Predstavljanje knjige Dubravke Bouše KAD UMJETNOST DODIRNE DUŠU Krunoslav KIĆO Slabinac

Predstavljenje knjige Zlate Cundeković VREMENSKI PIGMENTI 22. i 29. studenog 2024.

Predstavljanje knjige DUBROVNIK NARANČAMA OZAREN Marija Lučić

Sudjeluju: Marija Lučić, autorica zbirke pjesama

dr. sc. Ozana Ramljak, spisateljica

Ivan Bekavac Basić, urednik i nakladnik

uz glazbenu pratnju Brune Ćurčića

utorak, 2. srpnja 2024. u 18 sati

KGZ – KNJIŽNICA AUGUSTA CESARCA

O autorici

Marija Lučić, rođena je 1966. u Dubrovniku gdje je završila osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij filozofije i grčkog jezika i književnosti 1994. godine. Poslijediplomski studij upisuje 1995. na kojem istražuje Sliku i kretanje kod Platona kao početak kinematografije. Između 1996. i 1998., provodi godinu i pol u Münchenu kao njemačka stipendistica na Visokoj školi za film i televiziju HFF, na kojoj pohađa kolegije iz režije, te sudjeluje na snimanju filmskih priča studenata treće godine igranog filma. Također, zanimajući se za područje slikovnog na Univerzitetu u Münchenu pohađa kolegij iz filozofije renesanse Teorija perspektive kod prof. Eckharda Keßlera, dok u ljetnim mjesecima obavlja praktikum u Film-museum München o čuvanju filmskih remek djela i njihovom populariziranju. 

Predavala je Grčki jezik na Studiju filozofije Hrvatskih studija 1995./1996. i 2017./2018., što je i svojevrsni kratki uvod u filozofiranje. Od 1995. najprije kratko radi kao asistentica u Dokumentarnom programu HTV-a, a potom kao redateljica autorica i realizatorica u Znanstveno-obrazovnom programu. Pored autorskih priloga o različitim znanstvenim temama, režirala je dokumentarne filmove: Cenacolo 1999., Početak i umjetničko djelo, Dražen Trogrlić, 2000., Blagost i ljubav, salezijanci, 2001. Dokumentarno-igrani povijesni film pod radnim naslovom Trebinjska Biskupija snimila je prvi dio 2008. sa stručnim voditeljem fra Bazilijem Pandžićem, autorom povijesti jugoistočne Hercegovine, koji čeka nastavak i dovršetak. Također, režirala je dugogodišnju emisiju Iz Jezične riznice s Tomislavom Ladanom i Ozanom Ramljak, realizirala Znanstvene vijesti

Uredila je knjigu poezije Jasne Matić Harfe ljubavi (2021). 

Objavila je 2022. zbirku pjesama Ruže majci darovane (2022.1, 2023.2),  a u tisku su joj još dvije knjige:  Kinematografija u oslonu na Platona (2024.) i Ljubav, srce svakog doma (2024.). 

Članica je HDFD.


Iz recenzije Marije Marušić Čizmić, prof.

Zbirka pjesama Dubrovnik narančama ozaren jedinstveno je djelo koje u četiri podnaslova (Naranče, Podneblje, Grad, Providenca) govori o vedrini i toplini dubrovačkoga kraja – ponajviše obrađujući ljepotu naranče. Podnaslovi se slijevaju kao rijeke narančina nektara u život jedne zajednice u kojoj naranča i simbolično i stvarno ovdje sve spaja poput majke, mora i zavičaja.

Kao da je u svemu odraz naranče i njezine vedrine i obratno. U vidu važnih elemenata jednog podneblja otkrivaju se sve iskrice i izrazi života kojega ćute oni koji ovdje žive, ali i oni koji dolaze i odlaze. Naranče su vidljive, opipljive, pune ukusa i mirisa, u tom smislu i čujne – imaju dušu i svojom ozarenošću uzdižu naš duh.

Poglavlja nam redom opisuju i govore kakvo je Podneblje jedne naranče, Grad u kojemu rastu naranče i kako je moćna Providenca da se baš tu rodiš i u tom bogatstvu vedrine rasteš.


☺    ☺    ☺

NARANČA

Jedna me naranča sinoć

prenu. U mrklom mraku se

zakotrlja ispred mene

i povede me skalinima puta

kroz Đardin

sve do vrata Kekina

vrta. Tu stade i ostade,

a ja, nȁ – odoh dalje

do Straduna


Sudionici predstavljanja

Ozana Ramljak (Split, 24. veljače 1970.) je hrvatska dječja spisateljica, kroatistica i bivša televizijska voditeljica iz Splita, a živi i radi u Zagrebu. Danas radi kao profesorica i pročelnica umjetničkih studija na Sveučilištu Vern’ – BA studija Filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje i Transmedijska dramaturgija te MA studija Filmska i televizijska režija i produkcija.

Pristupljeno 2. 7. 2024.: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ozana_Ramljak

Bruno Ćurčić, Glazbena škola Vatroslav Lisinski, 2.razred srednje, izvodi na gitari ove točke:

1. Etude No. 8, Heitor Villa Lobos

2. Oslobađanje, Ante Čagalj

3. Tri igre – Allegretto Vivace, Boris Papandopulo

DUBROVNIK NARANČAMA OZAREN Marija Lučić

DUBROVNIK NARANČAMA OZAREN

Poezija

Marija Lučić

Urednik: Ivan Bekavac Basić

Autorica fotografije: Marija Lučić

Grafička priprema: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 100 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-51-4

Maloprodajna cijena: 18,90 €

DUBROVNIK NARANČAMA OZAREN Marija Lučić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 100 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-51-4

18,90 €

Natrag

Your message has been sent

Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Način Dostave(obavezno)

Upozorenje
Upozorenje!

BOŽANSKI TRAG

Nakon dužeg življenja u sjevernom, kontinentalnom kraju Hrvatske i teže prilagodbe na njegovu svjetlost, iznenada sam se našla u prilici da tri godine boravim u Dubrovniku, mojem rodnom gradu u kojemu sam provela svoju mladost. Ovdje sam ponovno mogla gotovo svakodnevno doživljavati prvotnu jarku svjetlost, svjetlost juga i promatrati njezin utjecaj na raslinje, bilje, more, ljude… na sve što je pod suncem. Svako godišnje doba daje poseban doživljaj. U svakodnevnim šetnjama imala sam mnoštvo zapažanja. To bi me izazvalo da uzmem mobitel i fotografiram. Potom bih fotografije slala prijateljima, ponajviše u Zagreb. Odgovori bi bili slični: “Pa ti si u raju, ne vraćaj se ovamo, blago ti se… “

No jedan od prvih razloga ovdašnje posebne ljepote koja čini doživljaj jedinstvenim, jesu naranče tijekom zime. One su vedre, vesele, lijepe, mirisave, zdrave. I kao živo stabalce usred zime posebne: kontrastne, tople, kontrapunktalne. Takve naranče obuzimale su moju pažnju. Svaki bi me put iznova razdragale za vrijeme šetnji. Grad je pun stabala naranči. One su u vrtovima, parkovima, blagovaonicama (kuhinjama, domovima)… u kolačima i mnogim drugim ukusnim proizvodima. Posvuda. Sveprisutne su i velike dobrotvorke. Okruglastog savršenog oblika, privlačne su već na pogled. Usred plodnog života, naranče odolijevaju turobnoj zimi i sočne osnažuju zdravlje. Stablo naranče ima mnogo plodova, a svi su isti. Oni su kao vojska izvježbana da zimi čine ljeto. Od studenog do ožujka naranča ovdje blagodari Gradu i puku, otkrivajući svoj božanski trag. U krtoj, kamenitoj zemlji naranča posebno sjaji i vedri.

Ovim stihovima i svojim zapažanjima na narančin način željela sam predočiti vedrinu koja ovdje sama po sebi biva i opstaje. Već u pogledunanaranču ‘osluškujemo’ njezinmiris, okus, oblik, savršenstvo pojavnog. To je način na koji duša govori kroz osjetila. Način na koji nam se ona otkriva te u svojoj punini biva. Duša naranče, duša grada, duša čovjeka, duša naroda, duša zemlje, duša moje majke. Dijelovi su to jedne duše.

Kao Hercegovka u Gradu htjela sam zabilježiti ovu svoju baladu i pronijeti je kao štafetu na radost svih srdaca koja do nje dođu i ponesu je dalje.

Nakon što sam objavila prvu zbirku pjesama Ruže majci darovane, počele su dozrijevati naranče. Već tri zime otkako sam s mamom u Dubrovniku, naranče su me izazivale da ih gledam i uz njih doživim posebnu radost u kojoj su nastajali napisani stihovi. Tako sam počela zapisivati pjesme koje su se mojoj mami Julki svidjele, pa smo ih slagali u zbirku. I taman kad smo zabilježili sve te događaje i dodali im one iz drugih godišnjih doba (ideje s mora, kopna i zraka), naranče su počele jače dozrijevati, a neobrane opadati. Tada je moja mama tiho preminula.

Stoga ova zbirka obilježava završetak našeg zajedničkog druženja na zemlji, ali i mog intenzivnijeg druženja s Gradom i sa svim dragim licima ovog podneblja: mojim školskim prijateljicama i prijateljima, rukometašicama i rukometašima, susjedima i župljanima, mojim dragim Dubrovčankama i Dubrovčanima… mojom obitelji, rodicama i rođacima. Jedno lijepo i bogato druženje s mojim zavičajem. Zahvaljujem svima njima, posebno prijateljici Matiji Mioč koja mi je dala dosta jezičnih savjeta pregledavajući rukopis, prijatelju, uredniku i nakladniku Ivanu Bekavcu Basiću, kao i svim suradnicima. Ivan se silno potrudio da sve ovo zabilježi i dođe na vidjelo, često bez dostojne naknade. Smatrao je da je važnije sačuvati baštinu i kuću, negoli sebi privrijediti. Tko može shvatiti, neka shvati.

Knjigu posvećujem Manjoj braći iz Popova Polja koji su prije 450 godina došli u Dubrovnik. Franjevci, naši sumještani i predšasnici, hrabri vođe i zanemareni sveci, u nemilim turskim vremenima sačuvali su svoj narod i Crkvu. Njihova svjetiljka među nama nikad ne sagorijeva, znali mi to ili ne. Zahvaljujući njihovoj trajnoj ljubavi gori iskra života u našem zavičaju na poseban način. O mnogim okolnostima ovisi hoćemo li to i u kojoj mjeri doznati. Ali sam život već jest svjedočanstvo baštine. Znajući uspoređujemo povijest i sadašnjost, tako nam budućnost svjetlija biva, jer duh predšasnika raspiruje nove vatre na njihov način. Duh nikad ne trne, ne da se sputati niti zatomiti. U Božjoj prisutnosti duh neprestano raste. U vidu naranče, u vidu zajedništva, u vidu vedrine…

Seleći iz jednoga podneblja u drugo, iz jedne vedrine u drugu, sve je u nama slično a opet različito, nikad nije izdvojeno i uvijek je cjelovito. Ljubav nas osposobljava da čuvamo baštinu.

Marija Lučić


VEDRINA I TOPLINA DUBROVAČKOGA KRAJA

Zbirka pjesama Dubrovnik narančama ozaren jedinstveno je djelo koje u četiri podnaslova (Naranče, Podneblje, Grad, Providenca) govori o vedrini i toplini dubrovačkoga kraja – ponajviše obrađujući ljepotu naranče. Podnaslovi se slijevaju kao rijeke narančina nektara u život jedne zajednice u kojoj naranča i simbolično i stvarno ovdje sve spaja poput majke, mora i zavičaja.

Kao da je u svemu odraz naranče i njezine vedrine i obratno. U vidu važnih elemenata jednog podneblja otkrivaju se sve iskrice i izrazi života kojega ćute oni koji ovdje žive, ali i oni koji dolaze i odlaze. Naranče su vidljive, opipljive, pune ukusa i mirisa, u tom smislu i čujne – imaju dušu i svojom ozarenošću uzdižu naš duh.

Poglavlja nam redom opisuju i govore kakvo je Podneblje jedne naranče, Grad u kojemu rastu naranče i kako je moćna Providenca da se baš tu rodiš i u tom bogatstvu vedrine rasteš.

Pjesme ponajviše obrađuju Kono, srce grada koji se svojom urbanošću oslanja na ljepotu Grada – opisujući kuće, ulice i đardine, stvarajući dojam bajkovitosti. Tu su i posebni izrazi za krajolik, vidljivi u naslovima pjesama kao što su Kantula, Kuneta i sl.

Pjesnikinja se oslanja na slobodan stih i spontanost izraza koji povezuje dubrovačko podneblje s hercegovačkom štokavštinom. Opisi i jezik pjesama su jednostavni, te pogodni za prijevod – što bi zbirku moglo svrstati u svojevrstan suvenir Grada.

Marija Marušić Čizmić,

Biskupijska klasična gimnazija

Ruđera Boškovića, Dubrovnik


LIPOST I KRIPOST GRADA DUBROVNIKA

I.

Druga zbirka pjesama Dubrovnik narančama ozaren profesorice, režiserke i pjesnikinje Marije Lučić posvećena je narančama u Dubrovniku, narančama koje su na poseban način obilježje Dubrovnika. Nama je reći nešto o zbirci koju ćemo usporediti s prvom Marijinom zbirkom Ruže majci darovane (2022.).

Prije samoga prijelaza na temu svakako nam je osvrnuti se na Dubrovnik i naranče. Režiser Monty Don (r. 1955. u Njemačkoj) snimio je 2022. mini seriju u tri epizode o Jadranskim vrtovima (Adriatic Gardens), gdje u drugoj epizodi obrađuje vrtove u hrvatskom priobalju, te tako Europu i svijet upoznaje i s Dubrovnikom, njegovim vrtovima i narančama. Pri kraju druge epizode obrađuje Dubrovačko područje i kad govori o Gradu Dubrovniku nije mogao ne zapaziti i reći lijepe riječi o dubrovačkim narančama, što već po drugi put u kratkom vremenu gledamo na HTV 2. Koliko znam, Marija uopće nije potaknuta tom serijom, već unutarnjim porivom male djevojčice koja je došla početkom osnovnog školovanja u Dubrovnik i s druge strane napretkom tehnike koja omogućuje svakom građaninu da bilježi svakodnevno slike iz svoje okoline. Tako je i Marija i iz amaterskih, ali i svojih stručnih poriva bilježila bilje i stabla u svojoj okolini pod Srđem.

Prva je zbirka opisala život u Ravnom u BiH i dijelom u Dubrovniku, gdje je živjela u okruženju svoje obitelji rodbine i susjeda, ali i domaćih životinja, i ponekih koje se vrzmaju oko kuće a ne spadaju među domaće, i razumije se bilja, posebno cvijeća. Kao što je ruža cvijet najljepši i najopjevaniji među cvijećem, tako je i od antike pa do danas naranča omiljeno voće, ali i svojim bijelim cvjetovima ističe se među cvijećem. Prva je odlika naranče da je zimzeleno stablo koje cijelu godinu ima lijepe zelene listove, a druga je odlika da donosi plodove u kasnu jesen i ostaju kroz zimu. Dakle, one ozaruju mediteranski Dubrovnik cijelu godinu svojim vazda zelenim listovima, a plodovima kroz jesen i zimu.

Lingvisti riječ naranča povezuju sa sanskritskom riječi nāraṅga, što znači narančino drvo.

Naranča je rasprostranjena presađivanjem po svim kontinentima, ali izgleda da joj je domovina Azija i to Indija, no i mi ne možemo naš Mediteran i Jadran zamisliti bez naranača. Iako sam iz omiško- makarskog zaleđa, iako nije u nas uspijevala naranča, ona je uvijek donošena iz Primorja i bila u našim domovima, jer je njezin miris stvarao ugođaj u kući, a njezin plod je bio uvijek uz krevet bolesnika da može osvježiti suhe usne i umorna usta i grlo. Bile su one u ona stara vremena veliki dar bolesniku i znak pažnje, a da ne govorim koji su ugođaj pružale djeci kad bi dobili jedno ili dva rebarca-narančina ploda. Kora nije smjela propasti jer bi ju majke naribale za pripremu kolača, posebno božićnih.

Čitajući enciklopedije i druge knjige, a danas i tekstove na e-mreži, naći ćemo mnogo podataka o simbolici cvijeta i ploda naranče. Cvjetovima su ukrašavane kose djevojaka i mladenke, simboli su braka i ljubavi, cvjetovi su na vjenčanim tortama, a Sicilijanci grančicama naranče kite slike Djevice Marije. No i pretkršćanska tradicija i mitologija spominje naranče. Tako neki drže da je naranča i povod za Trojanski rat jer je naranču Paris dodijelio najljepšoj božici – Afroditi ili po rimski Veneri; po nekima su jabuke iz vrta Hesperida koje je čuvao zmaj, a Heraklo ubrao, bile naranče. Ne bih želio dalje nabrajati sve odlike koje se pripisuje naranči i pripravcima od naranče, već moram prijeći na sadržaj zbirke.

Dakle, Marija je, vrativši se u Dubrovnik da uljepša majci posljednje dane, napisala i drugu zbirku pjesama. Hodeći po Dubrovniku i okolici, a posebno prema Srđu bilježila je pametnim telefonom (smartphone) slikom i riječju svoj djetinji zavičaj i dijelila mrežno prijateljima. To bijaše poticaj da to bogatstvo misli, riječi i slika uobliči za novu ilustriranu zbirku pjesama koju imamo pred sobom. I u ovoj kao i u prvoj zbirci Mariji je pošlo za rukom da se uspješno vrati u doba svog ranog djetinjstva i svoje srednjoškolske mladosti i da bezazlenim mislima opjeva ljepote svojega grada ne zaboravljajući također uključiti i ono što je najljepše i svetije, svoju obitelj i drage prijatelje i susjede iz djetinjstva. Sve to čini jedan amalgam koji jako povezuje gradivo i osvježuje misli generacijama koje su u najljepšim zrelim godinama, a ništa manje i onima koji tek veselo stupaju u život odraslih. Nadahnuti idealima ljepote neporočnosti i mladenačkog zanosa da će svijet mijenjati i da će slavu svoga Groada pronositi.

Marijine pjesme i mene vraćaju u moje dubrovačko razdoblje, 1970. do 1972., kad sam svakodnevno bio u dosluhu s Gradom i otkrivao njegove ljepote, a svoje godine utiskivao u njegovo trajanje. I kasnije posjećivah Dubrovnik te svoje starenje pripisah Dubrovniku, a ono me mlađi podsjetiše da Dubrovnik ne stari i da s njima živi svoju dugovječnu mladost.

II.

Marija se potrudila svoje pjesme i foto zapise uobličiti u više cjelina, a to su: Naranče, Grad, Podneblje, Providenca. Tu je dodan i rječnik manje poznatih riječi i kratak životopis autorice.

Prva cjelina Naranče obuhvaća 21 pjesmu: Sunce u krošnji naranče, Naranča, Kuneta, Naranče i limuni, Sudba naranče, Pod kantulom, Ali gorke?, Bit naranče, Narančasti Božić, Kuća od naranača, U posjeti, Uzdravlje!, Zlatne kapi, Tragom vedrine, U zagrljaju, Potomstvo za festu, Rajska zemlja, Gruške ptice, Preobrazba, Umjesto naranača, Ozarene.

Svaka pjesma zahtijeva podužu interpretaciju. Prostor i vrijeme sile me da u nekoliko riječi progovorim o tim ciklusima. Sami naslovi pjesama upućuju da onaj moj kratak osvrt o narančama obuhvaća još mnogo toga o narančama u Marijinim pjesmama. Tako čitamo o gorkim i slatkim narančama:

Samo me jedno muči

i mori, zašto je u Groadu

više naranača gorkih

kad rađe su slađe?

(Ali gorke?)

Posebno je zanimljiv susret s narančom i njezinom sudbinom kad padne sa stabla i završi u kanalu:

Što naranče u visinama rade,

visoko gore neobrane?

………………..

Neke se u kunetu skriju

da još više mirišu i zriju.

Druge padnu i tu ostanu,

zamru pa opet poniknu.

Treće ponese ruka sreće…

A neke pak ostanu na grani

………………………..

(Sudbina naranče)

Kako pak stoji s Božićnim narančama?

……………..

A u prosincu one sasvim

zrele, kao okićena drvca

prava, stvaraju ugođaj

Betlehema grada.

Svjetlošću svojom,

bojom, oblikom

i veličinom.

Još slatkošću gorkom

Gradu ljupkost daju,

a Božiću milost,

veselje što traje.

(Narančasti Božić)

Ne bih želio prepisivati pjesme, uzmite i čitajte, ali ne mogu opet izbjeći aluziju na agrume i ljudski život. Tu je limun i naranča kao zaljubljeni par, pa pjesnikinja zbori:

Naranče lijepe,

okrugle i mirisne,

u studenom zelenkaste

već i narančasto sjaje.

A limuni zelenkastožuti

kao kavaljeri u vrtu

naklon im čine.

(Naranče i limuni)

Ostatak pjesme pročitajte sami da doživite ljepotu

… u ovom divnom

južnom kraju,

gdje je i zimi kao u raju.

Druga cjelina Podneblje obuhvaća 15 pjesama (Ružoprsta zora, Moja milina, Na izvorima svjetlosti, Moćnija od vjetra, Promjena, Jarka svjetlost, Pogled u Đardin, Đardin, Ruža, Ruža na vjetru, Danče, O moru, Skok u more, Galeb i ja) koje treba sve pročitati, a ja ću izabrati samo nekoliko stihova iz mozaika ljepote. Prvo je aluzija na rađanje dana i zore koju Marija naziva kao i Homer samo u hrvatskom prijevodu Tome Maretića – ružoprsta zora (Ēṓs rhododáctylos).

Dok ružoprsta zora umiva

Grad nježnošću svojih boja,

prolaznike pokrila je ona

velom jutra,

zrakom sunca

ugrijala

(Ružoprsta zora)

Ne možemo ne spomenuti Đardin, Danče i galeba, pa evo nekoliko stihova iz tih pjesama:

Đardin je skrovitost Grada,

iza zida uređen vrt

i njegova tajanstvena ulica.

………………… (Đardin)

Danče su omiljena plaža

blizu Grada, pozdrav veselih

brodova štono prođu

i časne dančarice

koje im rupcima mašu,

zvone.

……………….

(Danče)

U moru samo galeb i ja,

na plaži još dva tri kupača

kao gušteri što drijemlju

na stijeni.

Pučina se ljeska divna,

širina…

………………

(Galeb i ja)

Treća cjelina Grad obuhvaća osam pjesama (Kono od Igara, Stradun, Ponoć na Stradunu, U Gradu kiša, Puteljkom na Srđ, Kolorizam, Zajedno biti, Kao svet). Ovdje ću vas uvesti u cjelinu s pjesmom Stradun

Na Stradun doći

najslađe je bilo

u osvit noći,

kad se sabire sve

mlado i živo.

Veličanstvena je sintagma u osvit noći, umjesto prozaičnog predvečerja ili još običnijeg sumraka.

Četvrta cjelina Providenca ima osam pjesama (Parac, Pomoć sv. Vlaha, Pukotina vremena, Tri brata i ja, Složna braća, Providenca, Vjera, Mama).

Tko može bilo što pisati o Dubrovniku a da ne spomene Zaštitnika – Parca – Patrona Grada Dubrovnika – Svetog Vlaha – Blaža? Stoga Marija ovo poglavlje započinje pjesmom Parac, a tko može bilo što od pozemljara reći a da ne spomene svoju roditeljicu – majku, pa Marija time i završava zbirku, a prije majke su i njezina tri brata, naslov koji u sjećanje priziva sintagmu Josipa Pupačića i njegovu antologijsku pjesmu Tri moja brata i na kraju sve stavlja u ruke Oca nebeskog u pjesmama Pukotina vremena i Providenca.

…………………..

Saliven u bedeme Grada

………..

prijesto svetog Vlaha.

Jednom rukom svetac

blagoslove svoje šalje,

a drugom on zagrljaj svoj

Gradu daje.

(Parac)

Moja su braća uvijek bila kao

jablani u visini. Pomagali mi

naći vidik bolji. Katkad njihove

želje bijahu moji snovi. S njima

se nisam mogla u svemu jednačit.

(Tri brata i ja)

Svi te traže, mama, i pitaju

me za te. A ja im odgovaram

da tuga nije za nas, da

i dalje živimo zajedno

i na glas…

(Mama)

I na kraju začuđenost autorice nad Providencom – providnošću Božjom:

……

A sve to kao u snovima biva.

Potom, gle sreće!

Mnogima se sviđa

taj materijal od snova.

…….

(Pukotina vremena)

Mariji želimo da se „taj materijal od snova“ dogodi još mnogo puta da možemo uživati u njezinim novim lijepim pjesmama.

III.

Marija koristeći zavičajni govor u svojim pjesmama, osjetila je potrebu pridodati Rječnik manje poznatih riječi ili s osobitim značenjem standardnih riječi (str. 73. -75.).

Tako ćemo pronaći dvojake zapise za Dubrovnik Grad i Groad, prema dubrovačkom izgovoru.

Autorica će nas uputiti da „kono, kuneta i Konavosko polje imaju isti korijen, a znače kanal“.

Tu su još nezaobilazni dubrovački pojmovi: parac, festa, providenca; đirata, kantula, barćela, zatim predio šire gradske cjeline Šipčina i s tim povezana pokrata SSG – Sedam smrtnih grijeha, što naznačuje sedam zgrada neizgrađenih u skladu sa zakonskim propisima.

Tu su i posebni oblici: gustijeh, kavaljeri, njizi, takijeh, zdravje, te stegnuti izrazi štono = što ono, što je (ono).

Sve to čini draž i čitatelja pridobiva, golica maštu i podsjeća na davna vremena dječje nevinosti i susreta sa zavičajem.

Što drugo reći nego u duhu naših starih pisaca: dragi štioče, uzmi i štij ovu rukovet pjesama neka ti razgale grudi i odagnaju tugu iz života i ponekad zastrašnih snova.

Ergo, benevole lector – Tolle lege! Dakle, dobrohotni štioče – Uzmi i čitaj!

Ivan Bekavac Basić

Predstavljanje knjige MIRJANA MRKELA BOTANIKA I TROPJESMA

GOSPOĐICA PUPA Ivan Lerotić

Gospođica pupa pr naslovnica

GOSPOĐICA PUPA

Ivan Lerotić

priče

Uvez: Meki s

Br. str: 86

Format: A5

Maloprodajna cijena: 6,64 €

GOSPOĐICA PUPA Ivan Lerotić

GOSPOĐICA PUPA Ivan Lerotić priče Uvez: Meki s Br. str: 86 Format: A5

6,64 €

Natrag

Your message has been sent

Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Način Dostave(obavezno)

Upozorenje
Upozorenje!

PRIČE IVANA LEROTIĆA

Još je malo pisaca koji imaju sposobnost buđenja djeteta u sebi, puštajući davno zatočenu i životnim problemima potisnutu maštu da oblikuje slova i stvara riječi. Riječi koje tako podsjećaju na minula vremena, na djetinjstvo. Asocijacija koja se stvara, gotovo nameće, prilikom iščitavanja crtica/priča Ivana Lerotića je ona na Priče iz davnine s razlikom, što ove priče, koliko god bajkovito i maštovito obojene bile, ne predstavljaju princeze i zmajeve, već prave male ljude u pravim kućama, zgradama i na sjenicama, u selima i gradovima s čudnim, izmišljenim toponimima, pripovijedajući o stvarnim, ali nadasve komičnim problemima. Tako je Lerotić uspio bajkovitost uklopiti u sveprisutnu stvarnost i pomiješati dvije nepomješive supstance. Uspio je maštu ispoljiti u tramvaju, tom nimalo čarobnom, a tako svakodnevnom mjestu. Inspiraciju je pronašao u krutoj i nemaštovitoj okolini u kojoj se svatko trudi biti što brži, što viši i što jači, obogativši je paradoksalno – humorističnim riječnim koloritom. Lerotić se nije poigrao samo temom. Naglasivši jezičnu komponentu uspio je stvoriti i prizvuk arhaičnosti, figuru tako zaboravljenu u suvremenih autora. Tu se najsnažnije očituje brlićevsko u Lerotićevu radu, jer je kao i družica mu po djelu, uspio od ne melodičnog hrvatskog jezika stvoriti harmoničnu simfoniju riječi. Čudnim, domišljatim i inovativnim tvorenicama jezik je pretvorio u milozvuk. U melodiju. Tako tipičnu za poeziju, nikako prozu. On se koristi perom kao čarobnim štapićem i uspijeva učiniti ono što su odavna svi zaboravili: iskoristiti jezik za pojačavanje dojma. Ne bavi se egzistencijalnim problemima suvremenog, tmurnog čovjeka, već se prisjeća svojh baka, teta, kuma koje su besjedale, dok se on kao dijete igrao ispred ognjišta, samo naoko, ne slušajući što te stare dame pune životnog iskustva imaju reći. Uklopivši u taj komičan duh prošlosti duh okrutne i beživotne, ali tako paradoksalne stvarnosti, uspio je stvoriti bajku za odrasle, a čini se da je upravo toj društvenoj skupini bajka danas najpotrebnija!

Vlatka VUKELIĆ

ISLAM OBJAŠNJEN DJECI Tahar Ben Jelloun

naslovnice za firmudone

ISLAM objašnjen djeci

Tahar Ben Jelloun

Proza

Uvez: Meki uvez

Br. str: 96

Format: A5

Maloprodajna cijena: 9,50 €

ISLAM objašnjen djeci Tahar Ben Jelloun

ISLAM objašnjen djeci Tahar Ben Jelloun Proza Uvez: Meki uvez Br. str: 96 Format: A5

9,50 €

Natrag

Your message has been sent

Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Način Dostave(obavezno)

Upozorenje
Upozorenje!

I tako sam pričao o islamu i arapskoj civilizaciji svojoj djeci koja su rođeni muslimani, i svoj djeci iz bilo koje zemlje, bilo kog porijekla ili vjere, bilo kojim jezikom oni govorili, ma čemu se oni nadali. Ovo, prije svega, nije propovijed niti plaidoyer. Nije mi cilj uvjeriti, samo pričam što je moguće objektivnije i jednostavnije, život jednog čovjeka koji je postao poslanik, te povijest jedne religije i jedne civilizacije koje su toliko toga dale čovječanstvu.

Tahar Ben Jelloun

https://hr.wikipedia.org/wiki/Tahar_Ben_Jelloun

SVETA NOĆ Tahar Ben Jelloun

svemir diše

SVETA NOĆ

Tahar Ben Jelloun

Roman

Uvez: Meki uvez

Br. str: 158

Format: A5

Maloprodajna cijena: 9.29 €

SVETA NOĆ Tahar Ben Jelloun

SVETA NOĆ Tahar Ben Jelloun Roman Uvez: Meki uvez Br. str: 158 Format: A5

9,29 €

Natrag

Your message has been sent

Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Način Dostave(obavezno)

Upozorenje
Upozorenje!

Tahar Ben Jelloun

SVETA NOĆ

Tahar Ben Jelloun rođen je 1944. godine u Fezu (Maroko). Studirao je filozofiju na sveučilištu u Rabatu. Kao profesor predavao je u Tetuanu i Casablanci. U Francusku odlazi 1971. na poslijediplomski studij socijalne psihologije. Doktorirao je 1975., radi kao psihoterapeut. Piše za brojne časopise i novine, među kojima i za dnevnik Le Monde. Autor je više zbirki poezije, romana, piše eseje i kazališne komade u kojima često govori o rasizmu i netoleranciji. Stekao je međunarodnu slavu, djela su mu prevedena na brojne jezike. Godine 1987. primio je najvažniju francusku književnu nagradu Prix Goncourt za svoje djelo Sveta noć. Za cjelokupni rad nagrađen je književnom nagradom Zaklade Noureddine Aba 1994. godine. Za roman Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti primio je nagradu IMPAC 2004. godine. Taj je roman tek drugo francusko književno djelo prevedeno na engleski, nagrađeno nagradom Impac, jednom od najuglednijih književnih nagrada. Najpoznatija su mu djela Cicatrices du soleil (Ožiljci na suncu), poezija, 1972., Les amandiers sont morts de leurs blessures (Bademova stabla su podlegla ranama), poezija, 1976., Harrouda, roman, 1973., La Prie`re de l’absent (Molitva za preminulog), roman, 1981., L’Enfant de sable (Dijete od pijeska), roman, 1985., La nuit sacrée (Sveta noć), 1987., Le racisme expliqué a` ma fille (Rasizam objašnjen mojoj kćeri), 1988., Cette aveuglante absence de lumiere (Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti), 2001., L’Islam expliqué aux enfants (Islam objašnjen djeci), 2002.

Dijete od pijeska (L’Enfant de sable) iz 1985. roman koje marokanskog autora Tahara Ben Jellouna. Prvi put objavljeno u Francuskoj, u romanu, poruka izražava na više razina ideje, o post-kolonijalnom stanju Maroka, također istovremeno naglašavajući teme koje se odnose na izgradnju individualnih identiteta. Također se može vidjeti kao kritika ‘tradicionalni’ i islamski Marokanskih običaja, s posebnim osvrtom na položaj žena. Postoje jaki elementi magijskog realizma u romanu.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Tahar_Ben_Jelloun

ZLATNI KLJUČ Zorka Jekić

zlatni ključ vizualizacije

ZLATNI KLJUČ

Zorka Jekić

Roman

Uvez: Meke korice

Br. str: 120

Format: A5

Maloprodajna cijena: 6.64 €

ZLATNI KLJUČ Zorka Jekić

Zorka Jekić Roman Uvez: Meke korice Br. str: 120 Format: A5

6,64 €

Natrag

Your message has been sent

Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Način Dostave(obavezno)

Upozorenje
Upozorenje!

„Prostranu radnu sobu obasjava jutarnje sunce. Žena, još uvi­jek mlada, srednjeg rasta, kratke smeđe kose u svijetlom kućnom ogrtaču, priđe prozoru i napola spusti drvene rolete. U sobi je ostalo dovoljno svjetla. Sjela je za pisaći stol i uk­ljučila kompjuter. Stroj je lagano zabrujao. Ekran je zasvjetlucao i pojavila su se slova. Osmjehnula se. Uživala je u tišini sobe koju je pojačavao lagani šum kompjutera, uživala je u vremenu koje teče, klizi, prepuštala mu se odmjereno dodirujući slova na tastaturi. Misli su tekle poput široke snažne rijeke. Slova su se brzo slagala i stranice teksta izvi­rale su poput planinskog izvora.

Bila je posve zadovoljna, rad dobro napreduje i čitav će tekst uskoro biti gotov. Prozračnost ljetnog jutra stoje dopiralo is­pod spuštenih roleta na trenutak joj je odvukla pogled s tas­tature i promatrala je krovove kuća što su se prostirali ispred zgrade i golubove što su gukali na krovu plešući svoj za­vodljivi ples. U daljini se čuo nerazgovijetan razgovor građevinskih radnika, koji su gradili četverokatnicu na mjestu male straćare preko puta, tik iza škole, i njihovi su se glasovi miješali s prigušenom bukom grada.

Okrenula se prema niskom okruglom stoliću od orahovine. Na stoliću je ležao telefonski aparat boje staroga jantara. Licem joj prođe širok i zadovoljan osmijeh. Podigla je slušalicu. Brojeve je birala brzo, mehanički. Iako su bili novi, znala ih je napamet.“

UTISAK BEZ OTISKA Nediljko Bekavac Basić

Korice utisak bez otiska pr

UTISAK BEZ OTISKA

Nediljko Bekavac Basić

Poezija

Uvez: Meke korice

Br. str: 80

Format: A5

Maloprodajna cijena: 6,64 €

UTISAK BEZ OTISKA Nediljko Bekavac Basić

UTISAK BEZ OTISKA Nediljko Bekavac Basić Poezija Uvez: Meke korice Br. str: 80 Format: A5

6,64 €

Natrag

Your message has been sent

Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Način Dostave(obavezno)

Upozorenje
Upozorenje!

U kraljevstvu duha

nema zlata do savjesti

i svi ini prolazi kraj toga su uzani.

U materiji gone kola boli

izmučenu ruku

vrelu soli,

otkinuti bol

još većom boli.