UDOMAĆEN U TIŠINU Mladen Jurčić

Published on by biakovaKomentiraj

UDOMAĆEN U TIŠINU

Mladen Jurčić

Urednica: Zorka Jekić

Prijelom i kompjuterska obrada: Nediljko Bekavac Basić

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 80 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-40-8

Maloprodajna cijena: 16,00 €

UDOMAĆEN U TIŠINU Mladen Jurčić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 80 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-40-8

16,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Riječ o zbirci:

               Peta zbirka Mladena Jurčića Udomaćen u tišinu sažetak je njegova životnoga traganja za ljubavlju, ljepotom i smislom pjesničkoga izraza u današnjem svijetu. Jurčić lirski, smireno i kontemplativno pjeva o onome što je na životnom putu pronašao, spoznao, stekao, izgubio i propustio, ali i o onoj tajanstvenoj, zauvijek nedostižnoj čežnji koja je pjesnikova vodilja i snažan pokretač, iako je svjestan da je nikad neće posve dohvatiti.

          Izraz mu je snažan i promišljen, bez obzira pjeva li o krajolicima koji često zrcale unutrašnje preljeve i prostranstva bića, o ljubavi i traženju ispune u njoj, ali i o gubicima i izgubljenosti u često kaotičnomu svijetu. Zbirka je po obliku dinamična, jer pjesme se kreću u rasponu od zvučnih rimovanih do gotovo filozofski elegičnih, a tragovi su dugog, žarkog i iskrenog pjesničnog putovanja

Bilješka o piscu:

               Mladen Jurčić rođen je 1951. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu, smjer anglistika i filozofija. Piše poeziju, prozu i eseje, a objavio je dva romana: Smisao modrine i Otajstveni portal, četiri zbirke pjesama: Daljine, blizina, Kralj nedogleda, Nikome i Posljednje samoće, dvije zbirke pripovijedaka i zbirku eseja Bitka za smisao. Objavljivao je u raznim časopisima i zbornicima: „Nova Istra“, „Republika“, „Književna Rijeka“, „Zrcalo“, „Usponi“, „Haiku“, „Marulić“, „Kačić“ i drugima.

          Zastupljen je u „Vjesnikovu“ zborniku Zašto volim Zagreb, u antologiji Povrh starog Griča brda – Zagreb u hrvatskom pjesništvu 19. i 20. stoljeća, Božidara Petrača, u antologiji Krist u hrvatskom pjesništvu – antologija duhovne poezije (izabrao i priredio Vladimir Lončarević) i u antologiji objavljenoj u Ukrajini Divo peršogo (Čudo prvoga), koja je prikaz hrvatskog pjesništva od Marulića do naših dana, u izboru i prepjevu Leonida Talalaja.

          Kao prevoditelj s engleskog jezika Mladen Jurčić preveo je nekoliko desetaka knjiga, pjesme su mu prevođene na njemački, ukrajinski i slovenski, a svoje pjesme je sam prevodio na engleski. Mladen Jurčić radio je kao nastavnik u osnovnim školama i gimnazijama i kao urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Sa ženom i kćerkom živi u Zagrebu.

Nekoliko oglednih pjesama iz zbirke Udomaćen u tišinu:

Nepronađena

Jutro tako zahtjevnoga sjaja

da si ondje gotovo i ti koja ne postojiš,

a sve te moje postojeće doziva.

Tajanstveni oblik i ozračje

nekoć su davno potekli k slutnji tebe,

nezadrživo poput rijeke

i umjesto stabla.

Što ću s izvorom nježnosti

u kojemu se ne ogledaš?

Iz kakvih sam te

sjena bića bez oduška

tako davno pošao tražiti?

Nikad se nisam našao

jer nisam našao tebe.

Još te čekam na putu nikome,

sred nikakva svijeta,

u zavjetrini vremena

gdje ljubav ne stari,

na rubu šume gdje još ima

nečega što nismo prosanjali,

tako žestokoga ispod blistava neba

da si gotovo tu, sa mnom,

izgovorljivoga tek na mjestima

gdje nikad nismo bili,

gdje bih ti napokon rekao

što si oduvijek htjela čuti,

a nitko drugi to ne može izgovoriti.

Kad odem ostavit ću

svoj najljepši, najčišći dio

da bude samo tvoj u trenucima

kad se plače ni zbog čega,

zato što ne postojiš

u nekoj dalekoj utvrdi

blagosti i čvrstine,

gdje uzalud čekaš ljubav

kakvu samo ja imam za te.

Pitanje

Zašto mi tako dugo, nesnosno,

najdublje u biću buja,

od svega me daleko najviše zbiljski,

najgorče sačinjava,

gradi, potresa, održava

upravo taj tragični, mutno ljubavni,

žestoki osjećaj

s kojim najmanje znam što ću?…

U meni

Jedno more u meni,

mirno, pouzdano, ranojutarnje,

il’ burno, s ponoćnom

stopljeno prazninom,

no uvijek – neizbježno – more,

široko, vjerno nekoj srži,

zauvijek bolno, tajanstveno

more u meni, bezimeno, nemoguće

da ikad presuši,

ne znam odakle, ni kakve li

nastanjene il’ puste zapljuskuje obale,

dokle seže, osim da je more,

mogućnost života kad u zoru

prozoru pristupam duše,

uvečer prije sna, prije

vječnoga sna,

začetak, kraj, zahvala

što nisam, molitva

da nikad ne postanem

čovjek u kojemu nema mora.

Žena

Žena koje nije bilo,

nedosegnuta, ali ipak –

koliko li osjećaja za anđele

u zlatnu okviru sjećanja na nju!

Još je vidim kako odlazi

iz moje najbolnije žudnje,

još osjećam neznane daljine

konačne ispune,

još mogu oćutjeti

kakav bi sjaj ozario opustošeni svijet

da sam joj doista milovao kosu kraj rijeke,

barem sam još u stanju osjetiti

kakvom bi s njom obzoru

                                plovili oblaci…

Tema zbirke Udomaćen u tišinu:

Moglo bi se reći da ova zbirka donosi svojevrsni itinerar pjesničkog putovanja prema obzoru, pa iako pjesnik ne dolazi do toga (vjerojatno nedokučivoga) cilja, tragovi što ih je ostavio na tom dugom putovanju dokaz su njegove žarke iskrenosti, osjećajnosti i misaonosti. Pjesnik traži istinsku ljubav, najbolji mogući izraz svojih stvaralačkih težnji i svoje mjesto u svijetu, gdje bi se napokon prisno udomaćio u smisao, umjesto tek u smirenu tišinu bitnog putovanja. Konačno prispjeće na to mjesto značilo bi dostizanje razine na kojoj se ono unutrašnje u biću usklađuje s izvanjskim i zato sa stvarnim, ali taj dolazak istodobno bi bio i povratak istinskom sebi, jer Jurčić u jednom tekstu kaže: „Htio bih se nekome vratiti, ali ne znam čija sam izgubljena ljubav“.

          U temeljima i najljepših slika stvarnoga svijeta, u krajolicima i marinama, pjesnik pronalazi samo slutnju i čežnju za pravom ljepotom i senzibilitetom što ih može naći samo u vlastitu predmnijevanju. Pjesnički osjećaj koji nastoji opjevati svijet, njegove vidove i naše mjesto u njemu zahvaća samo daleku slutnju i težnju za nedogledom, za onostranošću i onim čega ovdje nema. Jurčić ne postavlja samo pitanje što je svijet bez sna u čije se prostore spušta, nego i što je san bez svijeta u kojemu će zaživjeti i udomaćiti se. Pjesnik balansira na rubu tog tragičnog pitanja, a osjećaj i opis tog balansiranja pružio nam je u ovoj dojmljivoj zbirci. Član je Društva hrvatskih književnika. Sa ženom i kćerkom živi u Zagrebu.

http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/mladen-jurcic

IZ BESKRAJA TIŠINE Matea Bobek – Malena

Published on by biakovaKomentiraj

IZ BESKRAJA TIŠINE

Matea Bobek – Malena

Poezija

Urednica: Marijana Ćorluka, prof. hrvatskog jezika i književnosti

Lektor: Marijana Ćorluka, prof. hrvatskog jezika i književnosti

Grafička priprema: Nediljko Bekavac Basić – http://www.nediljkobbasic.com

Slike u knjizi: Stipan Crnković

Naslovna korica: Stipan Crnković Ranjeno srce

Fotografija na četvrtoj korici: Autorica

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 176 str.

Format: A5

Maloprodajna cijena: 21,00 €

IZ BESKRAJA TIŠINE Matea Bobek

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 176 str. Format: A5

21,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Autorica ove knjige je rođena ‪18. 07. 1989, u Slavonskoj Požegi, gdje je završila srednju Ekonomsku školu.

Službeno, živi u Slavoniji, malenom mjestu blizu grada Pleternice, dok neslužbeno boravi u Nigdjezemskoj, zemlji slobode, mira i ljubavi koja postoji samo u njenoj glavi i baš kao ni Petar Pan, autorica ne želi odrasti i zaboraviti disati punim plućima.

Diplomirani Sanjar i Čudak. Malena jedna koja uvijek u sebi pronalazi razloge za sreću i osmijeh.

Ona koja često pjeva i plače i u jednom i u drugom podjednako uživa.

Žena čovjek, majka i djevojka sa sela kojoj nikad nije bilo ni na kraj pameti da će ikada objaviti svoje priče i pjesme, iako piše otkad zna za sebe!

Ovo zbirkom neklasičnih pjesama koje opisuju njene životne i unutarnje borbe, autorica čitateljima šalje poruku ljubavi i uvijek samo ljubavi, i na sebi svojstven način podsjeća da nemamo vremena ni za što drugo ovdje na zemlji, osim voljeti i dopustiti svojoj autentičnosti da zarazi, osvoji i mijenja sve sokake, ulice i gradove svijeta, na bolje.

“Velik si, onoliko koliko si malen.” ❤️

OTKLJUČANA AVANGARDA ZA MLADE Dubravka Bouša

Published on by biakovaKomentiraj

OTKLJUČANA AVANGARDA ZA MLADE

Dubravka Bouša

Urednica: Zorka Jekić

Prijelom i kompjuterska obrada: Nediljko Bekavac Basić

Grafički urednik: Dubravka Bouša, Nediljko Bekavac Basić

Fotografija na naslovnici: Dubravka Bouša, Imaginacija

Fotografija na zadnjoj korici: Nosač ključeva

Recenzenti: dr. sc. Duško Marinković, red. prof. u miru

dr. sc. Zdravka Krpina

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 444 str.

Format: B5

ISBN 978-953-8136-96-2

Maloprodajna cijena: 50,00 €

OTKLJUČANA AVANGARDA ZA MLADE Dubravka Bouša

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 444 str. Format: B5 ISBN 978-953-8136-96-2

50,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Nekoliko riječi

Jedno je od glavnih načela koja se mogu pratiti u književnosti i ostalim umjetnostima prve polovice 20. stoljeća je osporavanje građanske kulture i tradicije, odnosno prevrjednovanje svih vrijednosti zbog, s jedne strane, opće duhovne i moralne krize poratne Europe nakon Prvoga svjetskog rata, a s druge strane, napuštanje racionalističkog svjetonazora. Moralno, etičko i socijalno prevrjednovanje zatečenog stanja u umjetnosti i društvu s vremenom se iz područja umjetnosti avangardom proširilo na društvo u cjelini.

Osnovna ideja djela Otključana avangarda za mlade je približiti raznolikost avangardnih pravaca i promjena koje su oni bučno unijeli u korpus književnosti raskidanjem povezanosti s tradicionalnom književnošću, ali i njihovo prevrjednovanje svih ustaljenih vrijednosti unutar književnosti. Pojam avangarda se rabi kao nadređen, zajednički naziv za određeno kulturnopovijesno i književnoumjetničko razdoblje koje obuhvaća različite poetike i različite umjetničke prakse 20. stoljeća (1910.-1930.) unutar modernizma koji je započeo polovicom devetnaestog stoljeća s Charlesom Baudelaireom.

U ovom stručnom priručniku obrađen je dijakronijski presjek unutar poetika 19. stoljeća koje su pripomogle oblikovanju avangardne poetike, kao i mnoga lica avangarde sve do kraja avangardnih gibanja 1930. Pobunjeni pjesnički individualni ja, započet u romantizmu, dovodi do emancipacije individualnog ja, individualnog glasa umjetnika. Pobuna je bila usmjerena prema prethodnim poetikama, ali i prema društvu, jer je književnost uvjetovana izvanjezičnom zbiljom i umjetnički je odraz društva i njegova duhovnog raspoloženja. Pobuna individualnog pjesničkog ja eskalirala je u razdoblju avangarde.

Iako se stanje društva reflektira u književnosti, ipak je književnost zaseban organizam i takvim ga treba promatrati. Od promjena u društvu koje su nastale zbog Druge industrijske revolucije, početka globalizacije i Prvoga svjetskog rata, književnost, mijenjajući se, mijenja strukturu iskaza i proširuje tematiku, inzistira na estetici ružnoće (estetika rugobe), unosi nove motive u umjetnost i okreće se disonanciji. Umjetnost avangarde, apsorbirajući novostvoreni promijenjeni svijet, jezikom književnosti iskazuje senzibilitet čovjeka 20. stoljeća.

Književnici avangarde, u skladu s avangardnom poetikom osporavanja, mijenjaju uobičajenu komunikaciju jezikom, nastupaju antiestetički, izgrađuju nove strukture jezika i teže povezivanju različitih oblika umjetnosti (književnosti sa slikarstvom, književnosti s glazbom ili s filmom…). Umjetnici avangarde estradiziraju umjetnost i šire se i osvajaju do tada izvanestetske prostore, javne gradske prostore, terase, ulice i trgove.

Priručnik je koncipiran u tri dijela:

I. Teorija – U prvom se poglavlju povijesno-teorijski obrađuju književna gibanja koja su omogućila nastajanje moderne književnosti, pojavu avangarde i najistaknutije avangardne pokrete i škole.

Teorijski dio prate ilustracije umjetničkih djela slikara, kipara, fotografa, filmskih snimatelja i dizajnera iz određenog razdoblja, pa se mogu pratiti promjene i u likovnoj umjetnosti.

Dodatak teorijskom dijelu je djelovanje i život umjetnica koje su stvarale u vrijeme avangarde. Taj dio upotpunjuje društvenu i socijalnu sliku razdoblja.

Na kraju obrađenog pojedinog avangardnog umjetničkog pokreta su i promišljanja suvremenika o tom avangardnom pravcu u okviru modernizma.

II. Čitanka tekstova i pjesama – U drugom poglavlju su tekstovi i pjesme relevantnih umjetnika iz 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća. Uvršteni tekstovi hrvatskih autora sadrže elemente određenih avangardnih poetika.

III. Interpretacije/analize – U trećem su poglavlju primjeri interpretacija/ analiza pjesničkih djela iz razdoblja avangarde i modernizma.

Na kraju knjige su: Izvori, Kazalo imena i Kazalo prevodilaca.

Osnovna intencija priručnika Otključana avangarda za mlade je ukazati na dinamiku promjena u književnosti tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća, a te su promjene svoj sjaj u književnosti doživjele upravo u avangardi. Silnice tog utjecaja vidljive su umjetnosti i književnosti, kao i u društvu u cjelini, preko kasnog modernizma i postmoderne do danas.

Dubravka Bouša

Zagreb, veljača 2021.

Predstavljanje knjige NI PET NI ŠEST NEGO 11 ŠTOSNIH OGLEDA Miljenka Muršića

Published on by biakovaKomentiraj

Predstavljanje knjige INTERVJU S DUŠOM Isaure Brković

Published on by biakovaKomentiraj

Predstavljanje knjige AKO SAM IKADA POSTOJALA Dunje Detoni Dujmović

Published on by biakovaKomentiraj

AKO SAM IKADA POSTOJALA Dunja Detoni Dujmić

Published on by biakovaKomentiraj
Kratka proza

AKO SAM IKADA POSTOJALA

Dunja Detoni Dujmić

Proza

Urednica: Zorka Jekić

Slika na naslovnici: Marijan Detoni (1905.-1981.): “Kola”

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 168 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-35-4

Maloprodajna cijena: 126,00 kn (16,80 €)

AKO SAM IKADA POSTOJALA Dunja Detoni Dujmić

Uvez: Tvrdi Broj stranica: 168 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-35-4

16,80 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

BILJEŠKA O AUTORICI

Dunja Detoni Dujmić rodila se u Križevcima, školovala u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju, zatim studij komparativne književnosti i engleskog jezika; 1977. je doktorirala, potom je dugogodišnja urednica u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“, a od 1999. do 2008. u Školskoj knjizi.

Od 1970. objavljuje u mnogobrojnim književnim časopisima (Forum, Kolo, Republika, Most, Književna smotra i dr.) te u više zbornika radova sa znanstvenih skupova (Krležini dani u Osijeku 1997., 2004., 2005., Šoljanovi dani u Rovinju 2007., A History of Central European Women’s Writing, London 2001., Zofka Kvederova: recepce jeji tvorby ve 21. st., Prag 2008. i dr.). Proučava problematiku novije hrvatske književnosti (monografije o Franu Galoviću, Dinku Šimunoviću, Krugovima, T. Ladanu), napisala je prvu povijest hrvatskoga ženskog pisma od 1800. do 1945. (Ljepša polovica književnosti, 1998.), autorica je knjige eseja o hrvatskim književnicama od 1945. do 2010. (Lijepi prostori, 2011.), proučava i književne veze hrvatskih s angloameričkim piscima. Objavila je i knjigu književnih kritika (Mala noćna čitanja, 2017.) te izbor studija i eseja Susreti u kon/tekstu (2020.). Autorica je osam pjesničkih zbirka (Hajon, Naprijed, 1993., Zbirka listova, Matica hrvatska, 1993., Bluzeri, DHK, 2006., Tiha invazija, DHK, 2011., Bili smo Istok i Zapad, DHK, 2014., Svjetski dan samoće, DHK, 2018., Nebeski grafiti, Studio moderna, 2019., Una paloma en el supermercado. Poesía escogida, Barcelona, 2021.). Zastupljena je u više antologija novijega hrvatskog pjesništva, a pjesme su joj prevedene na španjolski (El Roce de la Mariposa, 2010.; Bajo la Ceniza del Antiguo Fuego. Poesía de Croacia, 2010.; No Resignaciόn, 2016.; Encuentros, 2018.), engleski (Cartographers of Dreams, The Bridge, 3, 2012.), bugarski (Suvremena hrvatska poezija, Varna, 2014.: Ljubav – sol života, Varna, 2021.), njemački (Panorama der zeitgenössischen kroatischen Lyrik, The Bridge, 1-2, 2018.) te izbor iz djela (španjolski, njemački i engleski) The Bridge, 1-2, 2020. i Una paloma en el supermercado. Poesía escogida, Barcelona, 2021.)

Za pjesničku zbirku Tiha invazija dobila je Nagradu „Tin Ujević“ (2011.), za knjigu eseja Lijepi prostori Nagradu „Zvane Črnja“ (2012.), a za knjigu književnih kritika Mala noćna čitanja Nagradu „Julije Benešić“ (2017.). Dobitnica je povelje „Visoka žuta žita“ za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti (2020.).

Autorica je više stotina natuknica o hrvatskim književnicima za domaće i strane leksikone i enciklopedije. Glavna je urednica Leksikona stranih pisaca (2001.; Povelja „Josip Juraj Strossmayer“), Leksikona svjetske književnosti–Djela (2004.; Povelja „Josip Juraj Strossmayer“), Leksikona svjetske književnosti-Pisci (2005.; Nagrada „Kiklop“) te izvršna urednica Leksikona hrvatske književnosti-Djela (2008.). Priredila je i popratila pogovorima tridesetak izabranih ili sabranih djela hrvatskih književnika (Matica hrvatska, Stoljeća hrvatske književnosti, Vrhovi svjetske književnosti, Croatica, Školska knjiga i dr.).

Predstavljanje knjige Darije Žilić TROPIZMI 4

Published on by biakovaKomentiraj

TAJNA ŽUTE KOCKE Saša Muminović

Published on by biakovaKomentiraj

Roman

TAJNA ŽUTE KOCKE

Saša Muminović

Roman

Urednica: Zorka Jekić

Lektor: Ivan Cesarec

Autor crteža naslovnice: Leon Zakrajšek

Oblikovanje naslovnice, grafičko oblikovanje i priprema za tisak:

Nediljko Bekavac Basić

www.nediljkobbasic.com

Autor fotografije na zadnjoj korici: Samir Cerić Kovačević

Uvez: Tvrdi

Broj stranica: 244 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-32-3

Maloprodajna cijena: 126,00 kn (17,00 €)

TAJNA ŽUTE KOCKE Saša Muminović

Roman Uvez: Tvrdi Broj stranica: 244 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-32-3

17,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Možda će vas ova knjiga podsjeti na neke vaše stare, duboko zakopane uspomene u podsvijesti, ali nemojte se nadati da će riješiti bilo koji vaš problem.

PREDGOVOR / OSVRT NA PRIČE

Tajna žute kocke posve sigurno nisu crtice neozbiljnog djeteta, ali su determinirane dječačkom iskrenošću kojom se spaja život nekada i sada. Točnije, bilo nam je veselo i lijepo djetinjstvo, zapišimo naša sjećanja, možda vama postanu nove odgojne metode. Autobiografske pričice i u ovoj drugoj knjizi nisu tendenciozno štivo. One su upravo kaleidoskop žudnje da se ništa ne zaboravi i ne podcjenjuje jer iz tih sjećanja postali smo ljudi … takvi kakvi jesmo, s manama i vrlinama.

Autobiografiju je teško ocijeniti nepristrano, napose kad „na leđima“ nosite dio tih priča u manjim ili većim rancima, što mišljenju daje posebnu notu. Volim romanizirane biografije, ali ne i autobiografije bilo koje vrste. One su odgovornost autora, istina, ali i veliki teret za procjenu, u kojoj valja biti iskren i jednostavan, upravo proporcionalno koliko je to i sam autor. Kad ste „životni koautor“ nekih crtica, odgovornost kritike je prilično labilna, pristrana i često prilično subjektivno obojena. Taština je vrlina glupih ljudi, često čujem, ali taština zbog znanja puno mi je draža inačica. Upravo na tu taštinu nailazimo i u Tajni žute kocke, u kojoj vrlina i znanje korespondiraju s ispisanim mislima.

Netendenciozno, otvoreno i naivno slažu se priče o stavu, mišljenju, navikama, tradicijama, i to upakirano u onaj blagi ironični humor koji osvaja i nostalgiju privlači. S druge strane, sada već možemo govoriti o stilu (malo cinički se smješkam), koji je ekonomično zamoran u nekim dijelovima kad se crticama pristupa dokumentaristički, kad ih se potkrjepljuje analitičkim, suhoparnim pojašnjenjem nečega ili nekoga, kad autor nastoji biti posve spreman odgovoriti na svako pitanje … pa i o meksičkim sapunicama … I dalje imam prigovore na konstrukciju i kompoziciju – gotovo sve se odnosi na tehnički dio, na redaktorsko križanje nepotrebnih dijelova sadržaja, ali to bih već stavila u rang stilske nonšalantne tvrdoglavosti, u kojoj stanuje baš Saša, dr. Saša Muminović. Tako to i treba biti.

Srebrenka Cernić Hotko

Kamanje, 2019.

SAŠA MUMINOVIĆ, TAJNA ŽUTE KOCKE

Čovjek od pamtivijeka ima potrebu ostaviti svoj trag u vremenu, da je bio, da je postojao, sanjao, radio, radovao se, tugovao… A da bi iza čovjeka ostao trag, treba nešto napraviti ili napisati, zapisati, ispripovijediti jer riječi čuvaju proživljena iskustva i vrijeme. Kako napisati autobiografiju, pokazao je Saša Muminović u svojem djelu Tajna žute kocke, u kojem je pitkim stilom zapisao bitne točke i manje epizode iz svog života i svoja razmišljanja, koji u čitatelju pobuđuju prisjećanje na vlastito proživljeno vrijeme u nekad zajedničkoj državi i današnjem novonastalom društvu na prostorima koje je obuhvaćala ta država.

U autobiografskom tekstu, napisanom ispovjednim, humorističko-satiričkim stilom, autor otkriva, ispisuje i opisuje svoj identitet. U tom djelu njegovo uistinu osobno nije više njegovo Ja, jer njegovo Ja je postalo junak osobne priče. Sam pisac je na kraju postao Ja teksta, postao je glas odgovoran za pripovjedni iskaz kojim je prikazao svoj život. Svojim tekstom pisac Muminović samo potvrđuje kako u autobiografiji kao obliku, zbivanja iz objektivnog svijeta imaju izrazitu osobnu notu autora, njegova proživljavanja tih zbivanja su i intimna i ponekad nepouzdana.

Muminović svojom autobiografijom traga za sobom, za svojim osobnim identitetom i vremenom koje je proživio pročišćujući svoja sjećanja jer svaka autobiografija je svijest o sebi. Prolazeći svojim sjećanjima i stečenim iskustvom, on u isto vrijeme stvara zamišljenu stvarnost prošlog i postaje ono što jest. Svaka njegova osobna priča iznosi njegovo cjelokupno iskustvo, koje više nije samo osobno iskustvo nego je i iskustvo jedne kulture u kojoj je živio, jezika kojim je govorio, obrazovanja koje je stekao i svih drugih dodira i situacija koje je proživio. Muminović s lakoćom piše o vremenu i običajima koje dijele ljudi s prostora bivše države Jugoslavije i prepoznaju se u njima. Anegdotalnim pristupom nasmijava recipijenta svog djela i upućuje na ljepšu stranu bivanja i zbivanja koja su s vremenom postala dio mnogih osobnih uspomena njegovih vršnjaka i poznanika, isto kao i mnogih suvremenika. U tkivo djela upleće zbivanja, misli filozofa, svoja promišljanja, ponekad i stihove umjetnika svojih suvremenika.

Pišući o svom odrastanju, piše i o podrijetlu geografskih imena raznih toponima, o društveno-političkoj situaciji, o svakodnevnom životu ljudi, o gradovima svog odrastanja, stasanja i o Ljubljani, gradu u kojem je proveo najveći dio svog kreativnog života i još uvijek živi. Isprepleće u svom djelu šaljive karakteristike pojedinih naroda i nacionalnosti s kojima se susretao i živio, njihove sličnosti i razlike. Opisuje uvjete u kojima se živjelo i radilo u staroj Jugoslaviji, i u njegovoj novoj domovini Sloveniji. Spominje i ono čega više nema, nove zgrade na mjestima nekadašnjih kultnih prostora te koliko i kako su ti prostori davali obilježje životima nekadašnjih sugrađana u Subotici, Beogradu, Sarajevu, Slavonskom Brodu, Valpovu, Samoboru… a prostori i institucije koji i danas postoje djeluju ipak drugačije na ljude jer su se ljudi promijenili, promijenio se život i sustav vrijednosti. Autor opisuje i suvremeni tržišni kapitalizam koji je nahrupio u novoosnovane države nastale raspadom Jugoslavije i počeo utjecati na mentalitet ljudi. Igra se s jezicima i značenjima, engleskim, slovenskim, hrvatskim, srpskim, mađarskim, talijanskim, crnogorskim i jezikom kojim se govori u B i H… a u tu igru uvlači i psovke koje su oduvijek i danas na prostorima bivše države bile i izvor zabave. Šali se s tradicionalnom medicinom u bivšoj i u svojoj sadašnjoj državi, pripovijeda zgode s medicinskim osobljem. Slijedom života posjećivao je službeno Kinu, SAD, Argentinu i donosi zanimljive detalje i zbivanja iz tih prostora i njihov utjecaj na našu kulturu i njega samog. Poput Ephraima Kishona šali se sa svime pa i s karakterističnim sadržajima današnjice: paintball, fitness, team building…

Sagledao je autor svoj život iz rakursa današnjice i donio nam toplinu  i vedrinu prošlosti, prošlih zbivanja koje generacijski prepoznajemo u obliku humoreski. Novim mlađim čitateljima donio je pregršt informacija u kakvom smo društvu mi stariji odrastali, njegove prednosti i nedostatke, a također je s dozom ironije opisao i kakav je danas svijet koji nas okružuje nižući i komentirajući fiskalizaciju, bankovne kartice, uzroke pretilosti („debelosti“), pandemiju korone, izolaciju stanovništva i druge navike koje vladaju u društvu, kao i suvremene civilizacijske dodatke bez kojih više ne

znamo živjeti (Facebook, Google, internet, kompjutorski programi…) koji prate njegov život i živote svih nas u suvremenom društvu današnjice. Nije preskočio ni današnje ekološke probleme, naravno s vedrim ironijskim pristupom kroz šalu.

Čitajući njegovo fluidno, pitko i humoristično djelo, čitatelj, autorov suvremenik, proživljava i svoje osobno iskustvo iz prošlosti uz povremene salve smijeha. Muminović u svojoj autobiografiji iznosi i svoj vrckav stav o životu koji je potkrijepio razmišljanjima drugih autora:

Život je samo san dok nas smrt ne probudi, ili optimistično: Nešto malo zajebancije prije vječnosti.

Kako autobiografija kao oblik pomaže razumijevanju i shvaćanju osobnosti koja ju je napisala, njezine naravi, pogleda na život i svijet, u isto je vrijeme i zapis o vremenu u kojemu je ta osobnost živjela kao tzv. „mala povijest“, može se zaključiti kako je Saša Muminović vedar i razigran čovjek koji prihvaća život s prpošne i šaljive strane te ima potrebu dokumentiranja tih krhotina sjećanja. Određena odstupanja u strukturi teksta ne narušavaju zadovoljstvo pri čitanju i proživljavanju sadržaja koje djelo donosi.

dr. sc. Dubravka Bouša

O AUTORU

Hrvatskih korijena iz Osijeka, uz odrastanje u Subotici, a danas sa stalnim prebivalištem u Ljubljani, dr. sc. Saša Muminović pravi je primjer fluidna identiteta u postmodernu društvu.

Ekonomični ekonomist, predsjednik uprave poduzeća AquafilCRO u Oroslavju, direktor i član uprave u poduzeću AquafilSLO u Ljubljani, a od nedavno i predsjednik SLO CRO Poslovnoga kluba.

Oslanja se na blagu ironiju, samoironiju, empatiju i simpatiju prema ljudima, običajima i životnim previranjima diljem naših regija koje su nekada bile objedinjene u jedinstvenu multinacionalnu sredinu. Ne živi od pisanja, i to mu dopušta luksuz amaterske iskrenosti. Osjećaj za pravičnost, nedržanje jezika za zubima, nedostatak lažne skromnosti i nezainteresiranost za sport često su ga dovodili u neprilike, iz kojih je možda nešto i naučio.

Ova knjiga nastavak je njegova književnog prvijenca Kratke priče od aprila do travnja (Split, 2018.), bez pretenzija stvaranja velike literature, već šarmantno dobre – primjerene svakoj plaži i godišnjem odmoru.

MISLI POD ZVIJEZDAMA Stjepan Crnić

Published on by biakovaKomentiraj
Poezija

MISLI POD ZVIJEZDAMA

Stjepan Crnić

Poezija

Urednica: Zorka Jekić

Lektor: Ivan Cesarec

Pogovor: Dr. Dragana V. Todoreskov

Priprema za tisak: Biakova d. o. o.

Uvez: Meki

Broj stranica: 104 str.

Format: A5

ISBN 978-953-8375-36-1

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,00 €)

MISLI POD ZVIJEZDAMA Stjepan Crnić

Poezija Uvez: Meki Broj stranica: 104 str. Format: A5 ISBN 978-953-8375-36-1

13,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

BESKRAJNA TRAKA SNOVA

Stjepan Crnić, Misli pod zvijezdama

Kada bi se rezime poetskoga uratka Stjepana Crnića Misli pod zvijezdama morao podvesti pod nekoliko ključnih značajki, ja bih kao reprezentativne odabrala riječi: san, zbilja, misao, zvijezde, ljubav, sjene. Razlog tomu nije samo njihova učestalost nego i mnoštvo kombinacija i suodnosa među njima koji tvore najrazličitije poetske slike, a vezuju se uz različite kontekste: djetinjstvo, mladost, svakodnevicu, promišljanje poezije, memento mori…

U izvjesnom smislu mogli bismo reći da autor rabi neke od najfrekventnijih motiva u poeziji, ali ih uobličuje na sebi svojstven, tih i nenametljiv način, uz brižljiv odabir stilskih figura i probrane rime.  Već naslovi triju ciklusa u zbirci (Misli svakodnevne zbiljnosti, Misli ljubavnih maštanja i Misli ljubavne zbiljnosti) sugeriraju da lirsko ja Stjepana Crnića registrira izvjestan nesklad između mašte i zbilje, svakodnevice i snova, ali i da ga nastoji, kako na ljubavnom, tako i na osobnom planu, premašiti.

Prvom pjesmom u zbirci, Dječak u velikim djedovim čizmama, autor naznačuje kontrastnu atmosferu: slika dječaka dozvana iz prošlosti (ili zaborava, kako se u pjesmi također veli), rezultatom je samoće koja „kaplje naokolo“. U ovoj se pjesmi autor iz prvoga lica kojim započinje pjesmu prebacuje u treće lice onoga momenta kada se prepozna u dječaku. Ako dakle vremenska distanca uvjetuje govor o dječaku kao o drugome, ugodna emocija što ju izaziva sjećanje svjedokom je projektiranja vlastitosti u to drugo, doživljeno kao milo, bezazleno, zaštićeno i povlašteno ne(sa)znanjem o nedaćama života. U ciklusu Misli svakodnevne zbiljnosti, obilježenom čestim reminiscencijama, recidivima prošlosti, susrest ćemo se i s pjesmom Sjena moje majke, koja također evocira dragu figuru, gotovo inspiraciju pjesniku: „Najljepše priče nastaju/ i najljepše pišu se bajke/ kada moja sjena korača/ uz sjenu moje majke.“

Sjene kao manifestacije dvostrukoga, usporednoga postojanja subjekta (i ne samo njega) imaju najmanje dvojako značenje: one su put od zbilje k višemu obliku saznanja i nedokučivim svjetovima s jedne strane, ali isto tako može ih se tumačiti kao zaštitničke entitete: tamo gdje su bića nemoćna da se brinu o sebi (u zoni sna ili nesvjesnoga, u svijetu nedovoljne zrelosti), one (sjene) se javljaju poput mitoloških predaka zaduženih da čuvaju dom: „Skrivaju se u mraku/i šapatom tihim pričaju priče/ – prolaznike plaše,/ a djeci pričaju uspavanke.“ U pjesmi Opomena jedini zalog života na zemlji upravo su sjene, no one su i veza između života i smrti. Upravo ovu pretvorbenu moć koju posjeduju sjene (koje redovito odražavaju oblik od kojega nastaju) susrest ćemo i u kratkoj, no učinkovitoj pjesmi Vječnost. Ni mene više nema naslov je pjesme u kojoj je riječni tok onaj garant prolaznosti, neumoljivosti vremena, ali i neprestanog protjecanja što potire konačnost.

Moglo bi se naprečac zaključiti da se refleksija prvoga ciklusa zbirke Misli pod zvijezdama odveć okreće motivima prolaznosti. No, usporedno s pjesmama u kojima je lirsko ja duboko uronjeno u „beskrajnu traku“, što se u istoimenoj pjesmi doima kao summa summarum ljudskoga putovanja zvanog život, čitamo stihove što prirodu i njene ljepote izdašno i promptno slave (Proljeće, Buđenje, Krasota, Jesen, Zagrljaj…). U Pjesmama života čak se javljaju elementi anakreontske poezije, očitovani ponajprije u posljednjim stihovima: „I pjevam s pticama, morem i vjetrom,/ pjevam – s orkestrom života! “ U nekim se pjesmama čitateljstvo traži među mlađom populacijom, čemu svjedoči npr. Ljeto: Svaki dan kiša pada/ a ljeto je stiglo./ Čudna mi čuda, reći će netko/Što se dogodilo to?“ U pjesmi Jesen ovo godišnje doba nastoji se usporediti s bajkom, što ne čudi nekoga tko je čitao prozu Stjepana Crnića: u njoj je fantastika, bajkovita atmosfera nerijetko stjecište opisanih događaja.

U naredna dva ciklusa u središte pozornosti dolazi ljubav: ona sanjana, na mnogo načina povezana sa žanrom bajke, i ona istrgnuta iz konteksta zbilje, u kojoj se umjesto harmonije, idilične predstave dvoje zaljubljenih pjeva o rastanku, tuzi, rezignaciji. Poput Đulića i Đulića Uvelaka J. J. Zmaja, ciklusi Misli ljubavnih maštanja i Misli ljubavne zbiljnosti donose zanos i otrežnjenje, slatkoću prvotnih dojmova i gorki okus proživljena iskustva nakon rastanka. Konflikt između maštanja koja se usmjeravaju k voljenoj ženi i zbilje koja ne ide u korist ljubavi unosi elemente dramatičnosti u poeziju Stjepana Crnića. Od pjesme U snovima, kojom otpočinje drugi ciklus, pa sve do Točke, koja (simbolički i bukvalno) zatvara zbirku, prijeđeni put protagonista pjesničke knjige počinje u once upon a time miljeu, a završava u melankoličnome štimungu mirenja s odsustvom drage, zastajkujući u nevjerici komparacije. Hiperbola, poredbene figure i posebice stilska izričajna sredstva ponavljanja bit će autorovim saveznikom u mapiranju prostora između maštanja i onoga stanja koje lirsko ja doživljava kao sumornu (i sumarnu) realnost.

Tako recimo, u pjesmi Naše zvijezde svaki pokušaj prebacivanja u predjele u kojima se ljubav doima korespondentnom s nebeskim znamenjima završava negacijom: „Tražio sam ih/ ali našao ih nisam/ jer vjerovah da su zvijezde zagrljene kao i  mi/ a takvih nije bilo.“ Tek u posljednjem stihu postaje jasno da se ljubav pretpostavlja astronomskim tijelima kao jača sila. I nisu samo zvijezde i druge nebeske figure podčinjene glasu ljubavi – to su i prirodni fenomeni, te meteorološke pojave koje, baš kao u poeziji romantičara, imaju pratiti silinu osjećaja lirskoga bića i njegovu nepokolebljivu vjeru u ljubav kao najviši princip bivstvovanja. U pjesmi Nećeš mi vjerovati čitamo: „Nećeš mi vjerovati ako ti kažem/ da su rumene zore samo odsjaj tvoga lica,/ da je ovo proljeće došlo samo zbog tebe…“ Katkad tek dekorom (kao u pjesmi Večer, ljubav i mi), prirodne i nebeske pojave su ipak češće antropomorfizirane kako bi iskazale solidarnost i sudjelovale u unutarnjem svijetu ljubavnika (pjesme Samo za nju, Zvijezde i mjesec, Zar uzalud je poći zvijezdama u susret? itd.). No, kako zadržavaju neka od ranijih svojstava, ove figure, ponajprije hiperbolizacija, ukazuju na bezvremenost ljubavi, koja, poput bajke, ne robuje vremensko-prostornim realnostima. Ona ne ovisi o nazočnosti voljenoga bića, dapače: iz nje se može izaći nakratko, može ju se trajno napustiti (kao u pjesmama Hoće li ti biti žao?, Naša ljubav je tu, Moja plavuša putuje dalje…), ali se potencijal izmaštanoga ne može ukinuti realnošću. Čak i kada je ljubavna zbiljnost, kako ju autor naziva, odnijela prevagu nad maštanjem, riječ je samo o pitanju ishoda: maštanja ostaju, jer ona su alternativom „posljednjoj riječi“, odsustvu, osami.

Vratimo se prvomu ciklusu i pjesmi San. Onirička vizija o kojoj se pjeva u prvom dijelu pjesme usmjerena je ka utopijskom ustrojstvu svijeta, ka takvom društvenom sustavu u kojem „ljudi/ raznobojnih lica/ hodaju smjelo, zagrljeni,/ u istom kaputu…“ Nakon slika harmonije i mira, slijedi kontrast: „Probudio sam se rano./ Na radiju vijesti o ratu.“ Pjesma završava željom da se san vrati, točnije, lirski subjekt nastoji se što duže održati u stanju fantazije kao oponirajuće teškoj zbilji. Iako je rat nazočan tek posredstvom vijesti, njegova je neminovnost snažno djelovala na stanje probuđenoga sanjara, te se već spomenuta beskrajna traka snova doima zaista kao jedino spasonosno rješenje. Dakle, usprkos mislima koje su ponekad usmjerene k svakodnevici, mašta je ono željeno mjesto pod zvijezdama u kojemu se fragilno i nježno pjesničko biće osjeća zaštićenim i povlaštenim poput djeteta. Upravo u jednostavnim, suptilnim putovanjima k mjestima iz prošlosti, k prostorima imaginacije, sjećanja i snova, u kojima ono što je nekada bilo i dalje postoji, a bez suvišnih introspektivnih digresija i zbunjujućih refleksija kojima često robuje suvremena poezija, leže ljepota i ljupkost Cnićeva poetskoga izričaja.

Dr. Dragana V. Todoreskov, književna kritičarka