad se ne možemo udaljiti od ljudskih tjeskoba, kad nam je nametnut život bez događanja. Kad se nešto neočekivano useli u prostore našeg bića… I što možemo učiniti da se to promijeni? U mojoj knjizi izabranih priča Život bezbrižan i lepršav, 2016, bezbrižnost i ljubav himerički su nedohvatni pa ću stoga završiti ovaj moj razgovor s vama s upitnom rečenicom: Što znači biti zatravljen pjesmom? Pjesma je poput ljubavne iskre. Ona se spasonosno nudi kao djelić živog svemira. Ona preobražava naša osjetila i nama se čini da je u dodiru s pjesmom sve moguće.

(Vijenac MH, Zagreb, br. 676 – 29. siječnja 2020.)

BILJEŠK O AUTORICI

Ljerka Car Matutinović, suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica, rođena je u Crikvenici. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima. Član je Društva hrvatskih književnika (1975.), Zagrebačkog centra Europskog društva kulture (sa sjedištem u Veneciji) i član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Od 1961. objavljuje književne kritike, književne interpretacije i eseje; pjesme objavljuje od 1965.; pripovijetke od 1975. u nizu časopisa i novina („Forum“, „La Battana“, „Impegno 80“, „Most“, „Republika“, „Književna republika“, „Nova Istra“, „Književna Rijeka“, „Vijenac“, „Diwan“ (BiH) i dr.)

Objavila je dvadeset zbirki pjesama, od kojih su tri na čakavskom narječju (Kanat slaji od meda, Čakavske versade, i Meštrija). Posebno se izdvajaju zbirke: Odiljat se, 1983., La bellezza del respiro – Ljepota disanja, 1984., Bezumlje, 1994., Disanje, izabrane pjesme, 1997., Jabuka na glavi, 2001., Versi o nepotrošivoj ljubavi, 2005., Zarobljeno tijelo i drugi soneti, 2007., Jabuka puno krilo, 2007., Uzmi me na oblaku, 2010., Vrijeme punog Mjeseca, 2012., Kad već postoji planina, 2013., KANAT&KESNOKRIČ, 2016., Dok su ti ruke u pokretu, 2017., Sve moje ljubavi, 2020.

Među knjigama za djecu ističu se romani: MA i LU (dva izdanja u 5000 primjeraka, 1988., 1990.), Sve niče iz priče, 2000., Raduj se danu, pjesme, 2004., Duplići MA i LU, 2015.

Proza za odrasle: Ljubavni jadi Ružice Trnoružice, 1986., Seoba mora 1996., Opsjenar Galateo i druge srednjovjekovne priče, 2002., Mirakul zvan Ljubav, 2006., Život bezbrižan i lepršav, Izabrane priče, 2016.

Književno – kritička proza: Odjeci pjesničke riječi, razgovori s književnicima, 1991., Hrvatski pjesnici („Školska antologija“), 2006., Vijenac odabranih, 2013., (Nagrada Julije Benešić), Umjesto samoće, 2014., Kraljevstvo za knjigu, 2018., Književni ogledi, 2019.

S talijanskog jezika prevela je niz poznatih pisaca za djecu (Alberto Moravia, Nosorog, Gianni Rodari, Putovanje plave strijele, Carlo Collodi, Pinokio, Gianni Rodari, Čipolino) i djela za odrasle: Boccaccio, Dekameron, izbor, Zagreb, 2002., Ususret renesansi (Dante, Petrarca, Boccaccio), Zagreb, 2003., Žena od kamena, izbor iz suvremene talijanske proze, 2005., Fabio Geda, U moru žive krokodili, 2011., Dante, Petrarca, Boccaccio. Izbor iz djela, 2016.

Ljerka Car Matutinović je dobitnica brojnih nagrada u Italiji (Nagrada San Bartolo, Firenca, 1996., Nagrada Firence, 2001., Nagrada Ocjenjivačkog suda na Internacionalnom natječaju za poeziju i prozu, Citta di Salo, 2005. i dr.), a među brojnim domaćim nagradama su i:  Nagrada Drago Gervais,1981., 1985., Nagrada Ljubo Pavešić, za najbolji čakavski tekst, 1995., Nagrada za životno djelo Grada Crikvenice, 1996., Nagrada Julije Benešić za najbolju knjigu književnih kritika Vijenac odabranih (Đakovo, 2. srpnja 2013.)

Njene pjesme prevedene su na desetak stranih jezika, a pripovijetke na engleski, talijanski i njemački jezik.

Ljerka Car Matutinović je 16-og kolovoza proglašena Počasnom građankom grada Crikvenice.

Književnica živi i radi u Zagrebu.

POGOVOR

Književnost na dlanu

Najnovija knjiga istaknute i svestrane književnice i prevoditeljice Ljerke Car Matutinović naslovljena Iskustvo lijepih riječi peta je u nizu njenih sabranih ogleda koje od 2005. godine piše za list „Vijenac“. Do sada ih je napisala više od dvjesto, što znači da je kroz ruke ove predane kritičarke prošao čitav niz izdanja objavljenih u novije doba. U ovoj su knjizi okupljeni ogledi pisani od 2019. godine do danas.

U poveliki niz tekstova koji se odlikuju iznimnom kreativnošću i raznolikošću, uvodi nas razgovor koji je s autoricom vodio Goran Galić. Iz njega saznajemo bitne podatke koje je uvijek dobro znati ili ih se prisjetiti kako bismo se ponovno uvjerili što znači živjeti književnost u punom smislu te riječi. Jer, Ljerka to čini već dugi niz godina – ona uspješno piše svoja djela, ali isto tako s uspjehom piše o djelima drugih. Iz njih izvlači samo ono najvažnije i najbolje. To uistinu nije lak posao jer nije jednostavno napisati sve što želiš i imaš za reći o nekom djelu u tekstu ograničenome na određeni broj kartica.

No, čini se da našoj autorici to ne smeta – ona s radošću i pozornosti prati suvremenu hrvatsku produkciju stvaranu od Istre do Slavonije, od Podravine do Dalmacije te ponovno objavljena djela naših klasika – i niže svoje zapise. Piše o poeziji i prozi hrvatskih pjesnika i prozaika, ali i o stvaralaštvu Hrvata koji žive i djeluju izvan Republike Hrvatske.

U ovome se djelu govori o djelima na čakavskome i kajkavskom narječju, o panoramama i antologijama hrvatske poezije objavljenim, primjerice, u Crnoj Gori i Bugarskoj, o prijevodima suvremene kubanske poezije i proze, o dječjim i omladinskim knjigama… Na ovim se stranicama izmjenjuju zapisi o knjigama Ivana Mažuranića, Antuna Gustava Matoša i Jure Kaštelana kao i oni o djelima književnika koji obilježavaju suvremenu hrvatsku književnu scenu poput Borisa Domagoja Biletića, Božice Brkan, Daniela Načinovića, Maje Kušenić Gjerek, Ludviga Bauera, Diane Rosandić Živković i mnogih drugih.

Ljerka Car Matutinović pobrinula se da nam na stranicama ove knjige ukaže na specifičan način na koji suvremeni hrvatski književnici doživljavaju stvarnost, na zavodljive stihove naših poeta i poetesa u kojima se otkrivaju male ljudske tajne i istine. Ukazuje nam na čudesan život riječi, na jednostavnost i prirodnost stihova, ali i na njihovu mističnost i simboliku. Ističe maštovitost pojedinih autora, njihov primorski senzibilitet i mediteransku raskoš, borbu sa samoćom i potragom za svjetlosti u našoj ne odviše blistavoj stvarnosti. Dakako, u toj poeziji ima i ljubavi i strasti, bujne imaginacije, unutarnjih suglasja i prilagođenosti životu. Teme ovih autohtonih glasova često su vezane uz zavičaj i slike iz djetinjstva koje vječno nadahnjuju, ali i uz neke pojave koje su nam u posljednje vrijeme obilježile život poput korone. Suvremeni hrvatski pjesnici u raznim poetskim oblicima i uz sebi svojstvenu istančanost opjevavaju neizmjernost svoga unutarnjeg bogatstva i preko riječi tragaju za zvukovima i mirisima ali i za ljubavi, za čovjekom. Sve nam to kao na dlanu podastire kritičarka koja svoje oglede piše znalački, s poštovanjem prema autoru i bez imalo zlobe.

U dijelu knjige koji se bavi prozom, naša kritičarka odabire romane, zbirke priča, prijevode te dječju i omladinsku književnost. Iz njenih analiza dolazimo do spoznaje da u suvremenoj hrvatskoj prozi prevladavaju teme tjeskobe zbog opće nesigurnosti i korone te svjedočanstva života pisana gotovo esejističkim stilom uz umetanje lirskog u prozni diskurs. U ovim se ogledima, među ostalima, govori o ratnoj tematici i okrutnosti rata o čemu piše Franjo Deranja, o meditativnoj prozi Dunje Kalilić, simboličko-ironijskim temama vezanim uz Istru (Albino Crnobori), kratkim proznim formama Jasminke Domaš, o biografskoj knjizi Mirka Ćurića koji piše o kreativnom životu umjetnice Vjere Biller, o prijevodima slavne knjige Mali princ na „zvučan i melodiozan kajkavski jezik“ i o onome Ljerkine knjige Duplići MA i LU na makedonski jezik (prijevod potpisuje pjesnikinja Ljerka Toth Naumova).

U ovome silnom obilju lijepih riječi ispisanih iskusnom rukom svaki će čitatelj pronaći nešto za sebe. Jer, radi se uistinu o pravome leksikonu hrvatske književnosti.

Željka Lovrenčić

ARMOAR Vanja Karković

Published on by biakovaKomentiraj

ARMOAR

Vanja Karković

Urednica: Zorka Jekić

Likovno i grafičko oblikovanje: Ivan Stanišić

Lektura, korektura i redaktura: Patricija Adanić, prof. hrvatskoga jezika i književnosti

Recenzenti: Dr. sc. Željka Lovrenčić; Maja Kušenić Gjerek, književnica

Prijevod na engleski jezik: Ad Hoc – Centar za poduke i prevoditeljstvo d. o. o. Draškovićeva 4a, Zagreb

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 146 str.

Format: B5

ISBN 978-953-8136-87-0

Maloprodajna cijena: 14,00 €

ARMOAR Vanja Karković

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 146 str. Format: B5 ISBN 978-953-8136-87-0

14,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

PJESNIK KONTRASTA


Zbirka „Armoar“ treća je zbirka poezije i proze Vanje Karkovića. U njoj autor nastavlja svoj sada već prepoznatljiv i pomalo neobičan stil pisanja koji obuhvaća mnoštvo tema o kojima pjesnik razmišlja. Knjiga okuplja 70 tekstova među kojima prevladava poezija, a podijeljena je na sedam ciklusa naslovljenih Bunilo, Prašuma, Ludilo u Zagrebu, Armoar, Bliskost, Kraj priče i Ponor.


Već na prvi pogled jasno je da se susrećemo s pjesnikom koji se ne libi pisati o najmračnijim i najgorim osobinama ljudskog karaktera. Opisuje ih otvoreno i bez imalo uljepšavanja, surovo i sirovo. S druge strane, kroz neke pjesme otkrivamo kako može biti nježan i krhak, poetičan i blag.


Po tematici većine pjesama (i proze) te načinu pisanja, Karkovića se može uvrstiti u skupinu tzv. „ukletih pjesnika“ jer rado opisuje život na marginama društva, sklonost raznim porocima (primjerice, alkoholu i drogi), buntovnički život, smrt izazvanu predoziranjem. On čvrsto kroči stazama koje su utrli Charles Baudelaire, Edgar Allan Poe, Arthur Rimbaud i, osobito, Charles Bukowski. Njegovi se junaci često nalaze na granici između života i smrti, ne žele poštovati društvena pravila, opijaju se i drogiraju do besvijesti, žive u svom svijetu. Poput Bukowskog, Karković opisuje društveno ozračje, živote neprilagođenih ljudi, čudne odnose sa ženama, iskustva s opijatima. Njegove su teme i futurističke slutnje, ubojstva, iznenadne smrti, pustoš u čovjekovoj duši i beskrajna praznina. U toj mračnoj životnoj stvarnosti naglašava grubosti koje ona ponekad donosi, piše o grobljima i rakama. Na stranicama ove knjige nailazimo na ludilo i nemoć, na blud i pohotu, na negativne strasti, pedofiliju i na ubojstva, na kloniranje, grubosti i vulgarne riječi. Sve je to odraz razočaranja svijetom u kojemu naš pjesnik živi. U pjesmi „Možda je vrijeme” naglašava: „Možda je vrijeme da prekinem misao./Izbrišem cijeli grad i sebe i sve koji lagaše./Možda je vrijeme da prekinem misao.‘’ Pjesnik želi sve izbrisati jer pati i ne snalazi se u okrutnoj stvarnosti koju život ponekad nudi. Nihilistički želi sve uništiti, zaboraviti.


No, premda se Karković bavi temama koje mnogi ne žele primjećivati, a kamoli posvetiti im se, u ovoj zbirci nailazimo i na pjesme koje nam pokazuju i dokazuju da život nije samo nešto marginalno i da njime ne vlada uvijek zlo. U njima iščitavamo da je taj naš dar i ljubav i pjesništvo, i nježnost i sjeta, i bliskost i prijateljstvo. U takvim pjesmama koje govore o oproštajima i sjećanjima, o šapatima i novim počecima, otkrivamo nježno biće koje napominje: „Pretvorit ću se u kesten da me uspiješ prepoznati./Slušati pjesmu što u prošlom vremenu ćeš je pjevati./Svjesna nećeš biti da blago se naslonila jesi na prošlost svoju.’’ (Pjesma „Bliskost’’).


A nježnost iskazuje i u pjesmi „Ptice’’ posvećenoj majci Katarini: „Gledam ih dok kroz munju lete ta krhka krilca što zalijeću se u vjetar./Dok paze svoje mlade, dok nose grančice kroz maglu, kroz vjetar, kroz sunce/i dok ranjene umiru negdje na putu.’’ Majci se obraća i u zanimljivom proznom zapisu „Prah’’: „Pospan sam, majko, od vrelog grada, ljudske zlobe, nemira, izmučenih žena, dvoličnih čudaka, poremećenih bijednika. Kako bi bilo dobro zaspati, ne buditi se.’’


U ovoj je poetskoj zbirci razvidan umor od života i od društvene stvarnosti te želja da se barem privremeno ode u neki drugi i drugačiji svijet, na neka udaljena cvjetna polja, tamo gdje vlada ljepota i sklad. Upravo te suprotnosti između ružnoga i lijepog, između brutalnog i nježnog ono su što ovu pjesničku zbirku čini posebnom i zanimljivom; izvornom. Pjesnik vješto isprepliće suprotnosti: doživljaje i osjećaje buntovnika i one koje živi pjesnička duša, trenutke malodušnosti i one pune ushićenja, realnost i snove.


Vanja Karković je dosljedan u svome stvaranju: kao i u ranije objavljenoj knjizi „Nož ubojice“, i u ovoj, novoj, opisuje pakao u čovjekovoj duši i pakao koji ponekad vlada na zemlji. No, mogli bismo utvrditi da to sada čini na nekako spokojniji i zreliji način. Čini se da je nož s godinama malo otupio, a želja za sablažnjavanjem oslabjela. I to je dobro. Razvidno je da pjesnik nije odustao od osnovne teme koja mu omogućuje da siđe do najdubljih ponora pakla, ali je otkrio i onu svoju drugu, ljudskiju i poetičniju stranu.


Koliko se uistinu promijenio, valja procijeniti čitanjem zanimljivih stihova i kratkih zapisa objedinjenih u zbirci „Armoar“.


Dr. sc. Željka Lovrenčić

SVJETLOST USKE KLJUČANICE


Odavno je poznato kako stihovi mogu biti jednako plod konstrukcije kao i neposrednog emotivnog opažaja, a ponekad, što je najčešće i najsretnija kombinacija, spoj jednog i drugog poetskog pristupa koji se stope u neku vrstu umjetničkog nad-doživljaja koji govori svojim osobitim jezikom. Upravo je ovaj posljednji način omiljen pjesnički oblik i najčešći u rukopisu pjesnika Vanje Karkovića koji nesumnjivo dio svog književnog i životnog nadahnuća pronalazi u djelima Trackla i Poa, kao i suvremenijih autora, poput Millera, Bukowskog ili Kavafisa. Međutim, pritom u stihovanu potku neprestano utkiva živo poetsko tkivo vlastitog iskustva.


Ponekad gotovo sentimentalan, ponekad naturalistički grub u svom literarnom iskazu, on ne odustaje od ideje da pjesnik mora vjerovati ipak najviše sebi i svojim bojama stvarnosti, kako onim unutarnjim tako i vanjskim koje se u njoj neprestano prelamaju, dobivajući ponekad začudno i skoro opasno ubrzanje. Zato su njegovi stihovi, kao i rečenice u pripovijestima, često gotovo zadihani i kao da cijeli tekst trči, trči nezaustavljivo prema – Neiskazivom.


Jedna od najsretnijih pjesama, po kojoj je knjiga i naslovljena, „Armoar“ obiluje dokazima za ranije izrečene tvrdnje, zapravo ih ilustrira na najbolji mogući način:


„Poslije kiše dolazi slijepac da blagoslovi zemlju i ranu što širi se njenim leđima.“
(…)


I zatim, u nastavku, baš poput životonosnih poetskih kaplji, nastavlja:


„Poslije kiše neću odjenuti na sebe baš ništa, takav izletjet ću na pločnik, zaderati se na plavo cvijeće što raste iz ruku djevojčice crvenih staklenih očiju.“
(…)


Oni koji ljube poeziju znaju je i prepoznati, njen topli, besmrtni dah na licu koji izaziva trnce u kralježnici i razlikovati ono čudesno što Ona donosi u svom naručju, od plastičnih plodova puke želje da se pod svaku cijenu bude pjesnikom koji piše nešto zgodno i prigodno, što će svi čitatelji moći na prvu razumjeti, poput neke skladne doskočice za pamćenje.


Nesumnjivo, Vanja Karković nije pjesnik koji piše očekivano i prigodno, on odgovor traži u onom delikatnom rubu sutona čovjekove duše, spleenu između svjetla i tame koja nas progoni, kad duh odluči rasti u svom bolu, biti neukrotiv, ali i pravedan.


O tome zbori uvijek bez dlake na jeziku, okrutno iskreno, kako i priliči pjesniku koji se duboko klanja Poeziji, znajući da je ona najmudrija kraljica svih vrijednih spoznaja, a osobito samospoznaje, kao u pjesmi „Kavez“:


„Poljupci u plinskoj komori
prije gašenja naše krhkosti.
Drži taj križ i nemoj, bolje da ne izustiš.“


U svojoj potrazi, gotovo euforičnoj potjeri za smislom, pjesnik često ulazi u narativne tokove poezije koju bismo uvjetno mogli nazvati narativnom, kad ne bi bilo u njoj skokovitih obrata lucidnog uma i bolnim emocijama „otrovanog“ poriva da se napokon dotakne sinteza svega, katarzično obasjanje u poanti, kao u pjesmi „Pustinja“:


„Niste mi donijeli slova na pladnju kao što smo se dogovorili?”
Nestao je s oblakom.
(…)
Uzet ću kamen. Pomolit se svjetlu još jednom i leći u bolesničku postelju.“


U mnogim filozofijama i religijama svijet u kojem obitavamo zapravo je neka vrsta lječilišta u kojem ozdravljamo svoje grešne duše, kroz proživljeni bol i spoznaju koju nam takva gorka poduka zemaljskog življenja donosi, kako bismo jednom postali dostojni Nebeske svjetlosti, našeg pravog doma.


Stepenice kojima se uspinjemo pjesnici pretvaraju u stihove jer ljube svoju braću i sestre i žele svoj put označiti drugima kako bi se lakše uspinjali i svi oni oko nas, kao i još nerođena djeca – pale male svjetlosti u tišini istinitih riječi.

Ovaj put Vanja Karković slijedi i u svojim, često mračnim pripovijestima koje su ipak uvijek obasjane svjetlom nadahnuća i umjetničkog oblikovanja, poput umornih od trajanja, dugih pjesama koje su se u nekom trenutku pjesnikovog doživljaja iznenada odlučile pretvoriti u racionalniju i nešto oštriju, iskustvom nazubljenu prozu.


Ovo je ukoričen rukopis začudnih trenutaka i neočekivanih uvida, „Armoar“ prepun darova za literarne sladokusce, željne unikatnih glasova u poeziji i nepotkupljive iskrenosti, onih uskih ključanica u srcu kroz koje ulazi svjetlost bitka.


Maja Kušenić Gjerek

O AUTORU


Vanja Karković rođen je 19. srpnja 1975. godine u Zagrebu. Pisanjem stihova i pjesama bavi se još od rane mladosti. Godine 1989. napisao je sinopsis za kazališnu predstavu „Ukradena svjetlost” koja se izvodila u Zagrebačkom kazalištu mladih (tadašnjem „Omladinskom kulturnom centru”). Radio je honorarno kao novinar i fotograf u tinejdžerskom časopisu „Rocky Express” te honorarno kao novinar/stalni suradnik u tinejdžerskom časopisu „Hit generacija”.


Godine 2001. na internom natječaju najstarije pjesničke tribine na svijetu „Jutro poezije”, njegov rukopis pjesničke zbirke „Nož ubojice” ušao je u najuži izbor za nagradu „Ružica pl. Orešković”, te je osvojio jednu od diploma koju mu je tom prigodom dodijelio poznati zagrebački boem, pjesnik i književnik Saša Meršinjak.


Godine 2003. organizirao je književno-kazališne tribine u Knjižnici i čitaonici „Bogdan Ogrizović” u Zagrebu. Do sada je objavio zbirke pjesama: „Levijatanova soba” (2001.) i „Nož ubojice” (2002.).Živi i radi u Zagrebu.

Predstavljanje knjige ARMOAR Vanje Karkovića

Published on by biakovaKomentiraj

Predstavljanje knjige Ljeke Car Matutinović ISKUSTVO LIJEPIH RIJEČI

Published on by biakovaKomentiraj

Predstavljanje knjige AKO SAM IKADA POSTOJALA Dunje Detoni Dujmović

Published on by biakovaKomentiraj

SAMO KRITIČNO, MOLIM Željka Lovrenčić

Published on by biakovaKomentiraj
Ogledi

SAMO KRITIČNO, MOLIM

Željka Lovrenčić

Ogledi

Urednica: Zorka Jekić

Recenzija (predgovor): dr. sc. Dunja Detoni Dujmić

Recenzija (pogovor): dr. sc. Tin Lemac

Kazalo osoba: Ivan Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 206 str.

Format: A5

ISBN: 978-953-8136-98-6

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,00 €)

SAMO KRITIČNO, MOLIM Željka Lovrenčić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 206 str. Format: A5 ISBN: 978-953-8136-98-6

13,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Željka Lovrenčić: Samo kritično, molim

Prevoditeljica, književna kritičarka, esejistica i stručnjakinja u području hispanoameričke književnosti, Željka Lovrenčić, svojim je rukopisom Samo kritično, molim dala zanimljiv književno kritičarski pregled recentnog (od 2016. do 2020.) događanja na domaćem književnom prostoru, napose u odnosu na tekuću hrvatsku, zatim hrvatsku iseljeničku kao i širu hispanoameričku paradigmu. Njezini bi se književno-kritičarski prikazi mogli svrstati u nekoliko kategorija; ako uzmemo u obzir žanrovske parametre, tada je zamjetno kako autorica znatnu pozornost posvećuje najnovijim pjesničkim uradcima hrvatskih pjesnika te ih promatra sa sadržajne i stilske pozicije. Pišući o pjesničkim zbirkama Tomislava Marijana Bilosnića, Borisa Domagoja Biletića, Pere Pavlovića, Adolfa Polegubića, Darka Pernjaka, Ivana Bradvice kao i o pjesnikinjama Ljerke Car Matutinović, Božice Brkan, Diani Burazer – autorica pristupa njihovim djelima s dvostruka stajališta: sa znanstveno objektivističke strane, ali i iz osobne čitateljske perspektive. To uključuje dobru upućenost u faktografiju vezanu uz djelo i njegova autora, ali naglašava i vlastitu sposobnost dojmovnog uživanja u čitanju i štovanju tekstova, odnosno, autora o kojima je u ovome rukopisu riječ. Nešto je manje prostora u ovoj zbirci književnih kritika posvećeno proznim djelima hrvatskih pisaca: u dva navrata autorica prikazuje radove (roman i pripovijetke) Diane Rosandić Živković, potom djelatnost promicatelja čileanskih pisaca u nas i pripovjedača Jerka Ljubetića; također donosi prikaz najnovije zbirke pripovijesti s dubrovačkom tematikom iz pera Antuna Paveškovića. U kategoriju takve žanrovske razdiobe mogli bismo uvrstiti i napise o sintetički koncipiranim knjigama tj. izborima iz stvaralaštva nekih naših pisaca (primjerice: Božidara Prosenjaka i Mladena Machieda); autorica je nešto prostora posvetila i znanstveno-kritičkim djelima: prikazuje vrijednu studiju Tina Lemca o Josipu Pupačiću, knjigu Sanje Knežević o Bilosnićevu književnom opusu te povijesnu studiju Igora Žica o austrijskom feldmaršalu i podupiratelju Hrvatskoga narodnog preporoda Lavalu Nugetu.

Posebno zanimljiv preplet života, umjetničkih biografija te informacija o sadržajnim i stilskim slojevima tekstova Željka Lovrenčić daje u kritičarskim prikazima pisaca hrvatskih korijena koji žive izvan matične zemlje, što je i autoričina istraživačka specijalnost. Uključujući književnopovijesnu, prevoditeljsku, poetološku i tematsku sferu, ona piše o djelovanju Ljerke Toth Naumove koja se javlja iz Sjeverne Makedonije, Nele Stipančić Radonić koja živi u Njemačkoj, o srijemskoj književnici Ljubici Kolarić Dumić; istom pozornošću prikazuje djelatnost australskog pisca hrvatskih korijena Vladimira Jakopaneca i australskog povratnika Drage Šaravanje. Stižu i informacije o pričama triju Mimica (Eugenio, Guillermo, Vesna) iz Ognjene Zemlje, o hrvatskom pjesniku Adrijanu Vuksanoviću iz Crne Gore, o studiji posvećenoj Josipu Gujašu Đuretinu iz Mađarske te o dva čileanska pisca hrvatskog podrijetla: uglednom pjesniku Andrésu Moralesu Milohnicu te dramskom piscu Sergiju Vodanoviću. U tom je kontekstu zanima i prijevodna književnost te komentira Machiedov izbor i prijevode Jiménezove lirike te Marunine prijevode djela bolivijskog književnika japanskog podrijetla Pedra Shimosea Kawamure.

Željka Lovrenčić u povelikom rasponu književno-kritičarskih interesa pomno postupa s podacima vezanim uz osobe, njihova djela, okruženje u kojem je neki pisac stasao, djelovao i razvio svoj književni izraz. Tomu pridaje i vrijedne informacije o sadržajnim slojevima djela te o razmjerima oblikovnih, stilskih i narativnih vještina. Ovim je rukopisom dala posebno vrijedan doprinos širenju informacija o hispanoameričkim i hrvatskim dodirima, odnosno, novim književno-komparativnim informacijama nadogradila za hrvatsku kulturu iznimno važnu temu povezivanja iseljeničke i domovinske Hrvatske.

dr. sc. Dunja Detoni Dujmić

Zagreb, lipanj 2020.

SAMO KRITIČNO, MOLIM!

Nova knjiga prevoditeljice i književne znanstvenice i kritičarke Željke Lovrenčić predstavlja kontinuitet u njezinu kritičkom pisanju. Ona je sastavljena od knjiga poezije, proze te teorije suvremenih hrvatskih autora iz domovine i iseljeništva. Izbor različitih žanrovskih okvira upućuje nas na spremnost autorice za kritičko sagledavanje raznorodnosti u književnom polju i njezinu svestranost. Kritički tekstovi Željke Lovrenčić posjeduju iznimnu informativnost, visok stupanj prohodnosti, obilatu uporabu stručnog znanja te oprezno i precizno izricanje vrijednosnog suda. Iznimna se informativnost daje u opisu biobibliografskih činjenica o autoru i sadržajnoj analizi njegova djela. To, dakako, nije formalistička danost, već se time književnopovijesna i autobiografska paradigma uvažavaju, a u sadržajnoj analizi izdvajaju se segmenti poticajni u daljnjim kritičkim čitanjima. Visoka prohodnost tekstova Željke Lovrenčić govori kako je ona kritičarka s osjećajem za tekst i autora. Osim toga, njezine kritike time šire recepcijski krug i približavaju se širem krugu čitateljstva od znanstvene i stručne javnosti. Stručni dio naša kritičarka temelji na poetičkim i stilističkim znanjima, uočavanju dominantnih karakteristika kako bi knjiga bila obilježena ili kako bi se ogledala u prepoznatljivu elementu. Prilikom izricanja vrijednosnog suda rijetko koji kritičar može ponekad zauzdati i oduševljenje knjigom u nekom pogledu (izbor teme, stil, poetika, autorova erudicija) što je nužna impresionistička danost što Lovrenčićeva nekad i čini, ali utišavajući kritičarsku emfatičnost, njezin sud biva validan jer počiva na prosudbi sadržajne i stilske razine.

dr. sc. Tin Lemac

O AUTORICI

Željka Lovrenčić je književnica, prevoditeljica, urednica i proučavateljica hrvatskoga iseljeništva, osobito onoga na španjolskome govornom području. Piše eseje, kritike i putopise.

Rođena je 13. travnja 1960. u Koprivnici. Diplomirala je komparativnu književnost i španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1983. godine. Tema diplomskoga rada bio joj je španjolski nobelovac Juan Ramón Jiménez. Na istome je Fakultetu 1992. magistrirala filologiju. Prošireni i prerađeni rad naslovljen Obrasci fantastike u hispanoameričkom romanu objavljen je kao knjiga 2001. godine. Akademik Pavao Pavličić ocijenio ju je pionirskim radom. Doktorski rad pod nazivom Hispanistička Croatica: Tri naraštaja čileanskih pisaca hrvatskih korijena obranila je na Hrvatskim studijima 2011.

Živjela je šest godina u Latinskoj Americi – u Meksiku i Čileu. U Meksiku je bila stipendistica Meksičke vlade i pohađala predavanja iz hispanoameričke književnosti na dva vodeća Sveučilišta UNAM (Universidad Nacional Autónoma de México) i Colegio de México. U Čileu je radila kao profesorica hrvatskoga jezika i kulture u Punta Arenasu te kao diplomatkinja u Hrvatskome veleposlanstvu u Santiagu. Radila je i kao voditeljica područne zagrebačke knjižnice „Prečko“, profesorica španjolskog jezika, voditeljica na radiju u Punta Arenasu, voditeljica Zbirke inozemne Croatice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Sada vodi tribine na tu temu.

Autorica je 17 knjiga i pjesničkih panorama. Uredila je 18, a prevela 67 knjiga. Među autorima koje je prevela sa španjolskog na hrvatski između ostalih su: Miguel de Cervantes, Benito Pérez Galdós, Juan Rulfo, Carlos Fuentes, Elena Poniatowska, Miguel Barnet, Laura Restrepo, Ernesto Sábato, Mario Benedetti, Pablo Neruda, Roberto Ampuero, Andrés Morales Milohnic, Juan Mihovilovich, Oscar Barrientos Bradasic, Alfredo Pérez Alencart, Zinka Saric…

Na španjolski je prevela dvadesetak knjiga suvremenih hrvatskih autora objavljenih u Meksiku, Čileu, Španjolskoj, Kolumbiji i Boliviji. Među njima su: Dragutin Tadijanović, Zvonimir Balog, Mladen Machiedo, Veselko Koroman, Davor Velnić, Tomislav Marijan Bilosnić, Drago Štambuk, Miro Gavran, Sibila Petlevski, Davor Šalat i Lana Derkač. Tekstove objavljuje u hrvatskim i stranim časopisima te na portalima u Rumunjskoj, Španjolskoj, Čileu, Meksiku, Kolumbiji i Argentini.

U četvrtom je mandatu članica Uprave Društva hrvatskih književnika. Dopisna je članica Hispanoameričke književne akademije sa sjedištem u Madridu, članica odbora Fonda Miroslava Krleže, pridružena članica Hrvatskoga diplomatskog kluba, te članica Hrvatsko-hispanskoga društva i Međunarodnog udruženja književnika i umjetnika sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama.

Bila je dopredsjednica Društva hrvatskih književnika, predsjednica Povjerenstva za književne veze, suradnica veleposlanstava Čilea i Španjolske te Hrvatske matice iseljenika.

Sudjelovala je na mnoštvu književnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.

Autorica je izložaba održanih u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižici u Zagrebu i na Interliberu, te kataloga o Pablu Nerudi, Miguelu de Cervantesu, hrvatskoj knjizi izvan Hrvatske, nakladi Hefti u NSK, hrvatskoj periodici u iseljeništvu itd. Tekstovi su joj prevođeni na španjolski, engleski, rumunjski, makedonski i bugarski jezik. Kao autorica, zastupljena je u Leksikonu hrvatskoga iseljeništva i manjina te u međukulturnom rječniku suradnika rumunjskog časopisa za međunarodne veze Orizont Literar Contemporan objavljenom u Bukureštu.

Na dužnosti predsjednice Povjerenstva za književne veze Društva hrvatskih književnika organizirala je predstavljanja naših autora u Španjolskoj, Nizozemskoj, Rumunjskoj, Meksiku, Boliviji, Čileu, Kubi, Kolumbiji i Australiji.

Dobitnica je priznanja i zahvala bivšega čileanskog predsjednika Ricarda Lagosa i bivše ministrice vanjskih poslova Soledad

Alvear te počasna građanka Porvenira, mjesta na krajnjem jugu Čilea odnosno ledenoj Ognjenoj Zemlji, kamo su dolazili prvi hrvatski doseljenici.

Pozivnica Željka Lovrenčić SAMO KRITIČNO MOLIM

Published on by biakovaKomentiraj

SVE MOJE LJUBAVI Ljerka Car Matutinović

Published on by biakovaKomentiraj

SVE MOJE LJUBAVI

Ljerka Car Matutinović

Urednica: Zorka Jekić

Sunakladnik: Irena Krmpotić; Gradska knjižnica Crikvenica

Uvez: Tvrde korice

Broj stranica: 112

Format: A5

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

SVE MOJE LJUBAVI Ljerka Car Matutinović

SVE MOJE LJUBAVI Ljerka Car Matutinović Urednica: Zorka Jekić Sunakladnik: Irena Krmpotić; Gradska knjižnica Crikvenica Uvez: Tvrde korice Broj stranica: 112 Format: A5 Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

14,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Kratki opis knjige:

Književnica Ljerka Car Matutinović vrsna je pjesnikinja, prozaistica, književna kritičarka, prevoditeljica i književnica za djecu. Uz svoje književno stvaralaštvo posvetila se prevođenju s talijanskog jezika.

Zbirka Sve moje ljubavi sadrži izbor prepjeva njezine poezije na talijanski, španjolski i portugalski jezik. Pjesme na talijanski prepjevali su: Lucifero Martini, Loredana Bogliun, Marina Lipovac Gatti, Laura Marchig, Giacomo Scotti i Ljerka Car Matutinović. Na španjolski pjesme je prepjevala Željka Lovrenčić, a na portugalski Meri Grubić. U svojim pjesmama pjesnikinja Ljerka Car Matutinović uspostavlja ravnovjesje emocija i duhovnosti. Prepoznatljiva je po svojim stihovima čudesne simbolike i osebujnog ritma. Unutarnjom snagom i ljepotom svojih pjesama izriče duboku nježnost i otvorenost prema svijetu. Ona pjeva o prostorima, o gradovima, o ljudima, o anđelima, o zavičaju i o djetinjstvu. Njena zaljubljenost u život otkriva radost bivstvovanja i radost stvaralaštva. Poezija je za nju “način kako se živi” (Rimbaud). “Sjećanje je oblik života”, pjeva pjesnikinja, “slušajući šum vjetra u granama”: “moje srce obnavlja nekorisne susrete i čudne rastanke pod krošnjama topola.”

Svoju ljubav prema riječima pjesnikinja obnavlja blistavim očima, jer “ne umiru ljubavi prave, ostaju u nama”. U poeziji “udaljenosti su kadikad bliskost, približavaju se negdašnjem ushitu”. Ljerka Car Matutinović sačuvala je ushit za poeziju, za život poezije, za život, uopće. Svojim zapaženim opusom (20 zbirki pjesama) pjesnikinja Ljerka Car Matutinović pripada vrhu suvremene hrvatske poezije. I ova višejezična zbirka “Sve moje ljubavi” svjedoči o tome.

Zorka Jekić

KRALJEVSTVO ZA KNJIGU Ljerka Car Matutinović

Published on by biakovaKomentiraj
kraljsvstvo za knjigu front 3d

KRALJEVSTVO ZA KNJIGU

Ljerka Car Matutinović

Kritike

Uvez: Tvrdi uvez

Br. str: 124

Format: A5

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,65 €)

KRALJEVSTVO ZA KNJIGU Ljerka Car Matutinović

Kritike Uvez: Tvrdi uvez Br. str: 124 Format: A5

13,65 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

PREDGOVOR

Kraljevstvo  za  knjigu  treća  je  knjiga  književnih kritika naše istaknute i iznimno plodne književnice: pjesnikinje, prozaistice, književnice za djecu, esejistice, prevoditeljice i urednice Ljerke Car Matutinović.

Ljerka Car Matutinović pored svojih mnogobrojnih napisanih i objavljenih djela: romana, pjesama, itd., objavila  je  više  od  četrdeset  knjiga  od  toga  dvadeset zbirki pjesama. Također kontinuirano prati od 1961. godine književno stvaralaštvo suvremenih autora, te objavljuje  recenzije,  prikaze  i  osvrte  o  njihovim knjigama u mnogim novinama i časopisima (Forum, La Battana, Impegno 80, Most, Republika, Književna republika, Nova Istra, Književna Rijeka, Vijenac, Diwan (BiH) i dr.).

Nakladnička  kuća  Biakova  objavila  je  već  dvije knjige  književnih  kritika  Ljerke  Car Matutinović: Vijenac odabranih (2013) i Umjesto samoće (2014). Kraljevstvo za knjigu im se pridružuje. Za Vijenac odabranih autorica je dobila prestižnu Nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu kritika.

Tekstovi u knjizi Kraljevstvo za knjigu odabrani su među Ljerkinim ogledima iz dvotjednika Vijenca, književnog lista za umjetnost, kulturu i znanost koji su objavljivani od 2014. do 2018. g. Izbor je razvrstan u dvije cjeline – poezija i proza.

Prikazi knjiga poredani su abecednim redom autora.

Knjiga ima i kazalo osobnih imena kako bi se čitatelj brže i lakše snalazio i dobio obavijest o autorima koji su u knjizi obrađeni ili spominjani.

Ljerka iznimno vješto i promišljeno bira naslov svakog svog teksta. Tako je i naslov knjige Kraljevstvo za knjigu snažan i višeznačan, sugerira koliko značenje knjiga ima u Ljerkinom životu i koju poruku želi poslati javnosti. Podsjeća, koju ulogu je knjiga imala u povijesti naše kulture, ali i opominje što gubimo gurajući knjigu na margine.

Kraljevstvo za knjigu uz već prethodno objavljene knjige književnih kritika: Umjesto samoće i Vijenac odabranih pruža značajan prikaz književnoga života kod nas u zadnjih nekoliko desetljeća.

Autorica i dalje (redovito i ustrajno) prati stvarala- štvo suvremenih autora, suptilno bira i s nadahnućem promišlja knjige raznih žanrova po njihovoj vrijednost, a ne po afirmiranosti autora. Knjigama prilazi pomno, uvažavajući   autora   i   analitički   pišući   o   bitnom   u njihovom   stvaralaštvu,   pomažući   im   kako   pronaći vlastiti put u oduhovljenim prostorima kreativnosti.

Kod autorice se osjeća opčinjenost riječima i mislim da zato svi tekstovi Ljerke Car Matutinović odišu lakoćom pisanja.

Njeno obrazovanje i vještina uživljavanja u tekstove drugih autora očituje se i u ovim njenim ogledima.

Ljubav prema knjizi i humanost su osnovne vrijednosti u njenim književnim prikazima.

Ovom knjigom književnih kritika Kraljevstvo za knjigu, Ljerka Car Matutinović kao vrsna kritičarka, uvelike  pridonosi  razumijevanju  suvremene  hrvatske književnosti.

Zorka Jekić

POGOVOR

KRALJEVSTVO ZA LJERKINU KNJIGU

Kad  suvremena  hrvatska  pjesnikinja,  prozaistica, književnica za djecu,  esejistica  i  prevoditeljica  Ljerka Car   Matutinović  poput  Ricarda   III.   u   neka   davna vremena, u naslovu knjige zavapi Kraljevstvo za knjigu, ne preostaje nam ništa drugo nego posegnuti za tim štivom i otkriti što se krije među njegovim koricama. Ovo najnovije djelo autorice rođene u Crikvenici koja je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala hrvatski i talijanski jezik s književnostima, još je jedan uspješni nastavak niza njenih književno- kritičkih proza u koji pripadaju: Odjeci pjesničke riječi, razgovori s književnicima, 1991., Hrvatski pjesnici (Školska antologija), 2006., Vijenac odabranih, 2013., (Nagrada  Julije  Benešić),  te  knjiga  Umjesto  samoće, 2014.

Svestrana književnica koja je čitav život posvetila pisanju i koja je članica Društva hrvatskih književnika od 1975., poznata je pjesnikinja s dvadeset objavljenih zbirki (tri su na čakavskom narječju). Također je autorica proza za odrasle poput djela Ljubavni jadi Ružice Trnoružice, 1986., Mirakul zvan Ljubav, 2006. ili izabranih priča Život bezbrižan i lepršav, 2016., kao i uspješnih knjiga za djecu – ističem roman MA i LU, 1988., 1990., Sve niče iz priče, 2000. i Duplići MA i LU, 2015.

Kao prevoditeljica, s talijanskog je na hrvatski jezik prevela niz knjiga poznatih pisaca za djecu kao što su primjerice: Nosorog Alberta Moravije, Putovanje plave strijele i Čipolino Giannija Rodarija te Pinokio Carla Collodija. Od djela za odrasle izdvajam Boccacciov Dekameron, izbor iz 2002., knjigu Ususret renesansi (Dante, Petrarca, Boccaccio), 2003., i onu Dante, Petrarca, Boccaccio. Izbor iz djela koju je prevela i priredila 2016.

Uz sve to valja istaknuti i činjenicu da je Ljerka Car Matutinović dobitnica brojnih nagrada u Hrvatskoj i Italiji,  da  je  cijenjena  i  priznata  i  kod  kuće  i  u inozemstvu, te da su joj djela prevedena na desetak stranih jezika.

Uz takav, gotovo renesansni životopis kojim je obogatila ne samo našu književnu scenu nego i kulturu općenito, Ljerka je više nego kompetentna dati sud o pojedinom djelu. Ovom prigodom nije naodmet spomenuti da je upravo ona jedna od naših najznačajnijih književnih kritičarki (premda se u posljednje vrijeme učestalo  tvrdi  da  u  Hrvatskoj  više  nema  književne kritike, odnosno da nema „prave“ književne kritike (riječ „prava“ vjerojatno se odnosi na isticanje onoga što je u nekome djelu loše i prešućivanje onoga dobrog). I sama radije poklonica dobronamjernog prikaza nekoga djela nego kritičkog „pokapanja“ autora, Ljerku smatram doajenom književne kritike, budući da od 1961. godine u brojnim časopisima objavljuje književne kritike, književne   interpretacije   i   eseje.   Njezini   sažeti,   ali znalački prikazi u Matičinom listu “Vijenac“ postali su obavezno štivo za svakoga tko se želi informirati o suvremenoj hrvatskoj književnoj produkciji. Tekstovi prikupljeni u ovoj knjizi koju je uredila Zorka Jekić a objavljuje zagrebačka nakladnička kuća Biakova d.o.o. uz  sunakladnišvo  Gradske  knjižnice  Crikvenica, preuzeti su iz njene kolumne u „Vijencu“. Sabrani na jednom mjestu na ovakav, i vizualno zanimljiv način, još snažnije naglašavaju značaj djelovanja naše vrsne i vrijedne književnice koja ne radi samo za sebe nego svojim viđenjem njihova stvaralaštva, potiče i kolege.

Ovo istinsko književno kraljevstvo podijeljeno je na dva dijela. Jedan se odnosi na poeziju, a drugi na prozu. Na   stotinjak   stranica   obuhvaćena   su   djela   16-tero pjesnika i 13-tero prozaika, uglavnom suvremenih. Radi se o značajnim imenima koja, svako na svoj način, daju obol hrvatskoj književnosti. Tekstovi su poredani po abecednom nizu prezimena autora, a vremenski obuhvaćaju razdoblje od 2011. do 2018. godine, što je prilično široki raspon u našoj bogatoj književnoj produkciji. Autori se razlikuju po godini rođenja, stilu pisanja, jeziku, motivima…

Prvi tekst u ovj knjizi posvećen je Borisu Domagoju Biletiću i njegovoj pjesničkoj zbirci Zato što vrime ne prolazi. Ljerka prije svega naglašava pjesnikovo zanimanje za Eros i Thanathos, analizira njegov odnos prema vremenu i njegovoj prolaznosti, razmišljanje o svrsi života, samoći, ljubavi… Kod pjesnikinje Božice Brkan u knjizi Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka osobito je naglašena mukotrpna sudbina žena u ovome nemilosrdnom globalističkom svijetu u kome se uglavnom juri za novcem, a sve se manje gleda nečija duša.

Osim tematike i motiva, predmet zanimanja Ljerke Car Matutinović vrlo je često jezik odnosno, narječje pojedine  poetike.  U  razumijevanju  nekoga  djela  ona nema problema – bliski su joj i ča, i kaj, i što. Pjesnik Tomislav Domović u knjizi je zastupljen zbirkom Imperativi, portugalska pjesnikinja Florbela Espanca Izabranim sonetima, a mladi i perspektivni Goran Gatalica pjesničkom zbirkom naslovljenom Kozmolom. Car Matutinović ističe Domovićev uspješan ulazak na višeglasnu scenu hrvatske suvremene lirike, kod portugalske pjesnikinje hvali čudesnu ljepotu stihova, ali i  vještinu  prevoditeljice  Meri  Grubić  Videc  koja  je sonete autorice rođene 1894. približila suvremenom čitatelju na najbolji način, to jest, ponovno stvarajući to djelo na drugome jeziku. U Kozmolomu Gorana Gatalice znakovito    se    isprepliću    pjesnikova  fantazija  i metaforičnost s astralnim svijetom i objektivnim sagledavanjem stvarnosti. U prikazu knjige Drage Gervaisa  Lepe  besedi  u  kojoj  je  pjesme  odabrao  i pogovor napisao Boris Domagoj Biletić, posebno su istaknuti „maštoviti zavičajni impulsi“, socijalna osjetljivost  te  čakavski  stih,  a  kod  koprivničke pjesnikinje Maje Kušenić Gjerek opčinjenost ljepotom riječi i mistični odjek ljubavi što je razvidno u Majinoj zanimljivoj zbirci Druga tišina. Pristup autorskom djelu i njegova analiza još su nešto što osobito cijenim kod Ljerke u ulozi kritičarke. Naime, ona ista prema svima – bilo da se radi o etabliranim autorima (pa i klasicima) ili o početnicima koji tek kroče u književni svijet, njezin je stav isti. Uvijek nastoji izvući ono najbolje. Primjerice, književni  prvijenac  Vesne  Markulin-Dye,  pjesnikinje koja je trideset godina provela izvan naše zemlje, većinom na engleskome govornom području, naslovljen Lice uz prozor, Ljerka Car Matutinović smatra „činom stvaralačke samosvojne svijesti“.

Od pjesnika u ovoj su knjizi zastupljeni i Davor Grgurić sa zbirkom Zalog sidrenja, Dunja Kalilić sa zbirkom Rič te zove, pisma Snivaju li pupoljci, Željko Knežević s djelom naslovljenim Dom za pčele samice te Miroslav S. Mađer i njegova Izabrana djela. Kod Grgurića se naglašava pjesnička samoća i motiv mora kao metafore života, kod Dunje Kalilić dvostruki život između    stvarnosti    i    imaginacije,    kod    Kneževića pjesnikovo traženje čovjeka i onoga lijepog u životu, kod Mađera svojevrsni lirski monolog kojim se pjesnik suprotstavlja svemu lošem što ga okružuje te zlu koje vlada svijetom. Nadalje, susrećemo se sa zbirkom haiku poezije  Cvjetane  Miletić  Merlići  suncen  natikani pisanom  na  čakavici,  te  s  osebujnom  lirikom  Josipa Sanka Rabara koji se u zbirci Molitve s ruba, Molitve grešnika i marginalaca obračunava sa svijetom. Božica Pažur autorica je knjige Kulturnoanimalistički aspekti suvremenoga kajkavskoga pjesništva i „imaginativno obuzeta otkrivanjem bliskosti u spoju imaginacije i memorije“, dok zbirka Sonje Zubović Samo se vjetar smiješi, prema mišljenju autorice ove knjige, odražava želju za otkrivanjem čarolije života.

Ukratko, u prikazima čija je tematika (uglavnom) suvremena hrvatska lirika, Ljerka Car Matutinović pokazala je vrsno poznavanje naše poezije. Nadalje, kod svakoga je od odabranih autora uistinu naglasila ono najbolje i najzanimljivije u pojedinom djelu te najznačajnija  obilježja  njegova  stvaralaštva.  Čitatelje vrlo blagonaklono upoznaje s bogatstvom tema i motiva, ali i s poetskom umješnosti zastupljenih književnika.

U dijelu koji obuhvaća prozu suvremenih hrvatskih autora, Ljerka se posvetila čitanju i analizi uradaka četrnaestoro autora, knjiga pripovijesti i romana. Tako knjiga pripovijesti  Julijane  Adamović  Glineni  anđeli uglavnom obrađuje tematiku zločina i užasa koji su se, nažalost, dogodili ne tako davno i ne tako daleko od nas. Bogdan Aranutović autor je kratkih lirskih prikaza naslovljenih Boje seoskog sladoleda, također posvećenih događajima iz Domovinskog rata, dok Suzana Bosnić Majcenić u proznim sastavcima u djelu Tolba opisuje nepostojeći grad u kojemu caruje tjeskoba. Nešto su optimističnije pripovijesti Mirjane Buljan prikupljene u zbirci Apsirtov pupak možda zato jer su, budući da se nastavljaju na fabulu iz starog vijeka, prema mišljenju autorice, nekako bajkovite. Za knjigu Fildešpanja autora Albina Crnoborija, Car Matutinović ističe da na 338 stranica „promiče život“. O smislu života razmišlja pak Franjo Deranja u knjizi zavičajne tematike BubadeStruktor, a Jasminka Domaš u romanu Izabrana: Edith Stein govori o tragičnoj sudbini Edith Stein (1891. – 1942.) rođene u ortodoksnoj židovskoj obitelji.

Tajana Obradović u romanu Akustika tišine piše o sudbini djevojke Nore koja žudi za slobodom življenja i na kraju zbog svoga buntovništva biva zatočena u psihijatrijsku kliniku, premda pravih razloga za to nema. U romanu Mornareva žena Adam Rajzl se većinom posvećuje problemima u našoj zemlji i analizom društva, no priča je zapravo ljubavna.

U knjigu su također uvršteni zapisi književnika i prevoditelja   Ive  Runtića   koji   u   svojim   putopisnim promišljanjima naslovljenim Putovanje i pisanje vješto spaja opise putovanja s vlastitim utiscima. Također, tu je i  prikaz  djela  nedavno  preminulog  Jože  Skoka Garestinski hortus verbi, Varaždinska hrestomatija, odnosno drugi dio književno-znanstvenog projekta Garestinski panopticuum u kojemu poznati književni kritik, esejist, književni povjesničar i antologičar odabire 68 značajnih imena hrvatske književnosti od vremena Ilirskog preporoda do danas. Miljenko Stojić u knjizi Cvrk-Cvrk donosi priče objavljene u dječjem listu Cvitak u razdoblju od 2012. – 2014. godine. Pjesnik, publicist i franjevac, Stojić razvidno promiče kršćanske vrijednosti i prenosi svoja iskustva na mlađe naraštaje.

Niz zanimljivih prikaza završava tekstom o knjizi koprivničkog autora Darka Pere Pernjaka American Bob kojega, kako naglašava naša autorica osobito zanimaju „…gubitnici, autsajderi i njima slične transformacije“.

Dakle, vezano uz prozne uratke, zaključujemo da su obuhvaćene različite književne vrste – od zbirki pripovijesti, preko romana i putopisa, do književno- znanstvenih i poučnih djela.

Kao i u prethodnim knjigama slične tematike, i u ovome se djelu marna i savjesna Ljerka Car Matutinović pobrinula odabrati cvijet naše aktualne književnosti, pozorno pročitala mnoštvo   raznovrsnih   poetika   i tekstova,  izrazila  svoje  mišljenje  i  donijela zaključke koje čitatelj može, ali i ne mora prihvatiti.

Tako je; ne moramo se složiti sa svim tvrdnjama naše autorice, ali sigurno je da smo mi koji smo pročitali ovu knjigu punu iscrpnih prikaza značajnih djela modernih hrvatskih književnika, jedinstveni u mišljenju da je ona iznimno vrijedna. Između ostaloga i zbog toga jer ju je, na radost sadašnjih i budućih čitatelja, napisala ozbiljna, načitana i dobronamjerna književna kritičarka.

Željka Lovrenčić

Predstavljanje knjige Ljerke Car Matutinović KRALJEVSTVO ZA KNJIGU

Published on by biakovaKomentiraj

pozivnica Ljerka Car Matutinović