biakova

TIJELA. STEPENICE. SIROMAŠTVO. Antonio Karlović

Published on 2. listopada 2019.12. rujna 2024. by biakovaKomentiraj

TIJELA. STEPENICE. SIROMAŠTVO.

Antonio Karlović

Poezija

Uvez: Tvrdi uvez

Br. str: 80

Format: A5

Maloprodajna cijena: 84,00 kn (11,00 €)

TIJELA. STEPENICE. SIROMAŠTVO. Antonio Karlović

Poezija Uvez: Tvrdi uvez Br. str: 80 Format: A5 Maloprodajna cijena: 84,00 kn (11,00 €)

11,00 €

← Back

Your message has been sent

STAMENI PATOS ANTONIJA KARLOVIĆA

Mladi pjesnik Antonio Karlović pojavio se s debitantskom zbirkom Tijela. Stepenice. Siromaštvo. Sam naslov progovara o zbirci prije nego je otvorimo. Taj bitan trenutak učitavanja dojmovnog signala u tekst bitan je za njegovu recepciju. Naime, Karlović u naslovu osviješteno koristi pomalo arhaični stilski postupak ekspresivne sintakse; parcelaciju. Kad kažem arhaični, pomišljam na suvremenost poetičkog ozračja koje preferira dug stih i narativnu sintaksu zbog poplave poetskih izričaja stvarnosnog prosedea. Parcelacija je stilski postupak kojim se uvelike ritmizira i značenjem zasipa poetski izričaj i signalizira putanja u kojoj možemo očekivati i same stihove pjesama. U skladu s osebujnim razvojem ekspresivne poetske sintakse, Karlović pribjegava kratkim stihovima, strofičnosti, jednostavnim poetskim rečenicama i elipsama. Njegov unutarnji poriv za izrazom (kako to gordo ili možebitno patetično zvuči) rezultirao je dosljedno složenom poetskom fakturom i ujednačenjem stilskog i semnatičkog signala. Ta je unaprijed ispunjena postavka silno pohvalna s obzirom da se radi o mladom pjesniku koji je već prepoznat i pohvaljen na književnim natječajima, a i objavljen u važnim tuzemnim književnim publikacijama. Ono što plijeni pažnju iznimna je konzistentnost rukopisa na formalnoj i sadržajnoj razini. Rukopis se ne dijeli u cikluse i ne smjenjuju se dojmovne i značenjske postave, već se zastorom prikrivena u rukama čitatelja i kritičara nadaje zbirka koju možemo proglasiti pjesničkom knjigom. Pjesma za pjesmom nižu se stranicama i ostavljaju dojam formalne gotovosti, a sadržajnog ostavljanja prostora za nove mogućnosti. Koherentna poetska knjiga svojevrstan je intimni dnevnik Karlovićeva subjekta koji se nadaje velikom iskrenošću, nepatvorenošću, rječitošću i govornošću i nadasve svježinom izraza. Intimni je dnevnik zauzeo koordinate predmetnog polja ispovjedne i refleksivne lirske tematike. Namjerno naglašavam ove razlike (koje sam istaknuo i u nekim svojim posljednjim teorijskim radovima) jer se u ispovjednom modusu Karlovićev subjekt odnosi prema vlastitosti sebe kroz iskustvenost i (kvazi)biografičnost, dok se u refleksivnim pjesmama on okreće sebi i svijetu u ponešto općenitijem, Univerzalijama okrenutom govoru. Iskrenost i nepatvorenost poetskog govora predmnijevaju ispovjedni izričaj, dok su rječitost i govornost više oni iskazi refleskivne matrice. U ispovjednom predmetnom polju sadržana je autolegitimacijska i intimistička tematika. Subjektov autolegitimacijski govor sazdan je od snažne doživljajnosti i dubokog osjećanja sebe kao individue u empirijskom i literarnom prostorvremenu (snažno se ističu pjesme Zaborav i Ljeto kad sam obrijao glavu). U intimističkoj tematici nalazimo više diskurzivnih mogućnosti (partnerski odnosi, siromaštvo, obitelj, prijateljstvo), no na svakom je od navedenih tematskih fonova Karlovićev subjekt usmjeren na izravno posredovanje lirske situacije i snažnu autoanalizu. Spomen rubnih životnih situacija oblikuje ispovjedno polje američke poezije prve polovice 20. st. i nadaje se kao diskurzivna točka posredovanja takvog iskustva, tvrdi Deborah Nelson. U tom kodu izdvajam siromaštvo kao dominantno polje (briljantne pjesme Pad i Glad). U području obiteljskih memorabilija toplo se posreduje lirska blizina i sjetnost (Stara kupaonica, Njemačka). Jako je zanimljiv splet diskurzivnih relacija u intimističkom ljubavnom ispovjednom području. Obraćanje lirskom ti (djevojci) koje često rezultira glasonom tišinom subjektovih jecaja često se zbiva u zonama neprekidnosti semantičkih signala iz polja subjekta u polje objekta. Njihova nemogućnost spajanja stvara ponor koji se lirski sublimira. Nekorektno i površno bilo bi kazati da Antonio Karlović piše ljubavnu liriku iz potrebe prevladavanja stvarnog iskustva, već da se oblikovanje njegova subjekta u naplavinama emotivnog mora zapravo zbiva u tim relacijama kao što i sam objekt često potiče autoanalitičku seansu. Izdvojio bih po svom sudu estetski i poetički najuspješnije pjesme. To su: Što da se radi s rukama, Čaša, Veljača. Refleksivno predmetno polje ističe se autoanalitičkim perivojima koji se zbivaju kroz prvo lice jednine (Nepospremljen krevet) ili objektiviranje subjekta (Snijeg, Vlakovi). Uslijed samorefleksije Karlović se okreće nekom općepoznatom motivu (ne općem mjestu) koji oblikuje na eteričan, prohodan i svjež način zadržavajući svijest o općeljudskom snatrenju. Ispovjedno i diskurzivno lirsko iskustvo skupljaju se kao mladi med u nebeskim košnicama i pokazuje izvjesne sličnosti u inspiracijskim i literarnim impulsima. Osnovna je sličnost jasan jastveni govor (o sebi ili objektu), druga leksička reduktivnost, a treća transparentnost posredovanja unutarnjeg subjektova svijeta. Navedene se karakteristike izvijaju preko prošivnog boda vlastitosti koja se očituje patosom kao dominantnom strategijom lirske rekonstrukcije subjekta i svijeta. Danas bi takvu karakteristiku kritičari suvremenijih shvaćanja odbacili kao zastarjelu zalihost, no ja mislim da se u njoj upravo krije snaga prvotnog govora i to pogotovo kad je riječ o mladom pjesniku. Predmnijevati je da će Antonio Karlović u budućnosti sazdati jednu posve britku, autonomnu ispovjednu poetiku koja će pronaći svoje mjesto i svoj pečat u horizontu najmlađeg hrvatskog pjesništva.

Tin Lemac

LOGIKA Ante Vlastelica

Published on 30. rujna 2019.12. rujna 2024. by biakovaKomentiraj

LOGIKA

Ante Vlastelica

Udžbenik popularno – znanstveni

Uvez: Meki

Br. str: 112

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

LOGIKA Ante Vlastelica

Udžbenik popularno – znanstveni Uvez: Meki Br. str: 112 Format: A5 Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

13,50 €

← Back

Your message has been sent

PREDGOVOR

Dragi učenici i svi ljubitelji logike!

Nadam se da će ova knjiga vama kao i svim drugim početnicima u logici, pomagati da se bolje snalazite u nelogičnostima i proturječjima svakidašnjeg razgovora. Nadam se, također, da će ova knjiga pomagati da se lakše razumijemo sa svojim prijateljima, roditeljima i učiteljima. Poznato je da u učenju različitih sadržaja najprije uočavamo njihovu logičnost, u čemu se na neki način sastoji i njihova ljepota i privlačnost. Oni sadržaji kod kojih to ne prepoznajemo ostaju nam nerazumljivi i neprivlačni. Ovim stavom htio bih naglasiti važnost logike u životu posebno u procesima učenja. Svim ljudima u procesima učenja najvažniji su procesi mišljenja, a logika ima zadatak da vas uvodi u procese pravilnog mišljenja. Nadam se, da će neke od vas ova knjiga po prvi puta uvoditi u svijet pravilnog mišljenja i da će vam pružiti priliku da iz vašega mišljenja uklonite zbrku. Biti logičan znači pravilno rasuđivati i zaključivati i znati razlikovati istinu i neistinu, zatim, znati dokazati istinu, a opovrći neistinu. Zato, na primjerima iz knjige preispitujte svoja rasuđivanja i zaključivanja i time u svakidašnjem razgovoru razvijate jasnoću i razgovijetnost vlastitog jezika. Pretpostavljam da vam čitanje ove knjige neće biti teško jer ne zahtijeva nikakvo predznanje. Sigurno će se mnogima od vas činiti, dok budete čitali ovu knjigu, kako vam je već puno toga iz logike poznato, samo što na to niste obraćali pažnju. Stoga je intencija ove knjige upravo to, da usmjerava pažnju na ono na što do sada niste pazili u svakidašnjem razgovoru, a to je pažnja na pravilno rasuđivanje i zaključivanje. Smatram da je razumljivost komunikacije među ljudima najvažniji uvjet tolerancije i suživota među njima, zato bih u tom smislu istakao važnost učenja svega onoga što spada u sadržaj logike koji nije velikog opsega jer obuhvaća samo tri osnovna logička područja: pojam, sud i zaključak. U ovoj knjizi su obrađena sva tri područja, bez upotrebe metajezika, na jednostavan i razumljiv način, onako kako bi funkcionirali u svakidašnjem razgovoru. U tome vidim jedan od važnih uvjeta vašega kreativnog odnosa prema znanju, i u tom smislu neka vam ova knjiga za takav odnos određeni poticaj.

Autor

DJEČARAC Luka Matutinović

Published on 30. rujna 2019.12. rujna 2024. by biakovaKomentiraj

DJEČARAC

Luka Matutinović

Poezija

Uvez: Meki uvez

Br. str: 80

Format: A5

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

DJEČARAC Luka Matutinović

Poezija Uvez: Meki uvez Br. str: 80 Format: A5 Maloprodajna cijena: 99,75 kn (14,00 €)

14,00 €

← Back

Your message has been sent

Luka Matutinović: Dječarac

Odgovorna razigranost

Dječarac je prva zbirka mladoga pjesnika, ekonomista i glazbenika Luke Matutinovića rođenenog 1983. u Zagrebu.

U ovoj zbirci pjesama nastaloj u Zagrebu 2015. godine Luka svojim poetskim senzibilitetom, lakoćom dječačke razigranosti i dozom ironije zrelo promišlja egzistencijalna pitanja. Promišlja o slobodi ljudskog bića u suvremenom svijetu, svijetu gdje je osnovna vrijednost profit.

Nenametljivo postavlja pitanje čovjekovih nadanja, njegovih stvarnih mogućnosti, ograničenja i perspektiva.

Poetski govor je jednostavan i snažan. Koristi slobodan stih, a povremeno i rime. Rječnik mu je bogat.

Pjesnik postavlja i promišlja mnoga pitanja. Mogli bismo reći da se u pjesmama ogleda čitav pjesnikov život: tu je djetinjstvo, mladost, ljubav, obrazovanje…

U pjesmi Dječarac pjesnik misli da nam je lakše sačuvati svoju osobnost u ovom svijetu u kojem tehnika dominira ako sačuvamo dječarca u sebi. To je dragocjeno i trebamo to zadržati unatoč svim pritiscima: (…) “A dječak u meni se smije od uha do uha / Zna on ne dam ja na njega / Jer bez njega bih bio samo još jedan u nizu / Bezličnih sjena”.

U pjesmi Prijenos utakmice u staračkom domu sa suosjećanjem govori o životu starijih ljudi koji svoje umirovljeničke dane provode osamljeni u staračkom domu, a njihovi potomci naporno rade i nisu u mogućnosti posjećivati ih: (…) “Dani pred nama su dugi i monotoni / Šah postaje naša hrana / Gutamo novine / Povremeno zovemo unuke čiji životi su nastavili teći / Poput rijeke”.

Iako je u pjesmi Prestaješ biti moj plašt, uostalom kao i u većini Lukinih pjesama, prisutna blaga ironija, on krajnje odgovorno i duboko proživljeno prilazi svakome ljudskome odnosu, pa i ljubavnom: (…) ”Obećao ti je novi vitez ukloniti tugu / Obećao je u te utkati dugu / A mene je strah da se ne snađe / Pa da pronađe / One moje niti / Koje sam u te zauvijek uspio skriti”.

Iako u pjesmi O smrti, filozofski promišlja smrt, ipak u pozadini promišljanja osjeća se bojazan od neminovnosti ljudskog odlaska: ”Ne bojim se smrti / Moja pluća puna su života / Ne smijem samo nikada / Izdahnuti “.

U pjesmi Tattoo govori o neraskidivosti i trajnosti nekih ljubavnih odnosa: ”Biljeg tvoje ljubavi nosim na svome tijelu / On je znak neraskidivih spona koje nas vežu / Nitko ne zna što sutra donosi / Ali neke tetovaže / Nikada / Ne blijede”.

U pjesmi Danas ni osmijesi nisu besplatni govori o društvu u kojemu nema svetinja. To je pobuna protiv svijeta koji nije po mjeri čovjeka: “Prodajem osmijehe za sve prigode / Posao odlično ide / Nestašica je”.

Zbirka Dječarac odiše željom za humanim odnosima među ljudima. Vrlo jasno naznačuje što je bitno u životu. I u svojoj antologijskoj pjesmi Još jedan dan na poslu o tome progovara snažno, razborito i uvjerljivo.

U pjesmi Sizife moj Luka Matutinović oslikava nejednake mogućnosti što ih donosi položaj u društvu, ali zato čovjek mora biti mudar i sam sebi olakšati tegobe: ”Zar ne vidiš Sizife moj da si sam sebi najveći teret / Kad bi nekad dopustio sam sebi da se odmoriš / Na vrhu planine “.

U poeziji Luke Matutinovića prepoznaje se današnji osamljeni čovjek suvremenog društva koji radi od jutra do sutra u prostorijama bez prozora, pije vodu iz bočica, jede prerađenu i konzerviranu hranu, kojemu ostaje malo vremena za ljubavni i obiteljski život, te za pretke i potomke. Čovjek se otuđio od prirode. Najveći problem današnjeg svijeta je žudnja za slobodom. U sklopu dehumaniziranih odnosa zanemaruju se svekolike ljudske odgovornosti.

Kroz književnost i filozofiju čovjek promišlja smisao i kvalitetu života i takvo promišljanje pomaže mu da se odupre destrukciji, otuđenosti i dehumanizaciji suvremenog svijeta, u kojem pojedinac gubi svoj identitet.

Lukin Dječarac kuca na vrata književnosti, on vjeruje u književnost, osjeća snagu jezika i mogućnost da se Slovom mjenja svijet. To je njegovo opiranje zlu, a za dostojanstvo čovjeka i budućnost stvaralaštva.

Zorka Jekić

PRED KAMENITIM VRATIMA Gojko Polegubić

Published on 23. rujna 2019.12. rujna 2024. by biakovaKomentiraj

PRED KAMENITIM VRATIMA

Gojko Polegubić

Uvez: Meki uvez

Br. str: 80

Format: A5

Maloprodajna cijena: 84,00 kn (11,00 €)

PRED KAMENITIM VRATIMA Gojko Polegubić

Uvez: Meki uvez Br. str: 80 Format: A5 Maloprodajna cijena: 84,00 kn (11,00 €)

11,00 €

← Back

Your message has been sent

PJESME ČUDA, ČAROLIJE I EKSTAZE

Gojko Polegubić: Pred Kamenitim vratima

U svojoj novoj zbirci pjesama “Pred Kamenitim vratima” pjesnika Gojka Polegubića fascinira prolaznost svega, kao i vječnost koja leži u pozadini. Kroz smrt i ništavilo, kroz odbacivanje taštih stvari, traži prolaz do kuće “bez soba, poda, zidova i stropa”. Negacija svega vodi ga do transcedencije. Ponekad je to nestereotipna molitva Bogu ili Bogorodici od Kamenitih vrata, a ponekad obnavljanje same vječnosti.

“Mrtve bi valjalo sanjati / da oćute da su još ovdje / i ne budu skamenjeni tišinom.”

Iako pjeva o sveopćem zaboravu kojeg osjeća i praznini u njegovim pjesmama uglavnom je punina, mir, harmoničnost, ljepota, jednostavnost i metafizička prisutnost.

Gojko Polegubić vraća se ontološkoj skali, metafizički utemeljenoj uređenosti kosmosa u kojem je svaka pa i najsićušnija razina smisleni dio sveopćeg postojanja koje izvire iz istodobno transcedentalnog i imanentnog Boga.

Oslobođen svake efemernosti, fluidnim i nadasve stišanim tonovima, uvodi nas u fenomenologiju svoga postojanja među događanjima, stvarima i sjećanjima. Meditativno osluškuje najtiše tonove kako bi se približio tajni.

Iz svega pljušti blaga svjetlost, svjetlost što osvjetljava trenutak, vječnost, smrt.

Svjetlost je dakle sama svijest koja traži i otkriva puninu, dubinu, transcedenciju i san.

U prirodi, ali i u onom skrivenom, nepoznatom i nespoznatom traga za utišanim i uzvišenim glasom njezina Tvorca, i poručuje da to “svjetlo ne zalazi posve u zaborav i san”:

Polegubićev govor sjedinjuje komunikativnost svakodnevne intonacije, bogatstvo sugestija i sposobnost osluškivanja one veće tišine u koju je čitavo naše postojanje ugrađeno. Poezija je to koja obuhvaća najširi smisaoni obzor.

Meditira o svojoj smrti i otklanja strah od nje. Pogađa ga materijalno siromaštvo pjesnika, ali pjesnik je okrenut nebeskom i njegov grob treba “kopati u vis”.

Mnogo je pitanja, ali postoji li nešto što se uopće ne da pitati?

Raznolik je Polegubićev pjev, duhovito pjeva o ljubavi, moru, općem potopu, doživljaju grada, slijepcima, mravima i to sve nekako poistovjećuje sobom. Obraća se Bogu i sjeća se Božje milosti i Njegove blizine koju je primio.

Ponekad u tome sliči ranom Šopu.

Najčešće susrećemo potpuno slobodan stih, sasvim rijetko pojavi se rima. Jednostavnost je ponekad toliko snažna i elementarna da nalikuje na prozu u stihu. Time ne gubi, već naprotiv dobiva na vrijednosti.

Jednostavni su i jedinstveni simboli koji govore o sudbini:

“Cvatemo, umiremo i ponovo cvatemo”

(Jabuke).

Pjesme odišu lakoćom autobiografskog pisanja, pa odatle i čudesnost krajolika i svakodnevlja, otvorenost iskonu, šutljivom izvoru i uviru svega.

Tu su i pjesme o čarobnjaku koji mu pokazuje karte praznine, ništavila i tame.

Kad mu dojadi hodati u snu izići će i na svjetlo

“Kad se jednom nađeš tu
ne sumnjaj u sebe i u svijet
želju oblikuje sudbina.
Nema li ljubavi sve je grijeh”.

(Kad se jednom nađeš tu)

U ciklusu “Obični dani” opjevava vrlo različite teme. Svi su svakodnevni doživljaji poetični, makar i neugodni.

Anegdote iz svog života, jednostavne su i prozne ali pune sjajnih simbola. Obraća se Isusu molitvom vlastitog iskustva. Autentično svjedoči o doživljaju susreta s Uskrslim. Sve se s nekom čarolijom , kao samo od sebe, pretvara u san i u čudo.

Na vrhuncu duševne krize dolazak Boga i Isusa donosi mu mir, šutnju i spokoj. Sebe identificira sa stablom bajama na brijegu “što osluškuje tamu i zviježđa / i ne zna gdje je nebo/ : gore ili dolje”.

Čini mu se da je smrt negdje blizu, da vreba iza mračnog ugla gdje drži bicikl. Ali gdje vidi smrt tu Polegubić opaža i uskrsnuće, iza tame vidi svjetlo.

Ovu poeziju karakterizira proturječnost smrti i vječnosti, svakodnevne neugode i ekstaze u Boga, ma koliko bili obični doživljaji koje opisuje.

Ovo je sedma po redu zbirka pjesama Gojka Poolegubića i svaka je skoro bolja od prethodne.

On iz pjesme u pjesmu umnaža vidljivost i prisutnost Božje tajne i čuda, što je dragocijena rijetkost, umjetnička i ljudska raznolikost i autentičnost.

Poziva nas da s njime svetkujemo božju ali i ljudsku blizinu i toplinu.

Josip Sanko Rabar

BRŠLJANDUŠA Tamara Bakran

Published on 23. rujna 2019.12. rujna 2024. by biakovaKomentiraj

BRŠLJANDUŠA

Tamara Bakran

Uvez: Meki uvez

Br. str: 122

Format: 13 x 16 cm

Maloprodajna cijena: 49,35 kn (6,50 €)

BRŠLJANDUŠA Tamara Bakran

Uvez: Meki uvez Br. str: 122 Format: 13 x 16 cm Maloprodajna cijena: 49,35 kn (6,50 €)

6,50 €

← Back

Your message has been sent

RIJEČI, SJEMENKE

Pjesnikinja Tamara Bakran nakon prvih dviju zapaženih zbirki (Mjesečevo cvijeće i Pastirica skakavaca) izdaje i treću vrlo znakovita naslova Bršljanduša. Prvotno sagledavanje ovog naslova bez ulaženja u pjesme knjige nudi nam jedno zanimljivo jezično-semantičko rješenje. Riječ je o neologizmu tvorenu srastanjem od dvaju leksema, a to su bršljan i duša. Ti su leksemi zapravo tradicionalni topički motivi koje, ne ulazeći u njihov antropološki značaj, možemo načelno semantički odrediti kao ovijajuću supstancu zbog čuvanja nečeg mekog i neproničnog (bršljan) i golemo prostranstvo nematerijaliziranog bitka (duša). Neologistička leksemska metafora zadaje nekoliko recepcijskih putanja. Prva je igriva poetička protočnost, druga neološko i drugo rastvaranje tradicionalne poetske topike, treća mistički signal nekog označenog entiteta, četvrta poigravanje začudnošću kao semantičkim, stilskim i poetičkim mehanizmom…

Dok se putanje gomilaju i stežu kritičara oko vrata, a ralje semantičkog kita samo što nisu posve razjapljene, posegnut ćemo za formalnom i sadržajnom stranom knjige i na kraju dati konačni odgovor o zadovoljenju nekog od ovih horizonata očekivanja. U formalnom smislu, knjiga se sastoji od minijatura, duljih lirskih pjesmaa i pjesama u prozi. To bi nalikovalo na neku poetsku bojanku ili skupljeni stručak poetskog brodovlja prije objavljivanja zrele knjige. Kod Tamare Bakran to nipošto nije tako. Iskusna pjesnikinja s nagradama i priznanjima za svoj rad zna što znači pisati knjigu iliti stvarati umjetničko djelo. To je prije svega mučenje u kaznionici stalne komunikacije dijela i cjeline, forme i sadržaja. Tako, na tom je putu učinjena jedna uspješna poetska utrka. Idejnotematski sloj Bakraničinih pjesama počiva na metapoeziji i samorefleksiji, dok se predmetnotematski puni iz semnatičkog rezervoara tradicionalne poetske topike. U tome su ujedinjene sve lirske forme. Pisati tradicionalno danas nalik je tjeranju meda da postane pčela. Ova je konstatacija pomalo ironična i malčice patetična, no kako se susrećem s raznorodnim poetskim rukopisima, nazirem kako mnogi krenu pisati upravo u tom fonu. Često to završi patetičnim nadovezivanjem na pročitanu i prežvakanu liriku i pokoju riječcu koja pada kao zadnji list s jesenskog stabla. Zato, suvremena lirika može se graditi na izvjesnoj resemantizaciji tradicionalne topike ili kojem drugom procesu koji ima kompliciran naziv i još kompliciraniju definiciju. Bakraničina lirika počiva na manirizaciji i automanirizaciji tradicionalne poetike. To se zbiva na raznobojnim šarama poetskog pletiva diskretno i jasno. Automanirizacijski je na kraju složen vlastiti unutarnji svijet kojim nas junakinja mami u daljnje semantičke ponore.

Lirske su pjesme Tamare Bakran, kako kazasmo, minijature ili one dulje. U njima je naglašena monostrofičnost ili strofičnost. Perspektiva je osobna, a postoji mnoštvo manirizacijskih impulsa. To su neologija (bršljanduša, čempresljestve, krilatobijela, riječ-sjemenka), opće metafore čovjeka i svijeta (nagnuti se nad vodu), topička igrivost (nož iz srca / mjesečina…), poliptotonski domašaji (pištanje i pušenje, vječna tama / vječno tamnog), interdiskurzivni splet s dramskim ulomkom (JEKA: bilo ponuđeno…), intertekstualne atrakcije (cvrči / cvrčak) i metapoetički oblačići (prije pisanja, iz knjige mirišu pjesme).

Pjesme u prozi predmnijevaju semantičku deprozaizaciju proznog sloga uzevši u obzir tipologiju koju nudi Marina Kovačević i sastoje se od izraženog metapoetskog signala (Planina me otela.) i kumulacije poetskih slika koje u uzlaznogradacijskoj krivulji tvore tekstove.

Specifičnost pjesmama Tamare Bakran jest ta da one otkrivaju visoku razinu samorefleksije i metapoezije, te da se i sama metapoezija šije kroz otvore koje joj prvo polje nudi. Zapravo, metapoetski je slog najočitiji u knjizi i njime se sumira manirizacijska linija koja putuje tradicionalnom topikom.

Nećemo nabrajati uspješne pjesme jer nema neuspješne…

Reći ćemo samo da se Bakraničina poetika sve više otvara i produbljuje i da je ovijanje duše bršljanom kao asocijacija arhaične zatvorenosti u suvremenoj otovrenosti ili konačno vezanje beskonačnosti tek krenulo i da će ova autorica u budućnosti doživjeti još velike poetske pomake….

Tin Lemac

OTUĐEN SVIJET Alka Pintarić

Published on 23. rujna 2019.12. rujna 2024. by biakovaKomentiraj

OTUĐEN SVIJET

Alka Pintarić

Uvez: Tvrdi uvez

Br. str: 122

Format: A5

Maloprodajna cijena: 99,75 kn (13,00 €)

OTUĐEN SVIJET Alka Pintarić

OTUĐEN SVIJET Alka Pintarić Uvez: Tvrdi uvez Br. str: 122 Format: A5

13,00 €

← Back

Your message has been sent

DUHOVNI KRAJOBRAZI ALKE PINTARIĆ

Alka Pintarić, pjesnikinja s dugogodišnjim životnim i malo manje godišnjim literarnim iskustvom iznenadila nas je novom zbirkom Otuđen svijet. Već sam naslov signalizira kako je riječ o nečemu što se pojavljuje gotovo kao snatrilački topos pjesnika i drugih književnika novije generacije ili pak suvremenosti. Kako je tehnokapitalistička matrica počela gušiti svijet svojim glomaznim krakovima, književnosti je tek ostalo biti utočište za skromne, senzibilne duše željne lijepog i svježeg. Iako je ovakva konstatacija ocvala u patetičnost izričaja, njezina se jetka snaga pojavljuje tek kad se zaputimo u književni život i osluhnemo njegove suptilne, neprobojne perivoje, porazgovaramo sa šetačima i uputimo se istom horizontu mašte. Gospođa Pintarić već se profilirala u katoličkom duhovnom pjesništvu koje stoji na marginama suvremenog hrvatskog pjesništva. To se nažalost zbiva zbog velike ekspanzije stvarnosne poetičke matrice i drugih poetičkih iskustava koja supostoje u formalnom određenju, no ipak se odčitava stvarnosna predominacija. Duhovno je pjesništvo, poslije Nikole Šopa i Sestre Marije od Presveta Srca Isusova, ostalo tek zrnce na dokovima suvremenosti kojem često navraćaju pjesnici početnici, one koje to iskustvo zanima. Razlog tomu također je nekritička i neetička ideologizacija poetskog znaka i dežurni skalpeli pojedinih kritičkih osobnosti koje vlastiti svjetonazorski sklop uvode u poetičku analizu i estetsku procjenu pjesme ne suzdržavajući se katkad i od nipodaštavajućih sudova. S druge pak strane, određeni pjesnici početnici zarone u ovo poetičko iskustvo s posvemašnjom eksklamatorskom patetikom i providnošću idejnotematskog sklopa, što je također poetski neprihvatljivo. Kako ovo nije prva autoričina zbirka, riječ je o rukopisu koji je prilično sazrio. Osim dominantne duhovne tematike, predmetnotematska polja zbirke pripadaju intimističkoj lirici. Ta polja ne pretkazuju zalihost, već se u nitima duhovnih signala povezuju s prethodno navedenim čineći jedan fini sklad. Zbirka je vrlo ekstenzivna što se tiče broja pjesama i razvidnog oblikovanja poetskog gradiva. Među pjesmama postoje duge i minijature što je također prednost zbirke zbog čitateljskog uranjanja u drukčiju doživljajnost unutarnjeg svijeta lirske junakinje. Većina pjesama obilježava personalni lirski govor kao znak autentičnosti izričaja. Stilski gledano, jezik pjesama obilježava lapidarnost, ulomičnost, slikovitost, jednostavnost posredovanja temeljne ideje i obilje retoričkih pitanja čime se postiže formiranje subjektova odnosa prema svijetu kojem stremi. U duhovnom predmetnom polju nalazimo raznorodne tematizacije. Većina pripada ispovjednom i refleksivnom lirskom iskustvu (tu sam razliku izoštrio u nekim svojim teorijskim radovima, a ona se prije svega odnosi na odabir i semantizaciju poetske građe; u ispovjednom modusu prevladava empiričnost i (kvazi)biografičnost, dok u refleksivnom Univerzalije). Ispovjedno je iskustvo obilježeno autentičnim doživljajem Boga i božanskog (Ispuni me), dok je refleksivno posredovanjem tematike kroz teološku prizmu (Gospodaru moj). Zanimljiva je i naglašavanja vrijedna struktura lirske komunikacije u duhovnom poetskom izričaju. Subjekt se upućuje lirskom Ti (tj. Bogu), a tu komunikaciju pretpostavlja i neki objekt lirske komunikacije. Tipična vjerska situacija (u izvanknjiževnom smislu) nadaje se u ovim pjesmama s obzirom da je objekt često semantički inicijator lansiranja subjektne relacije u okrilje lirskog Ti i njezine posvemašnje deifikacije. Upravo se u tom relacijskom modusu odlikuje snaga autoričinih iskaza posvema kad uporabljuje sadržajnu formu apelativnog iskaza. U nekim se slučajevima subjekt stapa s objektom (Tražila sam te), u nekim se odmiče od njega u zonama neproničnosti i vlastitih slutnji božanskog (Dodir mora). U određenim refleksivnim pjesmama događaju se simboličke transferacije na relaciji ljudsko – metafizičko (Zvijezda je pala) i božansko – ljudsko (Biti pustinja). Intimističko predmetno polje bitno se približava duhovnom, ali ne toliko u značenjskim koliko u smisaonim varijacijama. Prije svega, riječ je o velikoj uporabi figure Prošlosti kojom se zaposjedaju polja djetinjstva, mladosti, zemlje, ljubavne teme. Riječ je o duboko proživljenom iskustvu i osjećajnosti kojom se formiraju izražajna i doživljajna komponenta. Posebno se estetskom kvalitetom ističu pjesme: Sve teče, Izbrisano vrijeme, Težina dana, Stara ura i Kiša. Vrijednost ove zbirke također leži i u izvjesnom finom estetskom i doživljajnom oblikovanju ponekih općih mjesta koja nisu napadno korištena. Ova će se zbirka pronaći cijelom u rukama čitatelja, duhovnika i dobronamjernih kritičara, a njezina će poetska zrna zibati se u kolijevki zova, šapta ili molitve.

Tin Lemac

Promocija romana ISTO I DRUKČIJE Llilli Koci

Published on 23. rujna 2019.23. rujna 2019. by biakovaKomentiraj

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Marjan Grakalić o romanu Isto i drukčije autorice Llili Koci

Zagreb, 19.9.2019.

„Dobro večer svima. Lili jako mi je drago da si večeras s nama jer si autorica romana o kojem ću pričati. Vaša ekselencijo i vas je ovdje lijepo vidjeti, poštovana publiko lijepo je da ste došli na ove svakako neobične i značajne knjige koja ipak dolazi nakon dugog vremena, ali ipak je došla. Ona u stvari ima jedan anagramski ali i enigmatski naslov- Isto i drukčije. Što je isto a što je drukčije? Na što se to odnosi? Tu percepciju hrvatske književnosti mi zapravo nemamo bog zna kakvu percepciju albanske i kosovske književnosti unatoč tome što smo dugo živjeli u jednoj zemlji, bivšoj Jugoslaviji. Bilo je prijevoda ali očito ne dovoljno, bilo je pokušaja razumijevanja, očito ne dovoljno, a u mentalitetu nacije nije se tu nešto ozbiljno čitalo niti se proučavalo. Jest da su naši profesori odlazili na prištinski univerzitet, tamo su gostovali, rijetki su obratni primjeri postojali i oni nisu bili bog zna kakvi, i sada u jednoj drugoj novoj situaciji pojavljuje se jedan roman koji govori da je sve isto ali ipak je drugačije. On je u stvari filozofičan, ali nije samo to, on je povijestan ali i nije samo to, on je ljubavni roman, priča o jednoj neuzvraćenoj ljubavi koja traje dugo vremena ali nije samo ljubavni. On je i kriminalistički roman jer priča o kriminalu, zločinima, zločinima protiv obitelji, protiv pojedinih ljudi. On je i politički roman, ali opet nije samo takav. On je i intimistički roman jer način na koji Lili Koci pristupa tome je izgled odmaknutog porculanskog svijeta ali istinitog, možda nešto tu i tamo nije točno, ali sve je opet tu, istinito. Dakle to je nešto što je isto ali drugačije. U tom smislu je to ipak jedan veliki pomak. Ja sam se u stvari brinuo kad je ona to pisala i brinuo sam se kako će to na kraju izgledati, ali ona je u tih par godina dobro izbrusila stil i roman i napravila jedno djelo koje se u hrvatskoj književnosti neće moći zaobići, zato jer ono povezuje. Mi u stvari u hrvatskoj književnosti imamo samo jednu veliku percepciju Kosova odnosno Albanije a to je putopis ustaškog ministra i književnika Mile Budaka koji se zove „Ratno roblje“, njega sam objavio 1991. godine u kojem on opisuje kako je Austro-ugarski časnik bio zarobljen od Srpske vojske i s njima se preko Kosova i Albanije povlačio na Krf. U tom povlačenju on opisuje stradavanja. On to vrlo živopisno opisuje i opisuje jednu naredbu kralja Petra, tadašnjeg Srpskog kralja koji kaže: “Ne čuvajte narod, ne čuvajte zarobljenike, ne čuvajte materijalna dobra,“ jer tamo su bili neki gerilci s kojima su oni ratovali i rekao je „čuvajte đake!“. Dakle čuvajte one koji su prosvjećeni, koji će jednog dana voditi narod, koji će biti obrazovani, i znati šta treba činiti. U Llillinom romanu na tom istom prostoru u neko slično ali kasnije vrijeme, mi imamo slučaj da ljudi koji su obrazovani koji su studirali u Beču, Rimu, Zagrebu, Beogradu vraćaju se kući u Peć, Prištinu ili Skopje i tamo bivaju ubijeni. To nije običan kriminal, to je jedan politički teror. I u tom smislu sad se te neke stvari približuju. One su iste ali opet su drukčije. Ne kažem ja da mi trebamo raditi zlo ili ne daj bože na njega se pozivati. Tu i Lili ima jako dobru poruku u romanu a to je da ipak na kraju svega neki oblik suživota i poštovanja, neki oblik zajedništva mora postojati. Kroz cijelo jedno povijesno razdoblje u Llillinom romanu najbolje se vidi ono što je najopasnije a to su određeni zli ljudi, zle osobe i neke nepromišljene banalne i odvratne politike. Ako se mi toga riješimo sve će biti dobro, kao što je i ovaj roman izvrstan. I zato ti Llilli Čestitam!“