SUICID NA RATE Croatovski

suicid na rate video

SUICID NA RATE

Paško Romić CROATOVSKI

Poezija

Uvez: Tvrde korice

Br. str: 80

Format: A5

Maloprodajna cijena: 84,00 kn (10,50 €)

SUICID NA RATE Paško Romić Croatovski

SUICID NA RATE Paško Romić CROATOVSKI Poezija Uvez: Tvrde korice Br. str: 80 Format: A5

11,15 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

suicid na rate zaglavna korica

ZEMLJA SUNCA U ČAŠI VODE Alka Pintarić

zemlja sunca video

ZEMLJA SUNCA U ČAŠI VODE 

Alka Pintarić

Haiku

Uvez: Tvrdi

Br. str: 136

Format: 11×16,5

Maloprodajna cijena 105,00 kn (14,00 €)

ZEMLJA SUNCA U ČAŠI VODE Alka Pintarić

ZEMLJA SUNCA U ČAŠI VODE  Alka Pintarić Haiku Uvez: Tvrdi Br. str: 136 Format: 11×16,5

14,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Autoričin haiku kroz konciznost, preciznost, pregnantnost, jednostavnost i kao posebna vrednota – opis doživljaja, zadovoljava pisanje dobre poezije ovog žanra. Tristotinjak haiku stihova, gotovo bez interpunkcije, vodi nas iz stranice u stranicu s ne malim ushićenjem. Riječi poetesa neupadno prilagođuje potrebi i svrsi oblika (kâm, dasi, opoj, umah… ); uklapa prirodno u društveno; metafore su svježe, izvorne (buktinja jorgovana, igličast kamen, cvjetne pahulje… ). Haiku stihovi govore da pjesnikinja pozna poeziju, njezine mogućnosti i slobodu, rekao bih – da “od svemirskih titraja stihove slaže”. Francuski đak, oduševljena galskim duhom, poetesa Alka Pintarić uvodi nas u atmosferu, u ozračje svega što odiše nepojmljivom lakoćom postojanja, mira, sreće, bitka i svijeta …

dr. Ljubomir Radovančević

PROZRAČENE SOBE Marika Šafran Berberović

prozračene sobe video

PROZRAČENE SOBE 

Marika Šafran Berberović

Poezija

Uvez: Meki

Br. str: 48

Format: 11×18

Maloprodajna cijena 63,00 kn (8,50 €)

PROZRAČENE SOBE Marika Šafran Berberović

PROZRAČENE SOBE  Marika Šafran Berberović Poezija Uvez: Meki Br. str: 48 Format: 11×18

8,50 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)


Poveznice

http://mraclin.hr/predstavljene-prozracene-sobe-marike-safran-berberovic/

http://mraclin.hr/predstavljanje-poetske-zbirke-marike-safran-berberovic/

ŠEĆER U TRAVI/SUGAR IN THE GRASS Vlasta Molinar

šećer u travi video

ŠEĆER U TRAVI 

SUGAR IN THE GRASS

Vlasta Molinar

Haiku

Hrvatski-engleski

Uvez: Meki s klapnama

Br. str: 108

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

ŠEĆER U TRAVI Vlasta Molinar

ŠEĆER U TRAVI  SUGAR IN THE GRASS Vlasta Molinar Haiku Hrvatski-engleski Uvez: Meki s klapnama Br. str: 108 Format: A5

13,50 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

(Iz knjige Vlaste Molinar ŠEĆER U TRAVI haiku pjesništvo/SUGAR IN THE GRASS haiku)

Proslov

Pjesnikinja Vlasta Molinar objavila je dosad tri poetske zbirke (Hvala Ti, 1999.; O ljubavi Tvojoj, 2013. i Zapjevaj, Gospodaru, 2017.), a ovom najnovijom, koja nosi naslov Šećer u travi, okušala se i u haiku. Šećer u travi obuhvaća 131 haiku i 5 waka koji su razvrstani u četiri tematske cjeline, okupljene ugođajem godišnjih doba, počevši s proljećem (Miris na dar), preko ljeta (Sunčevo blistavilo), jeseni (Prvi žuti list), pa do zime (Sjaje snježne pahulje). Posebnu vrijednost knjizi daje dvojezičnost – svi tekstovi u njoj prevedeni su i na engleski jezik, a prevela ih je sama autorica, budući da je profesorica hrvatskog i engleskog jezika.

Kako doživjeti haiku? I kako ga pisati? To nije moguće eksplicitno i potpuno izreći, pogotovo ne u ovom novovjekom dobu. Iako je haiku krajnje jednostavan i elementarno životan, ne da se pojednostavljeno rabiti i poimati. Jedino ga možemo prepoznati i to onda kad njegovom iskrom uspijemo zapaliti vlastiti plamičak i osvijetliti iznutra isti doživljaj kojim je i napisan. Duhu haikua svojstveno je „umijeće oduzimanja“ pa on govori prazninama više no riječima. Ta igra punoće i praznine koja je samo prividna, jer je ispunjena nevidljivom i još čišćom puninom, može se dočarati opet samo haiku pjesmom poput one Sodôove (Yamaguchi Sodô 1642. – 1716.) o prazno-punoj kolibi: Ničega u njoj: / Koliba u proljeće – / u njoj je sve!

Stoga je u okviru našeg uobičajenog literarnog poimanja možda lakše izreći što haiku nije, nego što jest. A svakako nije samo trostih od 17 slogova, niti lirska minijatura, pjesnička slika ili tercet, a ponajmanje jedna strofa neke pjesme. Haiku ne treba biti poetičan, iako pokušava uhvatiti trenutak poetičnosti u stvarnosti kao takvoj. Stoga stilske figure umanjuju snagu haikua koji je lijep i bez ukrasa, onakav kakva „takvost“ jest: doslovno zbiljska, ali s jednim snom duboko u sebi, a ponegdje i s osmijehom. Možda je to najbolje izrekao matematičar i književnik, vrhunski hrvatski i priznati svjetski japanolog i istraživač japanske kulture, posebno poezije, akademik Vladimir Devidé (1925. – 2010.) u svojoj knjizi Japan – poezija i zbilja iz 1987.: …u haiku je čitav život, čitav svijet, čitav svemir sažet i koncentriran u jednom doživljaju, u jednoj senzaciji, emociji ili percepciji, koja može biti bilo što: glas neke ptice, sparina nekog ljetnog dana, kakav brežuljak u sumrak, snijeg na krovu ili na tlu, ili na lišću bambusa, otpale latice cvijeta, izmetina lastavice ili sokola i tako dalje. Haiku je nastao u sedamnaestom stoljeću iz već postojeće waka poezije i ubrzo se proširio u šire društvene slojeve Japana, postavši kroz stoljeća jedan od temeljnih simbola japanske umjetnosti.

U zbirci Šećer u travi Vlaste Molinar haiku su pisani u tradicionalnoj formi i svaki od njih ima po 17 slogova ispisanih u tercetu (5+7+5), koji uokviruje jedan doživljaj. Tako se nižu doživljajne slike iz prirode, iz svakodnevnice, iz kršćanske liturgijske godine, iz urbanog ambijenta, kao npr.: Na Gornjem gradu / top navijesti podne / – uzlete ptice. U nekima od njih doživljaj je obostran, nema subjekta i objekta, sve je jedno i priroda uzvraća pjesniku duhovitom spoznajom: U plitkoj bari / kos bi se sav kupao, / no – duge noge!

Najveća japanska haiku pjesnikinja Chiyo-ni (1703. – 1775.) napisala je haiku: Svoj miris pruža / onome tko je slomi – / grana u cvatu. Mogli bismo reći kako taj ženski rukopis, ispisan na mirišljivoj podlozi, naziremo i u Vlastinim haiku poput ovih: Kosci livadom / kose mekanu travu / – miris im na dar! i Mirišu jako / snježne đurđice sred / drvenog stola.

Iako ponegdje poetizira metaforama i epitetima, čega se većina pjesnika teško odriče, a u nekim haiku doživljaj nam ostaje pomalo sakriven, Vlasta Molinar je ovom zbirkom ipak odlučno krenula putem tragača haiku staze koju je jednom davno utabao najveći japanski haiku majstor Matsuo Bashô (1644. – 1694.), a potom osvrnuvši se, dugo nije vidio nikoga iza sebe na njoj, iako su ga mnogi pokušavali slijediti: O, ovom stazom / za jesenjeg sumraka / nitko ne ide. Jer teško je japanski haiku, koji je ujedno i „najjapanskija“ umjetnost, pisati i u Japanu, a kamoli u Hrvatskoj, ili bilo gdje drugdje. A ipak, brojni među nama, hvala Bogu, to još pokušavaju, tražeći načine kako ga pripitomiti i duhovno udomiti. Jer ljepota, istina i čistoća koje haiku pokušava doseći, zajedničke su vrijednosti svim ljudima, a savršene su sabrane u Jednom koji može biti bliz svakome od nas.

Ružica Martinović-Vlahović

Prologue

Poetess Vlasta Molinar has published so far the three collections of poetry (Thank you, 1999; About your love, 2013 and Start singing, the Lord, 2017), and with this, the newest one, entitled Sugar in the grass, she has tried her skill in haiku, too. Sugar in the grass includes 131 haiku and 5 waka which are classified into four thematic wholes, gathered by the atmosphere of the seasons of the year, beginning with spring (Scent is a gift), then summer (Glitter of the sun), autumn (The first yellow leaf) and winter (Snow-flakes shine).

A special value of this book is bilingualism – all the texts in it have been translated into English, and they have been translated by the author herself, as she is a teacher of the Croatian and the English language.

How to experience haiku? And how to write it? It is not possible to say explicitly and fully, especially not in these modern times. Although haiku is extremely simple and elementarily existential, it cannot be in a simplified manner used and understood. We can only recognize it, and it is when we, by its spark, succeed to kindle our own tiny flame and illuminate from inside the same experience by which it is written. The skill of subtraction is typical of the spirit of haiku, so it speaks by gaps more than words. This game of fullness and emptiness that is only seeming, for it is filled with invisible and even purer fullness, can be conjured up again only by haiku as it is Sodô’s (Yamaguchi Sodô, 1642 – 1716) about an empty-full hut: There’s nothing in it: /A hut in the spring – / all is in it!

Therefore, in the framework of our usual literary understanding, it is perhaps more easy to express what haiku is not, than what it is. And certainly it is not only the triplet consisting of 17 syllables, nor a lyric miniature, a poetic picture or a triplet and least of all one stanza of a certain poem. There is no need for haiku to be poetic, although it tries to catch a moment of poetic quality in reality as such. Therefore the figured language lessens the power of haiku which is beautiful without adornments, such as depths of reality are: literally real, but with a dream deeply in itself, and here and there with a smile, too. Perhaps it was best expressed by a mathematician and a writer, a superior Croatian and an acknowledged world’s researcher of the Japanese culture, especially poetry, the academician Vladimir Devidé (1925 – 2010) in his book Japan – poetry and reality, 1987: …in haiku there is the whole life, the whole world, the whole universe condensed and concentrated in a single experience, in a single sensation, emotion or perception that can be anything: a call of a bird, the sultriness of a summer day, a small hill in twilight, a snow on a roof or a ground, or on the leaves of a bamboo, the fallen petals of a flower, the swallow’s or falcon’s droppings etc. Haiku emerged in the 17th century from already existing waka and it soon spread into wider social classes of Japan, developing through the centuries into one of the basic symbols of Japanese art.

In Vlasta Molinar’s book, Sugar in the grass haiku have been written in a traditional form and each of them has 17 syllables written as a triplet (5+7+5), which frames a single experience. So there is the sequence of experienced pictures from nature, from everyday life, from Christian liturgical year, from urban ambiances, like for example: In the Upper town / cannon announces noon / – birds rise in the air. In some of them, the experience is mutual, there is no subject and object, everything is the oneness, and the nature repays the poet with a witty cognition: In the shallow plash / blackbird would like to bathe all / over, but – long legs!

The greatest Japanese haiku poetess Chiyo-ni (1703 – 1775) wrote haiku: It offers its scent / to that one who breaks it – / the blossoming branch. We could say that this female writing, written on the scented basis, we catch glimpses of in Vlasta’s haiku, too, like these ones: The mowers mow the / soft grasses on the meadow / – the scent is a gift! And: Snow-white lilies of / the valley smell intensely / amid a table.

Though she here and there poetizes with metaphors and epithets, which the majority of poets can hardly give up, and though in some haiku the experience remains slightly hidden, Vlasta Molinar, with this book, has resolutely headed toward searching haiku pathway that once long ago paved the greatest Japanese haiku master Matsuo Bashô (1644 – 1694), and then, turning back, he did not see on it, for a long time, anybody behind himself, though many tried to follow him: Oh, by this pathway / during autumnal twilight / nobody goes. For it is difficult to write Japanese haiku even in Japan, not to mention in Croatia, or anywhere else, and haiku is “the most Japanese” art. And yet, plenty of us, thank God, still keep trying it, searching for the ways how to tame it and place spiritually. For beauty, truth and purity that haiku tries to reach, are common values for all the people, but the perfect ones are gathered in the One who can be close to all of us.

Ružica Martinović-Vlahović

PROLAZNA POSTAJA Jozo Joko Milinović

prolazna postaja video

PROLAZNA POSTAJA

Jozo Joko Milinović

Pjesme

Uvez: Meki s klapnama

Br. str: 112

Format: A5

Maloprodajna cijena 84,00 kn (11,00 €)

PROLAZNA POSTAJA Joko Milinović

PROLAZNA POSTAJA Jozo Joko Milinović Pjesme Uvez: Meki s klapnama Br. str: 112 Format: A5

11,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Najistinskiji i najiskreniji književnici govore o sebi. Subjektivnost je literarni realizam u Uspomenama je 1907. Napisao Antun Gustav Matoš. A Milinovićevi literarni ostvaraji i njihov učinak te pjesma Moja Sreća u kojoj ostavlja neposredni stihovani zapis o sebi, potvrda su Matoševih riječi.

U vrijeme kad je čitanje luksuz siromaha, bolesnika, zatvorenika, umirovljenika i studenata treba se potruditi da potencijalni recipijenti upoznaju ovu vrijednu zbirku pjesama.

Iz recenzije Marije Ivanović

Pjesme joze Joke Milinovića odlikuju se dubokom duhovnošću. Gotovo kod svake osjećamo da je nikla neposredno iz snage osobnog doživljaja. Bog i domovina, skromnost i čestitost autorova su nadahnuća i utočišta, što se može isčitati u mnogim njegovim pjesmama. U tom smislu možemo zaključiti da se pjesnik svojim stihovima vraća istinskim vrijednostima hrvatske pjesničke tradicije.

Iz recenzije Ivana Bekavca Basića

SKRAJEC Magdalena Kolar – Đudajek

skrajec video

Magdalena Kolar Đudajek

SKRAJEC

SKRAJEC 

Magdalena Kolar-Đudajek

Pjesme

Uvez: Tvrdi

Br. str: 128

Format: A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

SKRAJEC Magdalena Kolar-Đudajek

SKRAJEC  Magdalena Kolar-Đudajek Pjesme Uvez: Tvrdi Br. str: 128 Format: A5

13,50 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

Ovo je knjiga čežnje. Čežnje katkada utišane, izrečene gotovo šaptom, negdje između redaka, katkada buntovne, nepomirljive. Stranice ove knjige, sve pjesme u njoj sabrane, natopljene su čežnjom, čežnjom za svijetom u kojem će biti jednostavnije živjeti. U kojem će ljudskost snažnije doći do izražaja i dati smisao svakom danu, svemu što se zbiva, svakom ljudskom odnosu i postupku.

Magdalena Kolar Đudajek izriče, koliko je to riječima moguće, čežnju za svijetom koji je, u određenom smislu, minuo ali koji nastavlja živjeti u njoj kao dublja, prisnija istina. Za svijetom u kojemu se ona bolje snalazi. U kojemu je sve na svome mjestu: i čovjek i Bog, i dom i zavičaj, i sućut i odgovornost. Izriče čežnju za duhom.

O svojoj čežnji ona progovara na jednostavan i povjerljiv, bezazlen način. Progovara djetinjom dušom. I upravo zato ta čežnja, nerijetko duboko povrijeđena, zastaje zapanjena. Kako je moguće okrasti ljepotu ovoga svijeta? Kako je moguće prigrabiti je za sebe – ili samo za neke – kad ona pripada svima? Jer ljepota prigrabljena, ljepota je okradena, gotovo usmrćena. Pjesnikinja s gorčinom zbori o neshvatljivom odmaku od prirode, od dobrote, od poštenja.

Pamćenje djetinjstva, pamćenje životnih ljepota i dobrota, prisnost s prirodom, progovara na mnogim stranicama ove knjige. Stihovi Magdalene Kolar Đudajek otkani su od zavičajnosti i nježnosti, od osjetljivosti za običnosti života, pa i za sitnice koje tvore njoj (i ne samo njoj) razumljivu i prihvatljivu ljepotu života.

Ja sam babica / Al sam još navek i dete ./ Nigdar ne bi zrasla. – kazuje nam pjesnikinja i pritom svjedoči o neprolaznosti: Tekli su dani, / A ljubav je vrnula još več. Po njezinom shvaćanju, ljubav je izvorište i mjera svega po čemu ljudski život ima smisla: Čuti ljubav, / Živi ljubav, / Zbudi nadu, / Zbudi serce. Ljubav potvrđuju i radosti i tuge, jednako i kad se živi s osmijehom i kad se živi na rubu suza, i kad se suza skrila.

U stihove: Tu me negda čekal, dragi Ivek moj, urezana je razdjelnica između onoga što je bilo, onoga što jest i što će biti. Toliko je toga u tome s koje nas strane čeka netko drag, netko od koga ne znamo razlikovati svoje srce.

U stihovima:
O, majko moja,
Zakaj si me rodila malu,
A srčeko mi tak
Veliko dala.

blago prigovara majci. Pritom je njezin prigovor prepunjen neizrecivom zahvalnošću.

Lirika Magdalene Kolar posve je osobna i po tome općeljudska. Pjesnikinja se u svojoj povjerljivosti i čežnji nimalo ne skanjuje očitovati svoju dušu. Po tome je ova knjiga istinsko obogaćenje za svakog čitatelja koji je iščitava s dušom.

Stjepan Lice

NEIZBROJNOSTI Vlatka Planina

videoAvi

NEIZBROJNOSTI 

Vlatka Planina

Pjesme

Uvez: Meki

Br. str: 84

Format: A5

Maloprodajna cijena 77,70 kn (10,50 €)

NEIZBROJNOSTI Vlatka Planina

Pjesme Uvez: Meki Br. str: 84 Format: A5

10,50 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

“Zbirka pjesama Neizbrojnosti osma je knjiga a četvrta poetska zbirka književnice Vlatke Planine. Tematski i izražajno nastavlja se na zbirku Nemoj se plašiti ovoga neba (Naklada Bošković, 2014.) čije stihove Dinko Telećan naziva ‘poezijom jedne uporne vedrine, postojanoga srca i svijetlih boja. U njihovoj srži je gotovo djetinja zaigranost, jednostavna, ali nipošto trivijalna’.” (Iz knjige: Vlatka Planina,  Neizbrojnosti,  Biakova,  Zagreb, 2017., Pogovor, str. 79.)


poveznice:

Predstavljanje zbirke Vlatke Planine Neizbrojnosti

Promocija zbirke poezije “Neizbrojnosti” Vlatke Planine

https://www.goodreads.com/book/show/35562880-neizbrojnosti

promocija knjige VLASTE MOLINAR Zapjevaj Gospodaru

POZIVNICA Predstavljanje MOLINAR 17 5 2017

VLASTA MOLINAR Zapjevaj, Gospodaru

Zapjevaj Gospodaru video gif

ZAPJEVAJ, GOSPODARU 

Vlasta Molinar

Pjesme i priče

Uvez: Tvrdi

Br. str: 104

Format: uži A5

Maloprodajna cijena 99,75 kn (13,50 €)

ZAPJEVAJ, GOSPODARU Vlasta Molinar

ZAPJEVAJ, GOSPODARU  Vlasta Molinar Pjesme i priče Uvez: Tvrdi Br. str: 104 Format: uži A5

13,50 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

HIMNA DOBROTI

Oj, budi svoj!… Tako pjeva August Šenoa. Doista, biti svoj, biti vlastit, etički je imperativ svakog pojedinca. Time on potvrđuje da je biće slobode i dostojanstva. Što vrijedi za svakog čovjeka, još većma i ponajviše vrijedi za pjesnike. Ako nisu svoji, ako nisu izvorni, ako su tek puki imitatori, ne – oni tada nisu pjesnici. U slučaju naše drage autorice Vlaste Molinar, već njezino divotno ime potvrđuje da je i svoja i vlastita i originalna. Jednom riječju, ona je u svemu i posvema osobna: i kada pjeva religiozne teme i kada stihotvori mudre, filozofske misli i onda kada se zanaša ljepotama prirode i toplinom ljudskih srdaca. Sve je u njezinoj poeziji proživljeno, istinito, lišeno vanjske poze i pukih ukrasa. Ona je ono što jest: nestašna djevojčica zaigrana pred: Tajnom! Tajnom svijeta i vlastite boli. Pati jer ljubi, a ljubi jer ljubi. I time potvrđuje točnost one divne evanđeoske izreke da je „Bog Ljubav“ (1. poslanica sv. Ivana). Ova poezija i pjesnička proza, Vlastini stihovi i njezine priče, prava su okrjepa i hrana za čitateljevu dušu, oni su sijanje sjaja istine njezina plemenitog bitka. Odišu ljepotom, mudrošću i dobrotom. Posebice dobrotom. Himna su dobroti!!! To biva vidljivo u svim njezinim pjesmama, s naglaskom na njezinu antologijsku pjesmu Svjež perec, posvećenu bolesnoj majci:

To poslijepodne

najviše me boljelo

kraj uzglavlja

bolesne mi majke –

očiju njezinih nespokoj

 

Sjećam se očiju njenih

očiju dubokih

lijepih od patnje

života,

očiju lijepih od

boli,

boli što rađa

daje i prima

 

Svoje oči skrivah

i rekoh:

Mama, danas nije

jako hladno

ni rukavice nisam trebala

A donijela sam ti

svjež perec…

MLADENKO SPAHIJA

SOPHIA DE MELLO BREYNER ANDRESEN Plovidba tišine

plovidba tišine video gif

PLOVIDBA TIŠINE

Sophia de Mello Brayner Andresen

S Portugalskog prepjevala Meri Grubić Videc

Uvez: Tvrdi

Br. str: 192

Format: A5

Maloprodajna cijena 189,00 kn (25,00 €)

PLOVIDBA TIŠINE Sophia de Mello Brayner Andresen

PLOVIDBA TIŠINE Sophia de Mello Brayner Andresen S Portugalskog prepjevala Meri Grubić Videc Uvez: Tvrdi Br. str: 192 Format: A5

25,00 €

← Back

Your message has been sent

Način Dostave(obavezno)

S portugalskog jezika prevela: Meri Grubić Videc

Sophia de Mello Breyner Andresen: Plovidba tišine

…U pjesništvu Sophije de Mello Breyner Andresen sve je radosno, stvarno i lijepo. Sve odiše skladom, ritmom, odmjerenošću. Sve je popraćeno nekom tihom glazbom koja dolazi iz prapočela svijeta, a prije te iste glazbe tišinom iz koje se rađa mir i sređenost. U njezinom pjesništvu nema naglih trzaja, iznenadnih sinkopa, nemira i strasti. Kaos je odavno prepustio prijestolje Kozmosu, bitke između ovo dvoje davno su skončale. Apolon je pobijedio Dioniza; ne čuje se divlji ples, tek nježan zvuk flaute na zidu sobe u tišini, igra sjȅnā…

…Kad Andresenova putuje Starom Grčkom, ona se ne sjeća njezine drevne i slavne prošlosti s bolećivom nostalgijom božanskog Kavafisa, ona ne promatra ni izdaleka, niti izbliza događaje ni ljude, ne žali za izgubljenim vremenom. Pjesništvo Andresenove nosi znamen apolonske lucidnosti. Budući da je obasjano svjetlošću, sve što stoji ispod sredozemnog neba isijava toplinu i bliješti. Njezin duh i pjevanje nose u sebi radost, lišenu ekstaze i žestine, tihu i jednostavnu ljepotu prvog buđenja, sunčanih istočnih obzora…

…Relikvijar Pjesnikinjinog svijeta u svojoj pojavnosti čuva savršeno oblikovane predmete metafizičkog medija Drevne Grčke na Sredozemlju. Grčki svijet je usklađen u svojoj ljepoti poput simfonije. Stvari su zatečene u fragmentima, na vazama i skulpturama, na okrnjenim predmetima iz prošlosti koji su doplutali morem do naše suvremene zbilje. Môre Grčke i Portugala jedno su more, kao i sva môra u konačnici…

…Kao ishodište beskonačnog, môre udaranjem svojih valova ponavlja to vječno gibanje, ritam svemira. Môre je stalna, gotovo opsesivna predodžba Andresenove koja čini osnovni topos njene poetike…

(Iz predgovora Sredozemni relikvijar Sophije de Mello Breyner Andresen, Meri Grubić Videc)